Ustave nebeske

Majka sestre Bednar vjerna je žena i nadahnuta domaćica. Od najranijih dana svog braka, pažljivo je vodila financijske zapise domaćinstva. Desetljećima je pažljivo obračunavala obiteljski prihod i troškove vodeći vrlo jednostavne knjige. Informacije koje je skupila tijekom godina opsežne su i informativne.

Kada je sestra Bednar bila djevojka, njezina je majka koristila podatke u knjigama kako bi naglasila načela promišljenog življenja i mudrog upravljanja domom. Jednog dana, dok su zajedno pregledavale razne kategorije troškova, njezina je majka primijetila zanimljiv obrazac. Troškovi posjeta liječniku i lijekova za njezinu obitelj bili su daleko niži nego što je bilo za očekivati. Zatim je povezala ovo otkriće s evanđeljem Isusa Krista i objasnila svojoj kćeri snažnu istinu: dok živimo zakon desetine, često primamo značajne, ali suptilne blagoslove koji nisu uvijek ono što očekujemo i možemo ih lako previdjeti. Obitelj nije primala nikakve iznenadne ili očite dopune prihodu kućanstva. Umjesto toga, brižni je Nebeski Otac udijelio jednostavne blagoslove na naizgled obične načine. Sestra Bednar je uvijek pamtila ovu važnu lekciju od svoje majke o pomoći koja nam dolazi kroz ustave nebeske, kako je Malahija obećao u Starom zavjetu (vidi Malahija 3:10).

Često dok podučavamo i svjedočimo o zakonu desetine naglašavamo trenutačne, dramatične i odmah prepoznatljive vremenite blagoslove koje primamo. I takvi se blagoslovi zasigurno događaju. Ipak, neki od raznovrsnih blagoslova koje dobivamo dok smo poslušni ovoj zapovijedi značajni su, ali suptilni. Takvi blagoslovi mogu se razlučiti samo ako smo duhovno pozorni i pronicljivi (vidi 1. Korinćanima 2:14).

Predodžba »ustava« nebeskih koju koristi Malahija vrlo je poučna. Otvorene ustave omogućuju prirodnom toku da ide dalje. Na sličan način, duhovno prosvjetljenje i promatranje stvari izlijevaju se kroz ustave nebeske u naše živote dok poštujemo zakon desetine.

Na primjer, suptilni ali značajni blagoslov koji primamo duhovni je dar zahvalnosti koji omogućuje našu zahvalnost za ono što imamo kako bismo suzbili naše htijenje za onime što želimo. Zahvalna osoba bogata je zadovoljstvom. Nezahvalna osoba pati u siromaštvu beskrajnog nezadovoljstva (vidi Luka 12:15).

Možda ćemo trebati i moliti za pomoć da pronađemo odgovarajući posao. Međutim, potrebne su oči i uši vjere (vidi Eter 12:19) da prepoznamo duhovni dar poboljšanog razlučivanja koje nas može osnažiti da prepoznamo poslovne prilike koje mnogi drugi ljudi mogu previdjeti – ili blagoslov veće osobne odlučnosti da tražimo posao napornije i dulje nego što drugi ljudi mogu ili žele učiniti. Možda želimo i očekujemo poslovnu ponudu, ali blagoslov koji nam dolazi kroz nebeske ustave može biti veća sposobnost da djelujemo i promijenimo svoje osobne okolnosti umjesto da očekujemo kako će naše okolnosti promijeniti netko drugi ili nešto drugo.

Možemo primjereno željeti i raditi da bismo dobili povišicu na našem poslu kako bismo bolje skrbili o životnim potrebama. Međutim, oči i uši vjere potrebni su kako bismo u sebi primijetili povećani duhovni i vremeniti kapacitet (vidi Luka 2:52) da činimo više s manje, oštroumnu sposobnost da odredimo prioritete i pojednostavimo, i poboljšanu sposobnost da se primjereno brinemo o materijalnoj imovini koju smo već stekli. Možda možemo željeti i očekivati veću plaću, ali blagoslov koji nam dolazi kroz nebeske ustave može biti veća sposobnost da promijenimo svoje osobne okolnosti umjesto da očekujemo kako će naše okolnosti promijeniti netko drugi ili nešto drugo.

Mladi ratnici u Mormonovoj knjizi (vidi Alma 53; 56–58) gorljivo su molili da ih Bog osnaži i izbavi iz ruku njihovih neprijatelja. Zanimljivo je da odgovori na ove molitvu nisu dali dodatno oružje ili povećani broj trupa. Umjesto toga Bog je udijelio ovim vjernim ratnicima sigurnost da će ih izbaviti, mir dušama njihovim te veliku vjeru i nadu za njihovo izbavljenje u njemu (vidi Alma 58:11). Tako su sinovi Helamanovi bili ohrabreni, usmjereni s odlučnošću da pobijede te su pošli naprijed sa svom svojom moći protiv Lamanaca (vidi Alma 58:12–13). Sigurnost, mir, vjera i nada u početku se ne čine kao blagoslovi koje žele ratnici u bitci, ali upravo su to bili blagoslovi koje su ovi odvažni mladići trebali kako bi išli naprijed te pobijedili i fizički i duhovno.

Ponekad možemo tražiti Gospodina za uspjeh, a on nam daje fizičku i umnu izdržljivost. Možemo moliti za blagostanje, a primamo šire sagledavanje stvari i povećano strpljenje ili molimo za rast, a blagoslovljeni smo darom milosti. On nam može udijeliti uvjerenje i pouzdanje dok nastojimo postići dostojne ciljeve. A kada molimo za odmor od fizičkih, psihičkih i duhovnih teškoća, on može povećati našu odlučnost i fleksibilnost.

Obećavam da, dok vi i ja slijedimo i obdržavamo zakon desetine, doista će ustave nebeske biti otvorene, a duhovni i vremeniti blagoslovi izlit će se u toj mjeri da nećemo imati dovoljno prostora da ih primimo (vidi Malahija 3:10). Također ćemo upamtiti Gospodinovu izjavu:

»Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina.

Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli« (Izaija 55:8–9).

Svjedočim da dok smo duhovno pozorni i pronicljivi, bit ćemo blagoslovljeni s očima koje vide jasnije, ušima koje čuju dosljednije i srca koja potpunije razumiju značaj i suptilnost njegovih putova, njegovih misli i njegovih blagoslova u našim životima.

Prije mog poziva da služim kao član Zbora dvanaestorice, mnogo sam puta pročitao knjigu Nauk i savezi o vijeću ustanovljenom da nadgleda i koristi sredstva svete desetine. Vijeće o raspodjeli desetine uspostavljeno je objavom i sastoji se od Prvog predsjedništva, Zbora dvanaestorice apostola i predsjedavajućeg biskupstva (vidi NiS 120). Dok sam se u prosincu 2004. pripremao za svoj prvi sastanak ovog vijeća, željno sam iščekivao najizvanredniju priliku za učenje.

Još se uvijek sjećam onoga što sam iskusio i osjetio u tom vijeću. Stekao sam veću zahvalnost i poslušnost za Gospodnje financijske zakone za pojedince, obitelji i njegovu Crkvu. Osnovni financijski program Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana – i za prihode i za rashode – definiran je u 119. i 120. odsjeku Nauka i saveza. Dvije izjave koje se nalaze u ovim objavama pružaju temelj za fiskalne poslove Crkve.

Odsjek 119 jednostavno navodi da svi članovi »plaćaju godišnje desetinu svih prihoda svojih. I taj će zakon vrijediti za njih zauvijek… govori Gospod« (4. stih).

Zatim, o odobrenim rashodima desetine, Gospodin kaže: »S tim raspolaže vijeće sastavljeno od Prvog predsjedništva crkve moje i biskupa s vijećem njegovim i veliko vijeće moje, a i glas moj njima, govori Gospod« (NiS 120:1). »Biskup s vijećem njegovim« i »veliko vijeće moje« koji se navode u ovoj objavi poznati su danas kao predsjedavajuće biskupstvo i Zbor dvanaestorice apostola. Ova sveta sredstva koriste se u brzo rastućoj crkvi da duhovno blagoslove pojedince i obitelji izgradnjom i održavanjem hramova i mjesta bogoštovlja, podržavanjem misionarskog rada, prevođenjem i objavljivanjem Svetih pisama, promoviranjem istraživanja obiteljske povijesti, financiranjem škola i vjerske izobrazbe te ispunjavanjem mnogih drugih Crkvenih svrha prema vodstvu zaređenih Gospodinovih slugu.

Divim se jasnoći i jezgrovitosti ovih dviju objava u usporedbi s kompliciranim financijskim smjernicama i administrativnim procedurama koje se koriste u toliko mnogo organizacija i vlada širom svijeta. Kako vremeniti poslovi organizacije velike kao obnovljena Crkva Isusa Krista uopće mogu djelovati širom svijeta koristeći tako sažete upute? Za mene je odgovor prilično izravan: ovo je Gospodnje djelo, on može izvršiti svoje vlastito djelo (vidi 2. Nefi 27:20), a Spasitelj nadahnjuje i vodi svoje sluge dok primjenjuju njegove smjernice i rade za njega.

Na tom prvom sastanku vijeća bio sam impresioniran jednostavnošću načela koje su vodile naše rasprave i odluke. U financijskim poslovima Crkve, pazi se na dva osnovna i stalna načela. Prvo, Crkva živi u okviru svojih mogućnosti i ne troši više nego što primi. Drugo, dio godišnjeg prihoda izdvaja se kao rezerva za osiguranje i nepredviđene potrebe. Crkva je desetljećima podučavala svoje članove načelu izdvajanja dodatne hrane, goriva i novca da se pobrinu za hitne situacije koje se mogu dogoditi. Crkva kao institucija jednostavno slijedi ista načela koja se opetovano podučavaju članovima.

Kako je sastanak napredovao, uhvatio sam se kako želim da svi članovi Crkve mogu slijediti jednostavnost, jasnoću, urednost, dobrohotnost i moć Gospodnjeg načina (vidi NiS 104:16) za upravljanje vremenitim poslovima njegove Crkve. Za sada sam mnogo godina sudjelovao u Vijeću o raspodjeli desetine. Moja zahvalnost i poštovanje za Gospodinov obrazac rasli su svake godina, a naučene lekcije postale su još dublje.

Moje srce buja od ljubavi i divljenja za vjerne i poslušne članove ove Crkve iz svakog naroda, plemena, jezika i puka. Dok putujem zemljom, upoznajem vaše nade i snove, vaše razne životne uvjete i okolnosti, i vaše teškoće. Pohađao sam crkvene sastanke s vama i posjetio neke od vaših domova. Vaša vjera jača moju vjeru. Vaša predanost čini me predanijim. A vaša dobrota i spremna poslušnost zakonu desetine nadahnjuje me da budem bolji čovjek, muž, otac i crkveni vođa. Sjetim se i mislim na vas svaki put kad sudjelujem na Vijeću o raspodjeli desetine. Hvala vam za vašu dobrotu i vjernost dok poštujete svoje saveze.

Vođe obnovljene Gospodinove Crkve osjećaju ogromnu odgovornost da primjereno skrbe o posvećenim prinosima crkvenih članova. Mi smo vrlo svjesni svete priroda udovičinog novčića.

»[Isus] sjedne prema blagajni te stane promatrati kako svijet ubacuje bakreni novac u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.

Dođe jedna siromašna udovica i ubaci dvije lepte, to jest jednu četvrtinu asa.

Tada Isus pozva k sebi svoje učenike te im reče: ‘Zaista, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više nego svi drugi koji su ubacivali u blagajnu.

Jer svi ubaciše od svoga viška, a ona od svoje neimaštine: ubacila je sve što je imala, sve svoje uzdržavanje’« (Marko 12:41–44).

Znam iz osobnog iskustva da je Vijeće o raspodjeli desetine pažljivo u brizi o udovičinom novčiću. Iskazujem zahvalnost za predsjednika Thomasa S. Monsona i njegove savjetnike za njihovo učinkovito vodstvo u izvršavanju ovog svetog upravništva. I priznajem glas (vidi NiS 120:1) i ruku Gospodnju koja podržava njegove zaređene sluge u ispunjavanju dužnosti da ga predstavljaju.

Pošteno plaćanje desetine mnogo je više od dužnosti; to je važan korak u procesu osobnog posvećenja. Onima od vas koji plaćaju svoju desetinu, pohvaljujem vas.

Onima od vas koji trenutno ne obdržavaju zakon desetine, pozivam vas da razmotrite svoje putove i pokajete se. Svjedočim vam da će se kroz poslušnost ovom zakonu Gospodnjem ustave nebeske otvoriti za vas. Molim vas da ne odgađate dan obraćenja svojega.

Svjedočim da će duhovni i vremeniti blagoslovi doći u naše živote dok živimo zakon desetine. Svjedočim da su takvi blagoslovi često značajni, ali suptilni. Također izjavljujem da jednostavnost Gospodnjeg načina koji je tako očit u vremenitim poslovima njegove Crkve pruža obrasce koji nas mogu voditi kao pojedince i obitelji. Molim se da svatko od nas može učiti i uživati u pogodnostima ovih važnih lekcija, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.