Želiš li ozdraviti?

U vrijeme radosnog slavljenja u Jeruzalemu, Spasitelj je napustio mnoštvo kako bi potražio one najpotrebitije. Našao ih je u Bethesdi, ribnjaku s pet trijemova pored tržnice ovaca koja je bila poznata da privlači unesrećene.

Evanđelje po Ivanu nam kaže da je pored ribnjaka »ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih: čekali su da izbije voda.

Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti« (Ivan 5:3–4).

Spasiteljev posjet je prikazan na prekrasnoj slici koju je naslikao Carl Bloch pod naslovom Krist iscjeljuje bolesne u Bethesdi. Bloch prikazuje Isusa kako nježno podiže privremeni šator i otkriva »bolesnika« (Ivan 5:7) koji leži pored ribnjaka i čeka. Ovdje, riječ bolesnik se odnosi na nekoga tko je nemoćan te naglašava milost i blagost Spasitelja koji je tiho došao posluživati onima koji si sami ne mogu pomoći.

Na slici, unesrećeni se čovjek šćućurio na podu u sjeni, izmoren i obeshrabren nakon trpljenja nemoći 38 godina.

Dok Spasitelj podiže rub tkanine jednom rukom, drugom poziva i postavlja prodorno pitanje: »Želiš li ozdraviti?«

Čovjek odgovara: »Gospodine – odgovori mu bolesnik – nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene« (Ivan 5:6–7).

Na naizgled nemogući zadatak tog čovjeka Isus daje duboki i neočekivani odgovor:

»Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!

Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju i poče hodati« (Ivan 5:8–9).

U drugoj nježnoj sceni, Luka nam govori da je Spasitelj, dok je putovao u Jeruzalem, sreo 10 gubavaca. Zbog svoje bolesti »stadoše podaleko« (Luka 17:12). Oni su bili izopćenici – nečisti i neželjeni.

»Isuse, Učitelju, smiluj nam se«, zaplakali su (Luka 17:13) – drugim riječima, moleći: »Zar nema nešto što možeš učiniti za nas?«

Veliki Iscjelitelj, pun suosjećanja, znao je da vjera mora doći prije čuda i zato im reče: »Idite i pokažite se svećenicima« (Luka 17:14).

Kako su otišli u vjeri, čudo se dogodilo. Možete li zamisliti ogromnu radost kojoj su svjedočili svakim korakom dok su se njihova tijela čistila, liječila i obnavljala pred njihovim očima?

»Jedan od njih, čim vidje da je ozdravio, povrati se slaveći Boga u sav glas.

Pade ničice do nogu [Učiteljevih] pa mu poče zahvaljivati …

I [Isus] reče mu: ‘Ustani i hajde, tvoja vjera te spasila’« (Luka 17:15–16, 19).

U svojem prijašnjem radu kao doktor i kirurg, usredotočivao sam se na popravljanje i ispravljanje tjelesnog. Isus Krist liječi tijelo, um i duh, a njegovo liječenje počinje s vjerom.

Sjećate li se kada su vaša vjera i radost bili puni do vrha? Sjećate li se trenutka kada ste našli svoje svjedočanstvo ili kada vam je Bog potvrdio da ste njegov sin ili kći i da vas jako voli – a vi ste se osjećali ozdravljeno? Ako to vrijeme izgleda izgubljeno, može biti ponovno pronađeno.

Spasitelj nas savjetuje kako ozdraviti – postati potpun i iscijeliti:

»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.

Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:29–30).

»Dođi i slijedi me« (Luka 18:22), poziva nas da ostavimo stari život i svjetovne želje te postanemo novo stvorenje kojem »staro je nestalo, [a] novo je, evo, nastalo« (2.  Korinćanima 5:17), čak s novim, vjernim srcem. A mi smo ponovno ozdravljeni.

»Priključite se meni i ja ću se priključiti vama. Tražite me pomno i naći ćete me. Ištite i primit ćete, kucajte i otvorit će vam se« (NiS 88:63).

Dok mu prilazimo, otkrivamo da je smrtnost napravljena da bude teška i da »oprečnosti u svemu« (2.  Nefi 2:11) nisu greška nego naum spasenja. Oprečnosti su, umjesto toga, nezamjenjivi element smrtnosti te jačaju našu volju i oplemenjuju naše odabire. Nestalnost života pomaže nam stvoriti vječan odnos s Bogom – i uklesati njegovu sliku na naše obličje dok mu predajemo naša srca (vidi Alma 5:19).

»Ovo činite na moju uspomenu« (Luka 22:19) je ono što je Spasitelj tražio kada je uspostavio ono što zovemo sakramentom. Ta uredba s kruhom i vodom obnavlja svete saveze koje smo sklopili s Bogom i poziva moć pomirenja u naše živote. Mi smo iscijeljeni napuštanjem navika i životnih stilova koji ukrućuju srca i vratove. Kada položimo »oružje pobune svoje« (Alma 23:7), mi postajemo »zastupnici sami[h] sebi« ((NiS 58:28), više ne zaslijepljeni Sotoninim izvrtanjem ili zaglušeni kaotičnom bukom sekularnog svijeta.

Kada se pokajemo i obratimo Gospodinu, mi smo ozdravljeni, a naša krivnja je oprana. Možemo se zapitati, kao što je Enoš: »Kako se to zbilo?« Gospodin odgovara: »Zbog vjere tvoje u Krista … Stoga idi, vjera tvoja te iscijelila« (Enoš 1:7, 8).

Corrie ten Boom, predana nizozemska kršćanka, pronašla je takvo iscjeljenje usprkos tome što je bila zatvorena u koncentracijskom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata. Jako je patila, ali za razliku od njezine voljene sestre Betsie, koja je preminula u jednom od logora, Corrie je preživjela.

Nakon rata je često javno govorila o svom iskustvu te o ozdravljenju i praštanju. Jednom je prilikom bivši nacistički čuvar koji je bio dio mučnog zatvora u Ravensbrücku, u Njemačkoj, gdje je bila Corrie, pristupio Corrie radostan zbog njezine poruke Kristovog praštanja i ljubavi.

»‘Kako li sam zahvalan na vašoj poruci, Fraulein, rekao je. ‘Pomisliti da je, kako vi kažete, on oprao moje grijehe!’

Ispružio je ruku da se rukujemo, prisjeća se Corrie. A ja, koja sam toliko često propovijedala … potrebu opraštanja, držala sam svoju ruku dolje.

No dok su bijesne, osvetničke misli ključale u meni, vidjela sam grijeh u njima … Gospodine Isuse, molila sam se, oprosti mi i pomogni mi oprostiti mu.

Pokušala sam se nasmiješiti [i] borila se podignuti ruku. Nisam mogla. Nisam ništa osjećala, ni najmanju iskru topline ili ljubavi. I zato sam ponovno u mislima izrekla tihu molitvu. Isuse, ja mu ne mogu oprostiti. Daj mi svoje praštanje.

Kada sam primila njegovu ruku dogodila se najnevjerojatnija stvar. S mojih ramena kroz moju ruku i dlan se proširila struja s mene na njega, dok je u mom srcu nadošla ljubav za tog stranca koja me skoro savladala.

I tako sam otkrila da ozdravljenje svijeta ne ovisi o našem praštanju ili dobroti, već o njegovom. Kada nam kaže da volimo našeg neprijatelja, on daje, uz svoju zapovijed, i svoju ljubav.«¹

Corrie ten Boom je ozdravila.

Predsjednik Thomas S. Monson je rekao: »Postoji jedan život koji podržava one koji su izmoreni ili opterećeni tugom i žalošću – to je život Gospodina Isusa Krista.«²

Ako se osjećate nečistima, nevoljenima, nesretnima, nedostojnima ili nezdravima, upamtite da »sve što je nepravedno u životu može se ispraviti kroz pomirenje Isusa Krista«.³ Imajte vjere i strpljenja u Spasiteljev naum za vas. »Ne boj[te] se! Samo vjeruj[te]!« (Marko 5:36).

Budite sigurni da Spasitelj još uvijek nastoji iscijeliti naše duše i ozdraviti naša srca. Čeka na vratima i kuca. Stoga mu otvorimo ponovnom molitvom, pokajanjem, oprostom i zaboravom. Volimo Boga i služimo našem bližnjemu te stojimo na svetim mjestima očišćenim životom. Bolesnik kod ribnjaka Bethesde, gubavac na putu za Jeruzalem i Corrie ten Boom su ozdravljeni. »Želiš li ozdraviti?« Ustani i hodaj. Njegova je »milost… dostatna« (2. Korinćanima 12:9), a vi nećete hodati sami.

Spoznao sam da Bog živi. Znam da smo mi svi njegova djeca i da nas voli kakvi jesmo i kakvi možemo postati. Znam da je poslao svoga Sina svijetu kako bi bio pomirbena žrtva za čitavo čovječanstvo te da će oni, koji će prihvatiti njegovo evanđelje i slijediti ga, ozdraviti i postati potpuni – »u vrijeme od njega određeno i na način njegov, i u skladu s voljom njegovom« (NiS 88:68), njegovim nježnim milostima. To je moje svjedočanstvo vama u ime Isusa Krista. Amen.