2010. – 2019.
Svećeništvo i osobna molitva
Travnja 2015


Svećeništvo i osobna molitva

Bog nam može dati moć u svećeništvu u kakvima se god okolnostima nalazili. Potrebno je jednostavno ponizno zamoliti.

Zahvalan sam što mi je povjereno obratiti se obnašateljima svećeništva Božjeg na svoj zemlji. Osjećam teret te prilike jer znam nešto o povjerenju koje vam je Gospodin ukazao. Svojim ste prihvaćanjem svećeništva primili pravo govoriti i djelovati u Božje ime.

To pravo postaje stvarnost jedino kada primite nadahnuće od Boga. Samo tada možete govoriti u njegovo ime. I samo tada možete djelovati u njegovo ime. Možda ste pogriješili misleći: »O, pa to i nije tako teško. Mogu dobiti nadahnuće ako ikada budem zamoljen obratiti se na saboru ili ako ikada trebam dati svećenički blagoslov.« Ili će se mladi đakon ili učitelj možda utješiti mišlju: »Kada budem stariji ili kada budemo pozvan kao misionar, tada ću znati što bi Bog rekao i što bi Bog učinio.«

Ali razmišljajte o danu kada ćete morati znati što bi Bog rekao i što bi učinio. Taj je trenutak već došao svima nama – bez obzira na naš poziv u svećeništvu. Odrastao sam u misiji na istoku Sjedinjenih Država tijekom Drugog svjetskog rata. Članovi Crkve su živjeli daleko jedni od drugih, a korištenje goriva bilo je strogo ograničeno. Ja sam bio jedini đakon u ogranku. Članovi su davali svoje omotnice s posnim prinosom predsjedniku ogranka kada su dolazili na sastanak posta i svjedočanstva koji se održavao u našoj kući.

Kada sam imao 13 godina, preselili smo se u Utu živjeti u velikom odjelu. Sjećam se da je moj prvi zadatak bio hodati od kuće do kuće i prikupljati posne prinose. Pogledao sam ime na jednoj omotnici koja mi je uručena i primijetio da se zove isto kao jedan od trojice svjedoka Mormonove knjige. Tako sam pokucao sam samouvjereno na vrata. Čovjek je otvorio, pogledao me, namrštio se i počeo vikati na mene da odem. Otišao sam pognute glave.

To je bilo prije gotovo 70 godina, no još se uvijek sjećam da sam tog dana na tom pragu imao osjećaj da trebam nešto reći ili učiniti. Da sam samo u vjeri molio tog dana dok sam odlazio, možda bih bio nadahnut da ostanem nekoliko trenutaka dulje na tom pragu, nasmiješim se i kažem nešto poput: »Drago mi je što sam vas upoznao. Hvala vam za ono što ste vi i vaša obitelj dali u prošlosti. Veselim se našem susretu sljedeći mjesec.«

Da sam to rekao i učinio, on bi se možda još više uzrujao – ili čak i uvrijedio. Ali znam sada kako bih se ja osjećao. Umjesto osjećaja tuge ili neuspjeha dok sam odlazio, možda bih osjećao blago ohrabrenje u svom umu i srcu: »Dobro učinjeno.«

Svi mi moramo govoriti i djelovati u Božje ime u trenucima kada naša bespomoćna prosudba neće biti dovoljna bez nadahnuća. Takvi nas trenuci mogu snaći kada nemamo vremena za pripremu. To mi se često događalo. Dogodilo se i prije mnogo godina u bolnici kada je jedan otac rekao meni i mojem suputniku da su mu liječnici priopćili da će njegova teško ozlijeđena trogodišnja kći umrijeti za nekoliko trenutaka. Kad sam položio svoje ruke na mjesto na njezinu glavu koje nije bilo u zavojima, morao sam znati, kao Božji sluga, što bi Bog učinio i rekao.

Riječi su dolazile u moj um i usta govorila da će ona živjeti. Liječnik koji je stajao kraj mene frknuo je zgražajući se i zamolio me da odem. Otišao sam iz te bolničke sobe s osjećajem mira i ljubavi. Djevojčica je preživjela i kročila je prolazom između klupa na sakramentalnom sastanku mog posljednjeg dana u tom gradu. Još uvijek pamtim radost i zadovoljstvo koje sam osjetio zbog onoga što sam rekao i učinio u Gospodnjoj službi za tu djevojčicu i njezinu obitelj.

Razlika između osjećaja u bolnici i tuge koju sam osjećao tog dana dok sam odlazio s onog praga kao đakon, jest u onome što sam naučio o vezi molitve s moći svećeništva. Kao đakon još nisam naučio da moć govoriti i djelovati u Božje ime zahtijeva objavu, a imati je onda kada nam je potrebna zahtijeva molitvu i rad u vjeri za suputništvo Duha Svetoga.

Večer prije nego sam otišao do tih vrata po posni prinos, izrekao sam svoju molitvu prije spavanja. Ali tjednima i mjesecima prije tog poziva iz bolnice, slijedio sam uzorak molitve i učinio napor o kome je predsjednik Joseph F. Smith podučio da će omogućiti Bogu da nam udijeli nadahnuće potrebno da bismo imali moć u svećeništvu. Rekao je to vrlo jednostavnim riječima:

»Ne moramo mu vapiti koristeći puno riječi. Ne moramo ga opterećivati dugim molitvama. Ono što trebamo, i ono što bismo trebali činiti kao sveci posljednjih dana, za vlastito dobro, jest često odlaziti pred njega, svjedočiti mu da ćemo ga se spominjati i biti spremni preuzeti na sebe njegovo ime, obdržavati njegove zapovijedi i raditi u pravednosti i željeti da nam njegov Duh pomogne.«1

A zatim nam je predsjednik Smith rekao za što bismo se trebali moliti, kao njegovi sluge koji žele govoriti i djelovati za Boga. Rekao je: »Za što se molite? Molite se da vas Bog prepozna, da može čuti vaše molitve i da vas blagoslovi svojim Duhom.«2

Nije važno koliko ili koje riječi koristite, nego je važno koliko strpljenja ćete imati. To je pristup vašem Nebeskom Ocu s namjerom da vas on osobno prepozna. On je Bog iznad svega, Otac svih, a ipak spreman dati nedjeljivu pažnju svakom od svoje djece. Zbog toga je Spasitelj možda koristio riječi: »Oče, neka se sveti ime tvoje«.3

Lakše je dobiti odgovarajući osjećaj pobožnosti kada klečite ili pognete glavu, no moguće je osjetiti da prilazite svom Nebeskom Ocu u neslužbenoj, pa čak i tihoj molitvi, što ćete često trebati činiti u svojoj svećeničkoj službi. Najveći dio dana bit ćete okruženi bukom i drugim ljudima. Bog čuje vaše tihe molitve, ali vi ćete možda morati naučiti da zanemarite ono što vam odvlači pažnju, jer trenutak kada trebate vezu s Bogom možda neće doći u tihim vremenima.

Predsjednik Smith je nagovijestio da će biti potrebno moliti se da Bog prepozna vaš poziv da mu služite. On već zna vaš poziv detaljno. On vas je pozvao, a ako mu se molite za taj poziv, on će otkrivati više da biste znali.4

Dat ću vam primjer što kućni učitelj može činiti dok moli. Možda već znate da trebate:

»Pohađati kuće pojedinih članova, i opominjati ih da mole naglas i potiho te izvršavaju sve dužnosti obiteljske… 

Uvijek nad crkvom bd[jeti], da bude[te] uz njih i da ih jača[te].

I da pazi[te] da ne bude u crkvi nikakva nedjela, ni međusobne grubosti, ni laži, zajedljivosti, ni zla govorenja.

I da pazi[te] da se crkva često sastaje, a uz to da pazi[te] da svaki član obavlja dužnost svoju.«5

Dakle, čak je i iskusnom kućnom učitelju i njegovom mlađem suradniku to očito nemoguće bez pomoći Duha Svetoga. Sjetite se obitelji ili čak pojedinaca kojima ste pozvani služiti. Ljudska prosudba i dobre namjere neće biti dovoljne.

Stoga ćete moliti za način da upoznate njihova srca, da znate koje stvari nedostaju u životima i srcima ljudi koje ne poznajete dobro i koji se ne libe da ih dobro upoznate. Trebat ćete spoznati što Bog želi da činite kako biste im pomogli i da to sve učinite koliko god možete, osjećajući Božju ljubav za njih.

Zbog toga što imate tako važne i teške svećeničke pozive, predsjednik Smith savjetuje da kada molite, uvijek molite Boga da vas blagoslovi svojim Duhom. Trebat ćete Duha Svetoga, ne jednom, nego onoliko puta koliko vam ga Bog bude darivao za vašeg stalnog suputnika. Zbog toga uvijek moramo moliti da nas Bog vodi u našoj službi njegovoj djeci.

Budući da ne možete ostvariti svoj puni svećenički potencijal bez suputništva Duha, postajete osobnom metom neprijatelju svake sreće. Ako vas on može iskušati da počinite grijeh, može oslabiti vašu moć da budete vođeni Duhom te da tako umanji vašu moć u svećeništvu. Zbog toga je predsjednik Smith rekao da uvijek trebate moliti da vas Bog upozori i zaštiti od sveg zla.6

On nas upozorava na mnoge načine. Upozorenja su dio nauma spasenja. Proroci, apostoli, predsjednici okola, biskupi i misionari podižu glas upozorenja da bismo izbjegli nevolje kroz vjeru u Isusa Krista, pokajanje te sklapanje i obdržavanje svetih saveza.

Kao obnašatelji svećeništva, vi ste dio Gospodinovog glasa upozorenja. Ali sami trebate čuti to upozorenje. Nećete preživjeti duhovno bez zaštite suputništva Duha Svetoga u svom svakodnevnom životu.

Morate moliti za njega i djelovati da biste ga imali. Samo s takvim ćete vodičem moći pronaći svoj put na tijesnom i uskom putu kroz sumaglicu zla. Duh Sveti će biti vaš vodič dok vam Bog otkriva istinu kada proučavate riječi proroka.

Za stjecanje tog vodstva bit će potrebno više od uobičajenog slušanja i čitanja. Trebat ćete moliti i raditi u vjeri da biste zadobili riječi istine u svojem srcu. Morate moliti da vas Bog blagoslovi svojim Duhom, da vas vodi u svu istinu i pokaže vam pravi put. To je način na koji će vas upozoravati i voditi pravim putem u vašem životu i svećeničkoj službi.

Opći sabor nudi veliku mogućnost dopustiti Gospodinu da ojača vašu moć službe u svećeništvu Božjem. Možete se pripremiti, kao što ste se, siguran sam, pripremili i za ovaj sabor, uz molitvu. Možete svoju vjeru udružiti s onima koji će moliti na saboru. Oni će moliti za mnoge blagoslove, za mnoge ljude.

Molit će da Duh siđe na proroka kao Gospodinovog glasnika. Molit će za apostole i sve službenike pozvane od Boga. To uključuje vas, od najnovijih đakona do starijih velikih svećenika, i neke - i mlade i stare, koji će možda uskoro prijeći u duhovni svijet gdje će čuti: »Dobro, valjani i vjerni slugo!«7

Taj će pozdrav dočekati nekoga tko će se iznenaditi njime. Oni možda nikada nisu obnašali veliku službu u Božjem kraljevstvu na zemlji. Neki možda smatraju da su rezultati njihovog rada maleni ili da im neke mogućnosti za služenje nikada nisu niti dane. Drugi mogu osjećati da je njihovo vrijeme služenja kraće u ovom životu, nego što su se nadali.

Na Gospodinovoj vagi neće se mjeriti važne službe koje su imali ili vrijeme koje su proveli u njima. To znamo iz Gospodinove prispodobe o radnicima u vinogradu, gdje je plaća bila ista bez obzira koliko dugo ili gdje su služili. Bit će nagrađeni za to kako su služili.8

Poznavao sam jednog čovjeka, dragog prijatelja, čija je smrtna služba u vinogradu završila prošle noći u 23.00 sata. Liječio se od raka godinama. Tijekom tih godina liječenja te strašne boli i teškoća, prihvatio je poziv održavati sastanke te da bude odgovoran za članove svoga odjela čija djeca više ne žive s njima, a među njima je bilo i udovica. Njegov je poziv bio pomoći im pronaći utjehu u druženju i učenju evanđelja.

Kada je doznao konačnu otrežnjujuću prognozu da ima još malo poživjeti, njegov je biskup bio na poslovnom putu. Dva dana kasnije, poslao je poruku svom biskupu putem vođe grupe velikih svećenika. O svom je zaduženju rekao sljedeće: »Shvaćam da je biskup izvan grada i ja krećem u akciju. Razmišljam o sastanku naše grupe sljedećeg ponedjeljka. Dva nas člana mogu povesti na obilazak Konferencijskog centra. Neki nas članovi mogu voziti, a mogli bismo angažirati i nekoliko izviđača da guraju invalidska kolica. Ovisno tko se za što prijavi, možda bude i dovoljno starijih da to učinimo sami, no bilo bi dobro znati da imamo pojačanje za svaki slučaj. Mogla bi to biti također i dobra obiteljska večer kada bi pomagači doveli i svoje obitelji. Svakako me obavijestite prije nego objavim plan… Hvala.«

Zatim je iznenadio biskupa telefonskim pozivom. Bez pozivanja na svoje vlastito stanje ili hrabra nastojanja u svojem zadatku, upitao je: »Biskupe, mogu li išta učiniti za vas?« Samo mu je Duh Sveti mogao dopustiti da osjeti biskupov teret kada je i njegov vlastiti teret bio poražavajući. A samo mu je Duh mogao pomoći da osmisli plan služenja svojoj braći i sestrama istom točnošću kojom je planirao događaje za izviđače kada je bio mlađi.

S molitvom vjere, Bog nam može udijeliti moć u svećeništvu u kakvim se god okolnostima nalazili. Jednostavno je potrebno tražiti ponizno da nam Duh pokaže što nam Bog želi reći da kažemo, učinimo i nastavimo živjeti dostojni tog dara.

Svjedočim vam da Bog Otac živi, da nas voli i čuje našu svaku molitvu. Svjedočim da Isus jest živući Krist, čije je pomirenje omogućilo da možemo biti očišćeni te tako dostojni suputništva Duha Svetoga. Svjedočim da ćemo svojom vjerom i marljivošću jednoga dana čuti riječi koje će nas obradovati: »Dobro, valjani i vjerni slugo.«9 Molim se da ćemo primiti taj predivni završni blagoslov od Učitelja kojem služimo. U ime Isusa Krista. Amen.