U suzvučju s glazbom vjere

Kada se vrhovni autoriteti Crkve sastaju s članovima iz cijelog svijeta vidimo iz prve ruke kolika su pozitivna snaga sveci posljednjih dana. Pohvaljujemo vas za sve što činite kako biste blagoslovili život svih ljudi.

Mi koji smo zaduženi za odnose s javnošću izrazito smo svjesni kako su vodeći pripadnici javnog mnijenja i novinari u Sjedinjenim Državama, kao i diljem svijeta, povećali broj svojih javnih rasprava o Crkvi i njezinim članovima. Jedinstveno spajanje čimbenika značajno je povisilo profil Crkve.¹

Mnogi koji pišu o Crkvi uložili su iskreni napor kako bi razumjeli naše ljude i nauk. Bili su uljudni i nastojali su biti objektivni te smo im na tome zahvalni.

Također prepoznajemo da mnoge osobe nisu u suzvučju s onime što je sveto. Govoreći vođama Rimokatoličke crkve prošlog prosinca na Sveučilištu Pontifical Gregorian, glavni rabi, lord Sacks od Engleske, ukazao je na to koliko su svjetovni postali neki dijelovi svijeta. Izjavio je da je jedan vinovnik »agresivni znanstveni ateizam koji nema sluha za glazbu vjere.«²

Lehijev proročki san o stablu života veliko je uvodno viđenje u Mormonovoj knjizi.³ Ovo viđenje odlučno opisuje izazove vjeri koji danas postoje te veliki jaz između onih koji vole i štuju Boga te se osjećaju odgovorno pred njim, i onih koji nemaju takve osjećaje. Lehi opisuje neke postupke koji uništavaju vjeru. Neki su oholi, tašti i nerazboriti. Zainteresirani su samo za takozvanu mudrost svijeta.⁴ Drugi se pomalo zanimaju za Boga no izgubljeni su u svjetovnoj maglici tame i grijeha.⁵ Neki su okusili ljubav Božju i njegovu riječ, ali su se osjetili posramljeno zbog onih koji su ih izrugivali te su zastranili na »staze zabranjene«.⁶

Naposljetku, ima onih koji su u suzvučju s glazbom vjere. Vi znate tko ste. Volite Gospodina i njegovo evanđelje te stalno nastojite živjeti po njegovoj poruci i pronositi ju, posebice u svojoj obitelji.⁷ Vi ste u skladu s poticajima Duha, probuđeni s moći Božje riječi, održavate vjerske običaje u svojim domovima i marljivo nastojite živjeti kristolikim životom kao njegovi sljedbenici.

Priznajemo da ste jako zaposleni. Bez plaćenog profesionalnog službeništva, odgovornost za vođenje Crkve zavisi o vama, posvećenim članovima. Znamo da je uobičajeno članovima biskupstva i predsjedništava okola te mnogim drugima ulagati brojne sate predanog služenja. Predsjedništva pomoćnih organizacija i zborova primjer su nesebične žrtve. Ovo služenje i žrtva obuhvaća cijelo članstvo, one koji vode svećeničke zapise, vjerne kućne učitelje i posjetiteljice, kao i one koji podučavaju razrede. Zahvalni smo i onima koji hrabro služe kao vođe Izviđača i jaslica. Sve vas volimo i cijenimo zbog onoga što činite i jeste!

Priznajemo da postoje članovi koji su manje zainteresirani i vjerni nekim od Spasiteljevih naučavanja. Želja nam je da se ti članovi u potpunosti probude u vjeri te povećaju svoju aktivnost i predanost. Bog voli svu svoju djecu. Želi da mu se ona sva vrate. Željan je da svi budu u suzvučju sa svetom glazbom vjere. Spasiteljevo pomirenje je dar za svakoga.

Potrebno je naučavati i razumjeti da volimo i poštujemo sve ljude koje je Lehi opisao.⁸ Upamtite, nije na nama da sudimo. Sud je Gospodinov.⁹ Predsjednik Thomas S. Monson posebno nas je zamolio da imamo »hrabrost suzdržati se od osuđivanja drugih«.¹⁰ Također je zamolio svakog vjernog člana da spasi one koji su okusili plod evanđelja, ali su zatim zastranili, kao i one koji još uvijek nisu pronašli ravan i uzak put. Molimo se da će primiti gvozdenu palicu i blagovati od ljubavi Božje, koja će ispuniti njihovu »dušu silno velikom radošću«.¹¹

Iako Lehijevo viđenje obuhvaća sve ljude, kulminirajuće načelo nauka je vječni značaj obitelji. Obitelj je određena od Boga. Ona je najvažnija jedinica u vremenu i vječnosti.«¹² Kada je Lehi blagovao plod sa stabla života (Božju ljubav) bio je željan da »i obitelj [njegova] od njega okusi«.¹³

Naša je velika želja odgojiti svoju djecu u istini i pravednosti. Jedno načelo koje će nam pomoći to ostvariti je da izbjegavamo previše osuđivati ponašanje koje je lakoumno ili nerazborito, ali ne i grešno. Prije mnogo godina, kada su djeca još živjela s mojom suprugom i sa mnom, starješina Dallin H. Oaks naučavao je da je važno razlučiti između mladenačkih pogrešaka koje trebaju biti ispravljene i grijeha koji zahtijevaju prijekor i pokajanje.¹⁴ Tamo gdje nedostaje mudrost, naša djeca trebaju poduku. Gdje je grijeh, pokajanje je ključno.¹⁵ Otkrili smo da je to korisno u našoj obitelji.

Vjerski običaji kod kuće blagoslivljaju naše obitelji. Primjer je posebice važan. Ono što jesmo govori toliko glasno da naše djeca ne trebaju čuti što govorimo. Kada sam imao gotovo pet godina, moja je majka primila vijest da joj je mlađi brat ubijen kada je ratni brod na kojem je služio pogođen bombom nedaleko od japanske obale pred kraj 2. svjetskog rata.¹⁶ Ta je vijest za nju bila razorna. Bila je vrlo osjećajna i otišla je u svoju sobu. Nakon nekog sam vremena provirio u njezinu sobu kako bih se uvjerio da je dobro. Klečala je u molitvi pokraj kreveta. Veliki me mir savladao jer me podučavala da se molim i volim Spasitelja. To je bio svojstven primjer onoga što me uvijek podučavala. Važniji od ijednog drugog primjera vjerojatno je onaj majki i očeva koje se mole sa svojom djecom.

Poruka, službeništvo i pomirenje Isusa Krista, našeg Spasitelja, naš je ključni obiteljski nastavni plan. Niti jedan stih iz Svetih pisama ne prikazuje bolje našu vjeru od 2. Nefija 25:26: »I razgovaramo o Kristu, radujemo se Kristu, propovijedamo o Kristu, proricemo o Kristu, i pišemo u skladu s proroštvom našim, da bi saznala djeca naša kojemu se izvoru moraju uteci za otpust grijeha svojih.«

Jedna od osnovnih pretpostavki Lehijevog viđenja je da se vjerni članovi moraju držati gvozdene palice koja će ih održati na ravnom i uskom putu koji vodi do stabla života. Za članove je ključno čitati, razmatrati i proučavati Sveta pisma.¹⁷

Mormonova knjiga je od plodonosne važnosti.¹⁸ Naravno, uvijek će postojati oni koji će podcjenjivati ili čak i umanjivati značaj ove svete knjige. Neki su se koristili humorom. Prije negoli sam služio misiju, sveučilišni profesor citirao je Marka Twaina koji je izjavio da ukoliko oduzmete »I dogodi se« iz Mormonove knjige, ona »bi bila samo brošura«.¹⁹

Nekoliko mjeseci kasnije, dok sam služio misiju u Londonu u Engleskoj, ugledni profesor sa Sveučilišta u Londonu koji se školovao na Oxfordu, egipatski stručnjak za semitske jezike, pročitao je Mormonovu knjigu, dopisivao se s predsjednikom Davidom O. McKayem i susreo s misionarima. Obavijestio ih je o svojoj uvjerenosti da je Mormonova knjiga uistinu prijevod učenja Židova i egipatskog jezika u razdobljima koja su opisana u Mormonovoj knjizi.²⁰ Jedan primjer, među mnogima koje je naveo, bio je konjunktivni izraz »I dogodi se«, koji je, kako je rekao, odražavao način kako bi on preveo frazeologiju korištenu u drevnim semitskim zapisima.²¹ Profesor je obaviješten da iako mu je pomogao njegov intelektualni pristup, temeljen na njegovoj profesiji, i dalje je ključno da ima duhovno svjedočanstvo. Kroz proučavanje i molitvu dobio je duhovno osvjedočenje i kršten je. Stoga, ono što je jedan poznati humorist vidio kao predmet ismijavanja, učenjak je prepoznao kao temeljni dokaz istine Mormonove knjige, koji mu je potvrđen Duhom.

Suštinski nauk opredjeljivanja uvjetuje da svjedočanstvo o obnovljenom evanđelju bude temeljeno na vjeri umjesto na samo vanjskom ili znanstvenom dokazu. Opsesivna usredotočenost na ono što nije u potpunosti objavljeno, poput toga kako su se djevičanski porod ili uskrsnuće Spasitelja mogli dogoditi ili kako je točno Joseph Smith preveo naša Sveta pisma, neće biti učinkovita niti će uroditi duhovnim napretkom. Ovo su pitanja vjere. Naposljetku, odgovor je u Moronijevom savjetu da čitamo i prebiremo, a zatim pitamo Boga u cijeloj iskrenosti srca, s pravom nakanom, da nam potvrdi svetopisamske istine svjedočanstvom Duha.²² Uz to, kada u svoj život uključimo zapovijedi iz Pisama i živimo po evanđelju, blagoslovljeni smo Duhom i kušamo njegovu dobrotu s osjećajima radosti, sreće i posebice mira.²³

Jasno, aktivno proučavanje Svetih pisama razdjelnica je između onih koji čuju glazbu vjere i onih koji nemaju sluha ili su u disonanci. Prije mnogo godina duboko me dirnulo što je ljubljeni prorok, Spencer W. Kimball, naglasio potrebu stalnog čitanja i proučavanja Svetih pisama. Rekao je: »Otkrivam da sam, kada postanem nemaran u svojem odnosu s božanstvom i kad se čini da božansko uho ne sluša a božanski glas ne govori, tada sam jako, jako daleko. Ako se uronim u Sveta pisma, udaljenost se sužava i duhovnost vraća.«²⁴

Nadam se da redovito čitamo Mormonovu knjigu s našom djecom. Raspravljao sam o tome sa svojom djecom. Iznijela su mi dva zapažanja. Prvo, ustrajnost u svakodnevnom obiteljskom čitanju Svetih pisama je ključ. Moja kći na bezbrižan način opisuje njihove ranojutarnje napore s uglavnom tinejdžerskom djecom da dosljedno čitaju Sveta pisma. Ona i njezin suprug probude se rano ujutro, kreću se kroz nejasnu sumaglicu da bi dohvatili željezni rukohvat stuba koji ih vodi do mjesta gdje se obitelj okuplja kako bi čitali riječ Božju. Ustrajnost je odgovor, a i smisao za humor pomaže. To zahtjeva veliki napor od svakog člana obitelji svakog dana, no vrijedno je napora. Privremena nazadovanja zasjenjena su ustrajnošću.

Drugo je kako naš najmlađi sin i njegova supruga čitaju Sveta pisma sa svojom mladom obitelji. Dvoje od njihovo četvero djece nije dovoljno staro da bi čitali. Za petogodišnjaka imaju signale s pet prstiju na koje on odgovara kako bi u cijelosti sudjelovao u čitanju Svetih pisama s obitelji. Signal za 1. prst je da ponovi: »I dogodi se«, kada god se pojavi u Mormonovoj knjizi. Priznajem da mi se sviđa činjenica što se taj izraz često pojavljuje. Usput, mlade obitelji bi moglo zanimati, signal za 2. prst je: »I tako vidimo«; signale za 3, 4. i 5. prst određuju roditelji ovisno o riječima koje se pojavljuju u poglavljima koje čitaju.

Znamo da obiteljsko proučavanje Svetih pisama i kućne obiteljske večeri nisu uvijek savršene. Bez obzira na izazove s kojima se suočavate, nemojte se obeshrabriti.

Molim vas, razumijte da je vjera u Gospodina Isusa Krista i obdržavanje njegovih zapovijedi uvijek bilo i jest utvrđujući test smrtnosti. Povrh svega drugog, svatko od nas mora shvatiti da osoba koja nema sluha za glazbu vjere, on ili ona nisu u suzvučju s Duhom. Kao što je prorok Nefi naučavao: »On vam govoraše tihim jedva čujnim glasom …  čuste i glas njegov, ali bijaste bešćutni te ne mogaste zamijetiti riječi njegovih.«²⁵

Naš je nauk jasan; trebamo biti pozitivni i dobro raspoloženi. Naglašavamo svoju vjeru, ne strahove. Radujemo se u Gospodinovom jamstvu da će biti uz nas te nam pružiti vodstvo i usmjerenje.²⁶ Duh Sveti svjedoči našim srcima da imamo brižnog Oca na Nebu čiji će milosrdni naum za naše otkupljenje biti ispunjen u svakom pogledu zbog pomirbene žrtve Isusa Krista.

Kao što je Naomi W. Randall, autorica pjesme »Božje sam dijete ja«, napisala: »Duh šaptat mi ne prestaje da s vjerom strah moj nestaje.«²⁷

Stoga, gdje god bili na putu sljedbeništva u Lehijevom viđenju, odlučimo probuditi u sebi i svojim obiteljima veću želju za svojatanjem Spasiteljevog nepojmljivog dara vječnog života. Molim se da ćemo ostati u suzvučju s glazbom vjere. Svjedočim o božanstvenosti Isusa Krista i stvarnosti njegovog pomirenja, u ime Isusa Krista. Amen.