»Odabrani da svjedoče za ime moje«

Govorim o ovoj temi iz izrazito prepoznatljive perspektive. Posljednjih sam 11 godina bio najmlađi član Dvanaestorice u smislu fizičke starosti. Tijekom godina mog služenja, prosječna je dob muškaraca koji služe u Prvom predsjedništvu i Zboru dvanaestorice apostola bila 77 godina – najviša prosječna dob apostola tijekom 11 godina ove rasporedbe.

Blagoslovljen sam kolektivnim apostolskim, osobnim i profesionalnim iskustvom, ali i uvidom članova zbora s kojima služim. Primjer iz moje suradnje sa starješinom Robertom D. Halesom naglašava čudesne prilike koje imam da mogu učiti i služiti s tim vođama.

Prije nekoliko godina, proveo sam jedno nedjeljno poslijepodne sa starješinom Halesom u njegovu domu dok se oporavljao od ozbiljne bolesti. Razgovarali smo o našim obiteljima, odgovornostima zbora i važnim iskustvima.

U jednom sam trenutku upitao starješinu Halesa: »Bili ste uspješan suprug, otac, sportaš, pilot, poslovni čovjek i crkveni vođa. Koje ste lekcije naučili kada ste postali stariji i ograničeni smanjenom fizičkom sposobnošću?«

Starješina Hales zastao je na trenutak i odgovorio: »Kada ne možete činiti ono što ste oduvijek činili, činite ono što je najvažnije.«

Bio sam iznenađen jednostavnošću i sveobuhvatnošću njegovog odgovora. Moj je voljeni apostolski suradnik podijelio sa mnom životnu lekciju – lekciju koju je naučio prolazeći kroz fizičku patnju i duhovnu potragu.

Ograničenja koja su prirodna posljedica poodmakle dobi, ustvari mogu postati značajni izvori duhovnog učenja i uvida. Ti isti čimbenici za koje mnogi vjeruju da mogu ograničiti učinkovitost ovih slugu, mogu postati neke od njihovih najvećih vrijednosti. Fizička ograničenja mogu proširiti viziju. Ograničena izdržljivost može razjasniti prioritete. Nemogućnost činjenja mnogih stvari može usmjeriti pažnju na ono što je najvažnije.

Neki su ljudi sugerirali da su u Crkvi potrebni mlađi, snažniji vođe za učinkovito rješavanje ozbiljnih izazova našeg suvremenog svijeta. No, Gospodin ne koristi suvremene filozofije i prakse vodstva za ostvarivanje svojih ciljeva (vidi Izaija 55:8–9). Možemo očekivati da će predsjednik i ostali viši vođe Crkve biti stariji i duhovno zreli muškarci.

Gospodinov objavljeni uzorak upravljanja putem vijeća u njegovoj Crkvi pruža ublažavanje utjecaja ljudskih slabosti. Zanimljivo, smrtna ograničenja tih muškaraca zapravo potvrđuju božanski izvor objava koje dolaze njima i kroz njih. Uistinu, ti su muškarci pozvani od Boga proroštvom (vidi Članci vjere 1:5).

Opazio sam kod svoje braće barem dio svrhe zbog koje Gospodin postavlja starije muškarce sa zrelošću i rasuđivanjem da služe na višim položajima vodstva Crkve. Ti su muškarci bili podučavani tijekom duljeg razdoblja od Gospodina kojega predstavljaju, kojemu služe i kojega vole. Naučili su razumjeti božanski jezik Duha Svetoga i Gospodinov uzorak primanja objava. Ovi obični ljudi prošli su najizuzetniji razvojni proces koji je izoštrio njihovo viđenje, utjecao na njihove uvide, iznjedrio ljubav prema ljudima svih nacija i okolnosti te potvrdio stvarnost obnove.

Više puta bio sam svjedok nastojanja moje braće u ispunjavanju i veličanju svojih odgovornosti dok su se borili s ozbiljnim fizičkim problemima. Ti muškarci nisu pošteđeni nevolja. Umjesto toga, oni su blagoslovljeni i osnaženi kako bi odvažno koračali naprijed dok trpe nevolju.

Služeći s ovim predstavnicima Gospodina, spoznao sam da je njihova najveća želja razabrati i provoditi volju našeg Nebeskog Oca i njegovog ljubljenog Sina. Savjetujući se svi zajedno, primao sam nadahnuće i donosio odluke koje su odražavale svjetlo i istinu u mjeri koja nadilazi ljudsku inteligenciju, rasuđivanje i iskustvo. Radeći zajedno u jedinstvu na složenim problemima, naše je kolektivno razumijevanje određenog problema bilo uvećano na neočekivane načine moću Duha Svetoga.

Blagoslovljen sam što svakodnevno promatram pojedinačne osobnosti, sposobnosti i plemenite osobine ovih vođa. Neki ljudi smatraju da su ljudske nesavršenosti braće zabrinjavajuće i da umanjuju vjeru. U mojim očima, te su nesavršenosti ohrabrujuće i promiču vjeru.

Do sada bio sam svjedok prolaska šestorice moje braće kroz tjelesnu smrt na nove dužnosti u duhovnom svijetu: predsjednik James E. Faust, predsjednik Gordon B. Hinckley, starješina Joseph B. Wirthlin, starješina L. Tom Perry, predsjednik Boyd K. Packer i starješina Richard G. Scott.

Ova su odvažna braća svoje živote posvetila čak i svoje »cijele duše« (Omni 1:26) svjedočenju o imenu Isusa Krista u cijelom svijetu. Ukupnost njihovih naučavanja od neprocjenjive je važnosti.

Ovi su sluge podijelili s nama u posljednjim godinama svog smrtnog službeništva moćne duhovne sažetke lekcija naučenih kroz desetljeća posvećene službe. Ovi su vođe otkrili istine od velike vrijednosti u vrijeme kada su neki vjerovali da imaju najmanje za ponuditi.

Razmotrite posljednja naučavanja velikih proroka u Svetim pismima. Na primjer, Nefi je svoj zapis zaključio riječima: »Tako mi, naime, Gospod zapovijedi, i ja slušati moram« (2 Nefi 33:15).

Pred kraj svog života, Jakov je savjetovao:

»Obratite se i uđite na uska vrata, i proslijedite putom koji je uzan dok ne postignete život vječni.

Mudri budite, što još da vam kažem?« (Jakov 6:11–12).

Moroni je svoje djelo pripremanja ploča dovršio s nadom očekujući uskrsnuće: »Uskoro idem počinuti u raj Božji, dokle se tijelo moje i duh ponovo ne sjedine i ne budem ponesen zrakom u slavlju da se s vama susretnem pred milostivim sudom velikog Jahve, suca vječnoga živih i mrtvih« (Moroni 10:34).

Vi i ja blagoslovljeni smo što učimo iz oproštajnih naučavanja i svjedočanstava proroka i apostola posljednjih dana. Danas to nisu Nefi, Jakov i Moroni – već predsjednik Faust, predsjednik Hinckley, starješina Wirthlin, starješina Perry, predsjednik Packer i starješina Scott.

Ne nagoviještam da su posljednje poruke ovih dragih ljudi bile najvrijednije ili najvažnije u njihovom službeništvu. Međutim, zbroj njihovih duhovnih naučavanja i životnih iskustava omogućio je ovim vođama naglasiti vječne istine s apsolutnom izvornošću i velikom produbljujućom moći.

Slika

Predsjednik James E. Faust

U svom posljednjem govoru na Općem saboru u travnju 2007., predsjednik Faust izjavio je:

»Spasitelj je svima nama ponudio dragocjeni mir kroz svoje Pomirenje, ali taj mir može doći samo ako smo voljni odbaciti svoje negativne osjećaje ljutnje, prkosa ili osvete …

Zapamtimo da trebamo oprostiti da bi nam bilo oprošteno...  Svim svojim srcem i dušom vjerujem u iscjeljujuću moć koju možemo primiti kada slijedimo savjet Spasitelja da oprostimo ‘svim ljudima’ [NiS 64:10]« (»Iscjeljujuća moć praštanja«, Liahona, svibanj 2007., 69).

Poruka predsjednika Fausta moćna je životna lekcija čovjeka koga volim i koji je praštao više nego ikoga koga sam poznavao.

Slika

Predsjednik Gordon B. Hinckley

Predsjednik Hinckley je na svojem posljednjem Općem saboru u listopadu 2007. svjedočio: »Potvrđujem svoje svjedočanstvo o pozivu proroka Josepha, o njegovom djelu, o pečaćenju njegovog svjedočanstva krvlju njegovom kao mučenika vječne istine… Vi i ja suočeni smo s izravnim pitanjem prihvaćanja istine o Prvom viđenju i onoga što je nakon njega slijedilo. U pitanju njegove realnosti leži sama punovažnost ove Crkve. Ako je ono istinito, a ja svjedočim da jest, onda je djelo u koje smo uključeni najvažnije djelo na zemlji« (»The Stone Cut Out of the Mountain«, Liahona, studeni 2007., 86).

Svjedočanstvo predsjednika Hinckleyja potvrđuje moćnu životnu lekciju čovjeka kojeg volim i za kojega znam da je bio prorok Božji.

Slika

Starješina Joseph B. Wirthlin

Starješina Wirthlin odaslao je svoju završnu poruku na Općem saboru u listopadu 2008.

»Još uvijek se sjećam savjeta koji mi je [moja majka] dala jednog davnog dana kada je moj tim izgubio utakmicu u američkom nogometu: ‘Što god se dogodilo, voli to.’

»Nedaće, ako im se pažljivo pristupi, mogu biti blagoslovi u našem životu …

Kada stvari promatramo s vedrije strane, nastojimo gledati s vječnog stanovišta, razumjeti načelo naknade i približiti se našem Nebeskom Ocu, možemo izdržati teškoće i kušnje. Možemo reći poput moje majke: ‘Što god se dogodilo, voli to’« (»Come What May, and Love It«, Liahona, studeni 2008., 28).

Poruka starješine Wirthlina moćna je životna lekcija čovjeka koga volim i koji je bio živi primjer prevladavanja teškoća kroz vjeru u Spasitelja.

Slika

Starješina L. Tom Perry

Starješina Perry stajao je za ovom govornicom prije samo šest mjeseci. Tada nismo mogli ni zamisliti da će to svjedočanstvo biti njegovo posljednje na Općem saboru.

»Dopustite mi da završim svjedočanstvom (a mojih devet desetljeća na ovoj zemlji me u potpunosti kvalificiraju ovo reći) da, što stariji postajem, sve više shvaćam da je obitelj središte života i ključ za vječnu sreću.

Izričem zahvalnost za svoju suprugu, svoju djecu, svoje unuke i praunuke te za sve rođake i tazbinu te  svu… širu obitelj koja čini moj život toliko bogatim i, da, vječnim. Najsnažnije i najsvetije svjedočim o toj vječnoj istini« (»Why Family and Marriage Matter – Everywhere in the World«, Liahona, svibanj 2015., 42).

Poruka starješine Perryja moćna je životna lekcija čovjeka koga volim i koji je zahvaljujući ogromnom iskustvu razumio ključni odnos između obitelji i vječne sreće.

Slika

Predsjednik Boyd K. Packer

Predsjednik Packer je na Općem saboru prije šest mjeseci naglasio važnost Očevog nauma sreće, Spasiteljevog Pomirenja i vječne obitelji.

»Svjedočim da Isus jest Krist i Sin Boga živoga. On stoji na čelu Crkve. Kroz njegovo Pomirenje i moć svećeništva, obitelji koje su započete u smrtnosti mogu biti zajedno u vječnosti… 

Tako sam zahvalan za…  Pomirenje koje nas može oprati od svake mrlje bez obzira koliko teško ili kako dugo ili koliko se god puta ponavljala. Pomirenje vas može osloboditi da krenete naprijed, čisti i dostojni« (»The Plan of Happiness«, Liahona, svibanj 2015., 28).

Završna poruka predsjednika Packera životna je lekcija čovjeka koga volim i koji je nedvosmisleno i opetovano izjavljivao da je svrha »svih aktivnosti u Crkvi vidjeti da su muškarac i žena sa svojom djecom sretni u domu te da su zapečaćeni zajedno za vrijeme i svu vječnost« (Liahona, svibanj 2015., 26).

Slika

Starješina Richard G. Scott

Starješina Scott je u svom posljednjem govoru na Općem saboru u listopadu 2014. rekao: »Došli smo u ovaj smrtnički život upravo da bismo rasli iz kušnji i ispitivanja. Izazovi nam pomažu da budemo više nalik Ocu na Nebu, a pomirenje Isusa Krista nam omogućava da izdržimo te izazove. Svjedočim da, dok aktivno dolazimo k njemu, možemo izdržati svaku kušnju, bol, svaki izazov s kojim se suočavamo« (»Make the Exercise of Faith Your First Priority«, Liahona, studeni 2014., 94).

Poruka starješine Scotta moćna je životna lekcija čovjeka koga volim i koji je voljeni naročiti svjedok Kristovog imena u cijelom svijetu (vidi NiS 107:23).

Spasitelj je izjavljivao: »Svejedno, da li glasom mojim ili glasom slugu mojih« (NiS 1:38). Čujmo i poslušajmo vječne istine kojima su nas podučili ovlašteni predstavnici Gospodina. Dok tako činimo, obećavam vam da će naša vjera u Nebeskog Oca i Isusa Krista biti osnažena te da ćemo primiti duhovno vodstvo i duhovnu zaštitu.

Svom energijom svoje duše, svjedočim da uskrsli i živući Krist upravlja poslovima njegove obnovljene i živuće Crkve kroz svoje sluge koji su odabrani kako bi svjedočili u njegovo ime. To svjedočim u sveto ime Isusa Krista. Amen.