Duh Sveti kao vaš suputnik

Moja draga braćo i sestre, zahvalan sam što sam s vama na dan šabata na ovom saboru Gospodinove Crkve. Osjetio sam, kao i vi, kako Duh, Duh Sveti, svjedoči o riječima istine koje koje smo čuli kroz govor i pjesmu.

Moja je namjera danas povećati vašu želju i odlučnost da zahtijevate dar obećan svakom od nas nakon što smo kršteni. Tijekom potvrde čuli smo ove riječi: »Primi Duha Svetoga.«¹ Od tog trenutka naši su se životi zauvijek promijenili.

Ako živimo dostojno, možemo dobiti blagoslov Duha da bude s nama, ne samo ponekad, kao pri današnjim iskustvima, nego uvijek. Znate iz riječi sakramentalne molitve kako se to proročanstvo ispunjava: »O Bože, Vječni Oče, molimo te u ime Sina tvojega Isusa Krista, blagoslovi i posveti kruh ovaj dušama svih onih koji ga budu blagovali; da ga jedu na spomen tijela Sina tvojega i posvjedoče tebi, o Bože, Vječni Oče, da su voljni preuzeti ime Sina tvojega i uvijek ga se spominjati, i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade.«

A zatim obećanje: »Da Duh njegov uvijek bude s njima« (NiS 20:77; kurziv nadodan).

Uvijek imati Duha uz sebe znači imati vodstvo i smjer Duha Svetoga u našim svakodnevnim životima. Duh nas, primjerice, može upozoriti da odolimo kušnjama činiti zlo.

Samo zbog toga je lako vidjeti zašto su Gospodinovi sluge pokušali povećati našu želju da štujemo Boga na našim sakramentalnim sastancima. Ako sudjelujemo u sakramentu vjere, Duh Sveti će tada moći zaštititi nas i naše voljene od kušnji koje dolaze povećanim intenzitetom i učestalošću.

Suputništvo Duha Svetoga čini dobro privlačnijim, a kušnje manje privlačnima. To bi samo po sebi trebalo biti dovoljno da se odlučimo na ispunjavanje uvjeta da Duh uvijek bude uz nas.

Kao što nas Duh Sveti jača protiv zla, tako nam i daje moć da raspoznajemo istinu od laži. Istina koja najviše vrijedi potvrđuje se samo objavom od Boga. Naš ljudski um i korištenje tjelesnih osjetila neće biti dovoljni. Živimo u doba kada će čak i najmudrijima biti jako teško razlikovati istinu od lukave obmane.

Gospodin je podučio svog apostola Tomu, koji je želio fizički dokaz Spasiteljevog Uskrsnuća dodirivanjem Spasiteljevih rana da je objava sigurniji dokaz: »Isus mu reče: ‘Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!’« (Ivan 20:29).

Istine koje označavaju povratak Bogu potvrdio je Duh Sveti. Ne možemo ići u šumarak i vidjeti Oca i Sina kako razgovaraju s mladim Josephom Smithom. Nijedan tjelesni dokaz niti logičan argument ne mogu ustanoviti da je Ilija došao kako je bilo obećano da povjeri ključeve svećeništva koje sada drži i primjenjuje živući prorok, Thomas  S. Monson.

Potvrda istine dolazi sinu ili kćeri Božjoj koji ostvaruju pravo na primanje Duha Svetog. Budući da nam laži i obmane mogu biti predstavljene u bilo koje doba, potreban nam je stalan utjecaj Duha Istine da nas poštedi trenutaka sumnje.

Član Zbora dvanaestorice apostola, George Q. Cannon nagovarao nas je da stalno težimo da Duh bude s nama. Obećao je, a i ja vam obećajem, da nam, ako slijedimo taj put, »nikada neće nedostajati znanja« o istini, »nikada nećemo biti u sumnji ili tami,« i naša će »vjera biti snažna, a radost … puna«.²

Trebamo tu stalnu pomoć suputništva Duha Svetog zbog još jednog razloga. Smrt voljene osobe može nastupiti iznenada. Svjedočanstvo Duha Svetoga o stvarnosti brižnoga Nebeskog Oca i uskrslog Spasitelja ono je što nam daje nadu i utjehu kada izgubimo voljenu osobu. To svjedočanstvo mora biti svježe kada smrt nastupi.

Dakle, stalno suputništvo Svetoga Duha trebamo iz mnogo razloga. Želimo ga, premda iz iskustva znamo da ga nije lako zadržati. Svatko od nas u svakodnevnom životu misli, kaže i čini stvari koje mogu uvrijediti Duha. Gospodin nas je naučio da će Duh Sveti biti naš stalni suputnik kada su nam srca puna ljubavi i kada »krepost… resi misli tvoje neprestance« (vidi NiS 121:45).

Za one koji se bore s visokim standardom kojeg treba ispuniti za dar suputništva Duha, nudim ovo ohrabrenje. Bilo je trenutaka kada ste osjetili utjecaj Duha Svetoga. Možda vam se dogodilo danas.

Prema tim se trenucima inspiracije možete odnositi kao prema sjemenu vjere koje je Alma opisao (vidi Alma 32:28). Zasadite svakog od njih. To možete učiniti djelujući prema poticajima koje osjetite. Najvažnije nadahnuće za vas bit će znati što Bog želi da činite. Ako je to plaćanje desetine ili posjet ožalošćenom prijatelju, trebali biste to činiti. Što god to bilo, učinite to. Kada pokazujete spremnost poslušati, Duh će vam poslati još više poticaja o tome što Bog želi da činite za njega.

Kako budete poslušni, poticaji od Duha dolazit će češće, postajući sve bliže i bliže neprestanom suputništvu. Vaša moć da odaberete ono što je ispravno će se povećati.

Znat ćete kada ti poticaji na djelovanje za njega dolaze od Duha, a kada od vaših želja. Kada se poticaji izjednače s onim što Spasitelj i njegovi živući proroci i apostoli govore, možete odabrati pokoravati se s pouzdanjem. Tada će Gospodin poslati svog Duha da vas prati.

Primjerice, ako primite duhovni poticaj da poštujete dan šabata, Bog će poslati svog Duha da vam pomogne, posebice kada se to čini teškim.

Ta je pomoć došla mome ocu prije mnogo godina kada ga je posao odveo u Australiju. Bio je sam u nedjelju i želio blagovati od sakramenta. Nije mogao naći informacije o sastancima svetaca posljednjih dana. Stoga je počeo hodati. Molio se na svakom raskrižju kako bi znao gdje skrenuti. Nakon što je sat vremena hodao i skretao, zastao je da se ponovno pomoli. Dobio je poticaj da skrene u određenu ulicu. Uskoro je začuo pjevanje koje je dolazilo iz prizemlja stana u obližnjoj zgradi. Pogledao je kroz prozor i ugledao nekoliko ljudi koji su sjedili blizu stola pokrivenog bijelom tkaninom i posudama za posluživanje sakramenata.

E sad, to vama možda ne znači mnogo, ali je njemu bilo predivno. Znao je da je obećanje sakramentalne molitve bilo ispunjeno: »Uvijek ga se spominjati, i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade, da Duh njegov uvijek bude s njima« (NiS 20:77).

To je bio samo jedan primjer kada je molio i činio ono što mu je Duh rekao da Bog želi od njega. On je tijekom godina to i obdržavao, kao što ćemo i mi. Nikada nije govorio o svojoj duhovnosti. Jednostavno je nastavio činiti male stvari za Gospodina prema poticajima.

Kad su ga god neke skupine svetaca posljednjih dana zatražile da im se obrati, on je to učinio. Nije bilo važno ima li 10 ili 50 ljudi, ili koliko je umoran. Iznosio je svoje svjedočanstvo o Ocu, Sinu i Duhu Svetomu i o prorocima kada ga je god Duh na to potaknuo.

Njegovi najviši crkveni pozivi bili su u velikom vijeću okola Bonneville Utah, gdje je plijevio korov na farmi okola i podučavao razred Nedjeljne škole. Tijekom godina, kada ga je trebao, Duh Sveti je bio uz njega kao njegov suputnik.

Stajao sam uz oca u bolničkoj sobi. Moja majka, koja mu je bila žena 41 godinu, ležala je na krevetu. Promatrali smo je satima. Vidjeli smo kako bol počinje nestajati s njezinog lica. Prsti njezinih ruku, stisnuti u šake, opustili su se. Njezine su se ruke opustile pored nje.

Bolovi od raka koji je trajao desetljećima bližili su se kraju. Na njezinom sam licu ugledao izraz mira. Kratko je udahnula par puta, zatim izdahnula i nastavila mirno ležati. Stajali smo tamo i čekali hoće li ponovno udahnuti.

Konačno, otac je potiho rekao: »Djevojčica je otišla kući.«

Nije pustio nijednu suzu. Bilo je to zato što mu je Duh Sveti davno prije dao jasnu sliku o tome tko je ona, odakle je došla, što je postala i kamo se zaputila. Duh mu je mnogo puta posvjedočio o Nebeskom Ocu punom ljubavi, o Spasitelju koji je razbio moć smrti, ali i o stvarnosti hramskog pečaćenja što je podijelio sa svojom ženom i obitelji.

Duh ga je davno prije uvjerio da će se ona zbog svoje dobrote i vjere vratiti u nebeski dom gdje će je se sjećati kao divnog djeteta obećanja i gdje će joj časno zaželjeti dobrodošlicu kući.

Mome ocu to je bilo i više od nade. Duh Sveti to je ostvario za njega.

E sad, neki će možda reći da su njegove riječi i slike u njegovom umu o nebeskom domu bile samo slatki osjećaj, zamagljena prosudba muža u trenutku gubitka. No, on je znao vječnu istinu na jedini način na koji se ona može znati.

Bio je znanstvenik koji je tragao za istinom o materijalnom svijetu cijelog svojeg odraslog života. Koristio se alatkama znanosti dovoljno dobro da bi ga njegovi vršnjaci diljem svijeta poštovali. Mnogo toga što je napravio u kemiji proizašlo je iz umnog sagledavanja gibanja molekula, a svoja je viđenja potom potvrđivao izvodeći pokuse u laboratoriju.

No slijedio je drukčiji put da otkrije istine koje su njemu i svima nama najvažnije. Samo kroz Duha Svetog možemo vidjeti ljude i događaje onakvima kakvima ih Bog vidi.

Taj se dar nastavio u bolnici nakon što mu je supruga umrla. Skupili smo majčine stvari da ih odnesemo kući. Tata je zastao kako bi zahvalio svakom liječniku i medicinskoj sestri koje smo sreli na putu do auta. Sjećam se da sam osjećao, pomalo iziritiran, da bismo trebali otići i bili nasamo sa svojom tugom.

Sada shvaćam da je vidio stvari na način na koji ih samo Duh Sveti može prikazati. Vidio je te ljude kao anđele poslane od Boga da bdiju nad njegovom dragom. Možda su oni sebe vidjeli kao zdravstvene stručnjake, ali im je tata zahvaljivao za njihovo služenje u Spasiteljevo ime.

Utjecaj Duha Svetoga na njega nastavio se kada smo stigli u kuću mojih roditelja. Nekoliko smo minuta razgovarali u dnevnom boravku. Tata se ispričao i otišao u svoju spavaću sobu.

Nakon nekoliko minuta vratio se u dnevni boravak. Ugodno se smješkao. Prišao nam je i tiho rekao: »Brinuo sam se da će Mildred biti sama u svijetu duhova. Mislio sam da će se osjećati izgubljeno u gomili.«

Zatim je vedro rekao: »Upravo sam se pomolio. Znam da je Mildred u redu. Moja ju je majka ondje dočekala.«

Sjećam se da sam se smiješio dok je to govorio, zamišljajući baku, njezine kratke noge koje su se hitro kretale, jureći kroz gomilu kako bi bila sigurna da ondje dočeka i zagrli svoju snahu kad dođe.

Jedan od razloga zbog kojih je moj otac zatražio i dobio tu utjehu bio je u tome što se od djetinjstva uvijek molio u vjeri. Bio je naviknut dobivati odgovore koji su dopirali do njegovog srca i davali mu utjehu i smjer. Uz naviku molitve poznavao je Sveta pisma i riječi živućih proroka. Zato je prepoznao poznate šapate Duha koje ste možda danas osjetili.

Suputništvo Duha nije ga samo utješilo i vodilo. Ono ga je promijenilo kroz Pomirenje Isusa Krista. Kada prihvatimo to obećanje da je Duh uvijek uz nas, Spasitelj nam može dati očišćenje potrebno za vječni život koji je najveći od svih darova Božjih (vidi NiS 14:7).

Sjećate se Spasiteljevih riječi: »Evo, ovo je zapovijed: Obratite se svi krajevi zemlje i dođite k meni, i krstite se u ime moje da se posvetite primanjem Duha Svetoga te uzmognete preda me stati bez ljage u posljednji dan« (3. Nefi 27:20).

Ove zapovijedi dolaze s ovim Gospodinovim obećanjem:

»A, evo, zaista, zaista, kažem ti, stavi uzdanje svoje u onoga Duha koji te navodi da dobro činiš – da, da pravedno činiš, da hodiš ponizno, da prosuđuješ pravično; i to je Duh moj.

Zaista, zaista, kažem ti, podat ću tebi od Duha svojega, i on će ti um prosvijetliti, a to će dušu tvoju ispuniti radošću« (NiS 11:12–13).

Svjedočim vam da Bog Otac živi, da uskrsli Isus Krist vodi njegovu Crkvu, da predsjednik Thomas S. Monson drži sve ključeve svećeništva te da objava kroz Duha Svetoga vodi i podržava Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana i njezine ponizne članove.

Nadalje, svjedočim vam da su ovi izuzetni muškarci, koji su nam danas govorili o Gospodinu Isusu Kristu kao članovi Zbora dvanaestorice apostola, pozvani od Boga. Znam da je Duh vodio predsjednika Monsona da ih pozove. I dok ste ih slušali, i dok ste slušali njihova svjedočanstva, Duh Sveti vam je potvrdio ono što vam sada govorim. Oni su pozvani od Boga. Podržavam ih i volim, a znam i da ih Gospodin boli i podržat će ih u njihovoj službi. I činim to u ime Gospodina Isusa Krista. Amen.