2010. – 2019.
Zakon posta: osobna odgovornost za brigu o siromašnima i potrebitima
listopada 2014


Zakon posta: osobna odgovornost za brigu o siromašnima i potrebitima

Kao sljedbenici Spasitelja, imamo osobnu odgovornost brinuti se o siromašnima i potrebitima.

Moja draga braćo, volim svećeništvo i volim biti s vama. Duboko sam zahvalan zato što možemo zajedno služiti u ovom velikom djelu.

Mi živimo u posebnim vremenima. Čudesni napreci u medicini, znanosti i tehnologiji su unaprijedili kvalitetu života za mnoge. Ipak, vidimo i dokaze velike ljudske patnje i nevolje. Osim ratova i glasina o ratovima, porast prirodnih katastrofa – uključujući poplave, požare, potrese i bolesti – pogađaju živote milijuna u svijetu.

Vodstvo Crkve je svjesno toga i budno je za dobrobit Božje djece bilo gdje. Tamo gdje je moguće, crkveni resursi za hitne slučajeve se dijele kako bi se pomoglo potrebitima. Na primjer, prošlog studenog je tajfun Haiyan pogodio otočki narod Filipina.

Super tajfun 5. kategorije, Haiyen je iza sebe ostavio veliko razaranje i patnju. Uništeni su čitavi gradovi, izgubljeni su mnogi životi, milijuni domova su ozbiljno oštećeni ili uništeni, a temeljne usluge poput vode, kanalizacije i struje su prestale raditi.

Crkveni resursi su bili dostupni odmah u prvim satima nakon te katastrofe. Članovi Crkve koji žive na Filipinima okupili su se kako bi pomogli svojoj braći i sestrama osiguravajući hranu, vodu, odjeću i higijenske potrepštine članovima i onima koji to nisu.

Crkvena sastajališta su postala mjesta utočišta za tisuće bez doma. Pod vodstvom predsjedništva područja i mjesnog svećeničkog vodstva, od kojih su mnogi izgubili sve što su imali, napravljena je procjena kako bi se utvrdilo stanje i sigurnost svih članova. Nadahnuti planovi počeli su poprimati oblik kako bi se pomoglo članovima da dobiju prihvatljive uvjete života i samodostatnost.

Osigurani su skromni resursi kako bi se pomoglo članovima Crkve da ponovno izgrade svoja drvena skloništa i domove. To nije bilo samo besplatno dijeljenje. Članovi su primili obuku i izvršavali potrebne radove za sebe i za ostale.

Jedan od blagoslova koji je izašao iz toga je taj što dok su članovi razvijali vještine stolarstva, vodoinstalaterstva i ostale građevinarske vještine, mogli su osigurati značajne prilike za rad dok su se obližnji gradovi i zajednice počele obnavljati.

Briga za siromašne i potrebite temeljni je evanđeoski nauk i bitan element u vječnom naumu spasenja.

Prije svog smrtnog poslanja, Jahve je izjavio preko svojeg proroka: »Kako siromaha nikad neće nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj.«1

U naše vrijeme, briga za siromašne i potrebite je jedna od četiri dužnosti koje je Crkva odredila, koje pomažu pojedincima i obiteljima kvalificirati se za uzvišenje.2

Briga za siromašne i potrebite obuhvaća i vremenito i duhovno spasenje. Ona uključuje službu pojedinih članova Crkve dok osobno vode brigu za siromašne i potrebite, kao i formalnu crkvenu dobrotvornu službu kojom se upravlja putem svećeničke ovlasti.

Središnji u Gospodinovom naumu o brizi za siromašne i potrebite je zakon posta. »Gospodin je uspostavio zakon desetine i posta kako bi blagoslovio svoj narod i stvorio način da služe potrebitima.«3

Kao sljedbenici Spasitelja, imamo osobnu odgovornost brinuti se o siromašnima i potrebitima. Vjerni članovi Crkve pomažu postom svakog mjeseca – uzdržavajući se od hrane i vode tijekom 24 sata – a potom dajući Crkvi posni prinos u novcu jednak barem vrijednosti hrane koju bi pojeli.

Izaijine riječi se trebaju razmotriti u molitvi i podučavati u svakom domu:

»Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove,

podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.«4

Izaija je zatim popisao divne blagoslove koje je Gospodin obećao onima koji slušaju zakon posta. On kaže:

»Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom.

Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će ʻEvo me!ʼ …

Dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati,

Jahve će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima.«5

Predsjednik Harold B. Lee je vezano za ove stihove Svetog pisma rekao: »Ogromni blagoslovi koji dolaze [od posta] su posve jasni u svakoj rasporedbi, a u ovom stihu Gospodin nam govori preko ovog velikog proroka zašto postoji post i blagoslovi koji dolaze od posta. Ako analizirate 58. glavu knjige o Izaiji, otkrit ćete zašto Gospodin želi da plaćamo posni prinos, zašto želi da postimo. To je zato jer se tako kvalificiramo i možemo ga zazvati, a Gospodin može odgovoriti. Možemo zavapiti, a Gospodin će reći: ‘Evo me!’«

Predsjednik Lee dodaje: »Želimo li ikada biti u situaciji kada ćemo moći ga zazvati, a on neće odgovoriti? Zavapiti ćemo u našoj nevolji, a on neće biti s nama? Mislim da je vrijeme da razmislimo o tim temeljima jer su dani koji dolaze oni kada ćemo trebati sve više i više Gospodinovih blagoslova, kada će neublaženi sudovi biti izliveni po cijeloj zemlji.«6

Naš je voljeni prorok, predsjednik Thomas S. Monson, iznio svoje svjedočanstvo o tim načelima – svjedočanstvo nastalo vlastitim iskustvom. Rekao je: »Niti jedan član Crkve koji je pomogao potrebitima nije zaboravio to iskustvo ili zažalio zbog njega. Marljivost, štedljivost, samodostatnost i dijeljenje s ostalima nam nisu novi.«7

Braćo, članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana su ljudi koji sklapaju saveze i obdržavaju zapovijedi. Ne mogu se sjetiti niti jednog zakona, niti jedne zapovijedi, koja je, ako ju vjerno obdržavamo, lakša za obdržavati, a koja daje veće blagoslove od zakona posta. Kada postimo i dajemo iskreni posni prinos, mi doprinosimo Gospodinovoj riznici onim što bi bilo potrošeno na trošak obroka. To ne zahtijeva novčanu žrtvu veću od onoga što bi bilo inače potrošeno. U isto vrijeme, obećani su nam izvanredni blagoslovi, kao što je prethodno napomenuto.

Zakon posta vrijedi za sve članove Crkve. Čak i mala djeca mogu biti naučena postu, počevši s jednim obrokom, a zatim dva, budući da su u stanju razumjeti i fizički obdržavati zakon posta. Muževi i žene, samci, mladi i djeca trebaju započeti post uz molitvu, zahvaljujući se za blagoslove u svojim životima dok mole Gospodina za blagoslov i snagu u vrijeme posta. Potpuno ispunjenje zakona posta se događa kada se posni prinos daje Gospodinovom zastupniku, biskupu.

Biskupi, vi usmjeravate dobrobit u odjelu. Imate božansko ovlaštenje tražiti siromašne i brinuti se o njima. Uz pomoć predsjednice Potpornog društva i vođa zbora Melkisedekovog svećeništva, vaš je cilj pomoći članovima da si pomognu postati samodostatni. Vi poslužujete vremenitim i duhovnim potrebama članova pažljivim korištenjem posnog prinosa kao privremenom podrškom i kao dodatak široj obitelji i resursima zajednice. Dok uz molitvu koristite ključeve svećeništva i razlučivanje u pomaganju siromašnima i potrebitima, vi ćete spoznati da je ispravan način korištenja posnog prinosa služi da održi život, a ne životni stil.

Predsjednici zbora Aronovog svećeništva, vi držite ključeve i imate moć posluživati u vanjskim uredbama. Vi radite s biskupom i upućujete članove zbora vezano za obveze svećeništva i potragu za članovima Crkve kako bi im dali priliku da doprinose postu. Dok vi, obnašatelji Aronovog svećeništva, veličate svoje svećeništvo i pružate tu priliku svim članovima Crkve, vi često dijelite obećane blagoslove posta onima koji ih najviše trebaju. Svjedočit ćete da duh brige za siromašne i potrebite ima moć omekšati inače tvrda srca i blagosloviti živote onih koji ne dolaze u Crkvu tako često.

Predsjednik Monson je rekao: »Oni biskupi koji organiziraju svoje zborove Aronovog svećeništva kako bi sudjelovali u prikupljanju posnog prinosa otkrit će povećan uspjeh u ovoj svetoj dužnosti.«8

Biskupi, zapamtite da se okolnosti jako razlikuju između područja i između zemalja. Hodanje od vrata do vrata članova zbora Aronovog svećeništva možda nije praktično u regiji u kojoj živite. Ipak, pozivamo vas da uz molitvu razmotrite prorokov savjet i tražite nadahnuće o prikladnim načinima na koje obnašatelji Aronovog svećeništva mogu u vašim odjelima uveličati svoje svećeništvo sudjelovanjem u prikupljanju posnih prinosa.

U 27. poglavlju 3. Nefija, uskrsli Gospodin pita: »Kakvi, dakle, ljudi morate biti?« Odgovorio je: »Onakvi kao što sam ja.«9 Dok na sebe preuzimamo Kristovo ime i težimo ga slijediti, mi ćemo primiti njegov lik na naše lice i postati više nalik njemu. Briga za siromašne i potrebite je svojstvena službeništvu Spasitelja. Ona je u svemu što on čini. On poseže prema svima nama i uzdiže nas. Njegov jaram je sladak, a njegovo breme lako. Pozivam svakog od vas da brigom za siromašne i potrebite postane više poput Spasitelja, vjernim obdržavanjem zakona posta i doprinoseći velikodušnim posnim prinosima. Skromno svjedočim da je vjerna briga za siromašne i potrebite odraz duhovne zrelosti i blagoslovit će i davatelja i primatelja. U sveto ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

  1. Ponovljeni zakon 15:11

  2. Vidi Handbook 2: Administering the Church (2010.), 2.2.

  3. Handbook 2, 6.1.2.

  4. Izaija 58:6–7

  5. Izaija 58:8–11

  6. Harold B. Lee, »Listen and Obey« (Sastanak za dobrotvornu poljoprivredu, 03. travnja 1971., preslika prepiske, 14, Knjižnica povijesti Crkve, Salt Lake City.

  7. Thomas S. Monson, »Are We Prepared?« Ensign ili Liahona, rujan 2014., 4.

  8. Thomas S. Monson, sastanak s predsjedavajućim biskupstvom, 28. veljače 2014.

  9. 3. Nefi 27:27