Sveto mjesto Obnove

Jedan moj dobar prijatelj, koji je bio član Crkve, godinama me pokušavao podučiti evanđelju o vječnim obiteljima. To se nije dogodilo sve dok nisam prisustvovao danima otvorenih vrata hrama São Paulo u listopadu 1978., i ušao u sobu za pečaćenje, gdje je nauk vječnih obitelji ušao u moje srce, pa sam se danima molio kako bih znao je li to istinita Crkva.

Nisam bio religiozan, ali su me odgojili roditelji koji su bili te sam vidio što je dobro u drugim vjerama. Do tog sam trenutka u svom životu mislio da su sve vjere prihvatljive Bogu.

Nakon mog posjeta hramu u dane otvorenih vrata, tražio sam odgovor, imajući vjere i pouzdanja da će mi Bog reći koja je njegova Crkva na zemlji.

Nakon velike duhovne borbe, konačno sam primio jasan odgovor. Bio sam pozvan krstiti se. Moje se krštenje dogodilo 31. listopada 1978., noć prije posvećenja hrama São Paulo Brazil.

Shvatio sam da me Gospodin poznavao i brinuo o meni kad je odgovorio na moje molitve.

Sljedećeg smo jutra moja supruga i ja otišli u São Paulo kako bismo prisustvovali posvećenju hrama.

Bili smo tamo, ali tada još nisam znao cijeniti tu prekrasnu priliku. Sljedećeg dana smo prisustvovali saboru područja.

Počeli smo svoje putovanje u Crkvi i pronašli smo dobre prijatelje koji su nas dočekali u vrijeme ovog životnog prelaska.

Satovi za nove članove koje smo imali tijekom nedjeljnih sastanaka svakoga tjedna bili su divni. Ispunili su nas znanjem i željom da tjedan prođe brzo kako bismo u nedjelju mogli dobiti još duhovne njege.

Moja supruga i ja smo nestrpljivo čekali ulazak u hram kako bi se naša obitelj zapečatila za vječnost. To se dogodilo jednu godinu i sedam  dana nakon mojega krštenja, koje je bilo divan trenutak. Osjetio sam kao da je vječnost bila podijeljena na oltaru između onog što je bilo prije i nakon pečaćenja.

Živeći na istočnoj obali Sjedinjenih Država nekoliko godina poznavao sam neke, uglavnom manje, gradove u državi New York.

Kada sam čitao ili slušao o događajima koji su doveli do Prvog viđenja, spominjalo se mnoštvo naroda, što mi nije imalo smisla.

Pitanja su mi počela navirati. Zašto je Crkva morala biti obnovljena u Sjedinjenim Državama, a ne u Brazilu ili Italiji, zemlji mojih predaka?

Gdje je bilo mnoštvo ljudi koje je spomenuto, koji su bili uključeni u oživljenje i pomutnju vjera – sve što se događalo u tako mirnom i spokojnom mjestu?

Pitao sam mnoge ljude, ali nisam dobio odgovor. Pročitao sam sve što sam mogao na portugalskom, a zatim na engleskom, ali nisam naišao na nešto što bi mi smirilo srce. Nastavio sam tražiti.

U listopadu 1984. sam prisustvovao Općem saboru kao savjetnik u predsjedništvu okola. Nakon toga, otišao sam u Palmyru u New Yorku, želeći pronaći odgovor.

Stigavši tamo pokušavao sam shvatiti: Zašto se Obnova dogodila ovdje i čemu takav duhovni metež? Odakle su svi ti ljudi spomenuti u Josephovom izvještaju došli? Zašto tamo?

U to vrijeme, najrazumniji odgovor mi je bio zbog slobode zajamčene Ustavom Sjedinjenih Država.

Tog sam jutra posjetio zgradu Grandin, gdje je tiskano prvo izdanje Mormonove knjige. Zatim sam otišao u Sveti šumarak, gdje sam se puno molio.

Gotovo nikoga nije bilo na ulicama tog gradića, Palmyre. Gdje je mnoštvo ljudi koje je Joseph spominjao?

Tog sam poslijepodneva odlučio otići do farme Petera Whitmera, a kada sam došao ondje, naišao sam na čovjeka na prozoru kolibe. Imao je snažan sjaj u očima. Pozdravio sam ga i zatim mu počeo postavljati ta ista pitanja.

Zatim me upitao: »Imaš li vremena?« Rekao sam da imam.

Objasnio je da se u tom području nalaze jezera Erie i Ontario i, nešto istočnije, rijeka Hudson.

U ranim godinama 19. stoljeća ljudi su odlučili izgraditi kanal za plovidbu, koji bi prolazio kroz tu regiju, protežući se više od 300 milja (480 kilometara) kako bi došao do rijeke Hudson. Bio je to veliki poduhvat u to doba, a mogli su se osloniti na ljudski rad i snagu životinja.

Palmyra je bila centar za neke građevinske poslove. Graditeljima su trebali stručnjaci, tehničari, obitelji i njihovi prijatelji. Mnogi ljudi su počeli dolaziti iz susjednih gradova i udaljenijih mjesta, poput Irske, kako bi radili na kanalu.

To je bio takav svet i duhovan trenutak jer sam konačno otkrio mnoštvo. Donijeli su svoje običaje i svoja vjerovanja. Kada je čovjek spomenuo svoja vjerovanja, moj um je bio prosvijetljen, a Bog je otvorio moje duhovne oči.

U tom sam trenutku shvatio kako je ruka Boga našeg Oca, u njegovoj ogromnoj mudrosti, pripremila u svom naumu mjesto gdje će dovesti mladog Josepha Smitha, stavljajući ga u središte te vjerske pomutnje, jer su tamo, u brdu Kumora, skrivene dragocjene ploče Mormonove knjige.

Ovo je bila pozornica za Obnovu, gdje će se Očev glas čuti nakon gotovo dva tisućljeća, u predivnom viđenju, govoreći dječaku Josephu Smithu, kada je otišao u Sveti šumarak kako bi se molio i čuo: »Ovo je Sin moj! Ljubljeni! Slušaj ga!«¹

Tamo je vidio dvije osobe, čiji se sjaj i slava ne daju opisati. Da, Bog se ponovno ukazao čovjeku. Tama koja je pokrila zemlju počela je nestajati.

Proroštva u vezi Obnove počela su se ispunjavati. »Uto spazih nekog drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku.«²

U nekoliko kratkih godina je Joseph doveden do zapisa o proroštvima, savezima i uredbama ostavljenih od drevnih proroka, naše voljene Mormonove knjige.

Crkva Isusa Krista ne bi mogla biti obnovljena bez vječnog evanđelja, objavljenog u Mormonovoj knjizi kao još jedno svjedočanstvo o Isusu Kristu, Sinu Božjem, Jaganjcu Božjem, koji je otkupio grijehe svijeta.

Krist je rekao svom narodu u Jeruzalemu:

»Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka.«³

»Ja sam pastir dobri, poznajem svoje ovce i one poznaju mene.«⁴

Kada sam napuštao Whitmerovu farmu, ne sjećam se da sam se pozdravio. Samo se sjećam suza koje su slobodno tekle niz moje lice. Sunce je zalazilo na prekrasnom nebu.

U mom je srcu bila neizmjerna radost i mir umirili su moju dušu. Bio sam ispunjen zahvalnošću.

Sada jasno razumijem zašto. Gospodin mi je još jednom dao znanje i svjetlo.

Tijekom  putovanja doma, Sveta pisma su mi bila na umu: obećanja dana Abrahamu da će u njegovom potomstvu sve obitelji zemaljske biti blagoslovljene.⁵

I zbog toga će se hramovi uzdignuti kako bi božanska moć mogla biti ponovno dodijeljena čovjeku na zemlji kako bi obitelji mogle biti ujedinjene, ne do smrti nego za čitavu vječnost.

»Dogodit će se na kraju dana: Kad gora Doma Jahvina bude postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova, k njoj će se stjecati svi narodi.«⁶

Ako vi koji me čujete imate pitanja u vašem srcu, ne predajte se!

Pozivam vas da slijedite primjer proroka Josepha Smitha nakon što je pročitao Jakovljevu 1:5: »Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado.«

Ono što se dogodilo na brdu Kumora važan je dio Obnove jer je ondje Joseph Smith primio ploče koje su sadržavale Mormonovu knjigu. Ova knjiga nam pomaže da se približimo Kristu više od ijedne druge knjige na zemlji.⁷

Svjedočim da je Gospodin uzdigao proroke, vidioce i objavitelje kako bi vodili njegovo kraljevstvo u ove posljednje dane i da su u njegovom vječnom naumu obitelji namijenjene biti zauvijek zajedno. On brine o svojoj djeci. Odgovara na naše molitve.

Zbog svoje velike ljubavi, Isus Krist je pomirio naše grijehe. On je Spasitelj svijeta. O tome vam svjedočim u sveto ime Isusa Krista. Amen.