Žrtva

starješina Dallin H. Oaks

iz Zbora dvanaestorice apostola


Naši životi služenja i žrtve najprikladniji su izražaji naše predanosti služenja Učitelju i našim bližnjima.

Pomirbena žrtva Isusa Krista nazvana je »najuzvišenijim od svih događaja od praskozorja stvaranja kroz sva doba vječnosti«.1 Ta je žrtva središnja poruka svih proroka. Pretkazale su je životinjske žrtve koje je nalagao Mojsijev zakon. Prorok je izjavio da njihovo cijelo značenje »upire… prema toj velikoj i posljednjoj žrtvi… Sin[a] Božj[ega], da, beskonačn[oj] i vječn[oj]« (Alma 3:34). Isus Krist izdržao je nepojmljivu patnju kako bi sebe žrtvovao za grijehe svih. Tom je žrtvom prinijeto ono najbolje – čisto Janje bez ljage – za konačnu mjeru zla – grijehe cijeloga svijeta. Nezaboravnim riječima Elize R. Snow:

Svoju je dragocjenu krv on svojevoljno prolio;
svoj život svojevoljno dao,
bezgrešna žrtva za krivnju,
umirući svijet da spasi«.2

Ta je žrtva – pomirenje Isusa Krista – u središtu nauma spasenja.

Nepojmljiva patnja Isusa Krista dovršila je žrtvu prolijevanja krvi, no nije obustavila važnost žrtva u evanđeoskom naumu. Naš Spasitelj traži od nas da nastavimo prinosimo žrtve, no žrtve koje nam sada zapovijeda su da »prinosi[mo njemu]… srce skršeno i duh raskajan« (3. Nefi 9:20). Također zapovijeda svakome od nas da volimo i služimo jedni drugima – zapravo, da prinosimo male imitacije njegove žrtve žrtvujući od našeg vremena i sebičnih prioriteta. Po nadahnutoj pjesmi pjevamo: »Žrtva donosi blagoslove nebe«.3

Govorit ću o tim smrtnim žrtvama koje nas je Spasitelj zatražio da prinosimo. To neće uključivati žrtve koje smo primorani prinositi ili djela koja bi mogla biti motivirana osobnom koristi umjesto služenjem ili žrtvom (vidi 2. Nefi 26:29).

I.

Kršćanska vjera ima povijest žrtve, uključujući najveću žrtvu. U ranoj povijesti kršćanskog doba Rim je mučki pobio tisuće zbog njihove vjere u Isusa Krista. U kasnijim stoljećima, kada su doktrinarne nesuglasice razdijelile kršćane, neke su grupe proganjale, pa ček i usmrćivale, članove drugih grupa. Kršćani koje su drugi kršćani ubili među najtragičnijim su mučenici kršćanske vjere.

Mnogi su se kršćani dobrovoljno žrtvovali motivirani vjerom u Krista i željom da mu služe. Neki su odlučili posvetiti svoju cijelu odraslu dob službi Učitelju. Ova plemenita grupa uključuje vjerske redove Katoličke crkve i one koji su pružili doživotnu službu kao kršćanski misionari raznih protestantskih vjera. Njihovi su primjeri izazovni i nadahnjujući, no od većine onih koji vjeruju u Krista ne očekuje se da posvete svoj cijeli život vjerskom služenju, niti su oni za to sposobni.

II.

Za većinu Kristovih sljedbenika, naše žrtve podrazumijevaju ono što možemo činiti na svakodnevnoj bazi u našim uobičajenim osobnim životima. S tim iskustvom ne poznajem nijednu grupu čiji članovi žrtvuju više od svetaca posljednjih dana. Njihove žrtve — vaše žrtve, moja braćo i sestre – u suprotnosti su znanim svjetovnim traganjima za osobnim ispunjenjem.

Moj prvi primjeri su mormonski pioniri. Njihove epska žrtva života, obiteljskih odnosa, domova i udobnosti temelj je obnovljenog evanđelja. Kada je njezin suprug, Charles, pozvan služiti misiju, Sarah Rich zagovarala je ono što je motiviralo ove pionire: »Ovo je uistinu bilo vrijeme kušnje kako za mene tako i za mojeg supruga; no dužnost nas je zvala da se razdvojimo na određeno vrijeme, a znajući da [smo] poslušni Gospodinovoj volji osjetili smo potrebu žrtvovati vlastite osjećaje kako bismo pomogli uspostaviti djelo… pomaganja izgradnje kraljevstva Božjeg na zemlji.«4

Danas je najočitija snaga Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana nesebična služba i žrtva njezinih članova. Prije ponovnog posvećenja jednog od naših hramova, kršćanski svećenik upitao je predsjednika Gordona B. Hinckleyja zašto se u hramu ne nalazi nijedan križ, najuobičajeniji simbol kršćanske vjere. Predsjednik Hinckley je odgovorio da su simboli naše kršćanske vjere »životi naših ljudi«.5 Uistinu, naši životi služenja i žrtve najprikladniji su izražaji naše predanosti služenja Učitelju i našim bližnjima.

III.

Nemamo stručno obučeno niti plaćeno svećeništvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Kao rezultat toga, obični članovi koji su pozvani voditi i služiti našim kongregacijama moraju nositi cijelo breme naših brojnih crkvenih sastanaka, programa i aktivnosti. Čine to u više od 14.000 kongregacija samo u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Naravno, nismo jedini kod kojih obični članovi kongregacija služe kao učitelji i laički vođe. No, količina vremena koju naši članovi poklanjaju kako bi obučili i posluživali jedni drugima je jedinstveno opsežna. Naši napori da svaki mjesec svaku obitelj u našim kongregacijama posjete kućni učitelji te svaku doraslu ženu posjete kućne posjetiteljice iz Potpornog društva primjeri su toga. Nije nam znana nijedna podjednaka služba ni u kojoj organizaciji na svijetu.

Najpoznatiji primjeri jedinstvene službe i žrtve SPD-a su djela naših misionara. Trenutno ih je u brojkama više od 50.000 mladića i djevojaka te više od 5.000 odraslih muškaraca i žena. Posvećuju od šest mjeseci do dvije godine svojeg života kako bi naučavali evanđelje Isusa Krista i obavljali humanitarnu službu u više od 160 zemalja svijeta. Njihov rad uvijek uključuje žrtvu, uključujući godine koje daju Gospodinovom djelu, kao i žrtve podnesene u dobavljanju sredstava za vlastito uzdržavanje.

Oni koji ostaju kod kuće – roditelji i drugi članovi obitelji – također se žrtvuju odričući se suradništva i službe misionara koje otpreme. Na primjer, mladi Brazilac primio je misionarski poziv dok je radio kako bi uzdržavao svoju braću i sestre nakon što su njegov otac i majka preminuli. Vrhovni autoritet opisao je vijećanje ove djece i prisjećanje da su ih njihovi preminuli roditelji podučavali kako uvijek trebaju biti spremni služiti Gospodinu. Mladić je prihvatio svoj misionarski poziv, a šesnaestogodišnji brat preuzeo je odgovornost rada za uzdržavanje obitelji.6 Veći nas zna za mnoge druge primjere žrtve služenja misije ili podržavanja misionara. Nije nam znana nijedna druga dobrovoljna služba i žrtva poput ove ni u kojoj drugoj organizaciji na svijetu.

Često nas pitaju: »Kako nagovorite svoje mlade i stare članove da napuste svoje obrazovanje ili umirovljenje kako bi žrtvovali na ovaj način?« Čuo sam mnoge koji su dali sljedeće objašnjenje: »Znajući što je moj Spasitelj učinio za mene – njegovu milost u patnji za moje grijehe i nadvladavanju smrti da bih mogao ponovno živjeti – osjećam se povlaštenim prinositi male žrtve koje sam zatražen prinijeti u njegovoj službi. Želim proširiti razumijevanje koje mi je dao.« Kako nagovorimo takve sljedbenike Krista da služe? Kao što je prorok objasnio: »[Jednostavno] ih upitamo.«7

Druge žrtve koje su rezultat misionarske službe žrtve su onih koji djeluju prema naučavanjima misionara i postanu članovi Crkve. Za mnoge obraćenike te su žrtve vrlo značajne, uključujući gubitak prijateljskih i obiteljskih veza.

Prije mnogo godina ovaj je sabor čuo o mladiću koji je pronašao obnovljeno evanđelje dok je studirao u Sjedinjenim Državama. Baš prije negoli se taj mladić vratio u svoju domovinu, predsjednik Gordon B. Hinckley upitao ga je što će mu se dogoditi kada se vrati kući kao kršćanin. »Moja će obitelj biti razočarana«, odgovorio je mladić. »Mogli bi me izbaciti i smatrati kao mrtvim… A što se tiče moje budućnosti i karijere, sve bi mi mogućnosti mogle biti zatvorene.«

»Jeste li spremni platiti tako veliku cijenu za evanđelje?«, upitao je predsjednik Hinckley.

Mladić je u suzama odgovorio: »Istinito je, zar ne?« Kada je to potvrđeno, odgovorio je: »Onda, je li išta drugo važno?«8 To je duh žrtve među mnogim našim novim članovima.

Drugi primjeri služenja i žrtve javljaju se u životima vjernih članova koji služe u našim hramovima. Hramska služba jedinstvena je za svece posljednjih dana, no značajnost takve žrtve trebala bi biti razumljiva svim kršćanima. Sveci posljednjih dana nemaju tradiciju služenja u samostanu, no svejedno možemo razumjeti i poštivati žrtvu onih koje njihova kršćanska vjera motivira na posvećenje svog života toj vjerskoj aktivnosti.

Na ovom saboru, prije samo godinu dana, predsjednik Thomas S. Monson ispričao je primjer žrtve vezan uz hramsku službu. Vjerni otac svetac posljednjih dana na udaljenom otoku na Pacifiku šest je godina obavljao težak fizički posao na udaljenom mjestu kako bi zaradio neophodan novac da odvede svoju suprugu i desetero djece na vjenčanje i pečaćenje za vječnost u hram u Novom Zelandu. Predsjednik Monson je objasnio: »Oni koji razumiju vječne blagoslove koji proizlaze iz hrama znaju da nikakva žrtva nije prevelika, nikakva cijena previsoka, nikakva muka preteška kako bi se primili ti blagoslovi«.9

Zahvalan sam na predivnim primjerima kršćanske ljubavi, služenja i žrtve koje sam vidio među svecima posljednjih dana. Vidim vas kako izvršavate svoje crkvene pozive, često uz veliku žrtvu vremena i sredstava. Vidim vas kako služite misije o vlastitom trošku. Vidim vas kako radosno poklanjate svoje profesionalne vještine svojim bližnjima. Vidim vas kako se brinete za siromašne kroz osobne napore te podupiranjem crkvenih socijalnih i humanitarnih doprinosa.10 Sve je to potvrđeno u nacionalnom istraživanju kojim je zaključeno da aktivni članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana »volontiraju i daruju značajno više od prosječnog Amerikanca te su čak i darežljiviji s vremenom i novcem od najdarežljivijih [20 posto] religioznih ljudi u Americi.«11

Takvi primjeri davanja drugima jačaju sve nas. Podučavaju nas na Spasiteljevo naučavanje:

»Ako… tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe…

»Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga« (Matej 16:24–25).

IV.

Možda se najpoznatiji i najvažniji primjeri nesebičnog služenja i žrtve izvode u našim obiteljima. Majke se predaju rađanju i odgajanju svoje djece. Muževi daju sebe u podržavanju svojih supruga i djece. Žrtve prinošene u vječno važno služenju našim obiteljima prebrojne su da bi se spominjale i previše poznate da bi ih se trebalo spominjati.

također vidim nesebične svece posljednjih dana koji posvajaju djecu, uključujući one s posebnim potrebama, te nastoje pružiti udomljenoj djeci nadu i prilike koje su im ranije okolnosti uskratile. Vidim vas kako se brinete za članove obitelji i susjede koji pate od urođenih mana, mentalnih i tjelesnih bolesti, te učinaka poodmakle dobi. Gospodin vas isto vidi, i potaknuo je svoje proroke da izjave: »Dok se žrtvujete jedni za druge i za svoju djecu, Gospodin će vas blagosloviti«.12

Vjerujem da sveci posljednjih dana koji pružaju nesebičnu službu i žrtvuju se na način kojim štuju Spasitelja sljedeći njegov primjer pridodaju vječnim vrijednostima i u većoj mjeri od bilo koje druge grupe ljudi. Sveci posljednjih dana gledaju na svoje žrtve vremena i sredstava kao na dio svojeg školovanja i osposobljavanja za vječnost. To je istina objavljena u Lectures on Faith u kojima se naučava da »vjera koje ne zahtjeva žrtvu svega nikada nema dovoljnu moć proizvesti vjeru neophodnu za život i spasenje… Kroz tu i samo tu žrtvu Bog je odredio da čovjek treba uživati život vječni«.13

Baš kao što je pomirbena žrtva Isusa Krista u središtu nauma spasenja, mi – Kristovi sljedbenici – moramo prinijeti vlastite žrtve da bismo se pripremili za sudbinu koju nam taj naum pruža.

Znam da je Isus Krist Jedinorođeni Sin Boga, Vječnog Oca. Znam da zbog njegove pomirbene žrtve imamo jamstvo o besmrtnosti i priliku za vječni život. On je naš Gospodin, Spasitelj i Otkupitelj, i ja svjedočim o njemu, u ime Isusa Krista. Amen.

Mostra riferimenti

  1.  

    1. Bruce R. McConkie, The Promised Messiah: The First Coming of Christ (1981), 218.

  2.  

    2. »O, kakva mudrost«, Crkvena pjesmarica, br.41.

  3.  

    3. »Čovjeku slava«, Crkvena pjesmarica, br.5.

  4.  

    4. Sarah Rich, Guinevere Thomas Woolstenhulme, »I Have Seen Many Miracles«, Richard E. Turley Jr. i Brittany A. Chapman, izd., Women of Faith in the Latter Days: Volume 1, 1775–1820 (2011), 283.

  5.  

    5. Gordon B. Hinckley, »The Symbol of Our Faith«, Liahona i Ensign, travanj 2005, 3.

  6.  

    6. Vidi Harold G. Hillam, »Sacrifice in the Service«, Ensign, studeni 1995, 42.

  7.  

    7. Gordon B. Hinckley, »The Miracle of Faith«, Liahona, srpanj 2001, 84; Ensign, svibanj 2001, 68.

  8.  

    8. Gordon B. Hinckley, »It’s True, Isn’t It?« Tambuli, listopad 1993, 3–4; Ensign, srpanj 1993, 2; vidi i Neil L. Andersen, »It’s True, Isn’t It? Then What Else Matters?« Liahona i Ensign, svibanj 2007, 74.

  9.  

    9. Thomas S. Monson, »The Holy Temple–a Beacon to the World«, Liahona i Ensign, svibanj 2011, 91–92.

  10.  

    10. Na primjer, vidi Naomi Schaefer Riley, »What the Mormons Know about Welfare«, Wall Street Journal, 18. veljače 2012, A11.

  11.  

    11. Ram Cnaan i drugi, »Called to Serve: The Prosocial Behavior of Active Latter-day Saints«, (skica), 16.

  12.  

    12. Ezra Taft Benson, »To the Single Adult Brethren of the Church«, Ensign, svibanj 1988, 53.

  13.  

    13.  Lectures on Faith (1985), 69.