Za naš duhovni razvoj i učenje

Kad sam bio dječak, moji su roditelji primili dar koji je mojem mlađem bratu Davidu i meni postao zapanjujući. Dar je bio minijatura zlatnih ploča koje je prorok Joseph Smith primio od anđela Moronija. Koliko se sjećam, minijaturne ploče imale su desetak metalnih stranica s riječima zapisanim na njima. Međutim, nisu stranice privukle našu pažnju.

Mi smo bili odgojeni slušajući priče o Obnovi. Znali smo i pjevali pjesmu u Maloj školi o zlatnim pločama skrivenim duboko u obronku planine, koje je anđeo Moroni predao Josephu Smithu.¹ Kako je radoznalost naših mladih umova rasla, bila je jedna stvar koju smo stvarno željeli vidjeti: što je bilo zapisano na malom dijelu ploča sigurno zapečaćenom dvama malim metalnim povezima?

Ploče su stajale na malom stolu nekoliko dana prije nego što je naša radoznalost prevladala. Iako smo jasno razumjeli da ovo nisu stvarne ploče koje je Moroni izručio, htjeli smo pogledati zapečaćeni dio. Tako smo u nekoliko navrata moj brat i ja pokušali koristiti noževe za maslac, stare žlice i sve što smo mogli zamisliti kako bismo razdvojili zapečaćeni dio ploča samo toliko da vidimo što sadrže – ali ne dovoljno da razbijemo male poveze. Bili smo barem dovoljno mudri da ne ostavimo trag naše vragolaste dječačke radoznalosti. Na naše razočaranje i frustraciju, ti su pokušaji »razdvajanja ploča« uvijek bili neuspješni.

Još uvijek ne znam što je bilo – ako je nešto bilo – skriveno pod tim zapečaćenim dijelom. Ali neugodan dio naše priče jest da do danas nemam pojma što je bilo zapisano na dijelu metalnih stranica koji se trebao čitati. Mogu samo zamisliti da su te stranice sadržavale priče o Obnovi i svjedočanstva Josepha Smitha te trojice i osmorice svjedoka, koji su vidjeli stvarne ploče koje je Moroni izručio.

Još od stvaranja ove zemlje naš je brižni Otac na Nebu omogućio usmjerenje, vodstvo i poduku svojoj djeci kroz proroke. Njegove su riječi bile zabilježene kroz ove proroke i sačuvane su kao Sveta pisma za naš razvoj i poduku. Nefi je to opisao ovako:

»Jer duša moja uživa u Pismima, i srce moje o njima razglaba, i ispisuje ih za poduku i korist sinova mojih.

Gle, duša moja uživa u onomu što je Gospodnje, a srce moje razglaba neprestance o onome što vidjeh i čuh.«²

Osim toga, tijekom prošlih rasporedbi i u ovoj posljednjoj rasporedbi punine vremena dostojni članovi Gospodinove crkve bili su blagoslovljeni stalnim društvom Duha Svetoga, koji pomaže u našem duhovnom razvoju i učenju.

Poznavajući marljivu prirodu mojeg mlađeg brata, mislim da je vrlo vjerojatno da je on pročitao sve riječi zapisane na modelu ploča u domu naših roditelja. Ja sam, međutim, zanemario one jasne i dragocjene istine i umjesto toga uložio svoj trud tražeći one stvari koje nisu trebale biti otkrivene.

Nažalost, naš razvoj i učenje mogu ponekad biti usporeni ili čak zaustavljeni neprimjerenom željom da »rastvorimo ploče«. Ti nas postupci mogu navesti da tražimo ono što se u tom trenutku ne mora nužno razumjeti, dok cijelo vrijeme zanemarujemo prekrasne istine koje su namijenjene za nas i naše okolnosti – istine za koje je Nefi rekao da su zapisane za našu poduku i korist.

Nefijev je brat Jakov podučio: »Gle, velika su i čudesna Božja djela. Kako su neistražive dubine otajstva njegovih. I nemoguće je čovjeku otkriti sve putove njegove.«³

Jakovljeve nas riječi podučavaju da ne možemo uspješno »razdvojiti ploče« ili na silu postići da nam otajstva Božja budu objavljena. Umjesto toga, otajstva Božja otkrivaju nam se samo u skladu s njegovom voljom i moću Duha Svetoga.⁴

Jakov nastavlja:

»I nitko ne poznaje pute njegove, ako mu nije objavljeno. Ne prezirite, dakle, braćo, objava Božjih.

Jer, gle, moću riječi njegove čovjek dođe na površje zemlje… O dakle, kako li neće biti kadar zapovjediti zemlji ili djelu ruku svojih na površju njezinu što god hoće i što mu se svidi?

Stoga, braćo, ne nastojte savjetovati Gospoda, već primajte savjet iz ruke njegove.«⁵

Kako bismo razumjeli otajstva Božja, to jest one stvari koje se mogu razumjeti samo kroz objavu, moramo slijediti primjer Nefija, koji je rekao: »Premda bijah veoma mlad, no krupna stasa, i uz to s velikim željama da upoznam otajstva Božja, stoga zavapih ka Gospodu, i gle, on me pohodi i smekša srce moje te povjerovah svim riječima što ih otac moj bijaše izgovorio.«⁶ Sam je Gospodin nadalje objasnio da je Nefi primijenio vjeru, tražio marljivo s poniznošću srca i obdržavao njegove zapovijedi.⁷

Nefijev primjer traženja spoznaje uključivao je (1) iskrenu želju, (2) poniznost, (3) molitvu, (4) povjerenje u proroka i primjenu (5) vjere, (6) marljivosti i (7) poslušnosti. Ova metoda traženja u velikom je kontrastu s mojim »razdvajanjem ploča«, to jest nasilnim pokušajem razumijevanja stvari koje trebaju biti objavljene u skladu s Gospodinovim vremenskim rasporedom i kroz moć Duha Svetoga.

U ovo suvremeno doba počeli smo očekivati da znanje može i treba biti zadobiveno odmah; kada se neka informacija ne može lako doznati ili nije dostupna, često se odbacuje ili joj se ne vjeruje. Zbog obilja informacija, neki nenamjerno daju više vjerodostojnosti dostupnim izvorima nepoznatog podrijetla umjesto oslanjanja na Gospodinov uspostavljeni uzorak za primanje osobne objave. Jakov je možda opisivao naše vrijeme kad je rekao: »No, gle, [oni] bijahu narod tvrde šije, i prezirahu riječi jasne, … i tražahu ono što ne mogahu razumjeti. Stoga oni moraju svakako pasti zbog sljepoće svoje, a ta sljepoća dođe zbog gledanja povrh cilja. Jer Bog im oduze jasnoću svoju, i predade im mnogo toga što razumjeti ne mogu, jer oni tako željahu.«⁸

Suprotno tome je savjet predsjednika Dietera F. Uchtdorfa. On je govorio o misionarima, ali njegove se riječi jednako mogu primijeniti na sve tražitelje duhovne istine. »Kad… misionari imaju vjeru u Isusa Krista,« rekao je, »oni će vjerovati Gospodinu dovoljno da slijede njegove zapovijedi – čak kad i ne razumiju potpuno razloge za njih. Njihova će se vjera očitovati kroz marljivost i kroz rad.«⁹

Tijekom Općeg sabora u travnju starješina Dallin H. Oaks je objasnio: »Crkva ulaže velike napore kako bi bila transparentna sa zapisima koje imamo, ali nakon svega što možemo objaviti, naši su članovi ponekad ostavljeni s temeljnim pitanjima koja se ne mogu riješiti proučavanjem. … Neke se stvari mogu naučiti samo vjerom.«¹⁰

Drevni su proroci podučavali ovo isto načelo, pokazujući da se tijekom vremena ljudska priroda nije promijenila te da je Gospodinov obrazac učenja bezvremenski. Razmotrite ovu izreku iz Starog zavjeta: »Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.«¹¹

Izaija je objasnio, govoreći u Gospodinovo ime: »Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.«¹²

Nefi je dodao još jedno svjedočanstvo kad je proglasio: »O Gospode, u tebe se uzdam, i uzdat ću se u tebe dovijeka.«¹³

Vjera i povjerenje u Gospodina traže od nas da priznamo kako je njegova mudrost viša od naše. Također moramo priznati da njegov naum daje najveći potencijal za duhovni razvoj i učenje.

Nikada se od nas nije očekivalo da imamo »savršenu spoznaju o nečemu« tijekom ovog smrtnog postojanja. Umjesto toga, od nas se očekuje da se »nada[mo] onomu što ne vidi[mo], a što je istinito.«¹⁴

Čak i s Nefijevom velikom vjerom, on je priznao svoje ograničeno razumijevanje kad je odgovorio anđelu koji ga je upitao: »Poznaješ li ti dobrostivost Božju?« Nefi je odgovorio: »Znam da on djecu svoju ljubi, ipak, ne znam što sve to znači.«¹⁵

Slično tome Alma je svojem sinu Helamanu kazao: »Eto, ta otajstva još nisu do kraja meni obznanjena, stoga ću se suzdržati.«¹⁶

Ja iskazujem svoje svjedočanstvo da naš Otac na Nebu voli svoju djecu, a ipak, poput Nefija i Alme, ne znam značenje svega. Niti trebam znati sve; ja ću se, također suzdržati i strpljivo čekati Gospodina znajući da »imam sve kao svjedočanstvo da je to istina, a i ti imaš sve stvari za svjedočanstvo tebi da je to istina… 

 Pisma su stavljena preda te, da, i sve to očituje da ima Bog, da, sama zemlja i sve što je na površju njezinomu, da, i kretanje njezino, da, i svi planeti što se kreću svojim pravilnim putovima svjedoče da ima Višnji Stvoritelj.«¹⁷

Dok priznajemo da smo djelo mudrog i predanog Oca na Nebu, »o dakle«, zašto mu ne bismo dopustili da vodi naš duhovni razvoj i učenje »[kako] hoće i [kako] mu se svidi« a ne kako mi želimo?¹⁸

On živi. Isus Krist je njegov Jedinorođeni Sin i Otkupitelj ljudskog roda. Zbog Kristovog beskrajnog Pomirenja, on ima mudrost i predznanje kako bi nas vodio u ove posljednje dane. Joseph Smith je njegov prorok, odabran da obnovi njegovo kraljevstvo na zemlji u njegovoj punini. Thomas S. Monson je njegov živući prorok i govornik danas. O tome iskreno svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.