Planine za penjanje

Slušao sam predsjednika Spencera W. Kimballa kako, na zasjedanju sabora, traži da mu Bog da planine za penjanje. Rekao je: »Pred nama se nalaze veliki izazovi, divovske mogućnosti s kojima ćemo se suočiti. Radujem se toj uzbudljivoj budućnosti i želim ponizno reći Gospodinu: ‘Daj mi sada ovo gorje’, daj mi te izazove.«¹

Moje je srce bilo dirnuto, poznavajući neke od izazova i teškoća s kojima se već suočio. Osjećao sam želju biti više poput njega, hrabrog Božjeg sluge. Stoga sam se jedne večeri molio da dobijem mogućnost dokazati svoju hrabrost. Mogu se toga jasno sjetiti. Uvečer sam kleknuo u svojoj spavaćoj sobi s vjerom koja je u potpunosti ispunila moje srce.

U roku od dan-dva primio sam odgovor na molitvu. Najteže iskušenje mog života iznenadilo me je i ponizilo. Dalo mi je dvostruku poduku. Prvo, imao sam jasan dokaz da je Bog čuo i odgovorio na moju molitvu vjere. No drugo, počeo sam lekciju koja još uvijek traje kako bih naučio zašto sam osjećao takvu sigurnost one večeri da veliki blagoslov može proizaći iz nevolje koji će više nego nadoknaditi bilo koju cijenu.

Nevolja koja me je pogodila toga davnoga dana sada se čini sitnom u usporedbi s onime što je došlo kasnije – meni i onima koje volim. Mnogi od vas sada prolaze kroz fizičke, mentalne i emotivne kušnje zbog kojih možete zavapiti poput jednog velikog i vjernog Božjeg sluge kojeg sam dobro poznavao. Njegova ga je njegovateljica čula kako iz svog kreveta boli uzvikuje: »Budući da sam se cijeli život trudio biti dobar, zašto mi se ovo dogodilo?«

Znate kako je Gospodin odgovorio na to pitanje proroka Josepha Smitha u njegovoj tamnici:

»I budeš li u jamu bačen, ili u ruke ubojica, a smrtna ti osuda bude izrečena, budeš li u dubinu bačen, uroti li se protiv tebe valovita pijavica, bijesni vjetrovi postanu li ti neprijatelji, skupe li nebesa mrklinu, a sva se počela slože da ti put prepriječe, a vrhu svega, i same ralje paklenske razvale li širom ždrijelo da te prožderu, znaj, sine moj, sve će to tebi iskustvo pružiti i bit će za dobro tvoje.

Sin se Čovječji spusti ispod svega toga. Zar si ti veći od njega?

Drži se, dakle, puta svojega, i svećeništvo će ostati uz tebe, jer utvrđene su međe kojih prijeći ne mogu. »Poznati su dani tvoji, i godine se neće brojem umanjiti. Ne boj se… jer Bog će biti s tobom u vijeke vjekova.«²

Izgleda da ne postoji bolji odgovor na pitanje zašto kušnje dolaze i što trebamo učiniti od riječi samog Gospodina, koji je radi nas prošao kroz kušnje strašnije nego što to možemo zamisliti.

Sjetite se njegovih riječi kada je savjetovao da se, zbog vjere u njega, trebamo pokajati:

»Zapovijedam vam, dakle, da se obratite – obratite se da vas ne udarim šibom iz usta svojih, i gnjevom svojim, i srdžbom svojom, a vaše će patnje biti bolne – I ne znate kako bolne, kako birane, ne znate, da, kako teške za podnošenje, vi ne znate.

Jer, gle, ja, Bog, pretrpjeh to za sve da ne bi trpjeli oni koji se obrate.

No, ne obrate li se oni, moraju trpjeti kao i ja.

To trpljenje prouzroči da ja, kao Bog, najveći od svih, uzdrhtim od bola, i da krvarim iz svake pore i da mi trpi tijelo i duh – I htjedoh da ne pijem tu gorku čašu, i zgrozih se –

Ipak, slava budi Ocu, ja ispih i dovrših priprave svoje sinovima ljudskim.«³

Vi i ja imamo vjeru da je način kako se uzdignuti kroz kušnje i iznad njih vjerovati da postoji balzam u Gileadu⁴ i da je Gospodin obećao: »Ja… te neću napustiti.«⁵ Tomu nas je predsjednik Thomas S. Monson podučio kako bi pomogao nama i onima koji služe u naizgled samotnim i preteškim kušnjama.⁶

No predsjednik Monson također je mudro podučio kako je potrebno vremena da bi se sagradio temelj vjere u stvarnosti tih obećanja. Možda ste vidjeli potrebu za tim temeljom, poput mene, pored kreveta nekoga spremnog da preda borbu za ustrajnost do kraja. Ako temelj vjere nije urezan u naša srca, srušit će se moć da ustrajemo.

Moja je današnja namjera opisati ono što znam o tome kako mi možemo položiti taj nepokolebljivi temelj. Činim to s velikom poniznošću iz dva razloga. Prvo, ono što kažem može obeshrabriti neke koji imaju problema usred velike nevolje i osjećaju kako se ruši temelj njihove vjere. A drugo, znam da me čekaju još teži ispiti prije kraja života. Stoga, recept koji nudim tek trebam dokazati kroz moj vlasiti životu ustrajući do kraja.

Kao mladić radio sam s građevinarom koji je gradio podloge i temelje za nove kuće. Za ljetne žege bilo je naporno pripremati tlo za oplate u koje ćemo ulijevati cement za temeljnu stopu. Nije bilo strojeva. Koristili smo pijuke i lopate. Gradnja trajnih temelja za građevine u ono je vrijeme bila težak posao.

Također je zahtijevala strpljenje. Nakon što smo izlili temeljnu stopu, čekali smo da se stvrdne. Unatoč tome što smo željeli nastaviti raditi, čekali smo i izlijevanje temelja prije nego što bismo uklonili oplate.

A na novog graditelja još je veći dojam ostavio naizgled zamoran i dugotrajan postupak pažljivog postavljanja metalnih šipki u oplate kako bismo osnažili završeni temelj.

Na sličan se način tlo mora pažljivo pripremiti za naš temelj vjere kako bismo se oduprli olujama koje će doći u svaki život. Ta čvrsta osnova za temelj vjere osobno je poštenje.

Dosljedno donošenje dobrih odluka kad god nam se ponudi izbor stvara čvrsto tlo za našu vjeru. Može započeti u djetinjstvu budući da se svaka duša rađa s besplatnim darom Duha Kristova. S tim Duhom možemo znati kada smo učinili ono što je ispravno pred Bogom i kada smo učinili ono što je pogrešno u njegovim očima.

Te odluke, stotine njih, pripremaju čvrsto tlo na kojem se gradi zdanje naše vjere. Metalni okvir oko kojeg se izlijeva smjesa naše vjere evanđelje je Isusa Krista, sa svim savezima, uredbama i načelima.

Jedan od ključeva trajne vjere ispravna je procjeniti vrijeme potrebno za stvrdnjavanje. Zbog toga nisam bio mudar što sam se tako rano u svom životu molio za više planine za penjanje i veće ispite.

To stvrdnjavanje ne dolazi automatski kroz vremenski prečac, već je potrebno neko vrijeme. Nije dovoljno samo ostarjeti. Ustrajno služenje Bogu i drugima svim srcem i dušom preobražava naše svjedočanstvo o istini u neslomljivu duhovnu snagu.

Sada želim ohrabriti one koji su usred teških kušnji, koji osjećaju kako njihova vjera možda slabi pod pritiskom teškoća. Sama teškoća može biti vaš način da se osnažite i naposljetku dobijete nepokolebljivu vjeru. Moroni, sin Mormona iz Mormonove knjige, rekao nam je kako može doći do tog blagoslova. On podučava jednostavnu i ugodnu istinu da čak i grančica vjere omogućava Bogu razviti je:

»A evo, ja, Moroni, htio bih nešto reći o tomu. Htio bih pokazati svijetu da je vjera nešto čemu se nadamo, a još ne vidimo. Ne raspravljajte stoga zato što ne vidite, jer nećete primiti svjedočanstvo prije no što se iskuša vjera vaša.

Po vjeri se, naime, Krist pokaza ocima našim pošto uskrsnu od mrtvih. A ne ukaza im se sve dokle oni ne imadoše vjere u nj. Jer neki su svakako morali u nj vjerovati, jer se on ne pokaza svijetu.

No, zbog vjere ljudi pokaza se on svijetu i proslavi ime Očevo, te pripravi put kako bi i drugi bili dionici nebeskoga dara, da se i oni uzmognu nadati onomu što ne vidješe.

I vi se, dakle, smijete nadati i biti dionici dara, ako li samo vjeru imate.«⁷

Taj najdragocjeniji dijelak vjere koji biste trebali štititi i koristiti bez obzira koliko je to moguće, vjera je u Gospodina Isusa Krista. Moroni je na sljedeći način podučavao o moći te vjere: »I ni u jedno vrijeme nitko ne činjaše čudesa doli nakon vjere svoje. Najprije, dakle, vjerovahu oni u Sina Božjega.«⁸

Posjetio sam ženu koja je u borbi s nezamislivim gubicima primila čudo dovoljne snage samo s jednostavnom sposobnošću da beskrajno ponavlja riječi: »Otkupitelj moj živi, znam.«⁹ Ta vjera i te riječi svjedočanstva i dalje su bile tamo u maglici koja je pomutila, no nije izbrisala sjećanja na njezino djetinjstvo.

Bio sam zapanjen što sam saznao da je jedna druga žena oprostila osobi koja joj je godinama činila nepravdu. Bio sam iznenađen i pitao sam je zašto je odlučila oprostiti i zaboraviti toliko godina teškog zlostavljanja.

Tiho je rekla: »Bila je to najteža stvar koju sam ikada učinila, no jednostavno sam znala da to trebam učiniti. To sam i učinila.« Njezina vjera da će joj Spasitelj oprostiti ako ona oprosti drugima pripremila ju je da se s osjećajem mira i nade suoči sa smrću svega nekoliko mjeseci nakon što je oprostila svom neraskajnom protivniku.

Pitala me je: »Kako će izgledati na nebu kada tamo dođem?«

A ja sam rekao: »Samo zbog toga što sam vidio vašu sposobnost da koristite vjeru i oprostite znam da će to za vas biti predivan povratak kući.«

Imam još jedno ohrabrenje za one koji se sada pitaju hoće li njihova vjera u Isusa Krista biti dovoljna da uspješno ustraju do kraja. Bio sam blagoslovljen što sam neke od vas koji sada slušate upoznao dok ste bili mlađi, živahni, nadareni više od većine ljudi oko vas, a ipak ste odlučili učiniti ono što bi Spasitelj učinio. U vašem obilju pronašli ste načina da pomognete i skrbite za one koje ste s vašeg životnog položaja mogli ignorirati ili gledati s visoka.

Kada dođu teška iskušenja, vjera da ćete ih izdržati bit će tu, izgrađena kroz djelovanje iz čiste ljubavi Kristove, što sada možete primijetiti, a da to tada niste mogli, služeći i praštajući drugima kao što bi to Spasitelj učinio Izgradili ste temelj vjere s ljubavlju kojom je Spasitelj ljubio i služeći njemu. Vaša vjera u njega vodila je ka djelima dobrotvornosti koja će vam donijeti nadu.

Nikada nije prekasno za jačanje temelja vjere. Uvijek ima vremena. S vjerom u Spasitelja, možete se pokajati i moliti za oprost. Postoji netko kome možete oprostiti. Postoji netko kome se možete zahvaliti. Postoji netko kome možete služiti i nadahnuti. Možete to učiniti gdje god bili i koliko se god usamljeno i napušteno osjećali.

Ne mogu obećati kraj vašoj nevolji u ovom životu. Ne mogu vas uvjeriti da će vam se vaše kušnje činiti kao trenutak. Jedna od osobina životnih kušnji jest ta da se čini kako usporavaju vrijeme, a zatim ga naizgled gotovo zaustavljaju.

Postoje razlozi za to. Poznavanje tih razloga možda neće pružiti veliku utjehu, no mogu pružiti osjećaj strpljenja. Ti razlozi dolaze iz iste činjenice: u njihovoj savršenoj ljubavi za vas, Nebeski Otac i Spasitelj žele da se pripravite biti s njima kako biste zauvijek živjeli u obitelji. Samo oni koji su savršeno očišćeni kroz pomirenje Isusa Krista mogu biti tamo.

Moja se majka borila s rakom gotovo 10 godina. Liječenje, operacija i na kraju ograničavanje na krevet bile su neke od njezinih kušnji.

Sjećam se da je moj otac, dok je promatrao njezin posljednji uzdah, rekao: »Djevojčica je otišla kući na počinak.«

Jedan od govornika na njezinom sprovodu bio je predsjednik Spencer W. Kimball. Među pohvalama koje je izrekao, sjećam se jedne koja je izgledala ovako nekako: »Neki su od vas možda pomislili da je Mildred tako dugo i toliko patila zbog nečega lošeg što je učinila, što je navuklo kušnje.« Zatim je rekao: »Ne, Bog je samo želio da bude dodatno ulaštena.« Sjećam se razmišljanja u to vrijeme: »Ako tako dobra žena treba toliko laštenja, što onda mene čeka?«

Ako imamo vjeru u Isusa Krista, najteži, kao i najlakši trenuci u životu, mogu biti blagoslov. U svim okolnostima možemo odabrati ispravno uz vodstvo Duha. Imamo evanđelje Isusa Krista da oblikuje i vodi naše živote ako tako odlučimo. A uz proroke koji nam objavljuju naše mjesto u naumu spasenja možemo živjeti sa savršenom nadom i osjećajem mira. Nikada nećemo osjećati da smo sami ili nevoljeni u Gospodnjoj službi jer nikada ni nismo. Kako možemo osjetiti Božju ljubav? Spasitelj je obećao anđele slijeva i zdesna da nas ponesu.¹⁰ A on uvijek održi svoju riječ.

Svjedočim da Bog Otac živi i da je njegov ljubljeni Sin naš Otkupitelj. Duh Sveti potvrdio je istinu na ovom saboru i ponovno će je potvrditi dok je tražite, slušate, a kasnije proučavate poruke Gospodinovih ovlaštenih slugu, koji su ovdje. Predsjednik Thomas S. Monson Gospodinov je prorok cijelome svijetu. Gospodin pazi na vas. Bog Otac živi. Njegov ljubljeni Sin, Isus Krist, naš je Otkupitelj. Njegova je ljubav nepresušna. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.