9. poglavlje

Sveti obiteljski odnosi

»Ako smo vjerni družit ćemo se jedni s drugima u besmrtnom i proslavljenom stanju… Veze koje sklopimo ovdje, koje su trajnog karaktera, postojat će u vječnosti.«

Iz života Lorenza Snowa

U iščekivanju svog 70. rođendana, Lorenzo Snow pozvao je svu svoju djecu i njihove obitelji da se okupe u Brigham Cityju, Utah, radi »velikog okupljanja i proslave godišnjice«. Organizirao je njihov smještaj, hranu i aktivnosti u kojima će svi, uključujući malu djecu, moći uživati. »Što više razmišljam o ovoj temi [o okupljanju obitelji]«, napisao je, »veće je moje uzbuđenje i želja za obiteljskim okupljanjem, da vas još jednom vidim sve u mom životu, i dam vam očev blagoslov.« Potaknuo ih je da ne dopuste da išta spriječi njihov dolazak »osim najozbiljnijih i nepremostivih prepreka«.¹

Obitelj Snow okupila se od 7. do 9. svibnja 1884. godine i uživala u glazbi, kazalištnim izvedbama, govorima, poeziji, igrama, hrani i prijateljskoj besjedi.² Eliza, sestra predsjednika Snowa, rekla je da je tijekom događaja sudjelovao na »raznim sastancima obitelji, i to u svojstvu patrijarha… baveći se davanjem blagoslova članovima« davajući »mnoštvo očinskih savjeta, uputa i opomena«. Kako se okupljanje bližilo kraju, svi članovi obitelji okupili su se da ga čuju kako govori. Prema Elizinom zapisu, iskazao je »svoje zadovoljstvo i zahvalnost Bogu što je sada uživao u radosti promatrajući ugodna i nasmiješena lica njegove velike obitelji, i dobro koje je očekivao da će nastati iz ovog okupljanja«. Gledajući svoju obitelji, predsjednik je Snow uzviknuo: »Moje se srce prelijeva s najtoplijim osjećajima zahvalnosti mom Nebeskom Ocu… Riječi su nemoćne u iskazivanju dubokih osjećaja moga srca za ovu svetu priliku tijekom proslave mog sedamdesetog rođendana, stojeći ovdje i gledajući ovaj veličanstven i nebesima nadahnut prizor.«

Predsjednik je Snow nastavio: »Ovo je posljednje obiteljsko okupljanje koje možemo očekivati s ove strane duhovnog svijeta. Neka nam Bog naših očeva pomogne čuvati njegove zakone, živjeti časne živote, sačuvati našu krepost i poštenje nepovredivima, slušati šapate Svetoga Duha, i marljivo težiti da se pročistimo, kako nijedan član ove obitelji ne bi bio izgubljen udaljujući se od ravnog i uzanog puta, već neka se svi pokažemo dostojni kako bismo ustali u jutro prvog uskrsnuća, okrunjeni slavom, nastavljajući obiteljsku zajednicu u besmrtnosti i nastavljajući širenje kroz beskrajna razdoblja vječnosti«³ [Vidi 1. prijedlog na 127. stranici.]

Naučavanja Lorenza Snowa

Obiteljski su odnosi sveti i mogu postati snažniji u vječnosti.

Potičite brak… i utisnite u [druge] svetost tog odnosa i obveze pod kojom jesu da se pridržavaju one velike zapovijedi koju je Bog dao našim prvim roditeljima, da se množimo i napunimo zemlju [vidi Postanak 1:28]. Ovo je tim više potrebno uzimajući u obzir sadašnju tendenciju svijeta da zanemari taj zakon i obeščasti bračni savez. Žalosno je primijetiti učestalost razvoda u zemlji i rastuću sklonost da se djeca gledaju kao teret, umjesto kao dragocjeno naslijeđe od Gospodina.⁴

[Gospodin] nam je pokazao, ako smo li vjerni, da ćemo se družiti jedni s drugima u besmrtnom i proslavljenom stanju; veze koje sklopimo ovdje, koje su trajnog karaktera, postojat će u vječnosti.⁵

Veze koje sklopimo ovdje imat ćemo i u vječnim svjetovima. Očevi, majke, sestre, braća – da, majke koje vide svoje ljubavi kako umiru pokraj njih znaju da će one biti njezine u svijetu duhova, i da će ih imati onakve kave su ih položile. Kada žena vidi svog muža kako umire, kada ga njegov život napušta, zna da će ga opet imati, i vidi ohrabrenje, utjehu i radost koje pružaju objave Svemogućega, o tome da će imati svog muža u vječnim svjetovima. Isti oblici odnosa koji postoje ovdje postojat će iza vela; veze koje se sklope ovdje postat će snažnije u drugom životu koji dolazi. A sveci posljednjih dana osjećaju sigurnost jer im to dao Bog.⁶ [Vidi 2. prijedlog na 127. stranici.]

Vjerni sveci posljednjih dana koji nisu u mogućnosti vjenčati se ili podići djecu u ovom životu moći će primiti sve blagoslove uzvišenja u životu koji dolazi.

Jedna je gospođa neki dan ušla u naš ured i tražila da se sastanemo zbog nečega osobnog. Rekla mi je da se osjeća vrlo loše jer njezine mogućnosti da nađe muža nisu bile povoljne… Željela je znati kakvo će njezino stanje biti u drugom životu ako ne uspije naći muža u ovom. Pretpostavljam da se ovo pitanje javlja u srcima naše mladeži… Želim navesti objašnjenje za ohrabrenje i utjehu osoba koje su u tom stanju. Niti jedan svetac posljednjih dana koji umre, nakon što je živio vjernim životom, neće biti lišen bilo čega jer nije uspio obaviti određene stvari kada nije imao mogućnosti to učiniti. Drugim riječima, ako mladić ili djevojka nisu imali priliku vjenčati se, a živjeli su vjernim životima do trenutka svoje smrti, imat će sve blagoslove, uzvišenje i slavu koje će imati svaki muškarac ili žena koji su imali tu priliku i iskoristili je. To je sigurno i nedvojbeno…

Ljudima koji nisu imali priliku vjenčati su u ovom životu, ako umru u Gospodinu, pružit će se mogućnost da mogu dobiti sve blagoslove koji su dani vjenčanim ljudima. Gospodin je milostiv i dobar, i nije nepravedan. U njemu nema nepravde; ipak ne bismo mogli gledati na njega kao pravednog kada žena ili muškarac umru nemajući priliku vjenčati se, kada se to ne bi moglo ispraviti u drugom životu. Bila bi to nepravda, a mi znamo da Gospodin nije nepravedno biće. Vjerujem da je moja sestra Eliza R. Snow bila jednako dobra kao svaka svetica posljednjih dana koja je ikada živjela, a živjela je nevjenčana do trenutka kada više nije mogla podizati obitelj… Ne mogu ni na jedan trenutak zamisliti da će išta izgubiti zbog toga. To će joj biti nadoknađeno u drugom životu, a ona će imati jednako veliko kraljevstvo koje bi posjedovala da je u ovom životu imala priliku podići obitelj.⁷

Kada muž i žena uživaju u jedinstvu osjećaja, oni potiču ljubav i dobrotu kod kuće.

Pobrinite se da mali, nevažni nesporazumi u obitelji ne zatruju vašu sreću.⁸

Žene, budite vjerne svojim muževima. Znam da morate trpjeti mnogo neugodnih stvari, ali i muževi također moraju trpjeti neke stvari. Nesumnjivo vas vaši muževi ponekad iskušavaju, možda zbog njihovog neznanja, a možda ponekad i zbog vašeg vlastitog neznanja…

Samo kažem da su vaši muževi teški – onoliko koliko i vi, a vjerojatno su neki od njih teži; no, bez obzira: pokušajte izdržati neugodnosti koje se ponekad jave, a kada se susretnete u sljedećem životu, bit će vam drago što ste trpjeli sve to.

Muževima kažem: Mnogi od vas ne cijene svoje žene koliko biste trebali… Budite ljubazni prema njima. Kada odu na sastanak, nosite dijete barem pola vremena. Kada ga treba ljuljati, a nemate nekog posla, ljuljajte ga. Budite dobri kada se ponekad morate malo i žrtvovati; budite dobri u svakom slučaju, bez obzira na žrtvu.⁹

Muškarci moraju biti više očinski nastrojeni kod kuće, imati nježnije osjećaje prema svojim ženama i djeci, susjedima i prijateljima, te biti ljubazniji i nabožniji. Kada posjetim obitelj divim se kada vidim kako glava te obitelji služi kao Božji čovjek, dobar i nježan, ispunjen Duhom Svetim te s mudrošću i razumijevanjem nebesa.¹⁰

Ako ikada započnete obitelj u Sionu, ako ikada započnete tu nebesku zajednicu koja je tamo neophodna, trebate vezati tu obitelj zajedno kao jedno, i glava te obitelji treba imati Duha Gospodnjega i on treba posjedovati ono svjetlo i razum koji će se, ako se provedu u svakodnevnom životu i vode te pojedince, pokazati kao spasenje za tu obitelji, jer on drži spasenje u svojim rukama.

On ide na posao i udružuje svoje osjećaje i privrženost s njihovim koliko je to u njegovoj moći, pokušava osigurati sve ono što je potrebno za njihovu udobnost i dobrobit, a oni sa svoje strane trebaju uzvratiti i pokazati taj isti osjećaj, istu dobrotu i isti stav, i prema svojim najboljim sposobnostima pokazati osjećaje zahvalnosti za blagoslove koje primaju.

Potrebno je da može postojati jedinstvo osjećaja, jedinstvo naklonosti i odgovarajuće privrženosti, da kao jedno mogu biti vezani na ovaj način.¹¹

Kada [muškarci] kleknu u nazočnosti svojih žena i djece, trebaju biti nadahnuti darom i moću Duha Svetoga da muž može biti onakav čovjek kakvog će dobra žena cijeniti te da duh i moć Božja mogu uvijek biti na njima. Trebaju biti jedno u svojoj obitelji kako bi se Duh Sveti mogao spustiti na njih, i moraju živjeti tako da žena kroz molitvu može postati posvećena, da može vidjeti potrebu svog posvećenja u nazočnosti svog muža i u nazočnosti svoje djece, kako bi mogli biti jedno zajedno, kako bi muškarac i žena mogli biti jedan element, podobni da zauzmu mjesto u uspostavi i oblikovanju kraljevstva Božjeg, kako bi mogli udahnuti čistoga duha i pružiti čistu poduku svoj djeci i djeci svoje djece.¹² [Vidi 3. prijedlog na stranici.]

Djeca najbolje uče o evanđelju kada njihovi roditelji traže nadahnuće i postavljaju dobre primjere.

Ovo djelo u koje smo uključeni nije naše, već je to Božje djelo. Nas u našem kretanju usmjerava vrhunsko biće… Budućnost ovog kraljevstva ovisit će o našem potomstvu; a njihova moć i konačna pobjeda o njihovom obrazovanju i ispravnoj obuci. Ako želimo ispravno utjecati na naše obitelji, moramo im pokazati dobre primjere, kao i dati im dobre upute. Trebali bismo moći reći: »Čini kako ja činim«, kao i: »Čini kako ja kažem.«¹³

Težite podučavati svoju djecu na takav način, i primjerom i poukom, da mogu bez oklijevanja slijediti vaše stope i postati odvažni za istinu kao što ste vi bili.¹⁴

Ljudi koji žele zadržati svoje mjesto pred Bogom u svetom svećeništvu moraju imati duh proroštva, i biti kvalificirani posluživati ljudima život i spasenje; a [čak] ako to ne mogu raditi u svijetu, moraju to učiniti kod kuće, u njihovim obiteljima, u njihovim trgovinama i ulicama da njihova srca mogu biti nadahnuta riječima života na njihovim ognjištima, u podučavanju evanđelja njihovoj djeci i njihovim bližnjima onoliko koliko govore svojoj braći s ove govornice. Ovakvo posjedovanje malo Duha kada su pred ljudima, a zatim ga odložiti po strani neće biti dovoljno. Neki će ljudi govoriti, a zatim otići kući… i umjesto da u sebi imaju riječi života, oni postaju duhovno suhi i mrtvi, ali to više neće biti dovoljno.

Dužnost je očeva u Izraelu probuditi se i postati spasitelji ljudi kako bi mogli hodati pred Gospodinom u onoj snazi vjere i odlučne energije koja će im osigurati nadahnuće Svemogućega da podučavaju riječi života njihovim obiteljima…

U ovome vidimo duh odlučnosti koji će nam omogućiti da postanemo jedno, da možemo naučiti kako voljeti jedni druge i moliti se Gospodinu da će usaditi onu ljubav u naša srca koju je usadio u Isusa, svog Sina, i da će nastaviti usađivati znanje onoga što je dobro.¹⁵

Dužnost je oca da bude osposobljen podučavati i obučavati svoju djecu, da im obrazlaže načela, tako da prilagođavanjem tim uputama mogu biti onoliko sretni koliko je njihova narav prijemčiva u stanju djetinjstva, dok u isto vrijeme uče načela po kojima mogu steći najviše sreće i užitka u [odrasloj] dobi.¹⁶

Naša će djeca, ako smo marljivi u njegovanju čistih načela života i spasenja u nama, odrastati u spoznaji ovih stvari i biti opremljeniji od nas da promiču nebeski red i uspostave sreću i mir oko sebe.¹⁷ [Vidi 4. i 5. prijedlog na 127. stranici.]

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice v–vii.

Osvrnite se na osjećaje predsjednika Snowa o okupljanju svoje cijele obitelji (121. i 123. stranica). Koji su neki od dobrih rezultata koji mogu doći kada okupljamo našu obitelj? Kako možemo pomoći našoj obitelji da ostane ujedinjena?
Na koje je načine cijeli drugi odlomak na 123. stranici značajan u današnje vrijeme? Što možemo učiniti kako bismo pomogli mladima u Crkvi da razumiju svetost bračnog saveza? Što možemo učiniti kako bismo im pomogli da se raduju braku i roditeljstvu?
Predsjednik Snow rekao je da »mali, nevažni nesporazumi« mogu »zatr[ovati našu] sreću« kod kuće (123. stranica). Koje su neke određene zamisli koje nam mogu pomoći da izbjegnemo taj otrov? (Za neke primjere, vidi 123–125. stranicu.)
Proučite odsjek na 125. stranici. Što mislite da roditelji trebaju kako bi mogli reći »čini kako ja činim« uz »čini kako ja kažem«? Na koje načine roditelji mogu podučavati primjerom? Koja su neka načela koja ste naučili zbog dobrih primjera vaših roditelja?
Predsjednik Snow iskazao je brigu zbog roditelja koji podučavaju s moću u crkvi, ali ne i kod kuće (125–126. stranica). Razmislite što možete učiniti da podijelite »riječi života« sa svojom obitelji.

Povezani stihovi iz Svetih pisama: 1. Nefi 8:10–12; Helaman 5:12; NiS 68:25–28; 93:40–50; 132:19–20

Pomoć pri podučavanju: »Obratite pozornost na to da ne govorite više nego što je potrebno ili da ne izražavate prečesto svoje mišljenje. To bi moglo dovesti do toga da učenici izgube interes… Vaša glavna briga treba biti pomaganje drugima naučiti evanđelje, ne održavanje dojmljivog predavanja. To uključuje i davanje mogućnosti učenicima da uče jedni od drugih« (Podučavanje, nema većeg poziva, 64).

Djeca su »dragocjeno naslijeđe od Gospodina«.

Roditelji trebaju težiti »vezati [svoju] obitelj zajedno kao jedno«.