Tužaljke Jeremijine: Čuvajte se sužanjstva

Na početku našeg braka moja supruga Mary i ja odlučili smo da ćemo što je više moguće odabirati one aktivnosti koje zajedno možemo izvršavati. Također smo željeli biti razboriti s našim proračunom. Mary voli glazbu i bila je nesumnjivo zabrinuta da sam možda previše usmjeren na sportska događanja, tako da je pregovarala oko svih plaćenih događaja, po dva mjuzikla, opere ili kulturne aktivnosti za svaku plaćenu nogometnu utakmicu.

U početku sam pružao otpor u svezi s operom, no s vremenom sam promijenio svoje stajalište. Osobito sam uživao u operama Giuseppea Verdija.¹ Ovaj tjedan bit će 200. godišnjica njegova rođenja.

U svojoj je mladosti Verdi bio zaintrigiran prorokom Jeremijom, a 1842. godine u dobi od 28 godina postigao je slavu operom Nabucco, talijanski skraćeni oblik imena Nabukodonosora, kralja Babilona. Opera sadrži koncept iz Jeremijine knjige, Tužaljki i Psalama iz Starog zavjeta. Opera sadrži osvajanje Jeruzalema te ropstvo i sužanjstvo Židova. Psalam 137 nadahnuće je za Verdijevo dirljivo i nadahnjujuće djelo »Zbor židovskog roblja«. Uvod ovoga psalma u našim Svetim pismima vrlo je dramatičan: »U ropstvu, Židovi su plakali kraj rijeka babilonskih ‒ zbog tuge nisu mogli pjevati pjesme sionske.«

Moja je svrha pregledati mnoge oblike ropstva i pokoravanja. Usporedit ću neke okolnosti naših dana s onima u dane Jeremijine prije pada Jeruzalema. U predočavanju ovoga glasa upozorenja, zahvalan sam što većina članova Crkve pravedno izbjegava ponašanje kakvo je bilo uvredljivo Gospodinu u Jeremijino vrijeme.

Proročanstva i tužaljke Jeremijine važne su svecima posljednjih dana. Jeremija i Jeruzalem u njegove dane nalaze se u pozadini početnih poglavlja Mormonove knjige. Jeremija je bio suvremenik proroka Lehija.² Gospodin je dramatično obavijestio Jeremiju o njegovu predodređenju: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.«³

Lehi je imao drugačiji poziv, misiju i zaduženje od Gospodina. On nije bio pozvan u svojoj mladosti nego u svoje stare dane. Isprva je to bio glas upozorenja, no nakon vjernog izjavljivanja iste poruke kao Jeremija, Gospodin je zapovjedio Lehiju da uzme svoju obitelj i otiđe u pustinju.⁴ Čineći tako, Lehi nije blagoslovio samo svoju obitelj nego i sve ljude.

Tijekom godina prije uništenja Jeruzalema,⁵ poruke koje je Gospodin dao Jeremiji su nezaboravne. Rekao je:

»A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu…

Ostavi mene, Izvor vode žive te iskopa sebi… kladence ispucane što vode držati ne mogu.«⁶

Govoreći o nevoljama što snađoše stanovnike Jeruzalema, Gospodin kaže: »Žetva prođe, minu ljeto, a [oni] nis[u] spašeni!«⁷

Gospodinova je namjera bila da muškarac i žena budu slobodni odabirati između dobra i zla. Kada odabiri zla postanu prevladavajuće svojstvo neke kulture ili naroda, postoje ozbiljne posljedice i za ovaj život i za budući. Ljudi postaju robovi ili postaju sužnji ne samo štetnih tvari koje uzrokuju ovisnost, već i štetnih ovisničkih filozofija koje ih odvraćaju od pravednog života.

Udaljavanje od štovanja istinskog i živog Boga te štovanje lažnih bogova poput bogatstva i slave, kao i sudjelovanje u nemoralnom i nepravednom ponašanju rezultira ropstvom u svim svojim podmuklim očitovanjima. One uključuju duhovno, fizičko i intelektualno ropstvo te ponekad dovode do uništenja. Jeremija i Lehi također su podučavali da oni koji su pravedni moraju pomagati Gospodinu uspostaviti svoju Crkvu i kraljevstvo svoje te sabrati raspršene Izraelce.⁸

Te su poruke odjekivale i jačale tijekom stoljeća u svim razdiobama. One su središte obnove evanđelja Isusa Krista u ovoj, posljednjoj razdiobi.

Sužanjstvo Židova i raspršenje plemena Izraelovih, uključujući deset plemena, istaknute su doktrinarne činjenice u obnovi evanđelja. Deset izgubljenih plemena sačinjavali su Sjeverno kraljevstvo Izraelovo, a odvezeni u sužanjstvo u Asiriju 721. godine b.c. Otišli su u sjeverne zemlje.⁹ Naš deseti članak vjere govori: »Vjerujemo u doslovno sabiranje Izraela i u obnovu Deset Plemena.«¹⁰ Također, vjerujemo, kao dio saveza Gospodnjeg s Abrahamom, da će ne samo loza Abrahamova biti blagoslovljena, nego i da će svi ljudi zemlje biti blagoslovljeni. Kao što je starješina Russell M. Nelson izjavio, sabiranje »nije stvar fizičkog smještaja; to je stvar individualne predanosti. Ljudi mogu biti ‘privedeni k spoznaji Gospodina’ [3. Nefi 20:13] bez napuštanja svojih domovina.«¹¹

Naš je nauk jasan: »Gospodin je raspršio i izmučio dvanaest plemena Izraelovih radi njihove nepravednosti i pobune. Međutim, Gospodin također [koristi] to raspršenje njegovih odabranih ljudi među narodima svijeta kako bi blagoslovio te narode.«¹²

Učimo vrlo vrijedne lekcije iz tog tragičnog razdoblja. Trebali bismo činit sve unutar naših moći da izbjegnemo grijeh i pobunu koja vodi k ropstvu.¹³ Također, prepoznajemo da je pravedni život preduvjet za pomoć Gospodinu u sabiranju njegovih odabranika i doslovnom sabiranju Izraela.

Ropstvo, pokoravanje, ovisnosti i servilnost dolaze u najrazličitijim oblicima. To može biti doslovno psihičko zarobljavanje, no može biti i gubitak ili smanjenje moralne slobode što može unazaditi naš napredak. Jeremija je jasan da su nepravednost i pobuna bili glavni razlozi uništenja Jeruzalema i babilonskog sužanjstva.¹⁴

Druge vrste ropstva jednako su destruktivne za ljudski duh. Moralna se sloboda može zloupotrijebiti na mnoge načine.¹⁵ Spomenut ću samo četiri koja su osobito pogubna u današnjoj kulturi.

Prvo, ovisnosti koje umanjuju slobodu odabira, proturječe moralnim uvjerenjima i uništavaju dobro zdravlje uzrokuju ropstvo. Utjecaj droge i alkohola, nemoralnost, pornografija, kockanje, financijsko podčinjavanje i drugi utjecaji nameću se onima u ropstvu i društvu teret takvih razmjera da ih je gotovo nemoguće odrediti.

Drugo, neke ovisnosti ili različite sklonosti koje iako nisu svojstveno zle, mogu iskoristiti naše dragocjeno vrijeme koje bi se moglo iskoristiti za postizanje vrlih ciljeva. U njih se može ubrojiti i pretjerano korištenje društvenih medija, videa i digitalnih igara, sport, rekreacija i štošta drugo.¹⁶

Kako sačuvati vrijeme za obitelj jedno je od najznačajnijih pitanja s kojima se suočavamo u većini kultura. U vrijeme kada sam bio jedini član Crkve u našoj odvjetničkoj tvrtci, jedna mi je odvjetnica objasnila kako se uvijek osjeća kao žongler koji pokušava tri loptice održati u zraku u isto vrijeme. Jedna je loptica bila njezin odvjetnički rad, druga njezin brak, a treća su bila njezina djeca. Skoro se odrekla vremena za sebe. Veoma je bila zabrinuta da će jedna od loptica uvijek završiti na zemlji. Predložio sam da se sastanemo kao skupina i raspravimo o našim prioritetima. Ustanovili smo da je primarni razlog zašto radimo taj što želimo uzdržavati svoju obitelj. Složili smo se da veći priljev novca nije niti približno važan kao naše obitelji, no priznali smo da je suštinski važno služiti našim klijentima na najbolji mogući način. Rasprava se zatim okrenula na ono što smo učinili na poslu što nije bilo potrebno, a bilo je u suprotnosti s ostavljanjem vremena za obitelj. Je li bilo pritiska da provedemo vrijeme na radnom mjestu koje nije bilo bitno?¹⁷ Odlučili smo da će naš cilj biti obiteljsko okruženje i za muškarca i za ženu. Budimo u prvom redu u zaštiti vremena za obitelj.

Treće je, i najuniverzalnije podčinjavanje u naše dane, kao što je to bilo i kroz povijest, ideologija ili politička uvjerenja koja nisu u skladu s evanđeljem Isusa Krista. Zamjenjujući evanđeosku istinu filozofijama ljudi može nas odvesti daleko od jednostavnosti Spasiteljeve poruke. Kada je apostol Pavao posjetio Atenu, pokušao je učiti o uskrsnuću Isusa Krista. O njegovim nastojanjima čitamo u Djelima apostolskim: »A svi Atenjani i među njima nastanjeni stranci ni na što drugo ne troše vrijeme nego da neku novost kažu ili čuju.«¹⁸ Kada je mnoštvo shvatilo jednostavnu vjersku narav Pavlove poruke, koja nije bila nova, odbacili su je.

Simbolično je za naše dane da se evanđeoske istine odbacuju ili izobličuju kako bismo ih učinili intelektualno privlačnijima ili sukladnijima s trenutnim kulturološkim trendovima i intelektualnim filozofijama. Ako nismo pažljivi, mogu nas zahvatiti ti trendovi i možemo se naći u intelektualnom ropstvu. Postoji mnogo glasova koji ženi govore kako da živi.¹⁹Često su suprotni jedni drugima. Posebno su zabrinjavajuće filozofije koje kritiziraju ili umanjuju poštovanje prema ženama koje odluče napraviti žrtvu potrebnu da bi bile majke, učiteljice, hraniteljice ili prijateljice djece.

Prije nekoliko mjeseci posjetile su nas naše dvije najmlađe unuke – po jedna svaki tjedan. Ja sam bio doma i otvorio sam vrata. Moja supruga, Mary, bila je u drugoj sobi. U oba su slučaja obje, nakon zagrljaja, rekle gotovo istu stvar. Pogledale su uokolo i rekle: »Volim biti u bakinoj kući. Gdje je baka?« Nisam im to rekao, no razmišljao sam: »Zar nije ovo i djedova kuća?« No, shvatio sam da kada sam bio dječak, naša je obitelj pošla k baki. Riječi poznate pjesme pale su mi na pamet: »Preko rijeke i kroz šumu, naše bake idemo domu.«

Dopustite mi da nedvojbeno kažem da sam oduševljen edukacijskim i drugim prilikama dostupnima ženama. Cijenim činjenicu da se iscrpljujući rad i naporni kućanski poslovi koji se zahtijevaju od žena toliko smanjili u svijetu zbog modernih uvjerenja te da žene čine takav ogroman doprinos u svakom području postignuća. No, ako dopustimo da naša kultura smanji poseban odnos koji djeca imaju s majkama i bakama i drugima koji ih odgajaju, počet ćemo žaliti zbog toga.

Četvrto, snage koje krše iskreno postavljena vjerska načela mogu rezultirati ropstvom. Jedan od najodbojnijih oblika jest kada su pravedni ljudi, koji se osjećaju odgovorni pred Bogom zbog svojeg ponašanja, prisiljeni na aktivnosti koje vrijeđaju njihovu savjest ‒ primjerice, zdravstveni radnici prisiljeni izabrati između pomaganja pri pobačajima protiv svoje savjesti ili gubljenja svoga posla.

Crkva je relativno malena zajednica čak i kada je povezana s ljudima istomišljenicima. Bit će teško mijenjati društvo iz korijena, no moramo raditi na poboljšanju moralne kulture koja nas okružuje. Sveci posljednjih dana u svakoj bi zemlji trebali biti dobri građani, sudjelovati u građanskim pitanjima, obrazovati se o aktualnim pitanjima i glasovati.

Međutim, naš primarni cilj uvijek treba biti požrtvovanost koja je potrebna da bismo zaštitili svoju obitelj i nadolazeći naraštaj.²⁰ Velika većina njih još nije u ropstvu ozbiljnih ovisnosti ili lažnih ideologija. Moramo pomoći cijepiti ih protiv svijeta koji se u mnogome čini poput Jeruzalema koji su Jeremija i Lehi doživjeli. Osim toga, trebali bismo ih pripremiti da sklope i obdržavaju svete saveze i da budu glavni izaslanici koji će pomoći Gospodinu u uspostavljanju svoje Crkve i sabiranju raspršenog Izraelskog naroda i Gospodinovih odabranika posvuda.²¹ Kako je u Nauku i savezima prekrasno rečeno: »Pravedni će se sabrati između svih naroda i na Sion dolaziti pjevajući pjesme radosti vječne.«²²

Naš je izazov izbjeći sužanjstvo ikakve vrste, pomoći Gospodinu u sabiranju njegovih izabranika i žrtvovati se za nadolazeći naraštaj. Uvijek se moramo prisjetiti da ne spašavamo sebe. Oslobođeni smo ljubavlju, milošću i pomirbenom žrtvom Spasitelja. Kada je Lehijeva obitelj pobjegla, bila je vođena svjetlom Gospodnjim. Ako smo odani njegovom svjetlu, slijedimo njegove zapovjedi i oslanjamo se na njegove zakone, izbjegavat ćemo duhovno, tjelesno i intelektualno ropstvo kao i tužaljke lutanja u našoj vlastitoj pustinji jer on je moćan spasiti.

Izbjegnimo, dakle, očaj i tugu onih koji su pali u sužanjstvo i više ne mogu pjevati pjesme sionske. U ime Isusa Krista, amen.