Pristupanje Božjem prijestolju sa samopouzdanjem

Na ljestvici od 1 do 10, kako biste ocijenili svoje duhovno samopouzdanje pred Bogom? Imate li osobno svjedočanstvo da je vaš trenutni prinos kao sveca posljednjih dana dostatan za nasljeđe vječnoga života? Možete li za sebe reći da je Nebeski Otac zadovoljan vama? Kakve bi vam misli dolazile na pamet da za jednu minutu imate osobni razgovor sa Spasiteljem? Bi li grijesi, kajanja i mane dominirale vašom slikom o sebi ili biste jednostavno iskusili radosno iščekivanje? Biste li se susreli s njegovim pogledom ili ga izbjegavali? Biste li ostali kraj vrata ili samouvjereno hodali prema njemu?

Kada god neprijatelj ne može nagovoriti nesavršene, ali ustrajne svece poput vas da odbace svoje vjerovanje u brižnog Boga, tada se služi svojim opačinama kako bi vas što je više moguće udaljio od Boga. Neprijatelj zna da vjera u Krista – onakva koja neprestance proizvodi nježnost, čak i moćna čuda – stoji uz osobno samopouzdanje da nastojite odabrati pravedno. Iz tog će razloga on tražiti pristup vašem srcu kako bi vam lagao – lagao da se Nebeski Otac u vas razočarao, da je pomirenje izvan vašega dosega, da nema smisla čak ni pokušavati, da je svatko bolji od vas, da ste nedostojni i tisuće drugih varijacija jedne te iste zle teme.

Dok god dopuštate tim glasovima da divljaju u vašoj duši, ne možete pristupiti Božjem prijestolju s istinskim samopouzdanjem. Što god činili, za što god se molili, kakve god nade u čuda imali, uvijek će biti dovoljna sumnja u sebe koja polako uništava vašu vjeru – ne samo vašu vjeru u Boga, već i vaše samopouzdanje. Živjeti evanđelje na takav način nije zabavno, niti je vrlo zdravo. Ponad svega, potpuno je bespotrebno! Odluka o promjeni je na vama – samo na vama samima.

Htio bih vam dati šest praktičnih prijedloga koji će, ako ih poslušate, rastjerati te zle glasove i obnoviti vam takvu vrstu mirne sigurnosti i duhovnog samopouzdanja koje može biti vaše samo ako ga želite. Bez obzira koju god si ocjenu dali na ljestvici od 1 do 10, primjenjujući pomirenje Isusa Krista možete započeti povećavati svoje duhovno pouzdanje danas, ako želite slušati i djelovati. Govorit ću odvažno, nadajući se da ću podučiti, a ne uvrijediti.

1. Preuzmite odgovornost za vlastitu duhovnu dobrobit. Prestanite kriviti druge ili vaše okolnosti, prestanite opravdavati i izgovarati se zato što u potpunosti ne nastojite biti poslušni. Prihvatite da ste »slobodni gledom na tijelo« i »slobodni odabrati slobodu i vječni život« (2. Nefi 2:27). Gospodin savršeno poznaje vaše okolnosti, ali također, savršeno dobro zna jeste li jednostavno odabrali ne živjeti evanđelje u potpunosti. Ukoliko je tako, budite dovoljno iskreni i priznajte, te pokušajte biti savršeni unutar vaših okolnosti. Duhovno samopouzdanje povećava se kada preuzimate odgovornost za vlastito duhovno dobro svakodnevno primjenjujući pomirenje Isusa Krista.

2. Preuzmite odgovornost za vlastitu tjelesnu dobrobit. Vaša se duša sastoji od tijela i duha (vidi NiS 88:15). Hranjenje duha zanemarujući tijelo, koje je hram, obično vodi duhovnoj neusklađenosti i sniženom samopoštovanju. Ako ste izvan forme, ako se ne osjećate ugodno u vlastitom tijelu, a možete učiniti nešto u vezi s time, tada to učinite! Starješina Russell M. Nelson podučava da trebamo »čuvati svoje tijelo kao da je naš vlastiti hram« te da bismo trebali »kontrolirati svoju prehranu i vježbati za tjelesnu spremnost« (»We Are Children of God«, Ensign, studeni 1998., 87; Liahona, siječanj 1999., 103).

Predsjednik Boyd K. Packer podučio je »da su naš duh i naše tijelo kombinirani na takav način da naše tijelo postaje sredstvo našega uma i temelj naše osobnosti« (»The Instrument of Your Mind and the Foundation of Your Character« [Domjenak Crkvenog obrazovnog sustava, 2. veljače 2003.], 2; speeches.byu.edu). Stoga dobro prosudite što ćete i koliko ćete jesti i redovito vježbajte svoje tijelo jer ono to treba i zaslužuje. Ako ste tjelesno sposobni, još danas odlučite preuzeti kontrolu nad sobom i započnite redoviti, dugoročni program tjelovježbe prikladan vašim sposobnostima u kombinaciji sa zdravijom prehranom. Duhovno se samopouzdanje povećava kada vaš duh, uz pomoć Spasitelja, uistinu preuzme kontrolu nad vašim naravnim muškarcem ili ženom.

3. Prigrlite dobrovoljnu, bezrezervnu poslušnost kao dio svog života. Priznajte si da ne možete voljeti Boga bez da volite i njegove brižne zapovijedi. Mjerilo Spasitelja je jasno i jednostavno: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi« (Ivan 14:15). Selektivna poslušnost donosi selektivne blagoslove, a odabir nečega lošeg umjesto nečeg još goreg još uvijek znači pogrešan odabir. Ne možete gledati loš film i očekivati da se osjećate kreposno samo zbog toga što niste gledali vrlo loš film. Vjerno poštivanje nekih zapovijedi ne opravdava zanemarivanje drugih. »Kada činim dobro osjećam se dobro, kada činim loše osjećam se loše« (u William H. Herndon i Jesse William Weik, Herndon’s Lincoln: The True Story of a Great Life, 3 sveska [1889.], 3:439).

Također, činite prave stvari iz pravih razloga. Gospodin, koji »traži srce i duh voljan« (NiS 64:34) i koji »razlučuje misli i namjere srca« (NiS 33:1), zna zašto idete u crkvu – jeste li samo prisutni tijelom ili uistinu štujete. Ne možete pjevati nedjeljom »O Babilon, O Babilon, želim ti zbogom«, a zatim tražiti ili uvažavati njegovo društvo nakon nekoliko trenutaka (»Ye Elders of Israel«, Hymns, no. 319). Upamtite da ležernost u duhovnim stvarima nikada nije bila sreća. Neka Crkva i obnovljeno evanđelje obuzme cijeli vaš život, a ne samo dio vaše vanjštine ili društvenog života. Birajući danas kome ćete služiti samo je formalnost – sve dok uistinu ne počnete živjeti sukladno tome (vidi Jošua 24:15). Duhovno se samopouzdanje povećava kada uistinu nastojite, iz pravih razloga, živjeti posvećenim životom i unatoč vašim nesavršenostima!

4. Postanite jako, jako dobri u temeljitom i brzom pokajanju. Budući da je pomirenje Isusa Krista vrlo praktično, trebali biste ga svaki dan primjenjivati velikodušno jer ono nikada ne ponestane. Prigrlite pomirenje Isusa Krista i pokajanje kao nešto što se treba pozdraviti i primjenjivati svaki dan prema nalogu Velikog liječnika. Utvrdite stav o trajnom, sretnom, radosnom pokajanju čineći ga svojim stilom života. Čineći to, čuvajte se iskušenja odugovlačenja i ne očekujte da će svijet navijati za vas. Imajući oči uprte u Spasitelja, brinite više o onome što on misli o vama, i pustite neka posljedice teku. Duhovno se samopouzdanje povećava kada se dobrovoljno i radosno kajete za grijehe, one male i one velike, u pravo vrijeme primjenjujući pomirenje Isusa Krista.

5. Postanite vrlo, vrlo dobri u praštanju. »Ja, Gospod, oprostit ću komu oprostiti hoću, no od vas se traži da praštate svim ljudima« (NiS 64:10). Praštajte svima, svačemu, sve vrijeme, ili barem pokušavajte činiti to, tako puštajući praštanje u vlastiti život. Ne zamjerajte, nemojte se lako vrijeđati, praštajte i praštajte brzo i nikada nemojte pomisliti da ste izuzeti iz ove zapovijedi. Duhovno se samopouzdanje povećava kada znate da Gospodin zna kako nemate loših osjećaja prema drugoj duši.

6. Prihvatite kušnje, prepreke, i »iznenađenja« kao dio svog smrtničkog iskustva. Upamtite da ste ovdje da biste bili iskušavani »da vidimo hoće[te] li učiniti sve što [vam] god Gospod, Bog [vaš], zapovjedi« (Abraham 3:25) – i ako smijem dodati »u svim okolnostima«. Milijuni vaše braće i sestara bili su na kušnji ili su sada iskušavani, stoga zašto biste vi bili izuzeti? Neke kušnje dolaze preko vašeg vlastitog neposluha ili zanemarivanja. Druge kušnje dolaze zbog zanemarivanja drugih ili jednostavno jer je ovo pali svijet. Kada te kušnje dođu, neprijateljski podanici počinju govoriti da ste nešto pogrešno učinili, da je to kazna, znak da vas Nebeski Otac ne voli. Zanemarite to! Umjesto toga, pokušajte se prisiliti na osmijeh, uprite pogled prema nebu i recite: »Razumijem, Gospodine. Znam što to jest. Vrijeme da se dokažem, zar ne?« Tada postajete sudionik s njime i ustrajat ćete do kraja. Duhovno samopouzdanje raste kada prihvatite da »često kušnje i tegobe dolaze [u vaš život] zbog onoga što [vi] sada činite« (Glenn L. Pace, »Crying with the Saints« [Sastanak duhovne misli na Sveučilištu Brigham Young, 13. prosinca 1987.], 2; kurziv dodan; speeches.byu.edu).

Dok sam predsjedavao misijom Kijev Ukrajina, jednom sam upitao jednu od najvjernijih sestara zašto je uvijek tako stroga prema sebi, zašto se uvijek prekorava zbog sitnica. Njezin je odgovor bio klasičan primjer nekoga tko sluša pogrešan glas te je odgovorila: »Tako da me nitko u tome ne preduhitri.«

Braćo i sestre, moj savjet ovoj misionarki ujedno je i savjet vama: priznajte svoje slabosti i suočite se s njima, ali nemojte da vas one uspore, jer neke će biti vaši suputnici do kraja zemaljskog života. Bez obzira na vaš trenutni status, istog trena kada dobrovoljno odaberete iskreno, radosno, svakodnevno pokajanje nastojeći jednostavno činiti najbolje što možete, Spasiteljevo pomirenje obuzima i prati kamo god išli. Živeći tako, doista možete »uvijek zadržati otpust grijeha svojih« (Mosija 4:12) svakoga sata svakoga dana, svake sekunde svake minute i tako ćete biti potpuno čisti i prihvatljivi Bogu sve vrijeme.

Vaša je povlastica, ako ju želite, da sami spoznate, danas ili uskoro, da ste mili Bogu unatoč vašim nedostacima. Svjedočim o brižnom Spasitelju koji od nas očekuje da živimo po zapovijedima. Svjedočim o brižnom Spasitelju koji žudi da nam udijeli svoju milost i milosrđe. Svjedočim o brižnom Spasitelju koji se raduje kada primjenjujemo njegovo pomirenje svakodnevno mirnom i sretnom sigurnošću da idemo pravim putem. Svjedočim o brižnom Spasitelju koji želi da »pouzdanje [vaše] u nazočnost Božju ojača[]« (NiS 121:45). U ime Isusa Krista. Amen.