Gdje ti je blago

Nedugo nakon općeg sabora u listopadu 2007. godine, jedan od moje braće rekao mi je da će proći oko sedam godina prije nego opet doživim to stresno iskustvo. Laknulo mi je i rekao sam mu da ću to smatrati kao »mojih sedam godina obilja«. Pa, evo me; mojih je sedam godina obilja došlo kraju.

Prošlog siječnja moja draga, Grace, i ja, primili smo zadatak posjetiti članove na Filipinima koje je pogodio veliki potres i tajfun. Radovali smo se jer je zadatak bio odgovor na naše molitve i svjedočanstvo o milosti i dobroti brižnog Oca na Nebu. To je bilo ispunjenje naše želje da im osobno izrazimo svoju ljubav i brigu.

Većina članova s kojima smo se susreli još uvijek su živjeli u privremenim skloništima poput šatora, društvenih domova i crkvenih sastajališta. Domovi koje smo posjetili imali su djelomičan krov ili uopće nisu imali krova. Ljudi nisu imali mnogo s čime bi mogli početi iznova, a i ono malo što su imali bilo je uništeno. Posvuda je bilo blata i prljavštine. Međutim, bili su puni zahvalnosti za imalo pomoći koju su primali i dobrog duha unatoč njihovim vrlo teškim okolnostima. Kada smo ih upitali kako se nose s time, svatko bi zvonko odgovorio: »U redu smo.« Očito im je njihova vjera u Isusa Kista dala snagu da će se s vremenom sve riješiti. Dom za domom, šator za šatorom, sestru Teh i mene podučavali su ti vjerni sveci.

U vrijeme nedaća ili tragedija, Gospodin ima način ponovno usredotočiti nas i naše prioritete. Odjednom, sve su materijalne stvari za koje smo toliko radili da bismo ih stekli, postale nevažne. Sve što je važno jest naša obitelj i naš odnos s drugima. Dobra je sestra to izrekla ovako: »Nakon što se voda povukla i došlo je vrijeme čišćenja, pogledala sam po svome domu i pomislila: ‘Koliko li sam samo smeća nakupila tijekom godina.’«

Čini mi se da je ova sestra stekla veću spoznaju i da će sada biti vrlo oprezna u odlučivanju koje su stvari potrebne, a bez kojih uistinu može živjeti.

U radu s mnogim članovima tijekom godina, imali smo zadovoljstvo promatrati obilje duhovne snage. Također, vidjeli smo ili obilje ili nedostatak materijalne imovine među tim vjernim članovima.

Iz potrebe, mnogi su od nas uključeni u zarađivanje novca i stjecanje nekih svjetskih dobara kako bismo mogli uzdržavati naše obitelji. Za to je potreban dobar dio našeg vremena i pozornosti. Nema kraja onome što nam svijet nudi, stoga je vrlo važno naučiti prepoznati kada imamo dovoljno. Ako nismo pažljivi, počet ćemo juriti za vremenitim stvarima više nego za duhovnim. Naša potraga za duhovnim i vječnim zauzet će tada zadnje sjedište, umjesto obrnuto. Nažalost, izgleda da postoji i jaka težnja steći sve više i više i posjedovati najnovije i najsofisticiranije.

Kako možemo biti sigurni da nećemo poći tim putem? Jakov daje ovaj savjet: »Zašto da trošite novac na ono što vrijedno nije, i nadnicu svoju na ono što ne može nasititi? Mene poslušajte i sjećajte se riječi koje vam govorim. I pristupite k Svecu Izraelovu, i gostite se onim što ne propada niti se kvari.«¹

Nadam se da nitko od nas ne troši novac na ono što vrijedno nije, i nadnicu svoju na ono što ne može nasititi.

Spasitelj je podučio sljedećem i Židove i Nefijce:

»Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga!

Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu!

»Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.«²

Drugom prigodom, Spasitelj je dao ovu prispodobu:

»Bijaše neki bogataš čije polje obilno urodi.

I poče razmišljati u sebi: Što da učinim? Nemam više u što skupiti ljetine.

Ovako ću ‒ reče ‒ učiniti: razvalit ću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću u njih skupiti svu svoju pšenicu i svoja dobra.

Tada ću reći svojoj duši: ‘Dušo, imaš mnogo dobra u zalihi za brojne godine, počivaj, jedi, pij, uživaj!’

‘Luđače ‒ reče mu Bog ‒ još noćas zatražit će ti se natrag duša. Komu će pripasti ono što si skupio?’

Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne sabire bogatstvo koje pred bogom vrijedi.«³

Nedavno je predsjednik Dieter F. Uchtdorf dao sljedeći savjet:

»Naš Nebeski Otac vidi naš stvarni potencijal. On zna stvari o nama koje mi sami ne znamo. Potiče nas tijekom našeg života kako bismo ispunili mjeru našeg stvaranja, živjeli dobrim životom i vratili se u njegovu nazočnost.

Zašto onda posvećujemo toliko našeg vremena i energije stvarima koje su tako prolazne, nedosljedne i površne? Odbijamo li vidjeti ludost traganja za nevažnim i prolaznim?«⁴

Svi mi znamo da se naš popis zemaljskoga blaga sastoji od ponosa, zdravlja, materijalnih stvari, moći i poštovanja ljudi. Ona ne zaslužuju više vremena i pažnje, stoga ću se usredotočiti na ono od čega se sastoje naša blaga na nebu.

Koja su neka blaga na nebu koja možemo steći? Za početak, dobro bi bilo steći kristolike osobine poput vjere, nade, poniznosti i dobrohotnosti. Neprestano nas savjetuju da odbacimo naravnog čovjeka i postanemo poput djeteta.⁵ Spasiteljev naputak za nas jest nastojati biti savršeni poput njega i našeg Nebeskog Oca.⁶

Drugo, trebamo uložiti više kvalitetnog vremena i snage u jačanje obiteljskih odnosa. Naposljetku, »obitelj je određena od Boga. Ona je najvažnija društvena jedinica za vrijeme i vječnost.«⁷

Treće, služenje drugima je zaštitni znak istinskog sljedbenika Krista. On je rekao: »Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.«⁸

Četvrto, razumijevanje nauka Kristovog i jačanje našeg svjedočanstva rad je koji će donijeti istinsku radost i zadovoljstvo. Neprestance trebamo proučavati riječi Kristove koje se nalaze u Svetim pismima i riječima živućih proroka. »Gostite se riječima Kristovim, jer, gle, riječi će vam Kristove reći sve što vam je činiti.«⁹

Zaključit ću pričom 73-godišnje udovice s kojom smo se susreli na našem putovanju Filipinima:

Kada je potres pogodio otok Bohol, dom za koji su ona i njezin pokojni suprug naporno radili da bi ga izgradili srušio se na zemlju, ubivši njezinu kći i unuka. Sada sama, trebala je raditi kako bi se uzdržavala. Započela je s pranjem rublja (na ruke) i svaki se dan penje uz i niz brdo po nekoliko puta kako bi došla do vode. Kada smo ju posjetili, još je uvijek živjela u šatoru.

Ovo su njezine riječi: »Starješino, prihvaćam sve kroz što Gospodin traži da prođem. Ne osjećam ljutnju. Cijenim svoju hramsku preporuku i čuvam je ispod jastuka. Htjela bih vam reći da sam platila punu desetinu od moje male plaće koju primam za pranje rublja. Bez obzira što se događa, ja ću uvijek plaćati desetinu.«

Svjedočim da će naši prioriteti, težnje, sklonosti, želje, apetiti i strasti imati izravni utjecaj na naše sljedeće stanje. Uvijek se sjećajmo Spasiteljevih riječi: »Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.« Da naša srca nađu pravo mjesto moja je molitva, u ime Isusa Krista. Amen.