Imati viziju za djelovanje

starješina O. Vincent Haleck

iz Sedamdesetorice


Želimo li napredovati a ne propasti, moramo zadobiti razumijevanje o sebi kakvima nas Spasitelj vidi.

Poput svih dobrih roditelja, moji vlastiti roditelji željeli su svijetlu budućnost za svoju djecu. Moj otac nije bio član, a zbog izvanrednih okolnosti koje su postojale u to vrijeme odlučili su da moja braća, sestre i ja napustimo naš otočni dom Američku Samou, u južnom Pacifiku, i otputujemo u Sjedinjenje Države kako bi pohađali školu.

Odluka da budu razdvojeni od nas bila je teška za moje roditelje, pogotovo za moju majku. Znali su da će biti nepoznatih izazova kada dođemo u novo okruženje. Ipak, s vjerom i odlučnošću, nastavili su sa svojim planom.

Odgajana kao svetica posljednjih dana, moja je majka poznavala načela posta i molitve i oba su roditelja osjetila da trebaju blagoslove neba kako bi pomogli svojoj djeci.

Kako mi možemo, usred izazova naših života, zadobiti viziju potrebnu da bi činili one stvari koje će nas približiti Spasitelju? Govoreći o viziji, knjiga Izreka podučava ovoj istini: »Kad objave nema, narod se razuzda« (Izreke 29:18). Želimo li napredovati a ne propasti, moramo zadobiti viziju o sebi kakvima nas Spasitelj vidi.

Spasitelj je vidio više u onim poniznim ribarima koje je pozvao da ga slijede nego što su oni u početku vidjeli u sebi; on je imao viziju o tome što oni mogu postati. Znao je za njihovu dobrotu i potencijal, i djelovao je pozvavši ih. Nisu bili iskusni u početku, ali dok su ga slijedili, vidjeli su njegov primjer, osjetili njegova učenja i postali njegovi učenici. Dogodilo se da su ga neki od učenika napustili jer im je bilo teško zbog stvari koje su čuli. Svjestan da bi i drugi mogli otići, Isus je upitao Dvanaestoricu: »Zar ćete i vi otići?« (Ivan 6:67). Petrov odgovor odražava njegovu promjenu i primitak vizije o tome tko je Spasitelj. »Gospodine, komu ćemo otići?… Ti imaš riječi vječnoga života« (Ivan 6:68), odgovorio je.

S tom vizijom ovi vjerni i predani učenici mogli su činiti zahtjevne stvari dok su putovali kako bi propovijedali evanđelje i uspostavili Crkvu nakon Spasiteljeva odlaska. Naposljetku, neki od njih podnijeli su krajnju žrtvu za svoja svjedočanstva.

U Svetim pismima postoje drugi primjeri onih što su zadobili viziju o evanđelju, a zatim krenuli djelovati na temelju te vizije. Prorok Alma zadobio je svoju viziju kad je čuo Abinadija kako hrabro podučava i svjedoči pred kraljem Noom. Alma je djelovao prema Abinadijevim naučavanjima i krenuo podučavati ono što je naučio, krsteći mnoge koji su povjerovali njegovim riječima (vidi Mosija 17:1–4; 18:1–16). Proganjajući rane svece, apostol Pavao preobratio se na putu za Damask i počeo djelovati podučavajući i svjedočeći o Kristu (vidi Djela 9:1–6, 20–22, 29).

U naše doba mnogi mladići, djevojke i stariji parovi odazvali su se na poziv Božjeg proroka da služe misiju. S vjerom i odvažnošću napuštaju svoje domove i sve što im je znano poradi svoje vjere u veliko dobro koje mogu činiti kao misionari. Dok djeluju na temelju svoje spoznaje o služenju, oni blagoslivljaju živote mnogih i usput mijenjaju svoje vlastite. Na prošlom općem saboru, predsjednik Monson zahvalio nam je na službi koju dajemo jedni drugima i podsjetio nas na našu odgovornost da budemo Božje ruke blagoslivljajući njegovu djecu na zemlji (vidi »Until We Meet Again«, Liahona i Ensign, studeni 2011, 108). Ispunjenje ovog zadatka bilo je dirljivo dok su članovi Crkve djelovali prema njegovoj objavi.

Prije svojeg odlaska, znajući da ćemo trebati pomoć, Spasitelj je rekao: »Neću vas ostaviti siročad« (Ivan 14:18). Svoje je učenike podučio: »A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh« (Ivan 14:26). Ovo je isti Duh Sveti koji nas može osnažiti i potaknuti da činimo ono čemu nas podučavaju Spasitelj i naši suvremeni proroci i apostoli.

Kada provodimo naučavanja naših vođa u djelo, dobivamo dublje razumijevanje Spasiteljeve vizije za nas. Tijekom ovog sabora primili smo nadahnjujući savjet od proroka i apostola. Proučite njihova naučavanja i promislite o njima u svojim srcima dok tražite Duha Svetoga da vam pomogne zadobiti viziju o tim naučavanjima u vašem životu. S tom vizijom, živite po vjeri djelujući prema njihovom savjetu.

Istražujte i proučavajte Sveta pisma u iščekivanju da ćete primiti daljnje svjetlo i spoznaju o poruci koju imaju za vas. Promišljajte o njima u svojemu srcu i dopustite da vas nadahnu. A onda postupite prema svom nadahnuću.

Kao što smo učili u obitelji, djelujemo kada se molimo i postimo. Alma je govorio o postu i molitvi kao načinu za primanje jamstva kad je rekao: »Gle, postih ja i molih mnoge dane da bih se sam uvjerio o tomu« (Alma 5:46). I mi spoznajemo kako se nositi s izazovima naših života kroz post i molitvu.

Prolazimo kroz teškoće u svojim životima koje ponekad mogu umanjiti naše razumijevanje i vjeru da činimo stvari koje bismo trebali činiti. Postajemo toliko zauzeti da se često osjećamo nadvladanima i nemoćnima da činimo više. Iako je svatko od nas drugačiji, ponizno predlažem da svoju viziju usredotočimo na Spasitelja i njegova naučavanja. Što je on vidio u Petru, Jakovu, Ivanu i drugim apostolima što ga je potaknulo da ih pozove u sljedbeništvo? Poput vizije o njima, Spasitelj posjeduje veliku viziju onoga što mi možemo postati. Potrebna nam je ista vjera i odvažnost koju su prvi apostoli imali kako bismo se ponovno usredotočili na stvari koje su od najveće važnosti za ostvarivanje trajne sreće i velike radosti.

Kada proučavamo život našega Spasitelja i njegova naučavanja, vidimo ga među ljudima kako se moli, podučava, uzdiže i iscjeljuje. Kada ga oponašamo i činimo stvari koje vidimo da je on činio, počinjemo razabirati viziju onoga što možemo postati. Bit ćete blagoslovljeni s pronicljivošću da uz pomoć Svetoga Duha činite više dobroga. Promjene će početi dolaziti, i unijet ćete drugačiji red u svoj život koji će blagosloviti vas i vašu obitelj. Tijekom svojeg službeništva među Nefijcima, Spasitelj je pitao: »Kakvi, dakle, ljudi morate biti?« Odgovorio je: »Onakvi kao što sam ja« (3. Nefi 27:27). Mi trebamo njegovu pomoć da postanemo poput njega, i on nam je pokazao put: »Ištite, dakle, i dat će vam se! Kucajte, i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i onomu koji kuca, otvorit će se« (3. Nefi 27:29).

Znam da kada zadobijemo viziju o sebi kako nas Spasitelj vidi i djelujemo prema toj viziji, naši će životi biti blagoslovljeni na neočekivane načine. Zbog vizije mojih roditelja, ne samo da je moj život bio blagoslovljen izobrazbom, već sam doveden u okolnosti u kojima sam pronašao i prigrlio evanđelje. Još važnije, naučio sam o važnosti dobrih i vjernih roditelja. Jednostavno rečeno, moj se život zauvijek promijenio.

Kao što je vizija potaknula moje roditelje da poste i mole za dobrobit svoje djece, i kao što je vizija potaknula rane apostole da slijede Spasitelja, ta nam je ista vizija dostupna da nas nadahne i pomogne nam djelovati. Braćo i sestre, mi smo ljudi s poviješću vizije, vjere i odvažnosti da djelujemo. Pogledajte dokle smo došli i blagoslove koje smo primili! Vjerujte da vas On može blagosloviti vizijom u vašem životu i odvažnošću da djelujete.

Ostavljam vam svoje svjedočanstvo o Spasitelju i njegovoj želji da mu se vratimo. Da bismo to ostvarili, moramo imati vjere da djelujemo – da ga slijedimo i postanemo poput njega. Kroz razna razdoblja naših života, On pruža svoju ruku i poziva nas:

»Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:29–30).

Kao što je Spasitelj vidio velik potencijal u svojim ranim apostolima, vidi ga i u nama. Gledajmo sebe onako kako nas Spasitelj vidi. Molim se da ćemo imati tu viziju da djelujemo s vjerom i odvažnošću, u ime Isusa Krista. Amen.