Snaga ustrajati

Svakog jutra kada otvorimo oči, suočavamo se s novim danom ispunjenim izazovima života. Ti izazovi dolaze u mnogim oblicima: tjelesni izazovi, financijske prepreke, teškoće u odnosima, emocionalne kušnje, čak i borba s nečijom vjerom.

Mnogi se od tih izazova s kojima se u životu suočavamo mogu riješiti i nadići, međutim, neke je druge teško razumjeti, nemoguće ih je nadići i ostat će s nama sve dok ne prijeđemo u sljedeći život. Dok privremeno ustrajemo kroz izazove koje možemo riješiti i dok nastavljamo ustrajati kroz izazove koje ne možemo riješiti, važno je imati na umu da će nam duhovna snaga koju razvijamo pomoći da uspješno ustrajemo kroz sve izazove s kojima se u životu suočavamo.

Braćo i sestre, imamo brižnog Nebeskog Oca koji je osmislio naše zemaljsko postojanje tako da pojedinačno možemo naučiti lekcije koje su nam potrebne da bismo naučili osposobiti se za vječni život u njegovoj nazočnosti.

Jedna scena iz života proroka Josepha Smitha ilustrira to načelo. Prorok i nekoliko njegovih drugova mjesecima su bili u zatvoru u Libertyju, Missouri. Dok je proživljavao patnju u zatvoru, prorok Joseph molio je Gospodina u poniznoj molitvi da sveci mogu biti oslobođeni svoje trenutne patnje. Gospodin je odgovorio naučavajući proroka Josepha, a i sve nas, da će izazovi s kojima se suočavamo, ako uspješno ustrajemo, biti za naše konačno dobro. Evo Gospodinovog odgovora na Josephovu molitvu:

»Sine moj, mir duši tvojoj. Suprotnosti tvoje i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka.

A tad, ustraješ li dobro, Bog će te uzvisiti u visinu«.¹

Nebeski je Otac uredio da naše putovanje kroz život bude ispit našeg karaktera. Izloženi smo i dobrim i zlim utjecajima i onda nam je dana moralna sloboda sami odabrati kojim ćemo putem krenuti. Kao što je drevni prorok iz Mormonove knjige Samuel poučavao: »Slobodni ste; dopušteno vam je djelovati samostalno, jer, gle, Bog vam dade spoznaju i učini vas slobodnima.«²

Nebeski Otac također razumije da zbog naše smrtnosti nećemo uvijek moći učiniti ispravan i pravedan odabir. Budući da nismo savršeni i činimo greške, potrebna nam je pomoć za povratak u njegovu nazočnost. Potrebna pomoć pružena nam je kroz naučavanja, primjer i pomirbenu žrtvu Isusa Krista. Spasiteljeva pomirbena žrtva omogućava naše buduće spasenje i uzvišenje preko načela pokajanja. Ako se pošteno i iskreno pokajemo, pomirenje nam može pomoći da postanemo čisti, da promijenimo svoju narav i uspješno ustrajemo kroz naše izazove.

Ustrajnost je važno načelo koje se nalazi unutar nauka Isusa Krista. Važno je jer je kvaliteta naše vječne budućnosti proporcionalna našoj mogućnosti ustrajati u pravednosti.

Prorok Nefi nas u 2. Nefiju 31 podučava da nakon što primimo istu spasonosnu uredbu krštenja koju je primio Isus Krist, a potom primimo dar Duha Svetoga, moramo hrliti »naprijed, gosteći se riječju Kristovom, i ustrajete li do svršetka, [i zatim] gle, ovako govori Otac: Imat će[mo] život vječni.«³

Stoga, kako bismo primili najveći od svih blagoslova našeg Nebeskog Oca, a to je vječni život, moramo dovršiti prikladno djelo uredbe i potom nastaviti obdržavati sve povezane saveze. Drugim riječima, moramo uspješno ustrajati.

Naša sposobnost da ustrajemo do kraja u pravednosti ovisit će o jačini snage našeg svjedočanstva i dubini našeg obraćenja. Kada su naša svjedočanstva snažna i kada smo istinski obraćeni evanđelju Isusa Krista, naši će odabiri biti nadahnuti Duhom Svetim, bit će usredotočeni na Krista i podržavat će našu želju da ustrajemo u pravednosti. Ako su naša svjedočanstva slaba, a obraćenje površno, rizik da će nas lažne tradicije svijeta namamiti da napravimo loše odabire bit će mnogo veći.

Htio bih vam iznijeti iskustvo koje oslikava napor potreban da bi tjelesno ustrajali, a zatim ga usporediti s naporom potrebnima da bismo duhovno ustrajali. Nakon povratka sa svoje misije, dobio sam priliku igrati košarku za uglednog trenera i autora na koledžu u Kaliforniji. Taj je trener od svojih igrača strogo zahtijevao vrhunsku tjelesnu formu prije početka košarkaške sezone. Jedan od njegovih uvjeta za trening prije nego što bilo tko od nas može dotaknuti košarkašku loptu bilo je trčanje po brdima u blizini škole u određena i vrlo neugodna vremena. Sjećam se svog prvog pokušaja tog trčanja odmah nakon povratka s misije: Mislio sam da ću umrijeti.

Bili su potrebni tjedni ozbiljnog treninga kako bih na kraju dostigao vrijeme koje je trener postavio za cilj. Bio je dobar osjećaj ne samo moći trčati stazom nego i ubrzavati sve do cilja.

Za uspješno igranje košarke trebate biti u dobroj formi. Uvjeti za dobru tjelesnu kondiciju imaju svoju cijenu, a ta je cijena predanost, upornost i samodisciplina. Tu je uključena i duhovna ustrajnost. Cijena je ista: predanost, upornost i samodisciplina.

Svjedočanstvo, poput vašeg tijela, također treba biti u dobroj formi ako želite ustrajati. Dakle, kako da održimo naša svjedočanstva u formi? Ne možemo dovesti svoja tijela u dobru košarkašku formu jednostavno gledajući košarku na televiziji. Isto tako, nećemo moći dovesti naša svjedočanstva u formu jednostavno gledajući opći sabor na televiziji. Trebamo proučavati i naučiti temeljna načela evanđelja Isusa Krista, a zatim ih trebamo živjeti najbolje kako znamo i umijemo. Tako postajemo učenici Isusa Krista i tako izgrađujemo ustrajno svjedočanstvo.

Kada se suočavamo s nevoljama u životu i naša je želja imati osobine Isusa Krista, vrlo je bitno duhovno se pripremiti za to. Duhovna priprema znači da smo razvili duhovnu izdržljivost ili snagu ‒ bit ćemo u dobroj duhovnoj formi. Bit ćemo u tako dobroj duhovnoj formi da ćemo neprestano odabirati ispravno. Postat ćemo nepokolebljivi u svojoj želji i sposobnosti živjeti evanđelje. Kako je jedan anonimni pisac rekao: »Trebate postati poput stijene koju rijeka ne može odnijeti.«

Budući da se suočavamo s izazovima svakog dana, važno je da svaki dan radimo na našoj duhovnoj izdržljivosti. Kada razvijemo duhovnu izdržljivost, lažne tradicije svijeta, kao i naši osobni svakodnevni izazovi, imat će mali negativni utjecaj na našu sposobnost da ustrajemo u pravednosti.

Veliki primjeri duhovne izdržljivosti mogu se naći u našim vlastitim obiteljskim rodoslovljima. Među mnogim pričama naših predaka, moći ćemo naći primjere koji nam pokazuju pozitivna obilježja ustrajnosti.

Jedna priča iz rodoslovlja moje obitelji ilustrira ovo načelo. Moj se pradjed Joseph Watson Maynes rodio 1856. godine u Hullu, Yorkshire, Engleska. Njegova je obitelj pristupila Crkvi u Engleskoj, a zatim su se preselili u Salt Lake City. Godine 1883. vjenčao se s Emily Keep i postali su roditelji osmero djece. Joseph je bio pozvan kao cjelodnevni misionar u lipnju 1910. godine kada su mu bile 53 godine. Uz podršku svoje supruge i osmero djece, vratio se u svoju rodnu Englesku služiti svoju misiju.

Nakon vjerne službe od oko dvije godine, vozio je bicikl zajedno sa svojim suradnikom kako bi otišli na Nedjeljnu školu u Gloucesteru, Engleska, kada mu je pukla guma. Sišao je s bicikla kako bi popravio štetu. Kada je uvidio da je šteta ozbiljna i da će mu trebati neko vrijeme za popravak, rekao je svom suputniku da ode i da započne nedjeljnu službu, a on će brzo doći. Tek što je to rekao, srušio se na zemlju. Iznenada je preminuo od srčanog udara.

Joseph Watson Maynes nikada više nije vidio svoju suprugu i osmero djece u ovom životu. Uspjeli su transportirati njegovo tijelo natrag u Salt Lake City i održati pogreb u staroj vijećnici u Waterloou. Izjava koju je na pogrebu izrekao starješina Anthony W. Ivins iz Zbora dvanaestorice apostola podučava nas važnoj lekciji o životu, smrti i ustrajnosti: »To je ono što nam pruža evanđelje ‒ ne imunost na smrt, nego pobjedu nad njome kroz nadu koju imamo u slavno uskrsnuće … To se odnosi na [Josepha Maynesa] … Užitak je i pravo zadovoljstvo i radost znati da ljudi polažu svoje živote u pravednosti, u vjeri, odani svojoj vjeri.«⁴

Ova obiteljska priča me nadahnjuje da što više nastojim slijediti primjer ustrajnosti, i duhovne izdržljivosti, koju je pokazao moj pradjed. Jednako sam nadahnut vjerom njegove supruge, Emily, čiji je život nakon Josephove smrti zacijelo bio težak teret. Njezino je svjedočanstvo bilo snažno, a obraćenje potpuno dok je provodila ostatak svoga života odana svojoj vjeri i dok je sama uzdržavala svoje osmero djece.

Apostol Pavao je izjavio: »Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena.«⁵ Utrka nam je određena na zemlji, utrka ustrajnosti, ispunjena preprekama. Prepreke u toj utrci jesu izazovi svakog jutra kada se probudimo. Na zemlji smo da sudjelujemo u utrci, živimo svoju moralnu slobodu odabira i odabiremo između dobra i zla. Kako bismo iskreno i uspješno završili tu utrku i vratili se našem Nebeskom Ocu, trebat ćemo platiti cijenu predanosti, upornosti i samodiscipline. Trebamo se dovesti u duhovnu formu. Trebamo razviti duhovnu izdržljivost. Trebamo snažna svjedočanstva koja će nas voditi istinskom obraćenju i kao rezultat u sebi ćemo pronaći unutarnji mir i snagu potrebnu da bismo ustrajali kroz bilo kakve izazove s kojima se možemo suočiti.

Stoga, bez obzira na izazove koji vas očekuju svakoga jutra, upamtite da uz duhovnu snagu koju razvijate, uz Gospodinovu pomoć, na kraju utrke moći ćete uživati povjerenje koje apostol Pavao izražava kada kaže:

»Već se moja krv izlijeva u Božju čast, vrijeme je moje smrti blizu.

Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao.

Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac.«⁶

Iznosim vam svoje svjedočanstvo o stvarnosti brižnog Nebeskog Oca i njegovog velikog i vječnog nauma sreće koji je donio na ovu zemlju u ovo vrijeme. Neka Duh Gospodnji potakne sve nas da u sebi razvijemo snagu ustrajati. U ime Isusa Krista, amen.