Sakrament – obnova za dušu

Skupina djevojaka jednom me je upitala: »Što biste željeli da ste znali kad ste bili u našim godinama?« Da sada moram odgovoriti na to pitanje, vjerojatno bi taj odgovor uključivao ovu misao: »Želim da sam u vašim godinama bolje razumjela značaj sakramenta nego što jesam. Želim da sam razumjela sakrament na način kako je opisao starješina Jeffrey R. Holland. On je rekao: ‘Jedan od poziva svojstven sakramentalnoj uredbi jest da je sakrament istinski duhovni doživljaj, sveta pričest, obnova duše.’¹«

Kako sakrament može »biti istinski duhovni doživljaj, sveta pričest, obnova duše« svakoga tjedna?

Sakrament postaje duhovno iskustvo koje jača kada slušamo sakramentalnu molitvu i iznova se posvećujemo svojim savezima. Za to bismo trebali biti spremni preuzeti na sebe ime Isusa Krista.² Govoreći o tom obećanju, predsjednik Henry B. Eyring podučava: »To znači da se moramo smatrati njegovima. Stavit ćemo ga na prvo mjesto u svojem životu. Željet ćemo ono što on želi radije nego ono što mi želimo ili što nas svijet uči da želimo.«³

Kada blagujemo sakrament, mi također sklapamo savez da ćemo se »uvijek… spominjati«⁴ Isusa Krista. U noći prije nego je raspet, Krist je oko sebe sabrao svoje apostole i uspostavio sakrament. Razlomio je kruh, blagoslovio ga i rekao: »Uzmite, jedite; ovo je u spomen na tijelo moje koje dajem kao otkupninu za vas.«⁵ Zatim je uzeo kalež vina, zahvalio, dao svojim apostolima da piju i rekao: »Ovo je u spomen na krv moju…  koja se prolijeva za sve one koji povjeruju u ime moje.«⁶

Među Nefijcima i opet u obnovi svoje Crkve u posljednje dane, ponavljao je da trebamo blagovati sakrament njemu u spomen.⁷

Dok blagujemo sakrament, svjedočimo Bogu da ćemo se uvijek spominjati njegovoga Sina, a ne samo tijekom kratke sakramentalne uredbe. To znači da ćemo neprestano gledati Spasiteljev primjer i naučavanja koja će voditi naše misli, odluke i naša djela.⁸

Sakramentalna nas molitva također podsjeća da moramo »obdržavati zapovijedi njegove«.⁹

Isus je rekao: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.«¹⁰ Sakrament nam pruža mogućnost za samoispitivanje i mogućnost da svoja srca i volju okrenemo k Bogu. Poslušnost zapovijedima donosi moć evanđelja u naše živote te veći mir i duhovnost.

Sakrament nam pruža vrijeme za istinsko duhovno iskustvo dok razmišljamo o Spasiteljevoj otkupiteljskoj i osposobljavajućoj moći putem njegovog pomirenja. Voditeljica Djevojaka nedavno je naučila o snazi koju primamo dok nastojimo pažljivije blagovati sakrament. Radeći na dovršetku zahtjeva u Osobnom napretku, postavila je cilj usredotočiti se na riječi sakramentalnih pjesama i molitava.

Svakoga tjedna provodila je samoprocjenu tijekom sakramenta. Prisjećala se svojih pogrešaka i obećala da će biti bolja sljedećega tjedna. Bila je zahvalna što je mogla učiniti stvari boljima i očistiti se. Gledajući unatrag na to iskustvo, rekla je: »Djelovala sam na pokajnički dio pomirenja.«

Jedne se nedjelje, nakon svoje procjene, počela osjećati tmurno i pesimistično. Uvidjela je da je činila iste pogreške uvijek iznova, iz tjedna u tjedan. Ali tada je shvatila da je zanemarivala veliki dio pomirenja – Kristovu osposobljavajuću moć. Zaboravila je na sva ona vremena kada joj je Spasitelj pomagao da postane kakvom bi trebala postati i da služi iznad svojih vlastitih sposobnosti.

S time na umu, opet se prisjetila prošloga tjedna. Rekla je: »Osjećaj radosti razbio je moju sjetu kada sam primijetila da mi je on dao mnoge mogućnosti i sposobnosti. Primijetila sam sa zahvalnošću sposobnost da prepoznam potrebe svoga djeteta kada nisu bile očite. Primijetila sam da mi je toga dana, kada sam osjetila kao da više niti jednu stvar ne mogu postići, pružena mogućnost da riječima ohrabrim prijatelja. Pokazala sam strpljenje u okolnostima koje bi obično prouzročile nešto suprotno u meni.«

Zaključila je riječima: »Dok sam zahvaljivala Bogu za Spasiteljevu osposobljavajuću moć u svom životu, bila sam optimističnija glede procesa pokajanja na kojem sam radila i išla sam u sljedeći tjedan s obnovljenom nadom.«

Starješina Melvin J. Ballard podučio je kako sakrament može biti iscjeljujuće i pročišćujuće iskustvo. Rekao je:

»Tko je onaj među nama koji ne liječi svoj duh riječima, mišlju ili djelom, od šabata do šabata? Činimo stvari zbog kojih žalimo i želimo da nam se oprosti… Metoda za dobivanje oprosta jest… pokajati se za svoje grijehe, otići k onima prema kojima smo nešto zgriješili ili učinili prijestup te dobiti njihov oprost i tada se vratiti za sakramentalni stol gdje će nam, ako smo se iskreno pokajali i doveli se u ispravno stanje, biti oprošteno, a duhovno će iscjeljenje doći našim dušama …

Ja sam svjedok«, govori starješina Ballard, »da duh pohađa posluživanje sakramenta i grije dušu od glave do pete; osjećate kako se rane duha iscjeljuju, a teret se podiže. Utjeha i sreća dolaze duši koja je dostojna i iskreno željna blagovanja duhovne hrane.«¹¹

Naše ranjene duše mogu biti iscijeljene i obnovljene ne samo zbog kruha i vode koje nas podsjećaju na Spasiteljevu žrtvu njegove krvi i njegova mesa, nego zbog znamenja koje nas također podsjeća da će on uvijek biti naš »kruh života«¹² i »živ[a] vod[a]«.¹³

Nakon posluživanja sakramenta Nefijcima, Isus je rekao:

»Tko jede od kruha ovoga, jede od tijela moga za dušu svoju. I tko pije od vina ovoga, pije od krvi moje za dušu svoju. I duša njegova neće gladovati, niti žeđati, nego će se nasititi.

Tada kad mnoštvo sve pojede i popi, gle, ispuniše se Duhom.«¹⁴

Tim nas riječima Krist poučava da Duh iscjeljuje i obnavlja naše duše. Obećani blagoslov sakramenta jest da će »njegov Duh uvijek biti s [nama].«¹⁵

Kada blagujem od sakramenta, ponekad zamišljam sliku uskrslog Spasitelja raširenih ruku, kao da je spreman primiti nas u svoje brižno okrilje. Volim tu sliku. Kada o njoj razmišljam tijekom posluživanja sakramenta, moja se duša uzdiže kao da gotovo čujem Spasiteljeve riječi: »Gle, milosrdna ruka moja pružena je prema vama, i tko god dođe, primit ću ga. A blaženi oni koji k meni dođu.«¹⁶

Obnašatelji Aronovog svećeništva predstavljaju Spasitelja kada pripremaju, blagoslivljaju i poslužuju sakrament. Dok obnašatelj svećeništva pruža svoje ruke nudeći nam sveta znamenja, to je kao da sam Spasitelj pruža svoje milosrdne ruke pozivajući svakoga od nas da blaguje od dragocjenih darova ljubavi dostupnih preko njegove pomirbene žrtve – darova pokajanja, praštanja, utjehe i nade.¹⁷

Što više razmišljamo o značaju sakramenta, to nam postaje svetiji i značajniji. Evo što je 96-godišnji otac izjavio kada ga je njegov sin upitao: »Tata, zašto ideš u crkvu? Ne možeš vidjeti, ne možeš čuti, teško ti je kretati se. Zašto odlaziš u crkvu?« Otac je odgovorio: »Zbog sakramenta. Odlazim blagovati od sakramenta.«

Mnogi od nas dolaze na sakramentalne sastanke pripremljeni za dobivanje »istinskog duhovnog doživljaja, svete pričesti, obnove za [našu] dušu«.¹⁸

Znam da naš Nebeski Otac i naš Spasitelj žive. Zahvalna sam što kroz sakrament dobivamo mogućnost osjetiti njihovu ljubav i blagovati od Duha. U ime Isusa Krista. Amen.