Pogledaj gore

Kada sam imao 8 godina, dva moja rođaka i ja poslani smo u obližnji grad nabaviti namirnice za idućih 15 dana. Gledajući unatrag, začuđen sam koliko su pouzdanja moja baka, ujna i ujak imali u nas. Jutarnje nebo bilo je vedro i osunčano kada smo otišli u svojoj maloj karavani od tri konja.

Posred prerije dobili smo sjajnu ideju da bismo trebali sjahati i pikulati se. To smo i činili – vrlo dugo. Bili smo toliko zaokupljeni našom igrom da nismo primijetili »znakove vremena« nad našim glavama dok su tamni oblaci prekrivali nebo. Kada smo shvatili što se događa nismo stigli niti uzjahati naše konje. Snažna kiša jako je padala po nama i tuča nas je udarala po licima pa nismo mogli ništa smisliti nego rasedlati konje i pokriti se prekrivačima od sedala.

Bez konja, mokri i ozebli, nastavili smo svoje putovanje, pokušavajući se sada kretati što smo brže mogli. Približavajući se svojem odredištu, vidjeli smo da je široka cesta na ulazu u grad poplavljena i da djeluje poput rijeke koja ide prema nama. Sada nam je jedini izbor bio odbaciti naše prekrivače i popeti se na ogradu od bodljikave žice koja je okruživala grad. Bila je kasna noć kada smo umorni, ranjavi i smočeni potražili utočište u prvoj kući koju smo vidjeli kada smo ušli u grad. Tamo nas je dobra mlada obitelj osušila, nahranila slasnim buritima s grahom i ušuškala nas u našoj zasebnoj sobi. Uskoro smo otkrili da je soba imala ravan, zemljani pod pa smo dobili još jednu sjajnu ideju. Nacrtali smo krug na podu i nastavili smo našu igru pikulanja dok se nismo srušili na pod i zaspali.

Kao djeca razmišljali smo samo o sebi. Nikada nismo pomislili na naše voljene koji su nas očajno tražili kod kuće — da jesmo, nikada ne bismo odgađali svoje putovanje radi takve beskorisne djelatnosti. I, da smo bili mudriji, gledali bismo prema nebu, primijetili da se oblaci navlače i ubrzali tempo kako bismo stigli prije oluje. Sada kada imam malo više iskustva, uvijek se podsjećam: »Nemoj zaboraviti pogledati gore.«

Moje me je iskustvo s mojim rođacima naučilo da obratim pažnju na znakove vremena. Živimo u olujnim, opasnim vremenima koje je Pavao opisao: »Jer će ljudi biti samoživi… nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici… klevetnici, razuzdani… ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga« (2. Timoteju 3:2–4).

Govoreći o ovim vremenima, starješina Dallin H. Oaks je rekao: »Moramo se pripremiti i vremenito i duhovno… A pripremu koju ćemo najvjerojatnije zanemariti je ona najmanje vidljiva i najteža — duhovna« (»Preparation for the Second Coming«, Ensign iliLiahona, svibanj 2004, 9). Drugim riječima, nemojte zanemariti pogledati gore.

S obzirom na hitnu potrebu za duhovnom pripremom u vremenima ovakve opasnosti, htio bih upozoriti na jedan od vrlo pouzdanih znakova vremena. Moj profesionalni život postavio me u prve redove tehnologije pa prepoznajem vrijednost koju ima, posebno u komunikaciji. Toliko mnogo ljudskih podataka sada se nalazi pod vršcima naših prstiju. No, internet je isto pun onoga što je prljavo i zavodljivo. Tehnologija je povećala našu slobodu govora, ali isto daje nekvalificiranom blogeru lažan kredibilitet temeljen na broju posjetitelja. Zato upravo sada, više nego ikada, moramo upamtiti ovo vječno načelo: »Prepoznat ćete ih po njihovim djelima« (Matej 7:20).

Konkretno, upozoravam vas da ne gledate prljave slike niti pridajete pažnju krivokletnicima Krista i proroka Josepha Smitha. Obje radnje stvaraju isti učinak: gubitak Duha Svetoga i njegove zaštitničke, podupiruće moći. Uvijek uslijede razvratnost i jad.

Moja draga braćo i sestre, suočite li se ikada s nečime što će vas natjerati da propitujete svoje svjedočanstvo o evanđelju, molim vas da pogledate gore. Pogledajte prema Izvoru svake mudrosti i istine. Njegujte svoju vjeru i svjedočanstvo s riječju Božjom. Postoje oni u svijetu koji nastoje potkopati vašu vjeru miješajući laži s poluistinama. Zato je potpuno ključno da ostanete dosljedno dostojni Duha. Suputništvo Duha Svetoga nije samo ugodna pogodnost — ono je ključno za vaše duhovno preživljavanje. Ukoliko ćete čuvati riječi Kristove i pažljivo slušati poticaje Duha, neće biti zavedeni (vidi Josip Smith 1:37). Moramo činiti sve to.

Isusa Krista, koji je bio savršen, i Josepha Smitha, koji je priznao da on sam nije savršen, ubili su krivokletnici koji nisu htjeli prihvatiti njihovo svjedočanstvo. Kako možemo znati da je njihovo svjedočanstvo istinito — da je Isus Krist Sin Božji, a Joseph Smith istiniti prorok?

»Prepoznat ćete ih po njihovim djelima.« Može li dobar plod rasti na lošem stablu? Znam za sebe da mi je Otkupitelj oprostio moje grijehe i oslobodio me mojeg osobnog jarma, doveo me u stanje sreće za koje nisam čak niti znao da postoji. Znam za sebe da je Joseph Smith bio prorok jer sam primijenio jednostavno obećanje u Moromonovoj knjizi: »Upitate Boga, vječnoga Oca, u ime Kristovo« (Moroni 10:4). Jednostavnim riječima:

Postoje oni koji bi mogli predložiti da morate imati fizičke dokaze kako biste vjerovali u uskrsnuće Kristovo ili istinitost njegovog obnovljenog evanđelja. Njima citiram Almine riječi Korihoru koji je pokušavao nagovoriti druge da ne vjeruju: »Imaš ti dosta znakova: Zar želiš kušati Boga svojega? Hoćeš li reći: Pokaži mi znak, kad imaš svjedočanstvo sve braće svoje, a i svih svetih proroka? Pisma su stavljena preda te« (Alma 30:44).

Vi i ja smo živi dokazi Spasiteljevog otkupljujuće moći. Mi smo živi dokazi poslanja proroka Josepha i vjernosti onih prvih svetaca koji su ostali snažni u svojem svjedočanstvu. Crkva Isus Krista sada se proširila diljem cijeloga svijeta i raste kao nikada ranije — prigrlili su je, kao u Kristovo doba, ponizni ljudi koji ne trebaju vidjeti niti dotaknuti kako bi vjerovali.

Nitko ne zna kada će Gospodin ponovno doći. No, opasna vremena sada su ovdje. Danas je vrijeme da pogledamo prema Izvoru istine i pobrinemo se da su nam svjedočanstva snažna.

Natrag na moju priču: moji rođaci i ja probudili smo se ujutro uz sjajno sunce i predivno nebo. Čovjek je pokucao na vrata tražeći svoju trojicu dječaka. Posjeo nas je na konje i krenuli smo natrag kući kroz istu preriju. Nikada neću zaboraviti što smo vidjeli na svojem putu kući — mnoštvo ljudi koji su nas tražili tijekom noći, njihovi traktori i kamioni ostali su urezani u mojim mislima. Pronašli su sedlo ovdje i konja ondje, a kada su nas vidjeli da se vraćamo kući mogao sam osjetiti njihovo olakšanje i ljubav. Na ulasku u grad, mnogi su nas ljudi čekali, a ispred svih njih nalazili su se moja brižna baka, ujna i ujak. Zagrlili su nas i zaplakali, presretni što su pronašli svoju izgubljenu djecu. Kako li mi je to sjajan podsjetnik da naš brižan Nebeski Otac misli o nama. On nas gorljivo iščekuje da mu se vratimo kući.

Da, postoje znaci oluja koje se oblikuju oko nas. Pogledajmo gore i pripremimo se. Postoji sigurnost u snažnom svjedočanstvu. Njegujmo i snažimo svoja svjedočanstva svakog dana.

Znam da možemo živjeti zajedno kao obitelji za vječnost, da naš brižni Nebeski Otac čeka na nas, svoju djecu, s ispruženim rukama. Znam da Isus Krist, naš Izbavitelj, živi. Kao s Petrom, to mi nije objavilo ni tijelo ni krv, već Otac koji je na nebu (vidi Matej 16:15–19). U sveto ime Isusa Krista. Amen.