Je li se isplatilo?

Tijekom ovog sabora i drugih nedavnih sastanaka¹ mnogi od nas pitali su se: »Što mogu učiniti kako bih pomogao izgraditi Gospodinovu Crkvu i vidjeti stvaran rast tamo gdje živim?«

U ovom i svakom drugom važnom poduhvatu, naš najvažniji rad uvijek je onaj unutar našeg doma i obitelji.² Crkva je uspostavljena unutar obitelji i tu dolazi do stvarnog rasta.³ Trebamo podučavati našu djecu načelima i nauku evanđelja. Trebamo im pomoći da imaju vjeru u Isusa Krista i pripreme se za krštenje kada navrše osam godina.⁴ Moramo i sami biti vjerni kako bi oni mogli vidjeti naš primjer ljubavi za Gospodina i njegovu Crkvu. To pomaže našoj djeci osjetiti radost u obdržavanju zapovijedi, sreću u obiteljima i zahvalnost u služenju drugima. Unutar naših domova trebali bismo slijediti obrazac kojeg je Nefi postavio kada je rekao:

»Pomno se… trudismo… da bismo djecu svoju… sklonuli da povjeruju u Krista i da se s Bogom pomire…

 I razgovaramo o Kristu, radujemo se Kristu, propovijedamo o Kristu, proričemo o Kristu, i pišemo u skladu s proroštvom našim, da bi saznala djeca naša kojemu se izvoru imaju uteći za otpust grijeha svojih.«⁵

Marljivo radimo kako bismo omogućili te blagoslove svojoj djeci odlaskom u Crkvu s njima, održavanjem kućnih obiteljskih večeri i zajedničkim čitanjem Svetih pisama. Svakodnevno se molimo sa svojom obitelji, prihvaćamo pozive, posjećujemo bolesne i usamljene te činimo druge stvari koje našoj djeci daju do znanja da volimo njih te svojeg Nebeskog Oca, njegovog Sina i njihovu Crkvu.

Razgovaramo i proričemo o Kristu dok održavamo lekciju tijekom kućne obiteljske večeri ili dok sjedimo s djetetom i izražavamo njemu ili njoj svoju ljubav te iznosimo svjedočanstvo o obnovljenom evanđelju.

Možemo pisati o Kristu u pismima onima koji su daleko. Misionari koji služe, sinovi i kćeri u vojsci te oni koje volimo blagoslovljeni su pismima koje pišemo. Pisma od kuće nisu samo kratke poruke e-pošte. Stvarna pisma pružaju nešto opipljivo što se može držati, o čemu se može razmišljati i što se može cijeniti.

Pomažemo svojoj djeci osloniti se na Spasiteljevo pomirenje i spoznati praštanje brižnog Nebeskog Oca kada iskazujemo ljubav i praštanje u svojem roditeljstvu. Naša ljubav i praštanje ne samo da približavaju našu djecu nama, već isto izgrađuju njihovu vjeru u spoznaji da ih Nebeski Otac voli i da će im oprostiti kada se nastoje pokajati te činiti bolje i biti bolji. Imaju povjerenja u ovu istinu jer su je iskusili od svojih zemaljskih roditelja.

Uz djelo koje ćemo izvršiti s vlastitom obitelji, Nefi je naučavao da »pomno se… trudismo… da bismo… braću svoju sklonuli da povjeruju u Krista i da se s Bogom pomire«.⁶ Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, svatko od nas ima blagoslov i odgovornost naviještanja evanđelja. Neki od onih koji trebaju evanđelje u svojem životu nisu još članovi Crkve. Neki su nekoć bili među nama, ali ponovno trebaju osjetiti radost koju su osjetili kada su ranije u životu prihvatili evanđelje. Gospodin voli osobu koja nikada nije imala evanđelje i onu koja mu se vraća.⁷ Njemu i nama, nije bitno. Sve je to isto djelo. Bez obzira na njihovo stanje, vrijednost je duša ta koja je važna našem Nebeskom ocu, njegovom Sinu i nama.⁸ Djelo je našeg Nebeskog Oca i njegovog Sina »ostvarivati besmrtnost i život vječni«⁹ za svu svoju djecu, bez obzira na njihove trenutne okolnosti. Naš je blagoslov pomoći u ovom velikom djelu.

Predsjednik Thomas S. Monson objasnio je kako možemo pomoći kada je rekao: »Naša misionarska iskustva trebaju biti stalna. Nije dovoljno sjesti i razmatrati prijašnja iskustva. Da biste bili ispunjeni trebate nastaviti prirodno i normalno naviještati evanđelje.«¹⁰

Djelo prirodnog i normalnog naviještanja evanđelja onima za koje se brinemo i koje volimo bit će djelo i radost naših života. Dopustite mi ispričati vam o dva takva iskustva.

Dave Orchard odrastao je u Salt Lake Cityju, gdje su većina njegovih prijatelja bili članovi Crkve. Oni su snažno utjecali na njega. Uz to, crkveni vođe iz susjedstva stalno su ga pozivali na aktivnosti. Njegovi su prijatelji činili sito. Iako se nije u tom trenutku priključio Crkvi, njegove godine odrastanja bile su blagoslovljene pozitivnim utjecajem prijatelja SPD-a i aktivnostima koje je sponzorirala Crkva. Nakon što se upisao na koledž, odselio se od svoje kuće, a većina njegovih prijatelja otišli su na misije. Nedostajao mu je njihov utjecaj u njegovom životu.

Jedan od Daveovih srednjoškolskih prijatelja još uvijek je bio kod kuće. Ovaj prijatelj sastajao se svaki tjedan sa svojim biskupom nastojeći srediti svoj život kako bi mogao služiti kao misionar. On i Dave postali su cimeri i, kao što bi bilo i prirodno i normalno, razgovarali su o tome zašto on nije služio kao misionar i zašto se učestalo sastajao s biskupom. Prijatelj je izrazio svoju zahvalnost za svojeg biskupa te priliku da se pokaje i služi. Zatim je upitao Davea bi li htio doći na idući intervju. Kakav poziv! No u kontekstu njihovog prijateljstva i okolnosti, bilo je to i prirodno i normalno.

Dave je pristao te se i sam ubrzo sastajao s biskupom. To je dovelo do Daveove odluke da se sastane s misionarima. Stekao je svjedočanstvo o istinitosti evanđelja i određen je datum za njegovo krštenje. Davea je krstio njegov biskup, a godinu dana kasnije Dave Orchard i Katharine Evans vjenčani su u hramu. Imaju petero prelijepe djece. Katherine je moja sestrica. Zauvijek ću biti zahvalan ovom dobrom prijatelju koji je, zajedno s dobrim biskupom, doveo Davea u Crkvu.

Kada je Dave govorio o svojem obraćenju i iznio svoje svjedočanstvo vezano za te događaje, postavio je pitanje: »Dakle, je li se isplatilo? Je li se sav napor prijatelja, vođa mladih i mojeg biskupa, tijekom svih ovih godina, isplatio kako bi samo jedan dječak bio kršten?« Pokazavši na Katherine i svoje petero djece, rekao je: »Pa, barem za moju suprugu i naše petero djece, odgovor je da.«

Kada god naviještamo evanđelje, nikada se ne radi o »samo jed[nom] dječak[u]«. Kada god dođe do obraćenja ili se netko vrati Gospodinu, to je obitelj koja je spašena. Kako su djeca Davea i Katherine rasla, sva su prihvaćala evanđelje. Jedna kćerka i dvojica sinova služili su kao misionari, a jedan je upravo primio svoj poziv da služi u Alpskoj misiji njemačkog govornog područja. Dvoje najstarije djece vjenčali su se u hramu, a najmlađe je sada u srednjoj školi i vjerno je u svakom pogledu. Je li se isplatilo? O da, isplatilo se.

Sestra Eileen Waite prisustvovala je na istom saboru okola tijekom kojeg je Dave Orchard prepričao iskustvo o svojem obraćenju. Tijekom sabora, sve o čemu je mogla razmišljati bila je njezina obitelj, a posebice njezina sestra, Michelle, koja je dugo bila daleko od Crkve. Michelle je bila razvedena i nastojala je odgojiti četvero djece. Eileen se osjetila potaknutom poslati joj primjerak knjige Our Search for Happiness starješine M. Russella Ballarda, zajedno sa svojim svjedočanstvom, pa je to i učinila. Odmah idućeg tjedna prijateljica je rekla Eileen kako je i ona osjetila da treba kontaktirati Michelle. Ova je prijateljica isto napisala poruku Michelle, iznoseći svoje svjedočanstvo i izražavajući svoju ljubav. Nije li zanimljivo kako Duh često djeluje na nekoliko ljudi kako bi pomogli jednoj osobi u potrebi.

Vrijeme je prolazilo. Michelle je nazvala Eileen i zahvalila joj se na knjizi. Rekla je da je počela prepoznavati duhovnu prazninu u svojem životu. Eileen joj je rekla kako zna da se mir koji je tražila može pronaći u evanđelju. Izrazila joj je svoju ljubav i želju za njezinom srećom. Michelle je počela mijenjati svoj život. Ubrzo je upoznala predivnog muškarca koji je bio aktivan u Crkvi. Vjenčali su se i godinu kasnije zapečaćeni su u hramu u Ogdenu, Utah. Nedavno je njezin dvadeset i četverogodišnji sin kršten.

Ostale članove Michelleine obitelji i sve one koji još uvijek nisu spoznali da je ova Crkva istinita, pozivam da uz molitvu razmisle je li Crkva istinita. Dopustite svojoj obitelji, prijateljima i misionarima da pomognu. Kada spoznate da je istinita, a ona uistinu jest, pridružite nam se poduzimanjem istih ovih koraka u svom životu.

Kraj ove priče još nije napisan, no blagoslovi su dani ovoj predivnoj ženi i njezinoj obitelji kada su oni koji je vole djelovali prema poticaju te su na prirodan i normalan način iznijeli svoje svjedočanstvo i pozvali je da se vrati.

Puno sam razmišljao o ova dva iskustva. Jedan mladić koji je nastojao staviti svoj život u red pomogao je drugom mladiću koji je tražio istinu. Jedna je žena iznijela svoje svjedočanstvo i vjeru svojoj sestri koja je 20 godina bila daleko od Crkve. Ukoliko se molimo i pitamo Nebeskog Oca kome možemo pomoći te obećamo djelovati prema poticajima koje nam pruža dajući nam na znanje kako možemo pomoći, on će uslišati naše molitve i postat ćemo oruđa u njegovim rukama u vršenju njegovog djela. Djelovanje u ljubavi prema poticajima koje nam daje Duh postaje katalizator.¹¹

Kada ste slušali ova iskustva o prirodnom i normalnom naviještanju evanđelja s onima za koje brinete, mnogi od vas imali ste isto iskustvo koje je Eileen Waite imala. Sjetili ste se nekoga prema kome biste trebali posegnuti te ih ili pozvati da se vrate ili im iznijeti svoje osjećaje o evanđelju Isusa Krista. Moj je poziv da djelujete prema tom poticaju, bez odgode. Razgovarajte sa svojim prijateljem ili članom obitelji. Učinite to na prirodan i normalan način. Upoznajte ih sa svojom ljubavi za njih i Gospodina. Misionari mogu pomoći. Moj je savjet isti kao i onaj koji je predsjednik Monson dao tako puno puta s ove govornice: »Nikada ne oklijevajte na poticaj.«¹² Kada djelujete prema poticaju i činite to s ljubavlju, gledajte kako Nebeski Otac koristi vašu voljnost djelovanja prema ostvarenju čudesa u vašem životu i životu osobe za koju se brinete.¹³

Moja draga braćo i sestre, možemo izgraditi njegovu Crkvu i vidjeti stvaran rast kada radimo kako bi donijeli blagoslove evanđelja našoj obitelji i onima koje volimo. Ovo je djelo našeg Nebeskog Oca i njegovog voljenog Sina. Znam da oni žive i odgovaraju na molitve. Kada djelujemo prema tim poticajima, imajući vjeru u njihovu sposobnost da ostvare čudo, čudesa će se događati i životi će se promijeniti. U ime Isusa Krista. Amen.