»Dođi i slijedi me« primjenjivanjem kršćanske ljubavi i službe

Elie Wiesel, dobitnik Nobelove nagrade, bio je u bolnici oporavljajući se od otvorene operacije srca kada ga je posjetio njegov petogodišnji unuk. Kada je ovaj mali dječak pogledao u oči svojega djeda, vidio je da ga boli. »Djede«, upitao je, »ako bih te više volio, bi li te manje boljelo?«¹ Danas postavljam slično pitanje nama: »Ako više volimo Spasitelja, hoćemo li manje patiti?«

Kada je Spasitelj pozvao svoje učenike da ga slijede, živjeli su Mojsijev zakon, koji je uključivao ‘oko za oko, zub za zub’², no Spasitelj je došao ispuniti zakon svojim Pomirenjem. Podučavao je novi nauk: »Ljubite neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, dobro činite onima koji vas mrze, molite za one koji pogrdno s vama postupaju i koji vas progone.«³

Učenici su podučeni da se okane puteva naravnog čovjeka i da pođu Spasiteljevim putevima ljubavi i brige zamjenjujući osvetu s praštanjem, ljubaznošću i sućuti. »Novu zapovijed« da »ljubite jedan drugoga«⁴ nije uvijek bilo lagano obdržavati. Kada su se učenici brinuli zbog druženja s grešnicima i određenim staležima ljudi, Spasitelj je strpljivo podučio: »Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće«.⁵ Ili, kako je prorok iz Mormonove knjige objasnio: »Kad služite bližnjemu svojemu, samomu Bogu svojemu [ste] na službu«.⁶

Kao Spasiteljevi učenici posljednjih dana dolazimo mu ljubeći Božju djecu i služeći im. Dok to činimo, nećemo biti u stanju izbjeći tegobe, nevolje i patnje u tijelu, no manje ćemo patiti duhovno. Možemo osjetiti radost i mir čak i u svojim kušnjama.

Naša kršćanska ljubav i služenje prirodno započinju kod kuće. Roditelji, pozvani ste biti brižnim učiteljima i misionarima svojoj djeci i mladima. Oni su vaši istraživači. Vi nosite odgovornost pomoći im da postanu obraćeni. Iskreno, svi mi nastojimo biti obraćeni – što znači biti ispunjeni ljubavlju našeg Spasitelja.

Kao sljedbenike Isusa Krista, njegova nas ljubav motivira da se međusobno podržavamo na našem smrtnom putovanju. Ne možemo to učiniti sami.⁷ Čuli ste me i prije kako iznosim izreku kvekera: Ti uzdigni mene i ja ću uzdići tebe pa ćemo se uzdići zajedno [u vječnosti].⁸ Kao učenici to počinjemo činiti kada smo kršteni, pokazujući svoju voljnost da »[nosimo] bremena jedan drugome da bi bila laka«.⁹

Način na koji se međusobno volimo i služimo si je kada »jedan drugoga podučava[mo] o nauku kraljevstva«.¹⁰ Roditelji, djedovi i bake, imamo običaj oplakivati stanje svijeta – to školovanje ne podučava o moralnoj naravi. No, mnogo je toga što mi možemo učiniti. Mi možemo iskoristiti prednosti trenutaka poduke u svojim obiteljima – sada. Ne dopustite im da uminu. Kada dođe prilika da iznesete svoja razmišljanja o evanđelju i životnim lekcijama, prekinite sve, sjednite i razgovarajte sa svojom djecom i unucima.

Ne bismo trebali brinuti zbog toga što nismo stručno obučeni učitelji evanđelja. Ne postoji tečaj ni priručnik koristan koliko osobno proučavanje Svetih pisama, molitva, promišljanje i traženje vodstva Svetoga Duha. Duh će vas voditi. Obećavam vam: poziv roditeljstva uključuje dar podučavanja na načine koji su ispravni za vas i vašu djecu. Upamtite, Božja ljubav je njegova moć da pravedno utječe na nas. »Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.«¹¹

Mladi, vi ste neki od najučinkovitijih učitelja evanđelja. Dolazite u Crkvu učiti kako biste mogli ići kući i služiti svojoj obitelji, susjedima i prijateljima. Nemojte se bojati. Imajte vjere svjedočiti o onome za što znate da je istinito. Razmislite o tome kako cjelodnevni misionari rastu jer vjerno žive posvećenim životom – koristeći svoje vrijeme i talente te iznoseći svjedočanstvo kako bi služili drugima i blagoslovili ih. Dok iznosite svoje svjedočanstvo o evanđelju, vaša će vjera rasti, a vaše se pouzdanje povećavati!

Neke od naših najdojmljivijih kršćanskih službi pružaju se održavanjem obiteljskog proučavanja Svetih pisama, obiteljske molitve i sastanaka obiteljskog vijeća. Vođe Crkve su nas više od stotinu godina pozivale da odvojimo neometano vrijeme svakog tjedna. No, mnogi od nas još uvijek propuštaju ove blagoslove. Kućna obiteljska večer nije predavanje mame i tate. To je naše obiteljsko vrijeme da iznosimo jednostavne duhovne pojmove i iskustva, pomognemo svojoj djeci naučiti brinuti se i iznositi, zajedno se zabavljamo, iznosimo svjedočanstvo te zajedno rastemo i napredujemo. Dok održavamo kućne obiteljske večeri svakog tjedna, naša će ljubav jednih prema drugima jačati i mi ćemo manje patiti.

Upamtimo, najvažnije djelo koje činimo u našim obiteljima je kroz moć Duha Svetoga. Kada god podignemo glas u ljutnji, Duh napušta naše suradništvo i obitelji. Kada govorimo u ljubavi, Duh može biti s nama. Upamtimo da naša djeca i unuci mjere našu ljubav time koliko im vremena posvećujemo. Povrh svega, nemojte gubiti strpljenje i ne odustajte!

Sveta pisma nam kažu da su nebesa plakala kada su neka od duhovne djece Nebeskog Oca odabrala ne slijediti njegov naum.¹² Neki su roditelji koji su voljeli i podučavali svoju djecu isto plakali kada su njihova odrasla djeca odabrala ne slijediti Gospodinov naum. Što roditelji mogu učiniti? Ne možemo molitvom oduzeti tuđu slobodu biranja. Sjetite se oca izgubljenog sina koji je strpljivo čekao da njegov sin »dođe k sebi«, tražeći ga cijelo vrijeme. A »dok je još bio daleko«, potrčao mu je ususret.¹³ Možemo se moliti za vodstvo o tome kada govoriti, što reći i da, povremeno, kada biti mirni. Upamtite, naša djeca i članovi naše obitelji već su odabrali slijediti Spasitelja u svojem predsmrtnome obitavalištu. Ponekad se ovi sveti osjećaji ponovno bude samo njihovim osobnim životnim iskustvima. U konačnici, odabir da vole i slijede Gospodina mora biti njihov.

Postoji još jedan poseban način na koji učenici pokazuju svoju ljubav za Spasitelja. Danas odajem počast svima koji služe kao Gospodinovi njegovatelji. Kako li vas Gospodin voli! U vašoj tihoj, nerazvikanoj službi, vi slijedite njega koji je obećao: »Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti javno«.¹⁴

Mislim na svojeg susjeda čija je supruga patila od Alzheimerove bolesti. Svake bi joj nedjelje pomogao da se odjene za crkvene sastanke, počešljao bi joj kosu, nanio šminku i stavio joj naušnice. Pružanjem ove službe bio je primjer svakom muškarcu i ženi u našem odjelu – u biti, u svijetu. Jednog mu je dana njegova supruga rekla: »Samo želim ponovno vidjeti svojeg supruga i biti s njime«.

Odgovorio je: »Ja sam tvoj suprug«.

A ona je ljupko odgovorila: »O, dobro!«

Ne mogu govoriti o njegovanju, a da ne odam priznanje posebnoj njegovateljici u mojem životu – Spasiteljevoj posebnoj učenici za mene – mojoj vječnoj družici, Mary. Ona je sve davala u sućutnom njegovanju i ljubavi. Njezine ruke odražavaju njegov blagi, podržavajući dodir. Ne bih bio ovdje bez nje. A s njom, moći ću izdržati do kraja i biti s njom u vječnom životu.

Ako duboko patite, s drugima ili sami, potičem vas da dopustite Spasitelju da bude vaš njegovatelj. Oslonite se na njegovu darežljivu ruku.¹⁵ Prihvatite njegovo jamstvo. »Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama«, obećava.¹⁶

Braćo i sestre, ako to još nismo u potpunosti učinili, okrenimo se praštanju, dobroti i ljubavi. Odreknimo se rata koji tako često bijesni u našem srcu naravnog čovjeka i proglašavajmo Kristovu brigu, ljubav i mir.¹⁷

»Dođoste li do spoznaje slave [i dobrote] Božje«¹⁸ i isto »pomirenj[a] što pripravljeno bijaše od postanka svijeta«¹⁹, »neće vam pasti na um da povrijedite jedan drugoga… I puštati nećete da vam djeca hodaju gladna i gola, niti ćete puštati da krše zakone Božje i da se tuku i svađaju međusobno… Vi ćete ih… podučavati… da ljube jedan drugoga i jedan drugomu služe.«²⁰

Netom prije njegovog Raspeća, Spasitelj je podučio svoje apostole: »Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas«²¹ i »ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi«.²²

Svjedočim da je Spasiteljev istinski stav prema nama onakav kako ga je Thorvaldsen prikazao kipom Christus. Njegove su ruke i dalje ispružene,²³ pozivajući: »Dođi i slijedi me«. Slijedimo ga međusobnom brigom i služenjem te obdržavanjem njegovih zapovijedi.

Iznosim svoje naročito svjedočanstvo da on živi i da nas voli savršenom ljubavlju. Ovo je njegova Crkva. Thomas S. Monson je njegov prorok na zemlji danas. Moja je molitva da možemo više voljeti svojeg Nebeskog Oca i njegovog Sina te manje patiti. U ime Isusa Krista. Amen.