Utišaše stoga strah svoj
starješina David A. Bednar
iz Zbora dvanaestorice apostola
Za razliku od svjetovnog straha koji izaziva nemir i tjeskobu, pobožni strah je izvor mira, sigurnosti i pouzdanja.
Jasno se sjećam iskustva koje sam imao kao mali dječak. Jednoga dana dok sam se igrao sa svojim prijateljima, slučajno sam razbio prozor trgovine blizu našega doma. Kada se staklo razbilo i sigurnosni alarm počeo zavijati, moje srce i um je obuzeo paralizirajući strah. Odmah sam shvatio da sam osuđen provesti ostatak svog života u zatvoru. Moji su me roditelji na kraju izvukli iz skrovišta ispod kreveta i pomogli mi da nadoknadim štetu vlasniku trgovine. Na sreću, moja kazna zatvora je promijenjena.
Strah koji sam osjetio taj dan je bio velik i stvaran. Nesumnjivo ste doživjeli puno veći strah nakon što ste saznali da imate osobni zdravstveni problem, kada ste otkrili da je članu porodice teško ili je u opasnosti ili dok ste promatrali uznemiravajuće događaje u svijetu. U takvim slučajevima, zabrinjavajući osjećaj straha nastaje zbog predstojeće opasnosti, nesigurnosti ili bola te kroz iskustva koja su neočekivana, ponekad iznenadna i vjerojatno dovode do negativnog ishoda.
U svakodnevnom životu, strah i bojazan mogu izazvati beskrajna izvješća o nasilnom kriminalu, gladi, ratovima, korupciji, terorizmu, padu vrijednosti, bolesti i razarajućim silama prirode. Zasigurno živimo u vrijeme koje je Gospodin najavio: »A u taj će se dan… cijela će se zemlja poljuljati, a srca će ljudska malaksati« (NiS 45:26).
Moj cilj je opisati kako ispravno znanje o Gospodinu Isusu Kristu i vjera u Njega otklanjaju strah. Molim se iskreno da Sveti Duh blagoslovi svakoga od nas dok zajedno razmatramo ovu važnu temu.
Smrtnički strah
Kada su čuli Božji glas nakon blagovanja zabranjenog ploda, Adam i Eva se sakrili u Edenskom vrtu. Bog pozva Adama i upita: »Gdje si? A [Adam je odgovorio] Čuo sam tvoj korak … pobojah se (Postanak 3:9–10). Zamjetno je da je jedan od prvih učinaka pada Adama i Eve bilo iskustvo straha. Ova moćna emocija važan je element našeg smrtničkog postojanja.
Primjer iz Mormonove knjige naglašava moć koju ima znanje o Gospodinu (vidi 2. Petrova 1:2–8; Alma 23:5–6) da odbaci strah i osigura mir, čak i kada smo suočeni s velikom nevoljom.
U zemlji Helam, Almin narod je bio uplašen zbog napredovanja lamanske vojske .
»No, Alma izađe i stade među njih, i osokoli ih da se ne plaše, već da se spomenu Gospoda Boga svojega, i on će ih izbaviti.
Prigušiše, dakle, strah svoj« (Mosija 23:27–28).
Obratite pažnju na to da Alma nije smirivao strah ljudi. Umjesto toga, Alma je savjetovao vjernicima da se sjete Gospodina i izbavljenja koje samo on može dati (vidi 2. Nefi 2:8). A znanje o Spasiteljevoj zaštitničkoj brizi omogućilo je ljudima da utišaju svoje strahove.
Ispravno poznavanje i vjera u Gospodina nas osnažuje da utišamo svoje strahove jer je Isus Krist jedini izvor trajnog mira. On je rekao: »Učite od mene, i slušajte riječi moje. Hodajte u krotkosti Duha mojega i imat ćete mir u meni« (NiS 19:23).
Učitelj je također objasnio: »No, znaj da onaj koji čini djela pravednosti ima primiti plaću svoju, i to mir na ovom svijetu, a život vječni u budućem svijetu« (NiS 59: 23).
Povjerenje i pouzdanje u Krista i spremno oslanjanje na njegove zasluge, milosrđe i blagost vode do nade kroz njegovo pomirenje u uskrsnuću i život vječni (vidi Moroni 7:41). Takva vjera i nada pozivaju slatki mir savjesti u naš život za kojim svi žudimo. Moć pomirenja omogućuje pokajanje i gasi očaj uzrokovan grijehom; ona nas također jača kako bismo vidjeli dobro, činili dobro i postali dobri na načine koje nikada ne bismo mogli prepoznati ili ostvariti s našim ograničenim smrtničkim sposobnostima. Zaista, jedan od velikih blagoslova posvećenog sljedbeništva je »mir… Božji, koji nadilazi svaki razum« (Filipljanima 4:7).
Mir koji daje Krist nam omogućava da pogledamo smrtnost kroz dragocjenu perspektivu vječnosti te nam daje duhovnu smirenost (vidi Kološanima 1:23) koja nam pomaže održati dosljednu usredotočenost na naše nebesko odredište. Stoga, možemo biti blagoslovljeni utišavanjem svojih strahova jer njegov nauk daje smisao i usmjerenje u svim aspektima naših života. Njegove uredbe i savezi jačaju i tješe u dobra i loša vremena. A njegova svećenička ovlast daje pouzdanje da stvari koje su najvažnije mogu izdržati u vremenu i u vječnosti.
No mogu li se utišati strahovi koji nas tako lako i često opsjedaju u našem suvremenom svijetu? Odgovor na to pitanje je nedvosmisleno »da«. Tri osnovna načela su ključna kako bismo primili ovaj blagoslov u našim životima: (1) gledati prema Kristu, (2) graditi na Kristovom temelju te (3) ići naprijed s vjerom u Krista.
Gledati prema Kristu
Savjet koji je Alma dao svom sinu Helamanu odnosi se na svakoga od nas danas: »Da, gledaj kako ćeš se na Boga osvrtati, i živjeti.« (Alma 37:47). Trebamo gledati i našu usredotočenost čvrsto uperiti prema Spasitelju u svako doba i na svakome mjestu.
Prisjetite se kako su Gospodinovi apostoli bili na brodu, bačeni usred mora. Isus je otišao po njih, hodajući po vodi; no, ne prepoznajući ga, oni su zavapili u strahu.
»Ali im Isus odmah reče: ‘Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!’
Petar mu nato odgovori: ‘Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi!’
‘Dođi!’ reče mu« (Matej 14:27–29).
Petar je zatim hodao po vodi do Isusa.
No kad je vidio da vjetar jača, obuzeo ga strah, počeo je tonuti i zavapio: »‘Spasavaj, Gospodine!’
Odmah Isus pruži ruku, prihvati ga pa mu reče: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’« (Matej 14:30–31).
Zamišljam Petra kako gorljivo i odmah odgovara na Spasiteljev poziv. S očima usmjerenim u Isusa, on je izašao iz broda i čudesno hodao po vodi. Međutim, kada su njegov pogled skrenuli vjetar i valovi, ustrašio se i počeo tonuti.
Možemo biti blagoslovljeni i pobijediti svoje strahove i jačati svoju vjeru dok slijedimo upute od Gospodina: »Gledajte k meni u svakoj misli! Ne sumnjajte, ne bojte se!« (NiS 6:36).
Graditi na Kristovom temelju
Helaman je upozorio svoje sinove Nefija i Lehija: »A evo, sinovi moji, sjetite se, sjetite da morate sazdati temelj svoj na stijeni – Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji; da đavao, kad pošalje svoje snažne vjetrove, da, svoje strijele u vihoru, da, kad sav grad njegov i snažna oluja udari na vas, ne uzmogne imati nikakve moći nad vama da vas povuče u ponor bijede i beskrajna jada, zbog stijene na kojoj ste sazdani, koja je temelj pouzdan, temelj na kojem ljudi ne padaju ako na njem grade« (Helaman 5:12).
Uredbe i savezi su građevinski blokovi koje koristimo kako bismo izgradili svoje živote na temelju Krista i njegovog pomirenja. Sigurno smo vezani za Spasitelja i povezani s njim dok dostojno primamo uredbe i sklapamo saveze, vjerno pamtimo i poštujemo te svete obveze i dajemo sve od sebe da živimo u skladu s obvezama koje smo prihvatili. A ta veza je izvor duhovne snage i stabilnosti u svim razdobljima naših života.
Možemo biti blagoslovljeni utišavanjem naših strahova kada svojim uredbama i savezima čvrsto postavimo svoje želje i djela na sigurni temelj Spasitelja.
Ići naprijed s vjerom u Krista
Nefi je izjavio: »Morate stoga hrliti naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen odsjaj nade i ljubavi prema Bogu i svim ljudima. Budete li, dakle, hrlili naprijed, gosteći se riječju Kristovom, i ustrajete li do svršetka, gle, ovako govori Otac: Imat ćete život vječni« (2 Nefi 31:20).
Disciplinirana izdržljivost opisana u ovom stihu rezultat je duhovnog razumijevanja i viđenja, ustrajanja, strpljenja i Božje milosti. Iskazivanje vjere u sveto ime Isusa Krista, krotko pokoravanje njegovoj volji i rasporedu u našim životima te skromno priznanje njegove ruke u svim stvarima, daje mirne stvari kraljevstva Božjeg koje donose radost i vječni život (vidi NiS 42:61). Čak i kada se suočavamo s teškoćama i neizvjesnosti budućnosti, možemo veselo ustrajati i živjeti »tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu« (1. Timoteju 2:2).
Možemo biti blagoslovljeni utišavanjem svojih strahova dok primamo hrabrost iz učenja i življenja evanđeoskih načela i odlučno idemo naprijed na putu saveza.
Strah Gospodnji
Drugačiji od strahova koje često doživljavamo, ali povezan s njima, ono je što Sveta pisma opisuju kao »pobožni strah« (Hebrejima 12:28) ili »strah Gospodnji« (Job 28:28; Mudre izreke 16:6; Izaija 11:2–3). Za razliku od svjetovnog straha koji izaziva nemir i tjeskobu, pobožni strah je izvor mira, sigurnosti i pouzdanja.
Ali može li išta povezano sa strahom biti izgrađujuće ili duhovno korisno?
Pravedni strah koji pokušavam opisati okružuje duboki osjećaj štovanja, poštovanja i divljenja za Gospodina Isusa Krista (vidi Psalmi 33:8; 96:4), poslušnost njegovim zapovijedima (vidi Ponovljeni zakon 5:29; 8:6; 10:12; 13:4; Psalmi 112:1) i iščekivanje posljednjeg suda i njegove pravde. Stoga, pobožni strah raste iz ispravnog razumijevanja božanske prirode i poslanja Gospodina Isusa Krista, voljnost pokoravanju njegovoj volji i znanje da će svaki muškarac i žena odgovarati za svoje grijehe na Sudnji dan (vidi NiS 101:78; Članci vjere 1:2).
Kao što Sveta pisma potvrđuju, pobožni strah je »početak spoznaje« (Mudre izreke 1:7), [njime se] »stječe razboritost« (Mudre izreke15:33), »veliko pouzdanje« (Mudre izreke 14:26) i »izvor života« (Mudre izreke 14:27).
Imajte na umu da je pobožni strah neraskidivo povezan s razumijevanjem posljednjeg suda i naše osobne odgovornosti za naše želje, misli, riječi i djela (vidi Mosija 4:30). Strah Gospodnji nije nevoljna strepnja od dolaska u njegovu nazočnost kako bi nam se sudilo. Ne vjerujem da će nas njega uopće biti strah. Umjesto toga, to je mogućnost suočiti se sa stvarima upravo onakvima kakve jesu u njegovoj nazočnosti i imajući »savršenu spoznaju« (2. Nefi 9:14; vidi iAlma 11:43) slobodnu od svih naših racionalizacija, pretpostavki i samozavaravanja. Naposljetku, ostati ćemo bez izgovora.
Svi ljudi koji su živjeli ili će tek živjeti na zemlji »bit će privedeni pred sudište Božje da im se sudi po djelima njihovim, bila ona dobra ili zla« (Mosija 16:10). Ako su naše želje bile pravedne i naša djela dobra, tada će presuda biti ugodna (vidi Jakov 6:13; Enoš 1:27; Moroni 10:34). I u posljednji dan bit ćemo nagrađeni za pravednost (vidi Alma 41:6).
S druge strane, ako su naše želje bile zle i naša djela opaka, tada će presuda biti uzrok straha. »Nećemo se usuditi pogledati Boga našega, i bili bismo zacijelo sretni kad bismo mogli zapovijedati stijenama i planinama da se sruše na nas, i sakriju nas od nazočnosti njegove« (Alma 12:14). I u posljednji dan ćemo dobiti »naplatu zla« (Alma 41:5).
Kao što je sažeto u Propovjedniku:
»‘Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.’
Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud« (Propovjednik 12:13–14).
Moja voljena braćo i sestre, božji strah odbacuje smrtni strah. On čak i pokorava proganjajuće brige da nikada ne možemo biti dovoljno duhovni i da nikada nećemo ispuniti Gospodinove zahtjeve i očekivanja. Uistinu, ne možemo biti dovoljno dobri ili ispuniti ono što je potrebno oslanjajući se samo na vlastite sposobnost i učinkovitost. Naša djela i želje samo po sebi ne spašavaju nas niti nas mogu spasiti. »Nakon svega što učiniti možemo« (2. Nefi 25:23) usavršavamo se samo milošću u blagošću koje su nam dostupne kroz Spasiteljevu beskrajnu i vječnu pomirbenu žrtvu (vidi Alma 34:10, 14). Zasigurno, »vjerujemo da se po Kristovu Pomirenju sav ljudski rod može spasiti pokoravanjem evanđeoskim zakonima i uredbama« (Članci vjere 1:3).
Pobožni strah je ljubav i povjerenje u njega. Dok se potpunije bojimo Boga, volimo ga savršenije. A »savršena ljubav tjera svaki strah« (Moroni 8:16). Obećavam da će žarko svjetlo pobožnog straha otjerati mračne sjene smrtnih strahova (vidi NiS 50:25) dok gledamo prema Spasitelju, gradimo na njegovom temelju i idemo naprijed na njegovom putu saveza s posvećenom predanošću.
Svjedočanstvo i obećanje
Ja volim i štujem Gospodina. Njegova moć i mir su stvarni. On je naš Otkupitelj i svjedočim da on živi. Zbog njega naša srca ne trebaju biti uznemirena ili u strahu (vidi Ivan 14:27) i bit ćemo blagoslovljeni utišanjem svojih strahova. Tako ja svjedočim u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.