Obratite se

Braćo i sestre, kakvo je ponizno iskustvo stajati za ovom govornicom gdje su mnogi heroji mog života stajali. Željela bih vam ispričati o osjećajima svoga srca i usmjeriti ih posebice mladima.

Jedan od velikih heroja Starog zavjeta je prorok-ratnik Jošua. On je uputio ovaj poziv djeci Izraela koju je vodio: »Danas izaberite kome ćete služiti; … Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.«¹ Jošuina izjava pokazuje pravo obraćenje evanđelju. Za Jošuu i sve nas, obraćenje načelima evanđelja dolazi kada pravedno živimo načela evanđelja i kada smo istiniti našim savezima s Gospodinom.

Željela bih ispričati priču o obraćenju iz mog obiteljskog rodoslovlja o još jednom mojem heroju. Njezino je ime Agnes Hoggan, a ona i njezin muž pridružili su se Crkvi u Škotskoj 1861. godine. Trpeći veliki progon u svojoj domovini, doselili su u Ameriku sa svojom djecom. Nekoliko godina kasnije, Agnes je postala udovica s osmero djece za uzdržavati te je teško radila kako bi ih othranila i obukla. Njezina dvanaestogodišnja kći, Isabelle, imala je sreću pronaći zaposlenje kao sluškinja bogatoj obitelji koja nije bila član Crkve SPD-a.

Isabelle je živjela u njihovom velikom domu i pomagala im paziti na njihovu mlađu djecu. Za taj je rad njezina majka svaki tjedan dobivala malu plaću. Isabelle je uskoro prihvaćena kao dio obitelji i počela je uživati mnoge povlastice, poput odlaska na tečaj plesa, nošenja lijepe odjeće i odlazaka u kazalište. Taj je dogovor trajao četiri godine dok se obitelj za koju je Isabelle radila nije preselila u drugu državu. Toliko su zavoljeli Isabelle da su zamolili njezinu majku, Agnes, da dozvoli da ju pravno posvoje. Obećali su da će joj priskrbiti dobro obrazovanje, pobrinuti da se dobro uda i napraviti ju baštinicom njihovog imanja zajedno s njihovom djecom. Također će nastaviti slati plaću Agnes.

Ova je napaćena udovica i majka morala donijeti tešku odluku, no nije ni trenutka oklijevala. Slušajte riječi njezine praunuke, napisane mnogo godina kasnije: »Da ju njezina ljubav nije natjerala reći ne, imala bi i bolji razlog – došla je čitavim putem iz Škotske i prošla kroz nevolje i kušnje za evanđelje te nije namjeravala, ako je to ljudski moguće, dopustiti da njezino dijete izgubi ono za što je ona toliko daleko prošla da bi dobila.«² Bogata je obitelj iskoristila svaki mogući argument, a Isabelle je plakala i molila da joj se dozvoli da ide, ali je Agnes ostala čvrsta. Kao što možete zamisliti, šesnaestogodišnja Isabelle se osjećala kao da joj je život uništen.

Isabelle Hoggan je moja prabaka, a ja sam vrlo zahvalna za svjedočanstvo i uvjerenje koje je toliko jarko gorjelo u srcu njezine majke, da joj nije dopustilo prodati članstvo njezine kćeri u Crkvi za svjetovna obećanja. Danas, stotine njezinih potomaka koji uživaju blagoslove članstva u Crkvi su korisnici duboke vjere i obraćenja evanđelju koje je imala Agnes.

Mladi prijatelji, živimo u opasnim vremenima, a odluke koje morate donositi svaki dan, ili čak svaki sat, imaju vječne posljedice. Odluke koje napravite u svakodnevnom životu će odrediti što će vam se kasnije dogoditi. Ako još niste čvrsto ukorijenili vaše svjedočanstvo i uvjerenje da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana Božje kraljevstvo na zemlji, sada je trenutak učiniti što treba kako biste stekli to uvjerenje. Odgađati trud potreban za stjecanje uvjerenja može biti opasno za vašu dušu.

Istinito obraćenje je više od poznavanja evanđeoskih načela i ukazuje na više od samog imanja svjedočanstva o tim načelima. Moguće je imati svjedočanstvo o evanđelju bez življenja po njemu. Biti zaista obraćen znači djelovati po onome u što vjerujemo i dopustiti da stvori »u nama snažnu promjenu, odnosno u srcima našim«.³ U knjižici Odani vjeri, učimo da »obraćenje je proces, ne događaj. Postajete obraćeni kao rezultat vašeg pravednog truda da slijedite Spasitelja.«⁴ To zahtijeva vremena, truda i rada. Moja šukunbaka imala je snažno uvjerenje da je evanđelje važnije za njezinu djecu od svega što svijet može ponuditi bogatstvom i lagodom jer se žrtvovala, ustrajala je i živjela po evanđelju. Njezino obraćenje je došlo kroz življenje po načelima evanđelja i žrtvovanja za njih.

Mi moramo ići kroz isti proces ako želimo steći istu vrstu predanosti. Spasitelj je podučavao: »Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.«⁵ Ponekad to činimo naopako. Na primjer, ponekad imamo ovakav pristup: Bit ću sretan živjeti po zakonu desetine, ali prvo moram znati da je istinit. Možda se čak molimo da primimo svjedočanstvo o zakonu desetine i nadamo se da će nas Gospodin blagosloviti s tim svjedočanstvom prije nego što ispunimo priznanicu o desetini. To jednostavno ne ide tako. Gospodin očekuje da djelujemo po vjeri. Moramo stalno plaćati punu i poštenu desetinu kako bismo primili svjedočanstvo o desetini. Isti obrazac se primjenjuje na sva načela evanđelja, bilo da se radi o zakonu ćudoredne čistoće, načelu o skromnosti, Riječi mudrosti ili zakonu posta.

Željela bih podijeliti s vama primjer kako življenje po načelu pomaže postati obraćen tom načelu. Šezdesetih godina bila sam mlada žena i jedina svetica posljednjih dana u svojoj školi. Bio je to revolucionarno vrijeme označeno odbacivanjem tradicionalnih morala, korištenjem droga i stavom »sve prolazi«. Mnogi od mojih vršnjaka bili su dobri ljudi, ali im je bilo lako uplesti se u uzbuđenje te nove moralnosti, koja je u stvari samo bila stara nemoralnost. Moji su mi roditelji i učitelji u crkvi usadili vrijednost ponašanja prema svom tijelu s poštovanjem, čuvanja jasnog uma i, najviše od svega, učenja vjerovati u Gospodinove zapovijedi. Odlučila sam izbjegavati situacije u kojima sam znala da će alkohol biti prisutan i držati se podalje od duhana i droga. To je često značilo da nisam bila uključena na zabavama i rijetko sam izlazila. Korištenje droga je postalo sve više uobičajeno među mladima, a opasnosti nisu bile poznate kao što su danas. Mnogi od mojih vršnjaka su kasnije imali trajno oštećenje od psihoaktivnih droga ili su pali u tešku ovisnost. Bila sam zahvalna što su me u mom domu učili živjeti po Riječi mudrosti i stekla sam duboko svjedočanstvo o tom načelu evanđelja dok sam živjela po vjeri. Dobar osjećaj koji mi je došao od življenja po istinitom evanđeoskom načelu bio je duh Duha Svetoga potvrđujući da je načelo istinito. Tada počinje pravo obraćenje.

Prorok Moroni je u Mormonovoj knjizi podučavao: »Htio bih pokazati svijetu da je vjera nešto čemu se nadamo, a još ne vidimo. Ne raspravljajte stoga zato što ne vidite, jer nećete primiti svjedočanstvo prije no što se iskuša vjera vaša.«⁶ U našem svijetu u kojem se očekuje trenutno zadovoljstvo, često smo krivi što očekujemo nagradu bez da za to moramo raditi. Vjerujem da nam Moroni govori da ako prvo radimo i provodimo vjeru živeći po evanđelju, tada ćemo primiti svjedočanstvo da je ono istinito. Pravo se obraćenje događa dok nastavljate djelovati po nauku za koji znate da je istinit i obdržavate zapovijedi, dan za danom, mjesec za mjesecom.

Ovo je veličanstveno vrijeme za biti mlad u Crkvi. Vi ste prvi koji će sudjelovati u nastavnom programu za mlade Dođi i slijedi me, koji ima brojne ciljeve, a jedan od njih je vaše obraćenje na evanđelje Isusa Krista. Bitno je zapamtiti da bez obzira koliko nadahnuti vaši roditelji ili vođe mladih bili, vi »imate primarnu odgovornost za vaše vlastito obraćenje. Nitko se ne može obratiti za vas i nitko vas ne može prisiliti da se obratite.«⁷ Obraćenje se događa dok smo marljivi u molitvama, proučavanju Svetih pisama, prisustvovanju crkvi dok smo dostojni sudjelovati u hramskim uredbama. Obraćenje dolazi dok djelujemo po pravednim načelima koja učimo u našim domovima i učionicama. Obraćenje dolazi dok živimo čist i krepostan život i imamo suputništvo Duha Svetoga. Obraćenje dolazi kada shvatimo pomirenje Isusa Krista, prihvatimo ga kao našeg Spasitelja i Otkupitelja i dopustimo pomirenju da utječe na naš život.

Vaše osobno obraćenje pomoći će vam dok se pripremate sklopiti saveze u hramu, služiti na misiji i uspostaviti svoj budući dom. Pri tom obraćanju imat ćete želju ostalima prenijeti što ste naučili, a vaše pouzdanje i sposobnost svjedočiti drugima s uvjerenjem i moći će narasti. Ta želja za naviještanjem evanđelja drugima i pouzdanje da hrabro svjedočite prirodne su posljedice istinitog obraćenja. Spasitelj je podučavao Petra: »Kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću.«⁸

Sjećate se Jošue, proroka-ratnika? On nije obratio samo sebe, već je i neumorno radio do kraja života kako bi doveo djecu Izraela Bogu. Čitamo u Starom zavjetu: »Izrael je služio Jahvi svega vijeka Jošuina.«⁹ Osoba koja je doživjela istinsko obraćenje oslanja se na moć pomirenja i prima spasenje za svoju dušu, a zatim proširuje moćan utjecaj na sve koji ga ili ju poznaju.

Življenje po evanđelju i stajanje na svetim mjestima nije uvijek lako ili ugodno, ali svjedočim da je toga vrijedno! Gospodin je savjetovao Emmu Smith da »otkloni ono što je svjetovno i traži ono što je bolje«.¹⁰ Sumnjam da možemo zamisliti koliko je veličanstveno »ono što je bolje«!

Svjedočim da imamo brižnog Nebeskog Oca čija je najveća želja pomoći nam i blagosloviti nas u našem nastojanju da živimo po evanđelju i da se obratimo. Jasno je izjavio da je njegov glavni cilj i djelo naša »besmrtnost i život vječni«.¹¹ On nas želi dovesti doma u njegovu nazočnost. Svjedočim da dok djelujemo po nauku evanđelja i primjenjujemo ga svakodnevno, mi ćemo se obratiti i postat ćemo sredstvo ostvarenja mnogo dobra u našim obiteljima i svijetu. Neka svi budemo blagoslovljeni u našim dnevnim nastojanjima da postignemo taj cilj, moja je molitva u ime Isusa Krista. Amen.