»Bijah putnik«
Linda K. Burton
vrhovna predsjednica Potpornog društva
Kroz molitvu odlučite što možete učiniti – prema vašem vlastitom vremenu i okolnostima – kako biste služile izbjeglicama koje žive u vašim susjedstvima i zajednicama.
Na dan uspostavljanja Potpornog društva, Emma Smith je izjavila: »Učinit ćemo nešto izuzetno … Očekujemo izuzetne prilike i važne pozive.«1 Ti važni pozivi i izuzetne prilike bili su česti tada – kao što kao što su i danas.
Jedan takav slučaj zbio se na Općem saboru u listopadu 1856. kada je predsjednik Brigham Young najavio kongregaciji da su pioniri s ručnim kolicima još uvijek na putu i da kasne. Izjavio je: »Vaša vjera, religija i propovijedanje religije nikada neće spasiti nijednu vašu dušu u Nebeskom kraljevstvu našega Boga osim ako ne budete primijenili upravo ova načela koja vas sada podučavam. Idite i dovedite te ljude koji su sada na ravnicama, i strogo se pobrinite za ono što nazivamo vremenitim … inače će vaša vjera biti uzaludna.«2
Sa zahvalnošću i divljenjem se sjećamo ljudi koji su krenuli kroz snijeg spasiti svece u patnji. Ali što su sestre učinile?
»Sestra [Lucy Meserve] Smith je zapisala … da su nakon poziva predsjednika Younga, prisutni krenuli u akciju … Žene su ‘[skinule] svoje podsuknje [koje su bile dio mode tog vremena, a i grijale su], čarape i sve što su mogle prikupiti, točno tamo kod starog Tabernakla, te ih skupile na hrpu u vagone koje su poslale svecima u planinama’.«3
Nekoliko tjedana kasnije, predsjednik Brigham Young je ponovno sabrao svece u stari Tabernakl dok su se spasitelji i karavane ručnih kolica približavale Salt Lake Cityju. S velikom žurnosti je molio svece – osobito sestre – da se brinu o stradalima, nahrane ih i prime ih govoreći: »Neki će imati stopala smrznuta do gležnjeva, neki do koljena, a neki imaju smrznute ruke … Želimo da ih primite kao vlastitu djecu i da imate isti osjećaj prema njima.«4
Lucy Meserve Smith je također je zapisala:
»Učinili smo sve što smo mogli, uz pomoć dobre braće i sestara, kako bismo utješili potrebite … Njihove su ruke i stopala teško promrzli … Nismo prestali u našim naporima dok svima nije bilo udobno …
Nikada nisam osjećala više zadovoljstva i, ako mogu reći, ugode u bilo kojem radu koji sam ikada obavila u životu, gdje je prevladavalo takvo jednoglasje osjećaja …
Što je sljedeće što voljne ruke mogu učiniti?«5
Moje voljene sestre, ova priča se može usporediti s našim vremenom i onima koji pate diljem svijeta. Još jedna »izuzetna prilika« dodiruje naša srca.
Diljem svijeta ima više od 60 milijuna izbjeglica uključujući one koji su prisilno raseljeni. Polovica su djeca.6 »Te su osobe prošle kroz ogromne teškoće i počinju iznova u novim zemljama i kulturama. Iako [ponekad] postoje organizacije koje im pomažu osiguravajući im smještaj i osnovne potrebe, ono što trebaju jest prijatelj i saveznik koji im može pomoći pri prilagodbi na novi dom, potrebna im je osoba koja će im pomoći naučiti jezik, razumjeti sustav i osjetiti povezanost.«7
Prošlog sam ljeta srela sestru Yvette Bugingo, koja je s 11 godina bježala od mjesta do mjesta nakon što joj je otac ubijen, a tri su brata nestalo u ratom razorenom dijelu svijeta. Preostali članovi obitelji naposljetku su šest i pol godina živjeli kao izbjeglice u susjednoj zemlji dok nisu bili u stanju preseliti se u trajni dom, gdjesu bili blagoslovljeni što su upoznali brižan par koji im je pomogao oko prijevoza, školama i ostalim stvarima. Kaže da su »zapravo bili odgovor na naše molitve«.8 Njezina prekrasna majka i predivna sestra su večeras s nama, pjevaju u zboru. Otkako sam srela ove divne žene, mnogo sam se puta upitala: »Što bi bilo da je njihova priča bila moja priča?«
Kao sestre činimo više od pola Gospodinovog spremišta kako bismo pomogle djeci Nebeskog Oca. Njegovo se spremište ne sastoji samo od dobara, nego i vremena, talenata, vještina i naše božanske naravi. Sestra Rosemary M. Wixom je podučila: »Božanska narav u nama pobuđuje želju da dopremo do drugih te nas potiče da djelujemo.«9
Prepoznajući našu božansku narav, predsjednik Russell M. Nelson je potaknuo:
»Potrebne su nam žene koje znaju kako da se važne dogode zahvaljujući svojoj vjeri, te koje su hrabre braniteljice moralnosti i obitelji u svijetu oboljelom od grijeha… žene koje se znaju pozvati na moći neba kako bi zaštitile i ojačale djecu i obitelji …
Bilo da ste u braku ili neudane, vi, sestre, posjedujete iznimne sposobnosti i intuiciju koju ste dobile kao dar od Boga. Mi braća ne možemo duplicirati vaš jedinstven utjecaj.«10
U svojem je pismu upućenom Crkvi 27. listopada 2015. Prvo predsjedništvo izrazilo veliku brigu i sućut za milijune ljudi koji su pobjegli iz svojih domova tražeći utočište od građanskih sukoba i drugih teškoća. Prvo je predsjedništvo pozvalo pojedince, obitelji i jedinice Crkve da sudjeluju u kristolikoj službi u mjesnim projektima potpore izbjeglicama te da doprinose humanitarnom fondu Crkve, gdje je to moguće.
Vrhovna predsjedništva Potpornog društva, Djevojaka i Male škole su razmišljala kako odgovoriti na poziv Prvog predsjedništva. Znamo da vi, naša drage sestre svih uzrasta, dolazite iz svih sfera života i živite u različitim životnim okolnostima. Svaka je članica ovog svjetskog sestrinstva sklopila savez pri krštenju da će »tješiti one kojima je utjeha potrebna.«11 Ipak, moramo upamtiti da niti jedna od nas ne treba trčati brže nego što imamo snage.12
Svjesni tih istina, organizirale smo inicijativu pomoći pod nazivom »Bijah putnik«. Nadamo se da ćete kroz molitvu odlučiti što možete učiniti – prema vašem vlastitom vremenu i okolnostima – kako biste služile izbjeglicama koje žive u vašim susjedstvima i zajednicama. To je prilika služiti jedan na jedan, u obiteljima te organizirano, nudeći prijateljstvo, podučavanje i druge kristolike usluge i jedan je od mnogih načina na koji sestre mogu služiti.
U svim našim molitvenim nastojanjima trebamo primijeniti mudar savjet kralja Benjamina koji je dao svom narodu nakon što ih je savjetovao da skrbe o potrebitima: »Gledajte da se sve to čini mudro i u redu.«13
Sestre, znamo da je pomaganje drugima s ljubavlju vrlo važno Gospodinu. Obratite pozornost na ove savjete iz Svetih pisama:
»Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga.«14
»Gostoljubivost ne zaboravljajte, jer su njom neki, a da nisu znali, pogostili anđele!«15
I Spasitelj je rekao:
»Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me;
bijah go, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me.«16
Spasitelj je brižno priznao doprinos udovice od samo dvije lepte jer je učinila što je mogla.17 Također, ispričao je usporedbu o dobrom Samarijancu – koju je završio izjavljujući: »Idi pa i ti čini tako«.18 Ponekad je posezanje neugodno. Ali kada radimo u ljubavi i jedinstvu, možemo očekivati nebesku pomoć.
Na sprovodu jedne izvanredne Božje kćeri netko je rekao kako je ta sestra, kao predsjednica Potpornog društva okola, radila s drugima u svom okolu kako bi darovala pokrivače za utopliti ljude koji su stradali na Kosovu tijekom 1990-tih. I poput dobrog Samarijanca, uložila je osobiti napor dok je sa svojom kćeri vozila kamion pun tih pokrivača iz Londona na Kosovo. Na povratku kući, primila je nepogrešiv duhovni utisak koji joj se duboko usadio u srce. Utisak je bio: »Ono što si učinila je vrlo dobro. Sada idi kući, prijeđi cestu i služi svom susjedu!«19
Na sprovodu je bilo izrečeno mnogo nadahnjujućih priča o tome kako je ova vjerna žena prepoznala i odgovorila na izvanredne i hitne pozive – i također izvanredne prilike – onih unutar njezine sfere utjecaja. Na primjer, otvorila je svoj dom i srce kako bi pomogla mladima s problemima u bilo kojem trenutku, dana ili noći.
Moje voljene sestre, možemo biti sigurne u pomoć Nebeskog Oca dok na koljenima tražimo božansko vodstvo za blagoslov njegove djece. Nebeski Otac, naš Spasitelj, Isus Krist i Duh Sveti su spremni pomoći.
Predsjednik Henry B. Eyring je iznio moćno svjedočanstvo ženama Crkve:
»Nebeski Otac čuje i odgovara na vaše molitve vjere za vodstvo i pomoć da ustrajete u svojoj službi za njega.
Duh Sveti se šalje vama i onima o kojima brinete. Biti ćete ojačani i nadahnuti kako biste znali granice i mjeru svoje sposobnosti služenja. Duh će vas utješiti kada se zapitate: ‘Jesam li učinio dovoljno?’«20
Dok razmatramo »hitne pozive« onih koji trebaju našu pomoć, zapitajmo se: »Što bi bilo da je njihova priča bila moja priča?« Tada potražimo nadahnuće, djelujmo prema poticajima koje primimo i posegnimo u jedinstvu kako bismo pomogle potrebitima kada smo u mogućnosti i kada smo nadahnute učiniti tako. Možda bi se i za nas tada moglo reći, kako je Spasitelj rekao o brižnoj sestri koja mu je služila: »Ona je izvršila djelo ljubavi … Ona je učinila što je mogla«21 Ja to zovem izvanrednim! U ime Isusa Krista. Amen.