Podržavanje proroka

Predsjedniče Eyring, hvala vam na vašoj poruci koja nas nadahnjuje. Moja draga braćo i sestre, zahvaljujemo vam na vašoj vjeri i odanosti. Jučer smo bili pozvani podržati Thomasa S. Monsona kao Gospodinovog proroka i predsjednika Gospodinove Crkve. Mi često pjevamo: »Hvala ti Bože na proroku«.¹ Razumijemo li mi što to uistinu znači? Zamislite povlasticu koju nam je Gospodin dao da možemo podržavati njegovog proroka, čiji će savjet biti neokaljan, neprekriven, nemotiviran bilo kakvim osobnim aspiracijama i posve istinit!

Kako uistinu podržavamo proroka? Dugo prije nego je postao predsjednik Crkve, predsjednik Joseph F. Smith objasnio je: »Velika obveza postoji za svece koji… podržavaju autoritete Crkve, da to čine ne samo dizanjem ruku, pukom formom, već djelom i istinom.«²

Dobro se sjećam svog najvećeg jedinstvenog »djela« za podržavanje proroka. Kao liječnik i kardiovaskularni kirurg, imao sam odgovornost izvođenja operacije na otvorenom srcu predsjednika Spencera W. Kimballa 1972., kada je bio vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola Bila mu je potrebna vrlo složena operacija. No ja nisam imao iskustva u provođenju takvog postupka kod 77-godišnjeg bolesnika sa srčanim zatajenjem. Nisam preporučio provođenje operacije i o tome sam obavijestio predsjednika Kimballa i Prvo predsjedništvo. No, uz vjeru, predsjednik Kimball je odlučio podvrgnuti se operaciji, samo zato što ga je tako savjetovalo Prvo predsjedništvo. To je pokazalo kako podržava svoje vođe! Njegova me je odluka natjerala da zadrhtim!

Zahvaljujući Gospodinu, operacija je bila uspješna. Kada je srce predsjednika Kimball ponovno počelo kucati, učinilo je to velikom snagom! U tom sam trenutku imao jasno svjedočanstvo Duha da će taj čovjek jednoga dana postati predsjednik Crkve!³

Ishod znate. Samo 20 mjeseci kasnije, predsjednik Kimball postao je predsjednik Crkve. I bio je odlučan i hrabar vođa mnogo godina.

Od tada smo podržali predsjednika Ezru Tafta Bensona, Howarda W. Huntera, Gordona B. Hinckleyja i sada Thomasa S. Monsona kao predsjednike Crkve – proroke u svakom smislu riječi!

Draga braćo i sestre, ako je obnova učinila nešto, onda je to razbijanje prastarog mita o tome da je Bog prestao govoriti svojoj djeci. Ništa ne može biti dalje od istine. Prorok je stajao na čelu Crkve Božje u svim rasporedbama, od Adama do današnjeg dana.⁴ Proroci svjedoče o Isusu Kristu – o njegovom božanstvu te o njegovom zemaljskom poslanju i službeništvu.⁵ Poštujemo proroka Josepha Smitha kao proroka ove posljednje rasporedbe. I poštujemo svakoga čovjeka koji ga nasljeđuje na mjestu Predsjednika Crkve.

Kada podržavamo proroke i druge vođe,⁶ mi zazivamo zakon zdravoga razuma, jer je Gospodin rekao: »Ne smije se dopustiti ni jednome da ide propovijedati evanđelje moje ili izgrađivati crkvu moju, ako nije zaređen od nekoga tko ima vlast, i ako crkvi nije znano da on vlast ima i da je propisno zaređen od crkvenih poglavara«.⁷

To nam, kao članovima Crkve, ulijeva povjerenje i vjeru dok nastojimo obdržavati svetopisamske zapovijedi da slušamo Gospodnji glas⁸ koji dolazi preko glasa njegovih slugu, proroka.⁹ Sve vođe u Gospodinovoj Crkvi pozvali su odgovarajući autoriteti. Ni jedan prorok ili ikoji drugi vođa ove Crkve, glede toga, nikada nije pozvao sam ili sama sebe. Niti je ijedan prorok ikada izabran. Gospodin je jasan kada kaže: »Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao.«¹⁰ Vi i ja ne »glasujemo« o crkvenim vođama, ni na kojoj razini. Mi, ipak, imamo povlasticu podržati ih.

Načini su Gospodnji drugačiji od načina čovjekovih. Čovjekovi načini udaljuju ljude iz ureda ili poslova kada ostare ili više ne mogu obavljati svoju službu. No, čovjekovi načini nikada nisu, niti će ikada biti Gospodnji načini. Naše podržavanje proroka osobna je obveza da ćemo učiniti najviše što možemo kako bismo poduprli njihove proročanske prioritete. Naše je podržavanje iskaz sličan zakletvi da prepoznajemo njihov poziv za proroka kao valjan i obvezujuć za nas.

Dvadeset i šest godina prije nego je postao predsjednik Crkve, tada starješina George Albert Smith je rekao: »Obveza koji činimo kada podižemo svoje ruke… jest najsvetija. Ona ne znači da ćemo šutke hodati našim putem i biti spremni da će prorok Gospodnji usmjeravati ovo djelo, nego znači…  da ćemo stajati iza njega, moliti se za njega, da ćemo braniti njegovo dobro ime te da ćemo nastojati pronositi njegovo upute koje će Gospodin usmjeravati.«¹¹

Živi Gospodin vodi svoju živu Crkvu!¹² Gospodin otkriva svoju volju za Crkvu svojemu proroku. Jučer, nakon što smo pozvani podržati Thomasa S. Monsona kao predsjednika Crkve, također smo imali povlasticu podržati njega, savjetnike u Prvom predsjedništvu i članove Zbora dvanestorice apostola kao proroke, vidioce i objavitelje. Zamislite to! Podržali smo 15 muškaraca kao proroke Božje! Oni drže sve svećeničke ključeve koji su ikada povjereni čovjeku u ovoj rasporedbi.

Pozivanje 15 muškaraca u sveto apostolstvo pruža veliku zaštitu nama kao članovima Crkve. Zašto? Zato što odluke tih vođa trebaju biti jednoglasne.¹³ Možete li zamisliti kako Duh treba nadahnuti 15 muškaraca da bi bili jednoglasni? Tih 15 muškaraca imaju različite obrazovne i profesionalne pozadine, s različitim mišljenjima o mnogim stvarima. Vjerujte mi! Tih 15 muškaraca – proroka, vidioca i objavitelja – znaju koja je volja Gospodinova i kada je postignuta jednoglasnost! Imaju obvezu vidjeti da će se Gospodnja volja uistinu izvršiti. Gospodnja molitva daje primjer svakomu od tih 15 muškaraca kada mole: »Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!«¹⁴

Predsjedava apostol s najdužim stažem u apostolskoj službi.¹⁵ Taj sustav po godinama u službi obično dovodi starije muškarce u službu predsjednika Crkve.¹⁶ Ona pruža kontinuitet, iskusnu zrelost, iskustvo te dugu pripremu dok ju vodi Gospodin.

Današnju je Crkvu organizirao sam Gospodin. Postavio je izuzetan sustav upravljanja koji osigurava izobilje i rezervu. Taj sustav pruža proročko vodstvo čak i kada neizbježne bolesti i nemoćnost mogu doći u poodmakloj dobi.¹⁷ Protuteža i zaštitne mjere toliko su obilne da niti jedan čovjek ne može odvesti Crkvu na krivi put. Starije se vođe stalno podučava da jednoga dana i oni budu spremni sjesti u najvišim vijećima. Uče kako slušati glas Gospodina kroz šapate Duha.

Dok je služio kao prvi savjetnik predsjednika Ezre Tafta Bensona, koji se tada približavao kraju svoga smrtnoga života, predsjednik Gordon B. Hinckley je objasnio:

»Načela i postupci koje je Gospodin stavio na mjesto upravljanja njegovom crkvom predviđaju bilo kakve… okolnosti. Važno je…  da nema sumnji ili briga oko upravljanja Crkvom i primjenom proročkih darova, uključujući i pravo na nadahnuće i objavu u administriranju poslovima i programima Crkve, u slučaju kada je predsjednik bolestan ili nije sposoban potpuno funkcionirati.

Prvo predsjedništvo i Vijeće dvanaestorice apostola, pozvano je i zaređeno za obnašanje ključeva svećeništva, te imaju ovlast i odgovornost upravljati Crkvom, posluživati njezine uredbe, izlagati njezin nauk te uspostavljati i održavati njegovu primjenu.«

Predsjednik Hinckley nastavlja:

»Kada je predsednik bolestan ili nije sposoban u potpunosti funkcionirati na svim dužnostima svoje službe, njegova dvojica savjetnika zajedno čine Zbor prvog predsjedništva. Oni nastavljaju svakodnevne poslove predsjedništva. 

No, svako veće pitanje politike, postupaka, programa ili nauka svjesno i s molitvom zajedno razmatra Prvo predsjedništvo i Dvanaestorica.¹⁸

Prošle godine, kada je predsjednik Monson dosegao vrhunac od 5 godina službe kao predsjednik Crkve, prisjetio se svojih 50 godina u apostolskoj službi i izjavio: »Godine na kraju uzimaju svoj danak svima nama. Međutim, ujedinjujemo svoje glasove s kraljem Benjaminom koji je rekao:  ‘I ja sam poput vas, podložan svakovrsnim slaboćama tijela i duha. Ipak, izabran sam …  i posvećen od oca svoga …  i njegova me nedostižna i čudesna moć uzdržava i očuva da služim vama svom moću, umom i snagom što ih Gospod meni udijeli« (Mosiah 2:11).

Predsjednik Monson je nastavio: »Unatoč bilo kakvim zdravstvenim izazovima s kojima se možemo susresti, unatoč slabostima tijela i uma, služimo najbolje po svojoj sposobnosti. Uvjeravam vas da je Crkva u dobrim rukama. Sustav sastavljen od Vijeća prvog predsjedništva i Zbora dvanestorice apostola uvjerava [nas] da će uvijek biti u dobrim rukama te da, što god se dogodilo, nema mjesta za brigu ili strah. Naš Spasitelj, Isus Krist, koga slijedimo, koga štujemo i komu služimo, uvijek je na kormilu.«¹⁹

Predsjedniče Monson, zahvaljujemo vam za te istine! I zahvaljujemo vam na vaš primjer života i posvećene službe. Mogu li govoriti u ime članova Crkve diljem svijeta u našoj ujedinjenom i iskrenom izrazu zahvalnosti prema vama. Mi vas poštujemo! Mi vas volimo! Mi vas podržavamo, ne samo podignutim rukama nego i svim svojim srcem i posvećenim nastojanjima. Ponizno i gorljivo »molimo za tebe, naš dragi proroče!«²⁰ U ime Isusa Krista. Amen.