2010. – 2019.
Dar milosti
Travnja 2015


Dar milosti

Danas i zauvijek Božja je milost dostupna svima čija su srca slomljena i duh raskajan.

Na uskrsnu nedjelju slavimo dugo čekani i najslavniji događaj u povijesti svijeta.

To je dan koji je sve promijenilo.

Tog dana, moj se život promijenio.

Vaš se život promijenio.

Sudbina sve Božje djece se promijenila.

Tog je blagoslovljenog dana, Spasitelj čovječanstva, koji je na sebe preuzeo lance grijeha i smrti u čijim smo okovima bili, razbio te lance i oslobodio nas.

Zbog te žrtve našeg voljenog Spasitelja, smrt nema žalac, grob nije pobijedio,1 Sotona nema vječnu moć, a mi smo »uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovno ro[đeni] za živu nadu«.2

Doista, apostol Pavao ispravno je rekao da možemo »tješ[iti] jedan drugoga tim riječima«.3

Božja milost

Često govorimo o Spasiteljevu pomirenju – i to je ispravno!

Jakovljevim riječima: »Zašto, naime, ne govoriti o pomirenju Kristovu i ne polučiti savršenu spoznaju o njemu?«4 No dok »razgovaramo o Kristu,  radujemo se Kristu, propovijedamo o Kristu, [i] proričemo o Kristu«5 svakom prilikom, nikada ne smijemo izgubiti svoj osjećaj divljenja i duboke zahvalnosti za vječnu žrtvu Sina Božjega.

Spasiteljevo pomirenje ne može postati svakidašnja stvar u našem podučavanju, u našim razgovorima ili u našim srcima. Ona je sveta jer je kroz tu »velik[u] i posljednj[u] žrtvu« Isus Krist donio »spasenje svima onima koji u ime njegovo uzvjeruju«.6

Čudesno je kada razmišljam da će Sin Božji sići da bi spasio nas, nesavršene, nečiste, sklone pogreškama i nezahvalne, kakvima često i jesmo. Pokušavao sam shvatiti Spasiteljevo pomirenje ograničena uma, a jedino objašnjenje kojeg sam se mogao sjetiti bilo je ovo: Bog nas dubinski voli, savršeno i vječno. Ne mogu čak niti procijeniti »širin[u], duljin[u], visin[u] i dubin[u]… ljubav[i] Kristov[e]«.7

Snažan izraz te ljubavi jest ono što se u Svetim pismima često naziva milost Božja – božanska pomoć i podarivanje snage po kojoj mi rastemo od grešnih i ograničenih bića, kakvi smo sada, do uzvišenih bića »istin[e] i svjetl[a] dok se ne proslavi u istini i sve spozna«.8

Ta je milost Božja najčudesnija stvar. Ipak se često pogrešno tumači.9 Unatoč tome, trebali bismo poznavati Božju milost ako namjeravamo baštiniti ono što nam je pripravljeno u njegovom vječnom kraljevstvu.

Iz tog bih razloga želio govoriti o milosti. Naročito, kao prvo, o tome kako milost otključava vrata nebeska,  i drugo, kako otvara prozore nebeske.

Prvo: Milost otvara vrata nebeska

Budući da smo svi »sagriješili i lišeni Božje slave«10 i zato što »ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo Božje«11 nitko od nas nije dostojan vratiti se u nazočnost Božju.

Čak i ako ćemo služiti Bogu svom dušom, to nije dovoljno, jer ćemo i dalje biti »sluge beskorisne«.12Ne možemo zaraditi svoj put u nebo jer će se zahtjevi pravde ispriječiti poput barijere, koju smo nemoćni nadvladati sami.

Ali nije sve izgubljeno.

Milost Božja je naša velika i vječna nada.

Kroz žrtvu Isusa Krista, naum milosti umiruje zahtjeve pravde13 »i [donosi] spasenje svima onima koji u ime njegovo uzvjeruju«.14

Naši grijesi, iako mogu biti poput grimiza, mogu postati bijeli poput snijega.15 Budući da naš voljeni Spasitelj »dade samog sebe kao otkup mjesto sviju«16 ulazak u njegovo vječno kraljevstvo nam je omogućen.17

Vrata su otključana!

No milost Božja nije tu samo da bi nas vratila u naše prethodno stanje nevinosti. Ako spasenje znači samo brisanje naših pogrešaka i grijeha, tada spasenje – koliko god čudesno bilo – ne ispunjava Očeve težnje za nas. Njegov je cilj mnogo viši: On želi da njegovi sinovi i kćeri postanu nalik njemu.

Uz dar Božje milosti, put učeništva ne vodi unatrag, nego prema gore.

On vodi u visine koje su daleko izvan našeg shvaćanja! On vodi u uzvišenje u nebeskom kraljevstvu našeg Nebeskog Oca, gdje ćemo mi, okruženi našim bližnjima, primiti »punin[u] njegov[u] i od slave njegove«.18 Sve je naše, a mi smo Kristovi.19 Doista, sve što Otac ima, dat će nama.20

Da bismo baštinili tu slavu, potrebno je više od otključanih vrata; moramo ući kroz ta vrata sa željom srca da se promijenimo – tako dramatično, kako opisuju Sveta pisma, se »iznova rodi[mo], da, od Boga rod[imo], promijeni[mo] od [našeg svjetovnog] i paloga stanja u stanje pravednosti, da [nas] Bog otkupi, te da [mi] postan[emo] sinovi njegovi i kćeri«.21

Drugo: Milost otvara prozore nebesa

Drugi element Božje milosti je otvaranje prozora nebesa, kroz koje Bog izlijeva blagoslove moći i snage, omogućavajući nam tako da postignemo ono što bi u suprotnom bilo izvan našeg dohvata. Upravo po Božjoj milosti njegova djeca mogu nadvladati podvodne struje i živi pijesak prevaranta, izdići se iznad grijeha i »b[iti] savršeni u Kristu«.22

Iako svi imamo slabosti, možemo ih nadvladati. Doista, po milosti Božjoj, ako se ponizimo i imadnemo vjeru, ono slabo može postati jako.23

Tijekom našeg života, milost Božja udjeljuje vremenite blagoslove i duhovne darove koji uvećavaju naše sposobnosti i obogaćuju naše živote. Njegova nas milost prati. Njegova nam milost pomaže da budemo najbolji što možemo.

Tko se može osposobiti?

U Bibliji čitamo o Kristovom posjetu u dom Šimuna farizeja.

Izvana, Šimun se činio dobrim i pravednim čovjekom. Redovito je provjeravao svoj popis vjerskih obveza: obdržavao je zakone, plaćao svoju desetinu, štovao subotnji dan, molio se svakodnevno i odlazio u sinagogu.

Ali, dok je Isus bio sa Šimunom, prišla je neka žena, oprala Spasiteljeve noge i svojim suzama pomazala njegova stopala s finim uljem.

Šimun nije bio zadovoljan tim prizorom štovanja jer je znao da je ta žena grešnica. Šimun je pomislio da ako Isus to ne zna, onda mora da nije prorok, jer inače ne bi dopustio ženi da ga dotakne.

Primjećujući njegove misli, Isus se okrenuo Šimunu i upitao: »Neki vjerovnik je imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset.

Kako [obojica] nisu mogli vratiti, on oprosti obojici. Koji će mu, dakle, od njih pokazivati više ljubavi?«

Šimun je odgovorio onaj kojemu je najviše oprošteno.

Isus ga je podučio produbljenu lekciju: »Vidiš li ovu ženu?…  Oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta, taj manje pokazuje ljubavi.«24

Kojoj smo od te dvije osobe sličniji?

Jesmo li poput Šimuna? Jesmo li sigurni i smireni po pitanju svojih dobrih djela, vjerujući u vlastitu pravednost? Ili smo možda pomalo nestrpljivi prema onima koji ne žive po našim mjerilima? Radimo li sve po automatizmu, slijepo slijedimo rutinu, prisustvujemo sastancima, odlazimo na nastavu evanđeoskih načela zijevajući i možda gledamo u svoj mobitel tijekom sakramentalne službe?

Ili smo poput ove žene, koja je mislila da je potpuno i beznadno izgubljena zbog grijeha?

Ljubimo li mnogo?

Razumijemo li svoj dug prema Nebeskom Ocu i molimo li svom dušom svojom za milost Božju?

Kada kleknemo moliti, ponavljamo li ono najbolje od naše pravednosti ili priznajemo svoje mane, molimo za Božju milost i ronimo suze zahvalnosti zbog čudesnog nauma otkupljenja?25

Spasenje se ne može kupiti s valutom poslušnosti, ono se kupuje krvlju Sina Božjega.26 Razmišljati da možemo zamijeniti naša dobra djela za spasenje je kao da kupujemo zrakoplovnu kartu i potom mislimo da posjedujemo zrakoplov. Ili, kao da vjerujemo da nakon plaćanja najamnine za svoj stan imamo hipoteku nad cijelom zemljom.

Čemu onda poslušnost?

Ako je milost dar od Boga, zašto je onda obdržavanje Božjih blagoslova tako važno? Zašto bismo vodili računa o Božjim zapovijedima – ili o pokajanju, na primjer? Zašto jednostavno ne priznamo da smo grešni i dopustimo da nas Bog spasi?

Ili, kako je Pavao postavio pitanje: »Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost?« Pavlov je odgovor jednostavan i jasan: »Daleko od toga!«27

Braćo i sestre, mi obdržavamo zapovijedi Božje – iz ljubavi prema njemu!

Kada se trudimo shvatiti Božji dar milosti svim svojim srcem i umom, pronalazimo još više razloga da ljubimo i slušamo našeg Nebeskog Oca u krotkosti i zahvalnosti. Dok hodamo putem učeništva, ono nas obogaćuje, poboljšava, pomaže nam da postanemo nalik njemu, i vodi nas natrag u njegovu nazočnost. »Duh Gospoda [našega Boga]« donosi takvu »u nama snažnu promjenu… te više sklonosti nemamo činiti zlo, već neprestance dobro činiti«.28

Stoga, naša poslušnost Božjim zapovijedima dolazi kao prirodni izdanak naše beskrajne ljubavi i zahvalnosti za dobročinstva Božja. Taj će oblik istinske ljubavi i zahvalnosti čudesno spojiti naša djela s Božjom milosti. Krepost će resiti naše misli neprestance i naše će pouzdanje u nazočnost Božjoj ojačati.29

Draga braćo i sestre, vjerno živjeti evanđelje nije teret. Ono je radosna repeticija – priprema za baštinjenje velike slave vječnosti. Mi težimo biti poslušni našem Nebeskom Ocu jer će naši duhovi postati usklađeniji s duhovnim stvarima. Otvaraju se vidici za koje nismo znali ni da postoje. Prosvjetljenje i razumijevanje dolaze kada činimo volju Očevu.30

Milost je dar od Boga, a naša želja da budemo poslušni svakoj Božjoj zapovijedi predstavlja istezanje naše smrtničke ruke da bi primila ovaj sveti dar od našeg Nebeskog Oca.

Sve što možemo učiniti

Prorok Nefi značajno je doprinio našem shvaćanju Božje milosti kada je izjavio: »Radimo marljivo… da bismo djecu svoju, a i braću svoju sklonuli da povjeruju u Krista i da se s Bogom pomire. Jer znademo da se, nakon svega što učiniti možemo, spašavamo milošću31

Međutim, ponekad se pitam tumačimo li pogrešno izraz »nakon svega što učiniti možemo«. Moramo razumjeti da »nakon« nije jednako »zbog«.

Nismo spašeni »zbog« svega što možemo činiti. Je li itko od nas učinio sve što može činiti? Čeka li Bog dok ne potrošimo svaki napor prije nego li intervenira u našim životima svojom spasonosnom milošću?

Mnogi se ljudi osjećaju obeshrabreno jer neprestano podbacuju. Oni iz prve ruke znaju da »duh je spreman, ali je tijelo slabo«.32 Oni podižu svoje glasove s Nefijem i uzvikuju: »Duša moja pati zbog bezakonja mojih.«33

Siguran sam da je Nefi znao da nam Spasiteljeva milost dopušta i omogućava da prevladamo grijeh.34 Zbog toga je Nefi marljivo radio na uvjeravanju svoje djece i braće »da povjeruju u Krista i da se s Bogom pomire«35

Naposljetku, toje ono što trebamo učiniti! I toje naš zadatak u smrtnosti!

Milost je dostupna svima

Kada mislimo na ono što je Spasitelj učinio za nas dovevši nas do te prve uskrsne nedjelje, želim podići svoj glas i vikati molitve Svevišnjem Bogu i njegovom Sinu, Isusu Kristu!

Vrata nebeska su otvorena!

Prozori nebeski su otvoreni!

Danas i zauvijek Božja je milost dostupna svima čija su srca skršena i duh raskajan.36 Isus Krist nam je očistio put da uziđemo u visine neshvatljive smrtničkim umovima.37

Molim se da ćemo gledati novim očima i novim srcem vječno značenje Spasiteljeve pomirbene žrtve. Molim se da uvijek iskazujemo ljubav prema Bogu i svoju zahvalnost za dar Božje beskonačne milosti obdržavanjem njegovih zapovijedi i radosnim »živ[ljenjem] nov[og] život[a]«38 U sveto ime našeg Učitelja i Otkupitelja, Isusa Krista. Amen.