Tješitelj

Moje voljene sestre, radost je za mene da budem s vama. Razmišljam o svojoj majci, svojoj supruzi, svojim kćerima, svojim snahama, unukama – od kojih je većina ovdje. Ovaj mi je prekrasan programa omogućio da ih cijenim još više. Priznajem da takva obitelj i takav prekrasan obiteljski život dolazi iz toga što je Spasitelj u središtu njihovog života. Prisjetili smo ga se večeras u glazbi, u molitvama i kroz nadahnute propovijedi. Jedna od Spasiteljevih osobina koje najviše cijenimo je njegova beskrajna sućut.

Večeras ste osjetile ste da vas on poznaje i voli. Osjetile ste njegovu ljubav za one koje su sada blizu vas. One su vaše sestre, duhovne kćeri našeg Nebeskog Oca. On brine za njih kao što brine za vas. Razumije svaku njihovu tugu. On želi ih utješiti.

Moja poruka vama večeras je da možete i morate biti važan dio njegovog pružanja utjehe onima kojima je utjeha potrebna. To možete najbolje učiniti ako više znate o tome kako on odgovara na te molitve za pomoć.

Mnogi se mole Nebeskom Ocu za olakšanje, za pomoć u nošenju tereta žalosti, usamljenosti i straha. Nebeski Otac čuje te molitve i razumije njihove potrebe. On i njegov ljubljeni Sin, uskrsli Isus Krist, obećali su pomoć.

Isus Krist je dao ovo drago obećanje:

»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.

Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.«¹

Bremena koja njegovi vjerni sluge moraju nositi u životu olakšana su njegovim pomirenjem. Teret grijeha može se ukloniti, no iskušenja smrtnog života za dobre ljude još uvijek mogu biti teško breme.

Vidjele ste takve kušnje u životima dobrih ljudi koje volite. Osjetile ste potrebu pomoći im. Postoji razlog za vaš osjećaj sućuti prema njima.

Vi ste savezne članice Crkve Isusa Krista. U vašem je srcu započela velika promjena kada ste ušle u Crkvu. Sklopile ste savez i primile ste obećanje koje je počelo mijenjati vašu narav.

Alma je svojim riječima kod voda Mormonovih opisao ono što ste obećale kod svog krštenja i što će to značiti vama i svima oko vas – osobito u vašim obiteljima. Govorio je onima koji su se spremali sklopiti saveze koje ste vi sklopile, a također su primili obećanje koje je Gospodin dao vama:

»Gle, evo voda Mormonovih (tako se, naime, one nazivahu) i evo, kako vi želite pristupiti u ovčinjak Božji, i zvati se narodom njegovim, i voljni ste ponijeti bremena jedan drugome da bi bila laka.

Da, voljni ste plakati s onima koji plaču, da, i tješiti one kojima je utjeha potrebna, da, i stati kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda nađete i to do smrti da bi vas Bog otkupio i pribrojio onima od prvoga uskrsnuća, da imadnete život vječni.«²

To je razlog zašto imate osjećaj da želite pomoći nekome kome je teško napredovati pod bremenom tuge i teškoća. Obećale ste da ćete pomoći Gospodinu učiniti njihovo breme lakšim i utješiti ih. Dana vam je moć pomoći u olakšanju tih tereta kada ste primile Dar Duha Svetoga.

Kada su ga razapinjali, Spasitelj je opisao način na koji pomaže u olakšavanju tereta i davanju snage nositi ga. Znao je da će njegovi učenici biti žalosni. Znao je da će se bojati budućnosti. Znao je da će osjećati nesigurnost u svoje sposobnosti krenuti naprijed.

Stoga im je dao obećanje koje daje i nama i svim svojim istinskim učenicima:

»Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek:

Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.«³

Zatim je obećao:

»A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh.

Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!«⁴

U samo nekoliko posljednjih tjedana vidio sam ispunjenje tog obećanja o slanju Duha Svetoga u životima Božje djece koja su molila za olakšanje svoga bremena. Čudo olakšanja bremena došlo je na način kako je Gospodin obećao. On i Nebeski Otac poslali su Duha Svetoga njegovim učenicima kao Tješitelja.

Nedavno su tri naraštaja obitelji tugovala zbog smrti petogodišnjeg dječaka. Preminuo je iznenada dok je bio na odmoru sa svojom obitelji. Imao sam mogućnost ponovno vidjeti kako Gospodin blagoslivlja vjerne pružajući im pomoć i snagu ustrajati.

Gledao sam na koji je način Gospodin učinio da njihovo breme bude lakše. Bio sam s njima kao Gospodinov sluga saveza – kao što ćete i vi često biti u vašem životu – kako bih mogao »plakati s onima koji plaču… i tješiti one kojima je utjeha potrebna.«⁵

Budući da sam znao da je to istinito, bilo mi je drago i osjećao sam mir kada su me djed i baka pozvali susresti se s njima i s roditeljima dječaka prije sprovoda.

Molio sam se kako bih znao kako mogu pomoći Gospodinu da ih utješi. Sjeli smo u naš dnevni boravak. Ugrijao sam sobu te hladne noći s malom vatrom u kaminu.

Osjetio sam da im trebam reći da ih volim. Rekao sam im da osjećam Gospodinovu ljubav prema njima. U samo nekoliko riječi pokušao sam im reći da tugujem s njima, no da samo Gospodin zna i može savršeno iskusiti njihovu bol i tugu.

Nakon tih riječi, osjetio sam da s ljubavlju trebam slušati dok govore o svojim osjećajima.

Tijekom tih sat vremena koliko smo zajedno sjedili, govorili su puno više od mene. Mogao sam osjetiti u njihovim glasovima i vidjeti u njihovim očima da ih je dotaknuo Duh Sveti. Ono što se dogodilo i kako su se osjećali izrazili su riječima jednostavnog svjedočanstva. Duh Sveti im je već dao mir koji dolazi s nadom vječnog života, kada je njihov sin, koji je preminuo bez grijeha, mogli biti njihov zauvijek.

Kada sam im dao svećenički blagoslov, zahvalio sam se na utjecaju Duha Svetoga koji je bio tamo. Tješitelj je došao donoseći nadu, hrabrost i veću snagu za sve nas.

Te sam noći vidio kako Gospodin djeluje da bi olakšao breme svog naroda. Sjećate se u Mormonovoj knjizi kako je njegov narod bio skoro slomljen zbog bremena čija su leđa opteretili okrutni nadzornici.

Narod je molio za olakšanje, kao što čine mnogi koje volimo i kojima služimo. Ovo je zapis za koji znam da je istinit:

»A ja ću uz to olakšati bremena što su natovarena na leđa vaša, te ih vi ni osjetiti nećete na plećima svojim, i to još dok ste u ropstvu. A to ću učiniti da stojite kao svjedoci za mene poslije, te da zasigurno znate da ja, Gospod Bog, pohađam narod svoj u nevoljama njihovim.

I tad se dogodi: Bremena što bijahu natovarena Alma i braći njegovoj postadoše laka. Da, Gospod ih okrijepi da uzmognu s lakoćom podavati bremena svoja, i oni se veselo i strpljivo podložiše svakoj volji Božjoj.«⁶

Uvijek iznova vidim to čudo. Najbolje olakšavamo teret drugih tako što pomažemo Gospodinu da ih ojača. To je razlog što nam je Gospodin dodjelio dužnost tješiti druge, biti njegovi svjedoci u svako vrijeme i na svakome mjestu.

Dječakovi otac i majka su te večeri u mojem dnevnom boravku svjedočili o Spasitelju. Duh Sveti je došao i svi su bili utješeni. Roditelji su bili ojačani. Breme tuge nije nestalo, ali im je omogućeno da izdrže žalost. Njihova je vjera povećana. A njihova će snaga nastaviti rasti dok ju traže i dok žive za nju.

Svjedočanstvo Duha o pomirenju koje je došlo te noći također je osnažilo Joba da nosi svoje breme:

»Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.

A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.«⁷

Svjedočanstvo Duha mu je dalo snage izdržati. Osjetio je tugu i nedostatak utjehe od ljudi oko njega kako bi vidio radost koja dolazi vjernima nakon vjernog prolaska kroz iskušenja.

Bilo je to istinito za Joba. Blagoslovi su mu došli u ovom životu. Priča o Jobu završava s ovim čudom:

»Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje …

U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kćeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći.

Poslije toga Job doživje dob od sto četrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do četvrtog koljena.

Potom umrije Job, star, nauživši se života.«⁸

Svjedočanstvo Duha o nadolazećem pomirenju koje je Job primio, provelo ga je kroz životna iskušenja namijenjena svima nama. To je dio velikog nauma sreće koji nam je Otac dao. Dozvolio je svom Sinu da priskrbi, kroz svoju pomirbenu žrtvu, nadu koja nas tješi bez obzira koliko je put natrag k njemu težak.

Otac i Sin šalju Duha Svetoga kako bi utješio i ojačao učenike Učitelja na njihovom putu.

Vidio sam to čudo utjehe kada sam stigao pred kapelu gdje se održao pogreb malog dječaka. Zaustavila me je divna mlada žena koju nisam prepoznao. Rekla je da je došla na sprovodu tugovati i pružiti utjehu, ako je moguće.

Rekla je da je došla na sprovodu djelomično i da bi utješila sebe. Rekla mi je da je nedavno preminulo njezino prvo dijete. U rukama je držala prekrasnu djevojčicu. Nagnuo sam se prema njoj kako bih pogledao u nasmiješeno lice djevojčice. Upitao sam djetetovu majku: »Kako joj je ime?« Odgovorila je brzo i veselo: »Njezino je ime Radost. Radost uvijek dolazi nakon tuge.«

Iznijela mi je svoje svjedočanstvo. Mogao sam vidjeti da je primila mir i utjehu iz jedinog sigurnog izvora. Samo Bog poznaje srca, a zato samo on može iskreno reći: »Znam kako se osjećaš.« Ja mogu samo zamisliti njezinu radost i raniju tugu, ali Gospodin koji ju voli, zna.

Ja samo djelomično mogu znati koliko on osjeća radost svaki put kada mu njegov učenik pomogne donijeti mir i radost djetetu našeg Nebeskog Oca.

Svjedočim da je Gospodin zatražio od svakoga od nas, njegovih učenika, da pomažemo jedni drugima nositi breme. Obećali smo to napraviti. Svjedočim da je Gospodin, kroz svoje pomirenje i uskrsnuće, slomio moć smrti. Svjedočim da živući Krist šalje Duha Svetoga, Tješitelja, onima za koje smo se obvezali pomoći mu utješiti ih.

Svi ste vi svjedoci, kao što sam i ja, istine napisane na brošu koji je moja majka nosila više od 20 godina kao članica vrhovnog odbora Potpornog društva. Taj natpis glasi: »Ljubav nigda ne prestaje.«⁹ Ja još uvijek ne znam potpuno značenje tih riječi. Ali sam na trenutak vidio dok sam ju gledao kako dopire do onih u potrebi. Sveta pisma nam govore ovu istinu: »Ljubav je čista Kristova ljubav.«¹⁰

Njegova ljubav nikada ne prestaje niti ćemo mi ikada prestati osjećati u našim srcima poticaj »plakati s onima koji plaču« … i tješiti one kojima je utjeha potrebna«.¹¹ Niti će nas mir koji obećava napustiti dok služimo drugima u njegovo ime.

Kao njegov svjedok, zahvaljujem se za to što radite toliko dobro kako biste pomogli živućem Gospodinu Isusu Kristu i Duhu Svetom, Tješitelju, u jačanju klecavih koljena i uzdizanju ovješenih ruku.¹² Zahvalan sam svim svojim srcem za žene u mom životu koje su mi pomogle kao istinske učenice Isusa Krista. U ime Isusa Krista. Amen.