Donijet ću svjetlo evanđelja u svoj dom

Kao odgovor na poziv sestre Linde K. Burton s Općeg sabora u travnju,¹ mnoge su od vas bile uključene u promišljena i velikodušna djela dobrotvornosti usmjerena na udovoljavanje potrebama izbjeglica u vašem području. Od jednostavnih, osobnih nastojanja do programa u zajednici, ta su djela rezultat ljubavi. Kada ste koristili svoje vrijeme, talente i sredstva, vaša su srca – kao i srca izbjeglica – bila olakšana. Izgradnja nade, vjere te još veće ljubavi između primatelja i davatelja neizbježni su rezultati istinske dobrotvornosti.

Prorok Moroni kaže nam da je dobrotvornost neophodna odlika onih koji će živjeti s Nebeskim Ocem u celestijalnom kraljevstvu. On piše: »A ne budete li ljubavi imali, nipošto se ne možete spasiti u kraljevstvu Božjem.«²

Naravno, Isus Krist je savršeno utjelovljenje dobrotvornosti. Njegova predsmrtna ponuda da će biti naš Spasitelj, njegovi odnosi s drugima tijekom njegovog smrtnog života, njegov uzvišeni dar Pomirenja i njegova neprekidna nastojanja da nas vrati našem Nebeskom Ocu najviši su izrazi dobrotvornosti. On djeluje s jedinstvenim usmjerenjem: ljubavlju prema svojem Ocu izraženom kroz njegovu ljubav prema svakome od nas. Kada su ga upitali o najvećoj zapovijedi, Isus je odgovorio:

»Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svom pameti svojom!

To je najveća i prva zapovijed.

Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’«³

Jedan od najznačajnijih načina kako možemo razviti i pokazati ljubav prema svojem bližnjemu jest kroz velikodušnost u mislima i riječima. Prije više godina draga je prijateljica spomenula: »Najviši oblik dobrotvornosti može biti izbjegavanje osuđivanja.«⁴ To je istinito i danas.

Nedavno, dok je trogodišnja Alyssa gledala film sa svojom braćom i sestrama, primijetila je sa zbunjenim izrazom lica: »Mama, ta je kokoš čudna!«

Njezina je majka pogledala ekran i odgovorila s osmijehom: »Draga, to je paun.«

Poput neuke trogodišnjakinje, mi ponekad gledamo druge s nepotpunim ili netočnim razumijevanjem. Možemo se usredotočiti na razlike i uočene mane u onima oko nas tamo gdje naš Nebeski Otac vidi svoju djecu, stvorenu na njegovu vječnu sliku, s veličanstvenim i vječnim potencijalom.

Pamti se da je predsjednik James E. Faust rekao: »Što sam stariji, to sve manje sudim.«⁵ To me podsjeća na riječi apostola Pavla:

»Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajemo djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!«⁶

Kada jasnije vidimo vlastite nesavršenosti, manje smo skloni promatranju drugih kroz »zrcalo, u zagonetki«. Želimo koristiti svjetlo evanđelja kako bismo gledali druge onako kako ih Spasitelj vidi – sa suosjećanjem, nadom i dobrotvornošću. Doći će dan kada ćemo imati potpuno razumijevanje srca drugih i bit ćemo zahvalni što će nam biti pruženo milosrđe – baš kao što mi pružamo dobrotvorne misli i riječi drugima tijekom ovog života.

Prije više godina otišla sam na veslanje sa skupinom djevojaka. Duboka plava jezera okružena zelenim, gusto pošumljenim brdima i kamenim liticama bila su predivna. Voda je blistala na našim veslima dok smo ih uranjali u bistru vodu, a sunce je toplo sjalo dok smo se glatko kretali jezerom.

Međutim, oblaci su uskoro zatamnili nebo i počeo je puhati snažan vjetar. Kako bismo barem malo išli naprijed, morali smo duboko uranjati vesla u vodu, veslajući bez zastajanja između zamaha. Nakon nekoliko napornih sati teškog rada, napokon smo se zaokrenuli na velikom jezeru i otkrili na našu zapanjenost i radost da je vjetar puhao u smjeru kojim smo željeli ići.

Brzo smo iskoristili ovaj dar. Izvukli smo malu ceradu, privezali dva njezina ugla na ručke vesala i druge uglove na noge mojeg muža, koje je on ispružio preko oplate čamca. Vjetar je napregnuo improvizirano jedro i krenuli smo!

Kad su djevojke u drugim čamcima vidjele kako se krećemo s lakoćom preko vode, brzo su sklepale vlastita jedra. Naša su srca bila rasterećena smijehom i olakšanjem, zahvalna za predah nakon izazova toga dana.

Kako li poput tog čudesnog vjetra može biti iskren kompliment prijatelja, veseo pozdrav roditelja, odobravajući poticaj brata ili sestre, ili koristan osmijeh suradnika ili kolege iz razreda, koji svi daju novi »vjetar za naša jedra« dok se borimo s izazovima života! Predsjednik Thomas S. Monson je to ovako izrazio: »Ne možemo usmjeravati vjetar, ali možemo prilagoditi jedra. Za najveću sreću, mir i zadovoljstvo, odaberimo pozitivan stav.«⁷

Riječi imaju iznenađujuću moć, kako za izgradnju tako i za rušenje. Vjerojatno se svi možemo sjetiti negativnih riječi koje su nas ponizile i drugih riječi izgovorenih s ljubavlju koje su učinile da nam duh poleti. Odabrati govoriti samo pozitivno o drugima – i njima – uzdiže i osnažuje one oko nas i pomaže im slijediti Spasiteljev put.

Slika

Izvezena izreka »Donijet ću svjetlo evanđelja u svoj dom«

Kao djevojčica iz Male škole marljivo sam radila kako bih izvezla jednostavnu izreku koja kaže: »Donijet ću svjetlo evanđelja u svoj dom.« Jednog poslijepodneva u tjednu, dok smo mi djevojčice provlačile iglu gore i dolje kroz tkaninu, naša nam je učiteljica ispričala priču o djevojčici koja je živjela na brdu na jednoj strani doline. Kasno svakog poslijepodneva ona je primjećivala na brdu na suprotnoj strani doline kuću koja je imala blistave zlatne prozore. Njezin je dom bio malen i pomalo istrošen, i djevojčica je sanjala da živi u toj prekrasnoj kući s prozorima od zlata.

Jednog je dana djevojčica dobila dozvolu da prođe biciklom preko doline. Gorljivo je vozila sve dok nije stigla do kuće sa zlatnim prozorima kojoj se tako dugo divila. Ali kad je sišla s bicikla, vidjela je da je kuća napuštena i trošna, s visokim korovom u dvorištu i prozorima koji su bili obični i prljavi. S tugom je djevojčica okrenula lice prema domu. Na svoje iznenađenje, vidjela je kuću s blistavim, zlatnim prozorima na brdu s druge strane doline, i uskoro je shvatila da je to njezin dom!⁸

Ponekad, poput ove djevojčice, mi gledamo ono što drugi možda imaju ili jesu i osjećamo se manjima u usporedbi s njima. Usredotočujemo se na verzije života s Pinteresta ili Instagrama ili nas obuzme zaokupljenost natjecanjem u školi ili na radnom mjestu. Međutim, kada uzmemo trenutak i »prebroj[imo] dare«,⁹ gledamo s ispravnijom perspektivom i prepoznajemo dobrotu Božju prema svoj njegovoj djeci.

Bilo da imamo 8 ili 108 godina, možemo donijeti svjetlo evanđelja u naše vlastito okruženje, bio to stan u neboderu na Manhattanu, drvena kuća u Maleziji ili jurta u Mongoliji. Možemo odlučiti da ćemo tražiti dobro u drugima i u okolnostima koje nas okružuju. Mlade i ne tako mlade žene posvuda mogu pokazati dobrotvornost dok izabiru koristiti riječi koje izgrađuju pouzdanje i vjeru u drugima.

Starješina Jeffrey R. Holland je pričao o mladiću koji je najviše bio na udaru svojih vršnjaka tijekom godina školovanja. Više godina kasnije se odselio, otišao u vojsku, završio obrazovanje i postao aktivan u Crkvi. To je razdoblje njegovog života bilo obilježeno divnim uspješnim iskustvima.

Nakon nekoliko godina vratio se u svoj rodni grad. Međutim, ljudi su odbili priznati njegov napredak. Za njih, on je još uvijek bio stari »taj i taj«, i tako su se odnosili prema njemu. Na kraju, ovaj je dobar čovjek izblijedio kao sjena svoje bivše uspješne osobnosti, ne mogavši koristiti svoje čudesno razvijene darove na blagoslov onih koji su ga još jednom ponizili i odbacili.¹⁰ Kakav gubitak i za njega i za zajednicu!

Apostol Petar je podučio: »Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha.« ¹¹ Žarka ljubav, to jest »svesrdna«, pokazuje se zaboravljanjem grešaka i posrtaja drugih umjesto zadržavanja ljutnje ili podsjećanja sebe i drugih na nesavršenosti u prošlosti.

Naša je obveza i povlastica prihvatiti napredak u svakome dok nastojimo postati više poput našeg Spasitelja Isusa Krista. Kako je uzbuđujuće vidjeti svjetlo u očima nekoga tko je spoznao Pomirenje Isusa Krista i provodi istinske promjene u svom životu! Misionari koji su iskusili radost kada su vidjeli obraćenika kako ulazi u vode krštenja i zatim prolazi kroz vrata hrama svjedoci su blagoslova omogućavanja – i poticanja – promjene u drugima. Članovi koji izraze dobrodošlicu obraćenicima za koje se smatralo da su malo vjerojatni kandidati za kraljevstvo nalaze veliko zadovoljstvo u pomaganju njima da osjete Gospodinovu ljubav. Velika ljepota evanđelja Isusa Krista jest stvarnost vječnog napretka – nije nam samo omogućeno da se promijenimo na bolje, već smo ohrabreni, i čak nam je zapovjeđeno, da nastavimo tražeći poboljšanje i na kraju savršenstvo.

Predsjednik Thomas S. Monson je savjetovao: »Na stotinu malih načina svi vi nosite ogrtač dobrotvornosti… Umjesto da sudimo [ili] kritiziramo [jedni] druge, osjećajmo čistu Kristovu ljubav prema našim suputnicima na ovom putovanju kroz život. Prepoznajmo da svatko čini najbolje što može kako bi se nosio s izazovima koji mu dolaze, i nastojmo činiti najbolje što možemo kako bismo pomogli.«¹²

Dobrotvornost je, u pozitivnom smislu, strpljiva, ljubazna i zadovoljna. Dobrotvornost stavlja druge na prvo mjesto, ponizna je, primjenjuje samokontrolu, traži dobro u drugima i raduje se kada nekome ide dobro.¹³

Kao sestre (i braća) u Sionu, hoćemo li se obvezati da ćemo »svi raditi zajedno… kako bismo činili sve što je blago i ljudsko, kako bismo [se] veselili i blagoslivljali u [Spasiteljevo] ime?«¹⁴ Možemo li, s ljubavlju i velikom nadom, tražiti i prihvaćati ljepote u drugima, omogućavajući i potičući napredak? Možemo li se radovati u postignućima drugih dok nastavljamo raditi na svom vlastitom napredovanju?

Da, mi možemo donijeti svjetlo evanđelja u svoje domove, škole i na radna mjesta, ako tražimo i iznosimo pozitivne stvari o drugima i dopuštamo da ono manje savršeno nestane. Kakva li zahvalnost ispunjava moje srce kada se sjetim pokajanja koje je naš Spasitelj Isus Krist omogućio za sve nas koji smo neizbježno zgriješili u ovom nesavršenom i ponekad teškom svijetu!

Svjedočim da, dok slijedimo njegov savršen primjer, možemo primiti dar dobrotvornosti, koji će nam donijeti veliku radost u ovom životu i obećane blagoslove vječnog života s našim Ocem na Nebu. U ime Isusa Krista. Amen.