Izbavljenje za stvarni rast

Zadnjih mjeseci poseban se značaj daje uspostavljanju »stvarnog rasta« u Crkvi, dovođenjem svih koji to žele do primanja i obdržavanja saveza i spasonosnih uredbi te življenja sa snažnom promjenom srca kako je to opisao Alma (see Alma 5:14). Jedan od najznačajnijih i najvažnijih načina za postizanje stvarnog rasta u Crkvi jest kontaktiranje i vraćanje onih koji su kršteni, a koji lutaju u neaktivnosti, bez blagoslova i spasonosnih uredbi. Bez obzira na naš pojedinačni poziv – kućni učitelj ili posjetiteljica, učitelj u Nedjeljnoj školi, biskup, otac, majka ili vrhovni autoritet – svi se možemo značajno uključiti u djelo izbavljenja. Naposljetku, dovesti sve – našu obitelj, one koji nisu članovi, manje aktivne, grešnike – ka Kristu da prime spasonosne uredbe božanski je poziv koji svi imamo.

Jednog nedjeljnog jutra prije otprilike 30 godina, dok sam služio u predsjedništvu okola, primili smo telefonski poziv jednog od naših vjernih biskupa. Objasnio je kako njegov odjel tako brzo raste da on više nije mogao dati značajan poziv svim dostojnim članovima. Zamolio nas je da razdvojimo odjel. Dok smo čekali odobrenje, odlučili smo posjetiti taj odjel kao predsjedništvo okola i pozvati svu tu divnu, dostojnu braću i sestre kao misionare okola.

Otprilike treća osoba koju sam posjetio bila je mlada studentica koja je pohađala mjesno sveučilište. Nakon nekoliko trenutaka razgovora, pozvao sam je da služi kao misionarka. Nastala je tišina u trajanju od nekoliko trenutaka. Zatim je rekla: »Predsjedniče, ne znate li da ja nisam aktivna u Crkvi?«

Nakon nekoliko trenutaka tišine s moje strane, rekao sam: »Ne, nisam znao da nisi aktivna.«

Odgovorila je: »Godinama nisam aktivna u Crkvi.« Zatim je rekla: »Ne znate li da, kada ste neaktivni, nije baš jednostavno vratiti se natrag?«

Odgovorio sam: »Ne. Tvoj odjel počinje u 9 sati ujutro. Dođeš u kapelu i s nama si.«

Odgovorila je: »Ne, nije tako jednostavno. Brinete se za mnogo stvari. Brinete se hoće li vas netko pozdraviti ili hoćete li sjediti sami i neprimijećeni tijekom sastanaka. I brinete o tome hoćete li biti prihvaćeni i tko će biti vaši novi prijatelji.«

Sa suzama koje su tekle niz njezino lice, nastavila je: »Znam da se moja majka i otac godinama mole kako bi me vratili u Crkvu.« Zatim je, nakon trenutka tišine, rekla: »Posljednja tri mjeseca molila sam se kako bih pronašla hrabrost, snagu i način da se vratim u aktivnost.« Zatim je pitala: »Predsjedniče, mislite li da bi ovaj poziv mogao biti odgovor na te molitve?«

Moje su se oči zasuzile dok sam odgovarao: »Vjerujem da je Gospodin odgovorio na tvoje molitve.«

Ona nije samo prihvatila poziv; postala je odlična misionarka. Siguran sam kako je donijela mnogo radosti, ne samo sebi, već također svojim roditeljima i vjerojatno drugim članovima obitelji.

Nekoliko sam stvari naučio ili se prisjetio iz tog intervjua i njemu sličnih.

• Naučio sam kako mnogi manje aktivni članovi imaju voljene koji na koljenima svakodnevno mole Gospodina za pomoć u izbavljenju svojih najbližih.

• Naučio sam kako nije baš jednostavno niti ugodno manje aktivnom članu ušetati se natrag u Crkvu. Trebaju pomoć. Trebaju podršku. Trebaju prijateljstvo.

• Naučio sam da imamo manje aktivne članove koji pokušavaju i voljni su pronaći put natrag u aktivnost.

• Naučio sam da će mnogi manje aktivni članovi prihvatiti poziv ako ih se zamoli.

• Naučio sam kako manje aktivni član zaslužuje ravnopravan odnos i uvažavanje kao sina ili kćeri brižnoga Boga.

Tijekom godina pitao sam se kako je ovaj intervju mogao proći da sam joj pristupio kao manje aktivnoj članici Crkve. Na vama je da prosudite.

Reaktivacija je oduvijek bila važan dio Gospodnjeg djela. Iako je reaktivacija odgovornost svakog člana, obnašatelji Aronovog i Melkisedekovog svećeništva imaju odgovornost voditi druge u tom djelu. Naposljetku, to je bit svećeničkog služenja – dovesti sve ljude do saveza uzvišenja; donijeti mir, sreću i osobnu vrijednost.

Prisjetit ćete se iz Mormonove knjige da je Alma mlađi, kada je otkrio da su Zoramci otpali od Crkve, organizirao reaktivacijski tim kako bi izbavio te ljude. Približavajući se svom zaduženju, Alma je molio Gospodina ovim riječima:

»O Gospode, udijeli nam da uspjeha imadnemo privodeći ih ponovno k tebi u Kristu.

Gle, o Gospode, dragocjene su duše njihove, a mnogi su od njih braća naša. Podaj nam, dakle, o Gospode, snagu i mudrost da ovu braću svoju ponovno k tebi privedemo« (Alma 31:34–35; kurziv dodan).

Prije nekoliko mjeseci, nakon sastanka s novim obraćenicima i manje aktivnim članovima, prišao mi je nedavno aktivirani gospodin otprilike mojih godina i rekao: »Bio sam manje aktivan cijeli svoj život. Otpao sam od Crkve na početku svog života. No sada sam se vratio i radim u hramu sa svojom ženom.«

Kako bih mu rekao da je sve u redu, moj je odgovor bio nešto poput ovoga: »Sve je dobro što se dobro svrši.«

On je odgovorio: »Ne, nije sve dobro. Vratio sam se u Crkvu, ali sam izgubio svu svoju djecu i unuke. A sada gledam gubitak svoje praunučadi – svi su izvan Crkve. Nije sve dobro.«

U našoj obitelji imamo pretka koji se priključio Crkvi u Europi u počecima Crkve. Jedan sin postao je neaktivan. Sestra Edgley i ja pokušali smo tragati za neaktivnim potomcima tog pretka.

Mojoj je ženi i meni bilo jednostavno zaključiti da se tijekom tih šest naraštaja i s razumnim pretpostavkama može raditi o gubitku od čak 3000 članova obitelji. Sada napravimo projekciju još dva naraštaja. Gubitak bi se teoretski mogao približiti broju od 20 000 do 30 000 djece našeg Nebeskog Oca.

Zapovijed za izbavljenjem temelji se na jednom od najosnovnijih nauka Crkve.

»Sjeti se, vrijednost je duša velika u očima Božjim.

Jer, gle, Gospod, Otkupitelj tvoj podnese smrt u tijelu. Podnese on, dakle, bol svih ljudi da se svi ljudi obrate i k njemu dođu …

A potrudite li se sve vrijeme svoje izvikujući obraćenje narodu ovomu, i premda samo jednu dušu privedete k meni, kolika li će biti radost vaša s njome u kraljevstvu Oca mojega!« (NiS 18:10–11, 15; kurziv dodan).

Imao sam priliku vratiti nekoliko manje aktivnih članova tijekom svog života. Sada kada pomognem vratiti jednu osobu u aktivnost u Crkvi, ne vidim samo jednu dušu; vidim šest, sedam ili više naraštaja – tisuće duša. A zatim razmišljam o Svetom pismu: »[Privedete li] samo jednu dušu… k meni, kolika li će biti radost vaša« (NiS 18:15).

Gospodin je svojim apostolima rekao : »Žetva je velika, a poslenika malo« (Matej 9:37). Poslenika ne treba biti malo. Imamo tisuće sposobnih, dostojnih obnašatelja svećeništva i milijune predanih članova Crkve u svim dijelovima svijeta. Imamo funkcionalna vijeća odjela, svećeničke zborove, Potporna društva i druge organizacije, sve s istom zapovijedi da izbave. Spašavanje duša djelo je na koje nas je Spasitelj sve pozvao.

Na početku mog govora osvrnuo sam se na molitvu koju je Alma izrekao kada su on i njegovi suradnici krenuli u izbavljenje Zoramaca. Tijekom II. svjetskog rata otprilike 500 američkih vojnika i privrženih mještana bili su zatočeni u zarobljeničkom logoru. Zbog patnje i brige za njihovu sigurnost, dobrovoljna jedinica od oko 100 američkih vojnika bila je odabrana za izbavljenje tih zatvorenika. Nakon što su se dobrovoljci okupili, zapovjednik im je dao uputu poput ove: »Ove se večeri sastanite sa svojim vjerskim vođama, kleknite i prisegnite Bogu da dok je u vama i jedan dašak života, nećete dopustiti da nitko od tih ljudi ne pati više ni trenutka.« (Vidi Hampton Sides, Ghost Soldiers: The Forgotten Epic Story of World War II’s Most Dramatic Mission [2001], 28–29.) To uspješno izbavljenje bilo je izbavljenje od fizičke i vremenite patnje. Trebamo li biti išta manje odvažni u našim naporima da izbavimo one koji bi mogli patiti zbog duhovnih i vječnih posljedica? Trebamo li se manje obvezati Gospodinu?

Na kraju, naša predanost kao članova istinite Kristove Crkve proizlazi iz činjenice da je Gospodin patio za svakoga od nas pojedinačno – za one koji nisu članovi, za manje aktivne članove, čak i za grešnike, te za svakog člana naše vlastite obitelji. Vjerujem da tisuće duša možemo dovesti do radosti, mira i slasti evanđelja, a stotine tisuća, čak i milijune, u njihovim sljedećim naraštajima. Vjerujem da možemo uspjeti jer ovo je Gospodinova Crkva, a krepošću našeg svećeništva i našeg članstva pozvani smo uspjeti. Svjedočim vam o tome u ime Isusa Krista. Amen.