Djelovanje prema istinama evanđelja Isusa Krista

predsjednik Dieter F. Uchtdorf

drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu


predsjednik Dieter F. Uchtdorf

Moja draga braćo i sestre, hvala što ste danas s nama. Predsjednik Monson me zamolio da vam se obratim. On svima vama šalje svoju ljubav i blagoslove.

Znamo da ste ostavili po strani druge stvari kako biste sudjelovali na ovoj sesiji globalne obuke i pohvaljujemo vas za vašu vjernost. Volimo vas zbog vaše voljnosti da posvetite svoje vrijeme, talente i resurse za izgradnju Božjeg kraljevstva.

Danas smo primili mudar savjet od onih koji su posvetili svoje živote slušanju i slijeđenju glasa Svetoga Duha. Potičemo vas da pažljivo razmotrite njihov savjet.

Naravno, znamo kako su slušanje riječi savjeta i djelovanje u skladu s njima dvije vrlo različite stvari. Spasitelj je govorio o razlici kada je rekao kako su oni koji čuju i slušaju poput onih koji grade svoju kuću na litici. A oni koji čuju, ali ne slijede {en} oni završe kao bivši vlasnici kuće.

Članovi su Crkve divni u svojoj želji da budu poslušni i slijede Gospodina. No ponekad, unatoč našim dobrim namjerama, odgađamo činiti ono što bismo trebali ili pogrešno shvatimo ono što smo podučeni. Kao rezultat, nadahnute riječi savjeta možda neće imati obećani učinak.

Sjetio sam se priče o ženi koja je sanjala kako joj je muž dao predivnu ogrlicu koju je oduvijek željela. Kada je pitala svog muža što on misli da taj san znači, nasmiješio se onako kako to samo brižan muž može i rekao: »Otkrit ćeš večeras!«

Te je večeri muž došao kući i predao svojoj ženi predivno umotan dar. Otvorila ga je s dubokom zahvalnošću za svog nježnog muža, kako bi pronašla knjigu pod nazivom Vodič za razumijevanje snova.

Predsjednik Harold B. Lee rekao je učiteljima Crkve kako nije samo važno da ih se razumije, već da ih se ne razumije pogrešno.1

Stoga je razumjeti prva stvar koju moramo učiniti. Druga je stvar prenijeti naše razumjevanje u djelo. To je dio kada se bacimo na posao.

U tom duhu, nadovezujući se na ono što je grupa starješine Ballarda raspravljala, želio bih ponuditi nekoliko dodatnih savjeta, a zatim nekoliko prijedloga kako možete primijeniti ono što ste danas čuli.

Mi, ljudska bića, imamo čudnu sklonost zakomplicirati jednostavne stvari. Postavljamo pravila, zakone, propise, procese i podprocese. Naposljetku, natovarimo teret na teret dok se ne nađemo pod ogromnim teretom očekivanja koja su toliko komplicirana da je teško pratiti ih, a kamoli ispuniti ih.

To je jedan od razloga zašto je Pavao rekao: »Slovo ubija, a duh oživljuje« (2. Korinćanima 3:6).

Prečesto kompliciramo ljepotu i jednostavnost evanđelja Isusa Krista s beskrajnim popisima detaljnih očekivanja. Međutim, kada se usredotočimo na »zašto« u evanđelju, nestaje veći dio zbrke. Zašto smo ovdje? Zašto se od nas traži da obdržavamo zapovijedi? Zašto nam je pomirenje Isusa Krista toliko dragocjeno?

Prava »zašto« pitanja odvest će nas do pravih »tko«, »što«, »kada«, »gdje« i »kako« odluka.

Starješina Ballard i njegova grupa pokazali su nam divan primjeri pitanjima: »Zašto se sastajemo u vijećima? Kako bismo složili i presložili kalendar odjela? Raspravljali o problemima popunjavanja poziva? Dogovorili čišćenje zgrade?«

Takva pitanja mogu biti žurna i potrebna, no jesu li najvažnija? Ima mnogo načina za poboljšanje našeg dragocjenog vremena na vijeću, poput toga da uvijek dođemo dobro pripremljeni. Mogli bismo riješiti raspored ili druga organizacijska pitanja dopisom, telefonom, e-mailom ili porukom. Kada dopustimo da organizacijska pitanja dominiraju našim nastojanjima i vremenom naših vijeća, riskiramo propustiti razlog zašto nas je Gospodin pozvao posluživati u njegovoj Crkvi.

Sastajemo se na vijećima kako bismo od Duha tražili nadahnuće za izgradnju Božjeg kraljevstva. Sastajemo se kako bismo našli odgovore na dva osnovna pitanja:

  1. 1.

    Kako možemo pomoći našim članovima više voljeti Gospodina, našeg Boga, svim svojim srcem, dušom i umom?

  2. 2.

    Kako možemo pomoći našim članovima više voljeti svoje bližnje kao sebe?

Sve drugo o čemu govorimo na našim vijećima u našim crkvenim organizacijama treba proizaći iz ove dvije velike zapovijedi, jer sve drugo visi na njima.

Kada razumijemo »zašto« naših sastanaka vijeća, lakše nam je primjereno se usredotočiti na kako to postići. Na primjer, dok razmatramo kako povećati ljubav za bližnje među članovima, možemo odlučiti planirati aktivnost služenja u kojoj uključujemo naše manje aktivne članove i naše prijatelje drugih vjera.

Sve naše rasprave o mladima i starima, od potreba socijalne pomoći do misionarskog rada, od podučavanja evanđelja do jačanja obitelji, trebaju biti uokvirene u ovaj kontekst.

Pojednostavljenjem i jačanjem procesa vijeća i pozivanjem Duha, pronaći ćemo život i vatru Svetoga Duha koji daje vodstvo i nebesku podršku našim nastojanjima.

Neki mogu doći u kušnju reći: »Samo nam reci što da učinimo i mi ćemo to učiniti.« Iako pohvaljujemo pravednu želju da budemo poslušni, vodstvo u Crkvi (a i život) mnogo je više od označavanja dovršenih zadataka i dodijeljenih popisa zaduženja.

Kao što ste primijetili, novi priručnici ne navode detaljno svaki čin koji trebate poduzeti u svom pozivu. Ti su priručnici dani s pravom količinom strukture bez kontroliranja svakog detalja. Moglo bi biti mudro gledati priručnike, pa čak i Sveta pisma, ne kao kontrolne popise ili detaljne skripte, već kao prilike da pripremimo naše misli i srca za primanje božanskog nadahnuća za naše odgovornosti.

Nažalost, ponekad ne tražimo objavu ili odgovore iz Svetih pisama ili priručnika jer smatramo da već znamo odgovore.

Braćo i sestre, koliko god dobro naše prethodno iskustvo bilo, ako prestanemo postavljati pitanja, razmišljati, prebirati, možemo omesti objave Duha. Upamtite, pitanja koja je mladi Joseph postavio otvorila su vrata za obnovu svih stvari. Možemo blokirati rast i spoznaju koje je naš Nebeski Otac namijenio za nas. Koliko nam je često Sveti Duh pokušao nešto reći što smo trebali znati, ali nije mogao proći kroz masivnu željeznu ogradu onoga što smo smatrali da već znamo?

Druga je tema o kojoj bih želio razgovarati razlika između rasta i stvarnog rasta. Čuli smo nešto o tome danas. U crkvenim okvirima, rast bi se mogao definirati kao novi članovi. Novi članovi dolaze putem krštenja djece u dobi od osam godina te krštenja obraćenika. Međutim, stvaran se rast definira kao rast broja aktivnih članova.

U nekim područjima Crkve imamo upečatljiv rast novih članova, dok aktivno članstvo stagnira ili svega malo raste. Imamo neke mjerljive metode da pokažemo aktivnost u Crkvi, poput dolazaka na sakramentalni sastanak, zaređenje u svećeništvo u pravoj dobi, misionarsko služenje i posjedovanje važeće hramske preporuke. Možda su najispravniji pokazatelji stvarnog rasta u evanđelju Isusa Krista oni koje ne možemo tako lako mjeriti, poput dnevne molitve, proučavanja Svetih pisama, obiteljske kućne večeri, ljubavi kod kuće i za naše bližnje, te osobnih iskustava s Kristovim pomirenjem. Ove ne zapisuje tajnik u crkvene zapise, već se upisuju u naša srca i na nebu.

Naša su misionarska nastojanja ugrožena ako krstimo Božju djecu, a ne održavamo ljubav i prijateljstvo s tim dragocjenim novim članovima koji su ushićeni kada pronađu prijateljstvo sa svecima i osjećaju pripadnost kao ukućani Božji.

I opet ovdje naša vijeća mogu raspravljati o duhovnoj i vremenitoj dobrobiti svakog člana {en} posvećujući posebnu pozornost svakom novom obraćeniku. Naš rad kao vijeće je pomoći našim članovima rasti u svojoj ljubavi za Nebeskog Oca i svoje bližnje. Ako usredotočimo naša nastojanja ovdje, jedan na jedan, mnogo će više članova osjetiti da su pronašli dom u Crkvi {en} da su pronašli »zašto« evanđelja.

Braćo i sestre, upamtimo da vi i ja nismo savršeni. Posljedično ni naša vijeća neće biti savršena. Povremeno će biti nedovoljno kadrova. Povremeno će možda imati jednu ili možda više osoba koje nisu potpuno uključene u djelo ili koji su ometani komplikacijama i stresovima svakodnevnog života.

Molim vas nemojte odustati. Budite pažljivi da ne idealizirate previše vaša očekivanja kako bi vijeća trebala djelovati. Još jednom, ako ste usredotočeni na »zašto« u evanđelju, Duh će usmjeravati vaša skromna nastojanja.

Predsjednik Hinckley jednom je rekao: »Ovdje smo da pomognemo našem [Nebeskom] Ocu u njegovom djelu i njegovoj slavi, ‘ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka’ (Mojsije 1:39). Vaša je dužnost ozbiljna u vašem djelokrugu odgovornosti poput moje dužnosti u mom djelokrugu.«2 Kako ponizna izjava proroka Božjeg.

Ako su vaše okolnosti ispod idealnih, molim vas da se utješite u spoznaji kako će Gospodin podržati i unaprijediti vaša nastojanja, posvetiti vaše odluke i djela, usavršiti ih kroz blago milosrđe Kristovo, i »posveti[ti vaš] čin … , da… bude na dobrobit duše [vaše]« (2. Nefi 32:9) i duše onih kojima služite.

Kao što sam ranije spomenuo, malo je dobroga u slušanju riječi Božje ako to što čujemo ne prenesemo u naše živote. Naposljetku, molimo vas da poduzmete sljedeće korake bez oklijevanja i nastavite to činiti služeći u vašim pozivima.

Prvo, pojedinačno i kao vijeća uz molitvu razmotrite upute koje ste primili. Razmišljajte o svećeničkoj moći u domu, poštujući božanske saveze, spašavajući druge, usredotočujući se na pojedinca, snažeći naše mlade, gradeći vječne brakove i obitelji primjenjujući evanđeoska načela u našim svakodnevnim životima.

Dok razmišljate o tim temama, pitajte se »zašto« o razlozima vašeg služenja i službeništva, kao i o posljedičnom »stoga što« u vašim odgovornostima kao pojedinci i kao vijeća. U tom procesu molim vas otvorite svoja srca i umove volji neba i obećavam vam da će Duh objaviti stvari koje su najvažnije {en} za vas, vašu obitelji i vaše odgovornosti u Crkvi.

Drugo, kao rezultat razmišljanja i rasprave, odredite nekoliko posebnih radnji za koje ćete se obvezati da ćete ih provesti. Molim vas imajte na umu kako djelovanja svake organizacije, odjela, okola, obitelji i pojedinca mogu biti različita. One trebaju odgovarati vašim okolnostima i potrebama. Jedinstvo kojem težimo nije nužno u tome da svi radimo potpuno iste stvari u isto vrijeme, već da svatko od nas sluša i uvijek slijedi smjernice istog Svetog Duha.

Treće, kada se jednom obvežete, pratite to u sklopu vaših odgovornosti i poziva na svakom sastanku vijeća. Molim vas učinite to. Također vas molimo da donesete svoje odluke i nastojanja pred Gospodina u vašim svakodnevnim molitvama i zatražite daljnje svjetlo i vodstvo. Vjerujte mu. On vas poznaje, i voli vas.

Moja draga braćo i sestre, volim vas i divim vam se; molimo se za vas. Mi znamo da želite slijediti šapate Duha, slijediti Spasitelja i biti njegove ruke u ovom divnom djelu. Svjedočim da je ovo djelo istinito, da ste pozvani od Boga. Spasitelj je na čelu ove Crkve s predsjednikom Monsonom kao njegovim prorokom.

Dragi prijatelji, da uvijek pronađete radost u svojoj pravednoj službi, moj je blagoslov i molitva, u sveto ime Isusa Krista. Amen.

Prikaži reference

    Napomene

  1.  

    1. Vidi Harold B. Lee, Podučavanje, nema većeg poziva (1999), 52.

  2.  

    2. Gordon B. Hinckley, »This Is the Work of the Master«, Ensign, svibanj 1995, 71.