2010. – 2019.
Budite ambiciozni za Krista
listopad 2016.


Budite ambiciozni za Krista

Mi smo ambiciozni za Krista kada vjerno služimo, ponizno prihvaćamo, dostojanstveno izdržavamo, žarko molimo i dostojno blagujemo.

Moja draga braćo i sestre, danas bih volio obratiti se mladim ljudima Crkve, uključujući i naše divne misionare. Naravno, braću i sestre koji su mladi u srcu srdačno pozivam da poslušaju.

Dana 21. kolovoza, predsjednik Russell M. Nelson je posvetio prekrasan hram Sapporo – treći hram u Japanu. Hram Sapporo je izgrađen u sjevernom Japanu, na Hokkaidu. Poput Ute, Hokkaido su naseljavali marljivi, radišni pioniri.

Godine 1876., glasoviti predavač imenom dr. Wlliam Clark1 pozvan je da dođe podučavati na Hokkaido. Živio je u Japanu tek osam mjeseci, ali njegov je kršćanski duh ostavio trajan dojam na njegove mlade nekršćanske učenike. Prije odlaska, učenicima je dao oproštajnu poruku koja je ovjekovječena u ovoj brončanoj statui.2 Rekao je: »Momci, budite ambiciozni!« – »Budite ambiciozni za Krista.«3 Njegova zapovijed »Budite ambiciozni za Krista« može danas svecima posljednjih dana pomoći usmjeriti svakodnevne odluke.

Slika
Dr. William Clark

Što znači »biti ambiciozan za Krista«? Biti ambiciozan za Krista znači biti motiviran, usredotočen i posvećen njegovom djelu. Biti ambiciozan za Krista rijetko će značiti da smo odabrani za svjetovne počasti. Biti ambiciozan za Krista znači da služimo vjerno i marljivo u svojim odjelima i ograncima, bez jadikovanja te s radosnim srcima.

Naši misionari koji služe diljem svijeta su prekrasni primjeri onih koji su istinski ambiciozni za Krista. Prije nekoliko godina, sestra Yamashita i ja služili smo u misiji Japan Nagoya. Naši su misionari bili tako ambiciozni za Krista. Jedan od tih misionara je bio mladić imenom starješina Cowan.

Slika
Starješina Cowan s predsjednikom i sestrom Yamashita

Starješina Cowan nije imao desnu nogu zbog biciklističke nesreće iz mladosti. Nekoliko tjedana nakon što je započeo misiju, primio sam telefonski poziv od njegovog suradnika. Nožna proteza starješine Cowana je pukla dok je vozio svoj bicikl. Odveli smo ga u dobru ortopedsku ustanovu specijaliziranu za popravke i ondje sam, u privatnoj sobi, po prvi put vidio njegovu nogu. Shvatio sam kolike je bolove podnosio. Njegova nožna proteza je bila popravljena i on se vratio u svoje područje.

Ipak, kako su tjedni prolazili, proteza je iznova i iznova pucala. Medicinski savjetnik područja je preporučio da se starješina Cowan vrati kući za mogući misijski premještaj. Nisam odobravao ovaj savjet jer je starješina Cowan bio sjajan misionar i imao je veliku želju ostati u Japanu. Postupno se, ipak, starješina Cowan počeo približavati svojim fizičkim granicama. Usprkos tome, nije gunđao niti se žalio.

Ponovno su mi savjetovali da se starješini Cowanu dopusti služiti na mjestu gdje ne bi morao voziti bicikl. Promišljao sam o ovoj situaciji. Razmišljao sam o starješini Cowanu i njegovoj budućnosti te sam se molio o cijeloj stvari. Osjetio sam poticaj da se starješina Cowan treba vratiti kući i čekati premještaj. Telefonirao sam mu i izrazio svoju ljubav i zabrinutost te mu rekao svoju odluku. Ništa nije odgovorio. Mogao sam ga jedino čuti kako plače na drugom kraju linije. Rekao sam: »Starješino Cowan, ne morate mi odgovoriti odmah. Nazvat ću vas sutra. Molim vas, razmislite o mojoj preporuci uz iskrenu molitvu.«

Kada sam ga sljedeće jutro nazvao, ponizno je rekao da će slijediti moj savjet.

Tijekom svog završnog intervjua s njim, postavio sam mu ovo pitanje: »Starješino Cowan, jeste li na svojoj prijavi za misiju zahtijevali da vas se pošalje u misiju gdje ne biste trebali voziti bicikl?«

Rekao je: »Da, predsjedniče, jesam.«

Odgovorio sam: »Starješino Cowan, pozvali su vas u misiju Japan Nagoya gdje trebate voziti bicikl. Jeste li to rekli svom predsjedniku okola?«

Iznenadio me njegov odgovor. Rekao je: »Ne, nisam. Odlučio sam da ako je to gdje me Gospodin poziva, ići ću u dvoranu i trenirati svoje tijelo da bude sposobno voziti bicikl.«

Na završetku našeg intervjua, sa suzama u očima postavio mi je ovo pitanje: »Predsjedniče Yamashita, zašto sam došao u Japan? Zašto sam ovdje?«

Bez oklijevanja sam mu odgovorio: »Starješino Cowan, znam jedan razlog zašto ste došli ovdje. Došli ste ovdje zbog moje dobrobiti. Trebao sam shvatiti s kakvim sjajnim mladićem služim. Blagoslovljen sam što vas znam.«

Sretan sam što mogu izvijestiti da se starješina Cowan vratio svom voljenom domu te je bio premješten služiti u misiji u kojoj je za svoja putovanja mogao koristiti automobil. Ponosan sam, ne samo na starješinu Cowana, već i na sve misionare diljem svijeta koji služe voljno, bez gunđanja ili prigovaranja. Hvala vam, starješine i sestre, za vašu vjeru, vašu usredotočenost i vašu snažnu ambiciju za Krista.

Mormonova knjiga sadrži mnoge opise onih koji su bili ambiciozni za Krista. Alma mlađi je kao mladić progonio Crkvu i njezine članove. Kasnije je prošao kroz dramatičnu promjenu srca i služio kao moćan misionar. Tražio je Gospodinovo vodstvo i blagoslovio suradnike dok su služili s njime. Gospodin ga je osnažio i on je nadvladao iskušenja s kojima se suočio.

Taj Alma je svome sinu Helamanu dao sljedeći savjet:

»Tko god položi uzdanje svoje u Boga, primiti [će] podršku u kušnjama svojim, i tegobama svojim, i nevoljama svojim… 

 Obdržava[j] zapovijedi Božje… 

Savjetuj se s Gospodom u svemu što činiš, i on će te na dobro upraviti.«4

Naš je mlađi sin živio većinu svoje mladosti udaljen od Crkve. Kada je navršio 20 godina, doživio je iskustvo zbog kojeg je poželio promijeniti svoj život. S ljubavlju, molitvama i uz pomoć obitelji i članova Crkve te u konačnici samilošću i milošću Gospodina, vratio se u Crkvu.

Kasnije je bio pozvan služiti u misiji Washington Seattle. Na početku je patio osjećajući veliko obeshrabrenje. Svaku je noć prva tri mjeseca odlazio u kupaonicu i plakao. Poput starješine Cowana, nastojao je shvatiti: »Zašto sam ovdje?«

Nakon što je služio godinu dana, dobili smo e-poštu u kojoj se nalazio odgovor na naše molitve. Napisao je: »Trenutno, zaista mogu osjetiti Božju i Isusovu ljubav. Marljivo ću raditi kako bih postao poput drevnih proroka. Iako doživljavam i brojne teškoće, istinski sam sretan. Služiti Isusu je najbolja stvar na svijetu. Ne postoji ništa divno poput toga. Tako sam sretan.«

Osjećao se kao Alma: »O, kolike li radosti, i kako li čudesno svjetlo spazih. Da, duša mi se ispuni radošću tako silnom kakva bijaše i moja bol«.5

U svojim životima doživljavamo iskušenja, ali ako smo ambiciozni za Krista, možemo se usredotočiti na njega i osjećati radost, čak i usred tih iskušenja. Naš Otkupitelj je najbolji primjer. Razumio je svoje sveto poslanje i bio je poslušan volji Boga Oca. Kakav li je to samo odabrani blagoslov prisjećati se njegovog prekrasnog primjera svaki tjedan dok blagujemo od sakramenta.

Moja draga braćo i sestre, mi smo ambiciozni za Krista kada vjerno služimo, ponizno prihvaćamo, dostojanstveno izdržavamo, žarko molimo i dostojno blagujemo.

Budimo ambiciozni za Krista dok prihvaćamo svoje poteškoće i kušnje sa strpljivošću i vjerom te pronalazimo radost na našem putu saveza.

Svjedočim da vas Gospodin poznaje. Zna s čime se borite i što vas brine. Zna vaše želje da mu služite s predanošću i, da, čak i ambicijom. Neka vas vodi i blagoslovi dok tako činite. U ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

  1. William Smith Clark (1826.–1886.) je bio profesor kemije, botanike i zoologije te je služio kao pukovnik tijekom Američkog građanskog rata. Bio je vodeći u poljoprivrednom obrazovanju i predsjednik Poljoprivrednog koledža u Massachusettsu. (Vidi »William S. Clark«, wikipedia.com.)

  2. Statua je smještena na vidikovcu Sapporo Hitsujigaoka.

  3. William S. Clark, u Ann B. Irish, Hokkaido: A History of Ethnic Transition and Development on Japan’s Northern Island (2009.), 156

  4. Alma 36:3; 37:35, 37

  5. Alma 36:20