2010. – 2019.
Hrliti u pomoć: Mi to možemo
Travnja 2016


Hrliti u pomoć: Mi to možemo

Gospodin nam je osigurao sva potrebna sredstva za hrljenje u pomoć manje aktivnim prijateljima i prijateljima nečlanovima.

Spasitelj je jasno razumio svoju misiju spasiti djecu našeg Nebeskog Oca, jer je izjavio:

»Jer Sin čovječji dođe spasiti ono što bijaše izgubljeno…

Tako neće ni Otac vaš nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih.«1

Moja predivna majka, Jasmine Bennion Arnold, jasno je razumjela svoju ulogu u pomaganju spasiti ranjene ili izgubljene ovce našeg Nebeskog Oca, uključujući svoju djecu i unuke. Kakvu veličanstvenu ulogu mogu odigrati bake i djedovi u životima svojih unuka.

Mama je obično imala zaduženje posjetiti one s poljuljanom vjerom, manje aktivne ili obitelji u kojima nisu svi članovi Crkve, međutim, njezino stado je uključivalo nekoliko njih za koje nije bila zadužena. Uglavnom njezini posjeti nisu bili samo jednom mjesečno jer je u tišini slušala, posluživala bolesnima i brižno ih ohrabrivala. Posljednjih nekoliko mjeseci svog života, moja majka nije mogla izlaziti iz kuće pa je sate provodila pišući im pisma, izražavajući svoju ljubav, svjedočeći i uzdižući one koji su je posjećivali.

Kada odlazimo u spašavanje, Bog nam daje moć, ohrabrenje i blagoslove. Kad mu je zapovjedio da spasi sinove Izraelove, Mojsije se uplašio, baš kao i mnogi od nas. Mojsije se ispričao rekavši: »Ja nikad nisam bio čovjek rječit… ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.«2

Gospodin je ohrabrio Mojsija:

»Tko je dao čovjeku usta… Zar to nisam ja, Jahve!

Idi, dakle! Ja ću biti s tobom kad budeš govorio, i kazivat ću ti što ćeš govoriti.«3

Zapravo je Gospodin rekao Mojsiju: »Ti to možeš!« A znate što, možemo i mi!

Dozvolite mi da iznesem četiri načela koja će pomoći u našim spasilačkim nastojanjima.

1. načelo: Ne smijemo odgađati hrljenje u pomoć

Starješina Alejandro Patanía, bivši član Sedamdesetorice područja, prepričava priču o svom mlađem bratu, Danielu, koji se otisnuo na more u ribolov sa svojom posadom. Nakon nekog vremena, Daniel je primio hitno upozorenje da se približava velika oluja. Daniel i njegova posada istog su se trena uputili u luku.

Slika
Plovidba morem

Kako je oluja jačala, motor obližnjeg ribarskog broda je prestao raditi. Danielova posada je zakvačila uže za onesposobljeni brod i počela ga vući prema sigurnosti. Preko radija su tražili pomoć, znajući da će, ukoliko se oluja pojača, istog trena trebati pomoć.

Slika
Sve jača oluja

Dok su bližnji nervozno čekali, predstavnici obalne straže, udruga ribara i mornarica sastali su se kako bi odlučili koja je najbolja strategija spašavanja. Neki su htjeli odmah krenuti, no rečeno im je da pričekaju plan. Dok su oni zahvaćeni olujom i dalje molili za pomoć, predstavnici su nastavili sastanak, pokušavajući se dogovoriti oko ispravnog protokola i plana.

Slika
Bližnji nervozno čekaju

Kad je spasilačka ekipa konačno organizirana, stigao je posljednji očajnički poziv. Bijesna je oluja presjekla uže između dva broda i Danielova posada se vratila vidjeti mogu li spasiti svoje kolege ribare. Na kraju su oba broda potonula, a njihove posade, uključujući Daniela, brata starješine Pataníje, bile su izgubljene.

Slika
Oba su broda bila izgubljena.

Starješina Patanía je usporedio ovu tragediju s Gospodinovim upozorenjem kad je rekao: »Nemoćnih ne krijepite… zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite… ovce svoje tražit ću iz ruku [vaših].«4

Starješina Patanía je objasnio da, iako se moramo organizirati u vijeća, zborove, pomoćne organizacije, čak i kao pojedinci, ne smijemo odgađati hrljenje u pomoć. Ponekad prođe nekoliko tjedana dok razgovaramo o tome kako pomoći obiteljima ili pojedincima koji imaju posebne potrebe. Raspravljamo o tome tko će ih posjećivati i koji je najbolji pristup. U međuvremenu, potrebe naše izgubljene braće i sestara se nastavljaju i ponekad čak dozivaju u pomoć. Ne smijemo odgađati.

2. načelo: Nikad ne smijemo odustati.

Predsjednik Thomas S. Monson, koji je uputio jasan poziv da hrlimo u pomoć, primijetio je: »Naše članove treba podsjetiti da nikad nije prekasno kad su u pitanju naši… manje aktivni članovi… koji bi se mogli smatrati izgubljenim slučajevima.«5

Poput mnogih od vas, iznio sam evanđelje nekima koji su se ubrzo krstili ili aktivirali, a drugi – drugima – poput mog prijatelja nečlana Tima i njegove manje aktivne žene Charlene – treba više vremena.

Više od 25 godina sam razgovarao s Timom o evanđelju i vodio njega i Charlene u hramove na dane otvorenih vrata. I drugi su se pridružili spasonosnim nastojanjima, ali Tim je odbio svaki poziv za sastanak s misionarima.

Jednog vikenda bio sam zadužen predsjedavati na saboru okola. Zamolio sam predsjednika okola da posti i da se moli o tome koga trebamo posjetiti. Bio sam iznenađen kad mi je rekao ime mog prijatelja Tima. Kad smo Timov biskup, predsjednik okola i ja pokucali na vrata, Tim ih je otvorio, pogledao mene pa biskupa i zatim rekao: »Biskupe, zar mi nisi rekao da ćeš dovesti posebnog gosta!«

Zatim se Tim nasmijao i rekao: »Uđi, Merv.« Tog se dana dogodilo čudo. Tim je sada kršten, a on i Charlene su zapečaćeni u hramu. Nikad ne smijemo odustati.

Slika
Tim i Charlene u hramu

3. načelo: Koliko li će velika biti vaša radost ako Kristu dovedete samo jednu dušu

Prije mnogo godina, na općem sam saboru govorio o tome kako je José de Souza Marques razumio Spasiteljeve riječi da »ima li netko među vama jak u Duhu, nek sa sobom povede onoga tko je slab, da… i on postane jak«.6

Brat Marques je znao ime svake ovce u svom svećeničkom zboru i primijetio da nema Fernanda. Potražio je Fernanda u njegovoj kući, zatim u kući njegovog prijatelja, pa je otišao čak i na plažu.

Slika
Spašavanje Fernanda

​Konačno ga je pronašao kako surfa na oceanu. Nije oklijevao dok brod nije potonuo, kao u Danielovoj priči. Istog je trenutka ušao u vodu kako bi spasio izgubljenu ovcu i u radosti je doveo kući.7

Slika
Pobrinuti se da Fernando ne napusti stado

Zatim se kroz stalno služenje pobrinuo da Fernando više nikada ne napusti stado.8

Dozvolite mi da vam dam novosti o tome što se dogodilo otkad je Fernando spašen i prenesem radost koja je proizašla iz spašavanja samo jedne izgubljene ovce. Fernando se u hramu vjenčao sa svojom ljubavlju, Marijom. Sada imaju petero djece i trinaest unuka, a svi su aktivni u Crkvi. Mnogi drugi rođaci i njihove obitelji također su se pridružili Crkvi. Zajedno su predali tisuće imena svojih predaka kako bi primili hramske obrede, a blagoslovi stalno dolaze.

Slika
Fernandova obitelj

Fernando sad po treći put služi kao biskup i nastavlja spašavati, kao što je on bio spašen. Nedavno je rekao: »U našem su odjelu 32 aktivna mladića iz Aronovog svećeništva, od kojih je 21 spašen u posljednjih 18 mjeseci.« Kao pojedinci, obitelji, zborovi, pomoćne organizacije, razredi i kućni učitelji i posjetiteljice, mi to možemo!

Slika
Fernandovi mladići

4. načelo: Bez obzira na našu dob, pozvani smo na spašavanje

​Predsjednik Henry B. Eyring je izjavio: »Bez obzira na našu dob, sposobnosti, poziv u Crkvi ili lokaciju, pozvani smo da mu [Spasitelju] ujedinjeno pomažemo u njegovoj žetvi duša dok ponovno ne dođe.«9

Svakodnevno sve više i više naše djece, mladih, mladih odraslih samaca i odraslih članova svih dobi odgovara na Spasiteljev jasan poziv na spašavanje. Hvala vam na vašim naporima! Dopustite mi da podijelim nekoliko primjera:

Sedmogodišnja Amy pozvala je svoju prijateljicu Ariannu i njezinu obitelj na svoj godišnji program sakramentalnog sastanka Male škole. Nekoliko mjeseci kasnije, Arianna i njezina obitelj su se krstili.

Allan, mladi odrasli samac, bio je nadahnut podijeliti crkvene videozapise, Mormon Messages, i stihove iz Svetih pisama sa svim prijateljima preko društvenih mreža.

Sestra Reeves je počela iznositi evanđelje svakom prodavaču koji bi ju nazvao na telefon.

James je pozvao svog prijatelja nečlana Shanea na krštenje svoje kćeri.

Spencer je svojoj manje aktivnoj sestri poslao poveznicu na obraćanje predsjednika Russella M. Nelsona na saboru i izvijestio: »Pročitala je govor i prozor se otvorio.«

Gospodin nam je osigurao sva potrebna sredstva za hrljenje u pomoć manje aktivnim prijateljima i prijateljima nečlanovima. Svi mi to možemo!

Pozivam svakoga od vas da posluša Spasiteljev poziv da pohrlimo u pomoć. Mi to možemo!

Svečano svjedočim da znam da je Isus Krist Dobar pastir, da nas voli i da će nas blagosloviti dok hrlimo u pomoć. Znam da živi, znam to. U ime Isusa Krista. Amen.