Sveta pisma
3 Nefi 19


Poglavlje 19

Dvanaest učenika poslužuju narodu i mole se za Duha Svetoga — Učenici su kršteni i primaju Duha Svetoga i posluživanje anđela — Isus se moli koristeći riječi koje ne mogu biti zapisane — On svjedoči o silno velikoj vjeri ovih Nefijaca. Oko 34. po. Kr.

1 I tad se dogodi, nakon što Isus bijaše uzišao na nebo, mnoštvo se raziđe, i svaki muškarac povede ženu svoju i djecu svoju i vrati se domu svome.

2 I raznese se posvuda među narodom odmah, još prije nego što se smrači, da je mnoštvo vidjelo Isusa, i da im on posluživaše, i da će se također sutra pokazati mnoštvu.

3 Da, štoviše, cijele se noći raznosilo na sva usta o Isusu; i toliko oni slahu k narodu da ih bijaše mnogo, da, silno se velik broj trudio silno cijelu tu noć da bi sutradan mogli biti na mjestu gdje će se Isus pokazati mnoštvu.

4 I dogodi se, sutradan kad se mnoštvo skupi zajedno, gle, Nefi i brat njegov koga on uzdignu od mrtvih, čije ime bijaše Timotej, a i sin njegov, čije ime bijaše Jona, a i Matoni, i Matoniha, brat njegov, i Kumen, i Kumenonhi, i Jeremija, i Šemnon, i Jona, i Sidkija, i Izaija — evo, to bijahu imena učenika koje Isus izabra — i dogodi se da oni istupiše i stadoše posred mnoštva.

5 I gle, mnoštvo bijaše toliko veliko te oni narediše da bude razdijeljeno na dvanaest skupina.

6 I dvanaestorica podučavahu mnoštvo; i gle, oni narediše da mnoštvo klekne na lice zemaljsko i da se moli Ocu u ime Isusovo.

7 I učenici se moljahu Ocu također u ime Isusovo. I dogodi se da oni ustadoše i posluživahu narodu.

8 I nakon što poslužiše one iste riječi koje Isus bijaše izgovorio — ne izmjenjujući ništa od riječi koje Isus bijaše izgovorio — gle, oni kleknuše ponovno i moljahu se Ocu u ime Isusovo.

9 I oni se moljahu za ono što željahu najviše; i oni željahu da im se Duh Sveti udijeli.

10 I nakon što se tako pomoliše, oni siđoše do ruba vode, a mnoštvo ih je slijedilo.

11 I dogodi se da Nefi siđe u vodu i bijaše kršten.

12 I on izroni iz vode i poče krstiti. I on krsti sve one koje Isus bijaše izabrao.

13 I dogodi se, nakon što svi oni bijahu kršteni i iziđoše iz vode, Duh Sveti siđe na njih, i oni se ispuniše Duhom Svetim i ognjem.

14 I gle, oni bijahu obavijeni nečim što bijaše poput ognja; i oganj siđe s neba, i mnoštvo bijaše svjedokom toga, i ono posvjedoči; i anđeli siđoše s neba i posluživahu im.

15 I dogodi se, dok anđeli posluživahu učenicima, gle, Isus dođe i stane u sredinu te im posluživaše.

16 I dogodi se da on govoraše mnoštvu i zapovjedi im da kleknu ponovno na zemlju, i također da učenici njegovi kleknu na zemlju.

17 I dogodi se, nakon što oni svi kleknuše na zemlju, on zapovjedi učenicima svojim da se mole.

18 I gle, oni se počeše moliti; i moljahu se Isusu nazivajući ga Gospodom svojim i Bogom svojim.

19 I dogodi se da Isus ode iz sredine njihove, i pođe malo podalje od njih te se pokloni do zemlje i reče:

20 Oče, zahvaljujem ti što si dao Duha Svetoga ovima koje sam izabrao; a zbog vjerovanja njihova u me izabrah ih iz svijeta.

21 Oče, molim te da daš Duha Svetoga svima onima koji će povjerovati u riječi njihove.

22 Oče, dao si im Duha Svetoga zato što vjeruju u me; a ti vidiš da vjeruju u me zato što ih čuješ, i oni se mole meni; a mole se meni zato što sam s njima.

23 A sad, Oče, molim se tebi za njih, a i za sve one koji će povjerovati u riječi njihove, da povjeruju u me, da bih ja mogao biti u njima kao što si ti, Oče, u meni, da bismo mogli biti jedno.

24 I dogodi se, nakon što se Isus tako pomoli Ocu, on dođe k učenicima svojim, i gle, oni se i dalje nastavljahu, bez prestanka, moliti njemu; i oni ne gomilahu mnogo riječi, jer im bijaše udijeljeno o čemu se trebaju moliti, i bijahu ispunjeni željom.

25 I dogodi se da ih Isus blagoslivljaše dok se moljahu njemu; i njegovo se lice smiješilo na njih, i svjetlost lica njegova ih obasjavaše, i gle, oni bijahu bijeli poput lica, a i odjeće Isusove; i gle, bjelina njihova nadmašivaše svu bjelinu, da, štoviše, ne mogaše ništa na zemlji biti tako bijelo kao bjelina njihova.

26 I Isus im reče: Molite se i dalje; premda se oni ne prestajahu moliti.

27 I on se okrenu od njih ponovno, i otiđe malo podalje te se pokloni do zemlje; i pomoli se ponovno Ocu, govoreći:

28 Oče, zahvaljujem ti što si očistio one koje izabrah, zbog vjere njihove, i molim se za njih, a i za one koji će povjerovati u riječi njihove, da budu očišćeni u meni po vjeri u riječi njihove, isto kao što su oni očišćeni u meni.

29 Oče, ne molim se za svijet, nego za one koje si mi dao iz svijeta, zbog vjere njihove, da budu očišćeni u meni, da bih ja mogao biti u njima kao što si ti, Oče, u meni, da bismo bili jedno, da bih se ja proslavio u njima.

30 I nakon što Isus izgovori ove riječi, on dođe ponovno k učenicima svojim; i gle, oni se moljahu njemu postojano bez prestanka; i on im se nasmiješi ponovno; i gle, oni bijahu bijeli, i to poput Isusa.

31 I dogodi se da on pođe ponovno malo podalje i pomoli se Ocu;

32 I jezik ne može izreći riječi kojima se on moljaše, niti čovjek može zapisati riječi kojima se moljaše.

33 I mnoštvo ču i svjedoči; a srca njihova bijahu otvorena i oni razumješe u srcima svojim riječi kojima se on moljaše.

34 Ipak, tako velike i čudesne bijahu riječi kojima se moljaše da ne mogu biti zapisane, niti ih čovjek može izustiti.

35 I dogodi se, nakon što Isus okonča molitvu, on dođe ponovno k učenicima i reče im: Toliko velike vjere nikad ne vidjeh među svim Židovima; stoga im ne mogah pokazati toliko velika čudesa, zbog nevjere njihove.

36 Zaista kažem vam, nema nikoga među njima tko vidje toliko velike stvari kao što vi vidjeste; niti oni čuše toliko velike stvari kao što vi čuste.