»Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi«

Kada je naša najstarija kći, Jen, donijela svoju treću djevojčicu doma iz bolnice otišla sam do nje kako bih joj pomogla. Nakon što smo njezinu najstariju kći odveli u školu, odlučili smo da je Jen najviše bio potreban odmor. Stoga, najbolja pomoć koju sam mogla pružiti bila je da njezinu kći Chloe povedem kući sa sobom kako bi se njezina mama i nova sestrica mogle barem malo odmoriti.

Stavila sam Chloe u autosjedalicu i zavezala, stavila svoj sigurnosni pojas i izvela auto iz prilaza. No, prije nego što smo došle do kraja ulice, Chloe je odvezala svoj pojas i ustala se, gledala preko mog ramena i pričala sa mnom! Zaustavila sam auto sa strane, izašla iz auta i opet joj stavila pojas.

Ponovo smo krenule, ali ubrzo je opet odvezala svoj pojas. Ponovila sam iste radnje, ali ovaj put, prije nego što sam uopće uspjela ući u auto i staviti svoj pojas, Chloe je već ponovno stajala!

Tako sam se našla kako sjedim u autu parkiranom sa strane i imam sukob autoriteta s trogodišnjakinjom. I ona je pobjeđivala!

Iskoristila sam svaku ideju koja mi je pala na pamet da ju uvjerim kako je dobro da ostane zavezana pojasom u autu. Nije bila uvjerena! Napokon, odlučila sam se na pristup ako/onda.

Rekla sam: »Chloe, ako ostaneš zavezana na svom sjedištu, čim dođemo do bakine kuće možemo se igrati s plastelinom.«

Nije bilo odgovora.

»Chloe, ako ostaneš zavezana na svom sjedištu, čim dođemo do bakine kuće možemo raditi kruh.«

Nije bilo odgovora.

Pokušala sam opet. »Chloe, ako ostaneš zavezana na svom sjedištu, možemo svratiti u dućan po slatkiše!«

Nakon tri pokušaja shvatila sam da je to bila uzaludna vježba. Bila je odlučna i nikakav ako/onda ju ne bi uvjerio da ostane zavezana na svom sjedištu.

Nismo mogle provesti dan sjedeći na rubu ceste, ali željela sam poštivati zakon i nije bilo sigurno voziti se s Chloe dok stoji. Nečujno sam se pomolila i čula sam kako mi Duh šapuće: »Poduči ju.«

Okrenula sam se prema njoj i povukla pojas od svog tijela tako da ga ona može vidjeti. Rekla sam joj: »Chloe, imam ovaj pojas jer će me on zaštiti. No, ti nemaš svoj pojas i nećeš biti zaštićena. Bit ću jako tužna ako ti se nešto dogodi.«

Pogledala me i gotovo da sam mogla vidjeti kako joj se kotačići u malenoj glavici okreću dok sam zabrinuto čekala njezin odgovor. Napokon, njezine su plave oči zasjale i rekla mi je: »Bako, ti želiš da nosim svoj pojas jer me voliš!«

Duh je ispunio auto dok sam pokazivala svoju ljubav za ovu dragocjenu djevojčicu. Nisam htjela da taj osjećaj nestane, no znala sam da sada imam priliku pa sam izašla iz auta i stavila joj pojas. Onda sam ju upitala: »Chloe, hoćeš li molim te sjediti u svojoj autosjedalici?« I jest – sve do dućana gdje smo otišli po slatkiše! I ostala je zavezana cijelim putem od dućana do mog doma, gdje smo radile kruh i igrale se plastelinom jer Chloe nije na to zaboravila!

Kada sam se opet taj dan vozila cestom, sjetila sam se jednog stiha iz Svetih pisama: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.«¹ Imamo pravila za podučavanje, usmjeravanje i zaštitu djece. Zbog čega? Zbog velike ljubavi koju osjećamo prema njima. No, sve dok Chloe nije razumjela da želim da ostane zavezana pojasom u svojoj autosjedalici jer ju volim, nije se htjela pokoriti nečemu što je smatrala ograničenjem. Smatrala je da pojas ograničava njezinu slobodu.

Poput Chloe, možemo zapovijedi smatrati ograničenjima. Možemo ponekad osjećati da Božji zakoni ograničavaju našu osobnu slobodu, oduzimaju nam slobodu izbora i ograničavaju naš razvoj. Аli kаdа trаžimо vеćе rаzumijеvаnjе, kаdа dopuštamo nаšеm Оcu dа nаs pоuči, pоčеt ćеmо uviđati da su njegovi zakonu očitovanje njegove ljubavi prema nama, a pоslušnоst nјеgоvim zapovijedima izraz nаšе lјubаvi prеmа nјеmu.

Ako se figurativno nađete parkirani sa strane ceste, mogu li predložiti nekoliko načela koja će vam, ako ih slijedite, pomoći da se sigurno vratite na »put vjere i poslušnosti«?²

Prvo, vjerujte Bogu. Vjerujte njegovom vječnom naumu koji ima za vas. Svatko od nas je »ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja«. Njihova ljubav prema nama očita je u zapovijedima. Zapovijedi su ključne upute koje nas uče, usmjeravaju i štite dok »st[ječemo] zemaljsko iskustvo«.³

U predsmrtničkom svijetu iskoristili smo svoju slobodu izbora kako bismo prihvatili Božji naum,⁴ i naučili smo kako je obdržavanje Božjeg vječnog nauma ključno za naš uspjeh u tom naumu. Sveta pisma podučavaju: »Ima zakon neopozivo donesen na nebu prije nego svijet postade, kojim su uvjetovani svi blagoslovi.«⁵ Ako poštujemo zakon, primamo blagoslove.

Čak i sa svim pogreškama, suprotnostima i učenju koje prate naše smrtničko iskustvo, Bog nikada ne gubi iz vida naš vječni potencijal, čak i kada ga mi gubimo. Možemo mu vjerovati »»jer Bog želi da mu se njegova djeca vrate«.⁶ On je također i osigurao put kroz Pomirenje svoga Sina, Isusa Krista. Pomirenje »je srž nauma spasenja«.⁷

Drugo, vjerujte Isusu. Krajnji izraz poslušnosti i ljubavi jest Pomirenje Isusa Krista. Predavši se volji svoga Oca, on je dao svoj život za nas. Rekao je: »Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.«⁸

Isus je podučavao:

»Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!

To je najveća i prva zapovijed.

Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’«⁹

Svake nedjelje imamo priliku sjetiti se Spasiteljeve čiste ljubavi kada blagujemo od znamenja njegovog beskrajnog Pomirenja. Tijekom sakramenta, gledam kako se ruke pružaju da proslijede kruh i vodu. I ja pružam svoju ruku i blagujem, sklapam savez da sam voljna na sebe preuzeti njegovo ime i uvijek ga se spominjati te obdržavati zapovijedi njegove. I on obećava »da [će] Duh njegov uvijek b[iti] s [nama]«.¹⁰

Treće, vjerujte šaptajima Duha. Sjećate se kako mi je za vrijeme mog iskustva s Chloe Duh šapnuo stih iz Svetih pisama? To je Ivan 14:15: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.« Slijede ga ovi važni stihovi:

»Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek:

Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.«¹¹

Svaki dostojni, potvrđeni član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana ima pravo na suputništvo Duha Svetoga. Post, molitva, proučavanje Svetih pisama i poslušnost znatno povećavaju našu sposobnost da čujemo i osjetimo poticaje Duha.

Kada su vaše misli ispunjene sumnjom i zbunjenošću, Otac i Sin će poslati Duha Svetoga da vas upozori na opasnosti ovog smrtničkog putovanja i sigurno vodi kroz njih. Pomoći će vam da upamtite, utješit će vas i ispuniti vas »ufanjem i savršenom ljubavlju«.¹²

Četvrto, vjerujte savjetima živućih proroka. Naš nam je Otac pružio način kako slušati njegovu riječ i njegov zakon kroz njegove proroke. Gospodin je izjavio: »Riječ moja… će se sva ispuniti, svejedno, da li glasom mojim ili glasom slugu mojih.«¹³

Nedavno su nas živući proroci savjetovali: »Sjeti[te] se da svetkuje[te] dan subotni«¹⁴ i živite zakon posta. Poslušnost tom proročkom savjetu omogućava nam da obdržavamo Božju zapovijed da ljubimo njega i svoje bližnje dok povećavamo svoju vjeru u Isusa Krista i pružamo svoju ruku ljubavi i brige za druge.¹⁵

Sigurnost se nalazi u praćenju riječi Gospodinove kroz njegove proroke. Bog je pozvao predsjednika Thomasa S. Monsona, savjetnike u Prvom predsjedništvu i članove Zbora dvanaestorice apostola kao proroke, vidioce i objavitelje. U ovome svijetu sve većega straha, ometanja, nevolja i ljutnje možemo gledati prema njima da bismo vidjeli kako učenici Isusa Krista — ispunjeni milosrđem —gledaju i reagiraju na pitanja koja bi mogla biti uzrok sukoba. Oni svjedoče o Isusu Kristu i odgovaraju milosrđem, čistom ljubavi Isusa Krista, čiji su svjedoci.

Nakon mojeg iskustva s Chloe, pretražila sam Sveta pisma kako bih pronašla stihove u kojima se spominju zapovijedi i ljubav. Pronašla sam ih mnogo. Svaki od ovih stihova podsjeća nas da su njegove zapovijedi očitovanje njegove ljubavi prema nama, a obdržavanje njegovih zapovijedi izraz je ljubavi koju osjećamo prema njemu.

Svjedočim da kada imamo povjerenja u Boga, našeg Vječnog Oca, uzdamo se u njegovog Sina, Isusa Krista i njegovog Pomirenja, kada vjerujemo šaptajima Duha i imamo povjerenje u savjete živućih proroka, pronaći ćemo svoj put s ruba ceste i nastaviti sigurno – ne samo ustrajući već i nalazeći radost na našem putovanju kući. U ime Isusa Krista. Amen.