On nas doista voli

Volim biti s cjelodnevnim misionarima. Oni su puni vjere, nade i iskrene dobrotvornosti. Njihovo je misionarsko iskustvo poput mini života zapakiranog u 18 ili 24 mjeseca. Dolaze poput duhovne dojenčadi s ozbiljnim apetitom za učenjem, a odlaze kao zrele odrasle osobe, naizgled spremne svladati svaki izazov koji se nalazi pred njima. Također volim predane starije misionare, koji su puni strpljenja, mudrosti i mirne sigurnosti. Oni donose dar stabilnosti i ljubavi mladenačkoj živahnosti koja ih okružuje. Mladi misionari i stariji parovi zajedno su snažna, postojana sila za dobro, koja ima duboki učinak na njihove živote i živote onih koje dotakne njihovo služenje.

Nedavno sam slušao dvojicu tih divnih mladih misionara dok su se prisjećali svojih iskustava i napora. U tom trenutku prisjećanja uzeli su u obzir pojedince koje su kontaktirali toga dana, od kojih su neki bili prijemčiviji od drugih. Dok su razmatrali okolnosti, pitali su: »Kako možemo pomoći svakom pojedincu razviti želju da uči više o Nebeskom Ocu? Kako im možemo pomoći osjetiti njegovog Duha? Kako im možemo pomoći znati da ih volimo?«

U mislima sam mogao vidjeti ovu dvojicu mladića tri ili četiri godine nakon završetka njihove misije. Zamislio sam ih kao da su pronašli svoje vječne partnerice i služe u zboru starješina ili podučavaju grupu mladića. Sada, umjesto da razmišljaju o svojim istraživačima, oni postavljaju ista pitanja o članovima njihovog zbora ili mladićima koje su pozvani izgraditi. Vidio sam kako se njihovo misionarsko iskustvo može primijeniti kao predložak za izgradnju drugih osoba do kraja njihovih života. Kada se ta vojska pravednih učenika vrati iz svojih misija u mnogim zemljama širom svijeta, postaju ključni suradnici u djelu uspostavljanja Crkve.

Prorok Lehi iz Mormonove knjige možda je razmišljao o istim pitanjima poput tih misionara kada je slušao odgovor svojih sinova na upute i viđenje koji su mu dani: »I tako Laman i Lemuel, kao najstariji, mrmljahu protiv oca svoga. A oni mrmljahu jer ne poznavahu djelovanje onoga Boga koji ih bijaše stvorio« (1. Nefi 2:12).

Možda je svatko od nas osjetio frustraciju koju je Lehi proživio sa svoja dva najstarija sina. Kada se suočimo s djetetom koje se udaljava s puta, neodlučnim istraživačem ili budućim starješinom koji ne odgovara na poziv, naša se srca nadimaju poput Lehijevog i pitamo kako im mogu pomoći osjetiti i slušati Duha kako ne bi bili uhvaćeni u svjetovne smetnje? Nameću mi se dva retka iz Svetih pisama koji nam mogu pomoći pronaći put uslijed tih smetnji i osjetiti moć Božje ljubavi.

Nefi daje ključ za vrata učenja kroz svoje osobno iskustvo: »Ja, Nefi… s velikim željama da upoznam otajstva Božja, stoga zavapih ka Gospodu, i gle, on me pohodi i smekša srce moje te povjerovah svim riječima što ih otac moj bijaše izgovorio. Stoga se ne pobunih protiv njega kao braća moja« (1. Nefi 2:16).

Buđenje želje da učimo omogućava našim duhovnim sposobnostima čuti glas neba. Nalaženje načina da probudimo i njegujemo tu želju potraga je i odgovornost svakoga od nas – misionara, roditelja, učitelja, vođa i članova. Dok osjećamo kako se ta želja oblikuje u našim srcima, spremni smo za stjecanje koristi iz proučavanja drugog Svetog pisma kojeg želim spomenuti.

U lipnju 1831. godine, kada su prvim vođama Crkve upućivani pozivi, Josephu je Smithu rečeno da »Sotona… kruži zemljom i obilazi varajući narode«. Kako bismo se suprotstavili tom ometajućem utjecaju, Gospodin je rekao da će nam dati »uzorak za sve, da se ne prevari[mo]« (NiS 52:14).

Uzorci su predlošci, vodiči, ponavljajući koraci ili staze koje osoba slijedi kako bi ostala usklađena s Božjom svrhom. Ako ih slijedimo, čuvat će nas poniznima, budnima i sposobnima razlučiti glas Svetoga Duha od onih glasova koji nas ometaju i udaljavaju. Gospodin nas zatim podučava: »Koji drhti pod mojom vlašću, bit će ojačan i uroditi plodom časti i mudrosti, u skladu s objavama i istinama što vam ih dadoh« (NiS 52:17).

Blagoslov ponizne molitve, izrečene s pravom nakanom, omogućava Svetom Duhu nadahnuti naša srca i pomaže nam prisjetiti se onoga što smo znali prije nego što smo se rodili u ovo zemaljsko iskustvo. Kada jasno razumijemo naum našeg Nebeskog Oca za nas, počinjemo priznavati našu odgovornost da pomognemo drugima učiti i razumjeti njegov naum. Pomaganje drugima da se sjete usko je vezano uz način na koji osobno živimo evanđelje i primjenjujemo ga u našim vlastitim životima. Kada doista živimo evanđelje prema uzorku koji je podučio Gospodin Isus Krist, naša se sposobnost da pomognemo drugima povećava. Sljedeće je iskustvo primjer kako ovo načelo može uspjeti.

Dva mlada misionara pokucala su na vrata, nadajući se da će naći nekoga tko će primiti njihovu poruku. Vrata su se otvorila, a prilično veliki muškarac pozdravio ih je ne tako prijateljskim glasom: »Rekao sam vam da više ne kucate na moja vrata. Upozorio sam vas ranije da, ako se ikada vratite, to neće biti ugodno iskustvo. Sada me ostavite na miru.« Žurno je zatvorio vrata.

Dok su se starješine udaljavali, stariji, iskusniji misionar stavio je svoju ruku na rame mlađeg misionara kako bi ga utješio i ohrabrio. Nisu znali da ih je muškarac promatrao kroz prozor kako bi se uvjerio da su razumjeli njegovu poruku. Bio je siguran da će ih vidjeti kako se smiju i šale se na račun njegovog otresitog ponašanja. Međutim, kada je vidio izraz dobrote između dvojice misionara, njegovo je srce trenutačno omekšalo. Ponovno je otvorio vrata te zamolio misionare da se vrate i s njim podijele svoju poruku.

Kada se pokorimo Božjoj volji i živimo prema njegovom uzorku, osjeća se njegov Duh. Spasitelj je podučio: »Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici« (Ivan 13:35). Ovo načelo imanja ljubavi jedan prema drugome i razvoja naše sposobnosti da budemo usredotočeni na Krista u našem razmišljanju, govoru i djelima osnova je da postanemo učenici Kristovi i učitelji njegovog evanđelja.

Buđenje te želje priprema nas da tražimo obećane uzorke. Traganje za uzorcima vodi nas do Kristova nauka kako ga podučavaju Spasitelj i njegovi vođe proroci. Jedan je uzorak tog nauka ustrajati do kraja: »I blago onima koji budu nastojali uspostaviti Sion moj u dan onaj jer će imati dar i moć Duha Svetoga. A ustraju li do svršetka, bit će uzvišeni u posljednji dan i spašeni u vječnom kraljevstvu Jaganjčevu« (1. Nefi 13:37).

Koje je konačno sredstvo po kojem možemo uživati u daru i moći Duha Svetoga? To je moć koja proizlazi kada smo vjerni učenici Isusa Krista. To je naša ljubav za njega i našeg bližnjeg. Spasitelj je definirao uzorak ljubavi kada nas je podučio: »Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga« (Ivan 13:34).

Predsjednik Gordon B. Hinckley potvrdio je ovo načelo kada je rekao: »Ljubiti Gospodina nije samo savjet; to nije samo dobra želja. To je zapovijed… Ljubav za Boga jest korijen svake kreposti, dobrote, snage karaktera i vjernosti za učiniti ono što je ispravno« (»Words of the Living Prophet«, Liahona, prosinac 1996, 8; »Excerpts from Recent Addresses of President Gordon B. Hinckley«, Ensign, travanj 1996, 73).

Očev plan odredio je uzorak obitelji kako bi nam pomogao učiti, primijeniti i razumjeti moć ljubavi. Onoga dana kada je moja vlastita obitelj uspostavljena, moja draga Ann i ja otišli smo do hrama i sklopili bračni savez. Koliko li sam samo mislio da je volim toga dana, no zapravo tek sam počeo shvaćati viziju ljubavi. Kada je svako od naše djece i unučadi ušlo u naše živote, naša se ljubav proširila kako bismo ih sve jednako i potpuno voljeli. Izgleda da nema kraja rastućoj sposobnosti da volimo.

Osjećaj ljubavi od našeg Nebeskog Oca nešto je poput gravitacijske sile s neba. Dok uklanjamo smetnje koje nas vuku prema svijetu i koristimo našu slobodu izbora u traženju njega, otvaramo naša srca celestijalnoj sili koja nas vuče prema njemu. Nefi je opisao njezin učinak kao »tako da se tijelo moje istroši« (2. Nefi 4:21). Ista je moć uzrokovala da Alma pjeva »pjesmu otkupiteljske ljubavi« (Alma 5:26; vidi i redak 9). Tako je dirnula Mormona da nas je savjetovao da se »moli[mo]… odlučnošću srca«, kako bismo mogli biti ispunjeni njegovom ljubavlju (Moroni 7:48).

I suvremena i drevna Sveta pisma puna su podsjetnika na vječnu ljubav Nebeskog Oca za njegovu djecu. Uvjeren sam da su ruke našeg Nebeskog Oca stalno ispružene, uvijek spremne zagrliti svakoga od nas i reći nam onim tihim, prodornim glasom: »Volim te.«

Zbog nebeski osmišljenog uzorka obitelji, potpunije razumijemo da naš Nebeski Otac doista voli svakoga od nas jednako i potpuno. Svjedočim da je to istinito. Bog nas poznaje i voli. Dao nam je viziju njegovog svetog mjesta i pozvao proroke i apostole da podučavaju načela i uzorke koji će nas vratiti k njemu. Dok nastojimo u sebi i drugima probuditi želju da znamo, i dok živimo prema uzorcima koje otkrivamo, bit ćemo privučeni k njemu. Svjedočim da je Isus doista Božji Sin, naš primjer, naš ljubljeni Otkupitelj, što kazujem u ime Isusa Krista. Amen.