2010. – 2019.
Mila riječ Božja
Listopada 2015


Mila riječ Božja

Ugodna riječ Božja pokazuje nam potrebu za stalnim pokajanjem u našim životima kako bismo mogli zadržati utjecaj Duha Svetoga.

Mnogi od nas, koji se sastaju kako bi sudjelovali na ovom saboru, došli su ovdje »poslušati milu riječ Božju, da, riječ što liječi dušu ranjenu« (Jakov 2:8). Te se riječi mogu pronaći u Svetim pismima i porukama naših vođa, donoseći nam nadu i utjehu u tmini nevolje.

Kroz svoja životna iskustva učimo da radost u ovom svijetu nije potpuna, ali je naša radost u Isusu Kristu potpuna (vidi NiS 101:36). On će nam dati snagu tako da nećemo morati trpjeti bilo koji način nevolja osim ako su progutane u njegovoj radosti (vidi Alma 31:38).

Naša srca mogu biti ispunjena tjeskobom kad vidimo da naši voljeni trpe bolove zbog grozne bolesti.

Smrt nekoga koga volimo može ostaviti prazno mjesto u našoj duši.

Kad netko od naše djece zaluta s evanđeoskog puta, možemo osjetiti krivnju i nesigurnost zbog njihove vječne sudbine.

Nada u sklapanje celestijalnog braka i osnivanje obitelji u ovom životu može početi blijedjeti kako vrijeme prolazi.

Zlostavljanje onih koji bi nas trebali voljeti može ostaviti duboke bolne ožiljke na našoj duši.

Supružnikova nevjera može uništiti odnos za koji smo se nadali da će trajati vječno.

Te i mnoge druge nevolje koje su dio stanja kušnje ponekad mogu uzrokovati da si postavimo isto pitanje koje si je postavio prorok Joseph Smith: »O Bože, gdje si?« (NiS 121:1).

U tim teškim trenucima naših života, ugodna riječ Božja koja liječi ranjenu dušu donosi sljedeću poruku utjehe našim srcima i umovima:

»Mir duši tvojoj. Suprotnosti tvoje i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka.

A tad, ustraješ li dobro, Bog će te uzvisiti u visinu.« (NiS 121:7–8).

Ugodna riječ Božja ispunjava nas nadom, znajući da će oni koji su vjerni u nevoljama dobiti veću nagradu u kraljevstvu nebeskom i da »nakon velike nevolje, dolaze blagoslovi« (vidi NiS 58:3–4).

Ugodna riječ Božja, koja nam dolazi kroz proroke te nam daje sigurnost da će naše vječno pečaćenje, potpomognuto našom vjernošću božanskim obećanjima koja su nam dana za našu hrabru službu u svrhu istine, blagosloviti nas i naše potomstvo (vidi Orson F. Whitney, u Conference Report, travanj 1929., str. 110).

Isto nam tako pruža sigurnost da nećemo, nakon što proživimo vjerni život, izgubiti nijedan blagoslov jer nismo učinili određene stvari, ako nam nikada nije pružena prilika da ih učinimo. Ako smo živjeli vjerno do trenutka naše smrti, mi ćemo »imati sve blagoslove, uzvišenje i slavu koju će imati svaki muškarac ili žena [koji su imali tu priliku]« (vidi The Teachings of Lorenzo Snow, ur. Clyde J. Williams [1984], str. 138.).

Sada je važno razumjeti da nešto patnje i nevolja također može ući u naše živote ako se ne uspijemo istinski pokajati za svoje grijehe. Predsjednik Marion G. Romney podučavao je: »Patnja i bol koju su ljudi na ovoj zemlji doživjeli, rezultat je neokajanog i neoproštenog grijeha. … Baš kao što patnja i žalost prate grijeh, sreća i radost prate oprost grijeha«  (in Conference Report, travanj 1959., str. 11).

Zašto nedostatak pokajanja uzrokuje patnju i bol?

Jedan je od mogućih odgovora da »[bijaše] kazna utvrđena i pravičan zakon dan, i to kod čovjeka uzrokova grižnju savjesti« (vidi Alma 42:18). Prorok Joseph Smith podučavao je da smo mi oni koji osuđujemo sami sebe te da je muka razočaranja u našim umovima ta koja ga čini silovitim poput jezera koje gori ognjem i sumporom (vidi Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007], str. 224).

Ako pokušamo zadovoljiti svoju savjest pokušavajući »sebe ispričavati ni malčice radi grijeha svojih« (Alma 42:30) ili pokušavajući ih sakriti, jedino što ćemo postići je uvrijediti Duha (vidi NiS 121:37) i odgoditi svoje pokajanje. Ova vrsta potpore, osim što je privremena, naposljetku će donijeti više boli i tuge u naše živote te će umanjiti našu mogućnost primanja otpusta grijeha.

Za ovu vrstu patnje, ugodna riječ Božja također donosi utjehu i nadu; govori nam da postoji olakšanje od boli izazvane učincima grijeha. To olakšanje dolazi iz pomirbene žrtve Isusa Krista i ima učinak ako primjenjujemo vjeru u njega, pokajemo se i budemo poslušni njegovim zapovijedima.

Važno je shvatiti da je, baš kao i otpust grijeha, pokajanje proces, a ne nešto što se događa u jednom određenom trenutku. Zahtijeva dosljednost u svakom njegovom koraku.

Na primjer, kada dostojno blagujemo od sakramenta, pokazujemo Gospodinu da ćemo ga se sjećati i obdržavati njegove zapovijedi. To je izraz naše iskrene namjere.

Trenutak u kojemu ga se počnemo sjećati te svakodnevno obdržavati njegove zapovijedi – a ne samo na šabat – trenutak je kada otpust naših grijeha postupno počinje imati učinak te njegovo obećanje da će njegov duh biti s nama počinje se ispunjavati.

Bez odgovarajuće poslušnosti koja mora pratiti našu namjeru, učinak otpusta grijeha može ubrzo nestati, a suputništvo duha počet će se povlačiti. Riskiramo ako ćemo ga poštivati svojim usnama dok ga uklanjamo iz svojih srca (vidi 2. Nefi 27:25).

Osim utjehe, ugodna nas riječ Božja upozorava da ovaj proces primanja otpusta naših grijeha može biti prekinut kada se zapletemo »u ispraznosti svjetske« i nastavljen kroz vjeru ako se iskreno pokajemo i ponizimo se (vidi NiS 20:5–6).

Koje bi mogle biti neke od tih ispraznosti koje mogu omesti proces primanja otpusta naših grijeha, a koji su povezani s obdržavanjem šabata svetim?

Neki primjeri uključuju kašnjenje na sakramentalni sastanak bez valjanog razloga, dolazak bez prethodnog ispitivanja samog sebe, nedostojnim jelom od kruha i pijenja iz kaleža (vidi 1. Korinćanima 11:28); te dolazak prije nego što smo priznali svoje grijehe te zatražili oprost od Boga za njih.

Drugi primjeri: iskazivati nepoštovanje izmjenjujući poruke putem naših elektroničkih uređaja, napustiti sastanak nakon blagovanja od sakramenta te sudjelovanje u kućnim aktivnostima koje nisu prigodne za taj sveti dan.

Koji bi mogao biti jedan od razloga što, znajući sve ovo, često ne uspijevamo obdržati šabat svetim?

U Izaijinoj knjizi možemo pronaći odgovor koji se, premda je vezan za šabat, isto tako može primijeniti na druge zapovijedi koje moramo obdržavati: »Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove« (Izaija 58:13).

Ključne su riječi »zadržiš li nogu… [i] ne obavljaš poslove« ili drugim riječima, izvršavati Božju volju. Često će se naša volja – oblikovana željama, apetitima i strastima naravnog čovjeka – sukobiti s voljom Božjom. Prorok Brigham Young podučio je da »kada su volja, strasti i osjećaji osobe savršeno podložne Bogu i njegovim zahtjevima, ta je osoba sveta. Upravo to, da moju volju proguta volja Božja, to će me voditi u sve dobro te me naposljetku okruniti besmrtnošću i životom vječnim« (Deseret News, 7. rujna 1854., 1).

Ugodna nas riječ Božja poziva da iskoristimo moć Pomirenja te je primijenimo na sebe same i pomirimo se s njegovom voljom – a ne s voljom đavla i tijela – tako da, kroz njegovu slavu – možemo biti spašeni (vidi 2. Nefi 10:24–25).

Ugodna riječ Božja koju danas iznosimo pokazuje nam potrebu za stalnim pokajanjem u našim životima kako bismo mogli zadržati utjecaj Duha Svetoga što je duže moguće.

Ako ćemo imati Duha kao suputnika, to će nas učiniti boljim ljudima. To će »šaptati mir i radost [našim] dušama; … odnijet će zlobu, mržnju, zavist, razdor i sve zlo iz [naših] srca; i [naša] će sva želja biti da činimo dobro, iznosimo pravednost na vidjelo i gradimo kraljevstvo Božje« (vidi Naučavanja: Joseph Smith, 98).

Utjecajem Duha Svetoga nećemo biti uvrijeđeni niti ćemo vrijeđati druge; osjećat ćemo se sretnijima, a naši će umovi biti čišći. Naša će se ljubav prema drugima povećati. Bit ćemo voljniji opraštati i širiti sreću među onima koji nas okružuju.

Osjećat ćemo zahvalnost kad ćemo gledati kako drugi napreduju te ćemo tražiti dobro u drugima.

Moja je molitva da svi mi iskusimo radost koja dolazi iz nastojanja da živimo u pravednosti te obdržimo suputništvo Duha Svetoga u našim životima kroz iskreno i stalno pokajanje. Postat ćemo boljim ljudima, a naše će obitelji biti blagoslovljene. Na temelju tih načela svjedočim u sveto ime Isusa Krista. Amen.