Jesmo li svjesni što imamo?

U brošuri »Obitelj: Proglas svijetu«, Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola izjavili su: »Sva ljudska bića – muško i žensko – stvorena su na sliku Boga. Svatko je ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja i kao takav svatko ima božansku narav i sudbinu«.¹ Kako bismo postigli tu božansku sudbinu, svakom su sinu i kćeri Božjoj potrebne svećeničke uredbe i savezi.

Potrebno nam je krštenje. Kada smo uronjeni u vode krštenja, sklapamo savez da ćemo na sebe uzeti ime Kristovo, da ćemo ga se uvijek spominjati, obdržavati njegove zapovijedi i služiti mu do svršetka, kako bismo uvijek uza se mogli imati njegova Duha.²

Trebamo dar Duha Svetoga. Kroz tu uredbu imamo pravo na stalno suputništvo Duha. Predsjednik Wilford Woodruff je podučavao: »Svaki muškarac ili žena koji su ušli u crkvu Boga i koji su kršteni za iskupljenje grijeha imaju pravo na objavu, pravo na Duh Božji, da im pomogne u njihovom radu, u odgoju djece, u savjetovanju njihove djece i onih koje su pozvani čuvati. Duh Sveti nije ograničen samo na muškarce, apostole ili proroke; on pripada svakom vjernom muškarcu ili ženi, svakom djetetu koje je dovoljno staro da primi evanđelje Kristovo.«³

Trebamo primiti hramsko podarivanje. Starješina M. Russell Ballard je rekao: »Kada muškarac i žena odlaze u hram, tada oboje bivaju podareni istom moći koja je prema definiciji svećenička moć… Podarivanje je doslovno dar moći.«⁴

Potrebna nam je uredba pečaćenja koja vodi vječnom životu, »najveć[em] od svih darova Božjih«.⁵ Ovu svećeničku uredbu primaju muškarac i žena zajedno. Starješina Russell M. Nelson je podučavao: »Svećenička ovlast obnovljena je tako da bi obitelji mogle biti zapečaćene za vječnost«.⁶

Potrebna nam je mogućnost obnove naših saveza svakog tjedna kada blagujemo sakrament. Proroci i apostoli posljednjih dana također su podučavali da kada dostojno blagujemo sakrament, obnavljamo ne samo naše saveze krštenja, nego »sve saveze koje sklapamo s Gospodinom«.⁷

Te svećeničke uredbe i savezi omogućavaju pristup punini blagoslova koje nam je Bog obećao, a koji su mogući Spasiteljevim pomirenjem. One naoružavaju sinove i kćeri Božje moću, Božjom moću⁸, te nam pružaju mogućnost da primimo vječni život ‒ da se vratimo u Božju prisutnost i živimo s njime u njegovoj vječnoj obitelji.

Nedavno samo pošao sa svećeničkim vođama posjetiti domove četiriju žena u Hondurasu. Tim su sestrama i njihovim obiteljima bili potrebni svećenički ključevi i ovlast, svećeničke uredbe i savezi te svećenička moć i blagoslovi.

Posjetili smo dragu sestru koja je bila udana i ima dvoje prekrasne djece. Ona je vjerna i aktivna u Crkvi i uči svoju djecu da odaberu ispravno. Njezin ju suprug podržava u aktivnostima Crkve, no on nije član. Njezina je obitelj jaka, ali da bi imali više snage trebaju dodatne svećeničke blagoslove. Trebaju da otac primiti uredbe krštenja i dar Duha Svetoga te da mu se dodijeli svećeništvo. Bila im je potrebna svećenička moć koja može doći kroz podarivanje i pečaćenje.

Naš sljedeći posjet bio je dom dviju neudanih sestara, žena velike vjere. Jedna je sestra imala sina koji se pripremao za misiju. Druga se sestra liječila od raka. U vrijeme obeshrabrenja i očaja, sjetili su se Spasiteljeva pomirenja i ispunili su se vjerom i nadom. Objema su bili potrebni dodatni blagoslovi i moć dostupna kroz hramske uredbe. Potaknuli smo ih da se pridruže budućem misionaru u svom domu u pripremi da prime te uredbe.

Naš je posljednji posjet bio domu sestre čiji je suprug nedavno tragično poginuo u prometnoj nezgodi. Kao nedavna obraćenica u Crkvi, nije shvatila da može primiti vlastito podarivanje i biti zapečaćena za svojeg supruga. Kada je naučila da su ti blagoslovi dostupni njoj i njezinom pokojnom mužu, obuzela ju je nada. Znajući da se kroz hramske uredbe i saveze njezina obitelj može zajedno zapečatiti, imala je vjeru i odlučnost suočiti se s nadolazećim iskušenjima.

Sin ove udovice priprema se primiti Aronovo svećeništvo. Njegovo će zaređenje za nju i za njezinu obitelj biti veliki blagoslov. Imat će obnašatelja svećeništva u svojem domu. 

Kada sam se susrela s tim vjernim ženama u Hondurasu, mogla sam vidjeti da nastoje držati svoje obitelji aktivnima u evanđelju. Izrazile su zahvalnost za članove odjela koji obdržavaju saveze i koji su nježno bdjeli nad njima i pomagali im da podrže svoje vremenite i duhovne potrebe. Međutim, svaka je od tih sestara imala potrebe koje nisu sasvim udvoljene.

U svakome od tri doma koje smo posjetili, mudri je svećenički vođa upitao svaku sestru je li primila svećenički blagoslov. Svaki puta odgovor je bio ne. Svaka je sestra tražila i primila svećenički blagoslov toga dana. Svaka je jecala dok je izražavala zahvalnost za utjehu, usmjerenje, ohrabrenje i nadahnuće koje dolazi od njezina Nebeskog Oca kroz dostojnog obnašatelja svećeništva.

Te su me sestra nadahnule. Pokazale su poštovanje prema Bogu i njegovoj moći i ovlasti. Također, bila sam zahvalna za vođe svećeništva koji su posjetili te domove zajedno sa mnom. Kada smo napuštali svaki dom, savjetovali smo se o tome kako možemo pomoći tim obiteljima da prime uredbe koje su im trebale kako bi napredovale na putu saveza i ojačale svoje domove.

Danas postoji velika potreba muškarca i žene da njeguju međusobno poštovanje kao sinovi i kćeri Boga te da iskazuju poštovanje našem Ocu na Nebu i njegovom svećeništvu ‒ njegovoj snazi i ovlasti.

On ima naum za svakoga od nas i kada živimo u našoj vjeri i vjerujemo u njegov naum, naše će poštovanje prema njemu te prema moći i vlasti njegova svećeništva ojačati.

U globalnoj obuci vodstva na temu Jačanje obitelji i Crkve kroz svećeništvo podučeni smo da se sestre koje nemaju obnašatelje svećeništva u svojim domovima nikada ne trebaju osjećati usamljeno. Blagoslovljene su i ojačane kroz uredbe koje su primile i saveze koje obdržavaju. Nemojte oklijevati tražiti pomoć kada je potrebna. Starješina M. Russell Ballard je podučavao da svaka žena u Crkvi treba znati da ima biskupa, predsjednika zbora starješina, kućnog učitelja i druge dostojne obnašatelje svećeništva na koje se može osloniti da će joj doći u dom i pomoći joj i, kako je sestra Rosemary M. Wixom dodala, »dati blagoslov«.⁹

Starješina Ballard je također podučio: »Naš je Otac na Nebu velikodušan sa svojom moći. Svaki muškarac i žena ima pristup toj moći za pomoć u njihovim vlastitim životima. Svi koji su sklopili svete saveze s Gospodinom i koji poštuju te saveze, podobni su primiti osobnu objavu, biti blagoslovljeni anđeoskim posluživanjem [te] komunicirati s Bogom.«¹⁰

Svi mi trebamo jedni druge. Sinovi Božji trebaju kćeri Božje, a kćeri Božje trebaju sinove Božje.

Imamo različite darove i različite snage. U Prvoj poslanici Korinćanima, glava 12, naglašava se potreba sinova i kćeri Božjih, svakoga od nas, ispuniti svoju pojedinačnu ulogu i odgovornosti sukladno Gospodnjem naumu da nam svima bude na korist.¹¹

Sinovi Božji, znate li tko ste? Jeste li svjesne što imate? Jeste li dostojni živjeti svećeništvo i primiti snagu i blagoslove svećeništva? Prihvaćate li svoje uloge i odgovornosti da jačate domove kao očevi, djedovi, sinovi, braća, stričevi ili ujaci? Poštujete li ženu, ženstvenost i majčinstvo?

Kćeri Božje, znamo li mi tko smo? Jesmo li svjesni što imamo? Jesmo li dostojne primiti snagu i blagoslove svećeništva? Primamo li sa zahvalnošću, milošću i dostojanstvom darove koji su nam dani? Prihvaćamo li svoje uloge i odgovornosti da jačamo domove kao majke, bake, kćeri, sestre, strine ili tete? Poštujemo li muškarca, muževnost i očinstvo?

Kao sinovi i kćeri saveza imamo li vjeru u našeg Nebeskog Oca i njegov vječni naum za nas? Imamo li vjeru u Isusa Krista i njegovo pomirenje? Vjerujemo li da imamo božansku narav i sudbinu? A u našim nastojanjima da postignemo tu sudbinu i primimo sve ono što Otac ima¹², razumijemo li važnost primanja svećeničkih uredbi te sklapanja, obdržavanja i obnavljanja svojih saveza s Gospodinom?

Mi smo ljubljeni duhovni sinovi i kćeri nebeskih roditelja s božanskom naravi i sudbinom. Naš Spasitelj, Isus Krist, volio nas je toliko da je položio svoj život za nas. Njegovo nam pomirenje pruža način da napredujemo na putu i da se vratimo u naš nebeski dom kroz svete svećeničke uredbe i saveze.

Te svećeničke uredbe i savezi obnovljeni su na zemlju kroz proroka Josepha Smitha, a danas predsjednik Thomas S. Monson drži sve ključeve svećeništva na zemlji.

Starješina D. Todd Christofferson je podučavao: »U Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana postoji svećenička ovlast za posluživanje uredbi po kojima možemo sklopiti obvezujuće saveze s našim Nebeskim Ocem u ime njegovog svetog Sina … Bog će održati svoja obećanja vama kada poštujete svoje saveze s njime.«¹³

O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.