Da ne zaboraviš

Dobar dan, draga braćo i sestre. Kako smo blagoslovljeni bili tijekom ovog sabora. Moja prva godina u članstvu Zbora dvanaestorice apostola dana najviše me naučila o poniznosti. Bila je to godina koja je zahtijevala puno osobnog truda i koja se sastojala od osobnog razvitka i neprestanih, iskrenih molitvi mom Ocu na Nebu. Osjetio sam molitve podrške od obitelji, prijatelja i članova Crkve diljem svijeta. Zahvaljujem vam na vašim mislima i molitvama.

Također sam imao povlasticu sastati se s prijateljima koje jako poštujem, nekima koje poznajem dugi niz godina i mnogima koje sam nedavno upoznao. Nakon sastanka s dragim prijateljem kojeg znam i volim već dugi niz godina, osjetio sam nadahnuće za pripremu svog današnjeg govora.

Kad smo se upoznali, moj prijatelj mi je povjerio da je prolazio kroz neke teškoće. Osjećao je da proživljava, da upotrijebim njegove riječi, »krizu vjere« i tražio je moj savjet. Bio sam zahvalan što mi je iznio svoje osjećaje i brige.

Izrazio je veliku čežnju za onim što je nekoć duhovno osjećao i za što je znao da sad gubi. Dok je govorio, pažljivo sam slušao i iskreno se molio kako bih znao što Gospodin želi da kažem.

Moj je prijatelj, vjerojatno poput nekih od vas, postavio pitanje koje je tako značajno oblikovano u pjesmi Male škole: »Heavenly Father, are you really there?«¹ Za one od vas koji možda postavljate isto pitanje, želio bih vam iznijeti savjet koji sam ponudio svom prijatelju i nadam se da će svakom od vas vjera biti ojačana i odlučnost obnovljena kako biste bili posvećeni učenik Isusa Krista.

Počinjem podsjećajući vas da ste sin ili kći brižnog Oca na Nebu i da je njegova ljubav postojana. Znam da je teško prisjetiti se ohrabrujućih osjećaja ljubavi kad se nalazite usred osobnih borbi ili iskušenja, razočaranja ili srušenih snova.

Isus Krist zna za strašne borbe i iskušenja. Dao je svoj život za nas. Njegovi su posljednji sati bili okrutni, izvan našeg poimanja, no njegova žrtva za svakoga od nas je krajnji izraz njegove čiste ljubavi.

Nijedna greška, grijeh ili odabir ne može promijeniti Božju ljubav za nas. To ne znači da je grešno ponašanje dozvoljeno niti to otklanja našu obvezu pokajati se kad počinimo grijeh. No nemojte zaboraviti da Nebeski Otac poznaje i voli svakoga od vas i da je uvijek spreman pomoći.

Kad sam promišljao o situaciji mog prijatelja, razmišljao sam o mudrosti iz Mormonove knjige: »A evo, sinovi moji, sjetite se, sjetite da morate sazdati temelj svoj na stijeni – Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji; da đavao, kad pošalje svoje snažne vjetrove, da, svoje strijele u vihoru, da, kad sav grad njegov i snažna oluja udari na vas, ne uzmogne imati nikakve moći nad vama da vas povuče u ponor bijede i beskrajna jada, zbog stijene na kojoj ste sazdani, koja je temelj pouzdan, temelj na kojem ljudi ne padaju ako na njem grade.«²

Svjedočim da je »ponor bijede i beskrajna jada« mjesto gdje nitko ne želi biti. Moj je prijatelj osjećao da je na rubu.

Kad sam savjetovao pojedince poput mog prijatelja, proučavao sam njihove odluke donesene tijekom godina, koje su ih navele da zaborave sveta iskustva, da oslabe i da sumnjaju. Poticao sam ih, kao što sada potičem vas, da se prisjete, osobito u vrijeme krize, kad ste osjećali Duha i da je vaše svjedočanstvo snažno, sjetite se duhovnih temelja koje ste izgradili. Obećavam vam da će, ako ćete to činiti, izbjegavajući stvari koje ne izgrađuju i ne jačaju vaše svjedočanstvo ili koje ismijavaju vaša vjerovanja, kroz poniznu molitvu i post vaše sjećanje ponovno vratiti ta dragocjena vremena kad je vaše svjedočanstvo cvjetalo. Uvjeravam vas da ćete ponovno osjećati sigurnost i toplinu evanđelja Isusa Krista.

Svatko od nas prvo mora sebe duhovno ojačati, a zatim ojačati one oko sebe. Redovito promišljajte o Svetim pismima i sjetite se misli i osjećaja koje ste doživjeli dok ste ih čitali. Također tražite druge izvore istine, no imajte na umu ovo upozorenje iz Svetih pisama: »No, biti učen je dobro, slušaju li savjete Božje.«³ Odlazite na crkvene sastanke, osobito sakramentalne sastanke, i blagujte od sakramenta te obnavljajte saveze, uključujući obećanje da ćete se uvijek spominjati Spasitelja, kako bi njegov Duh uvijek bio s vama.

Bez obzira kakve smo greške počinili ili koliko se nesavršeno osjećamo, uvijek možemo blagosloviti i uzdignuti druge. Posezati prema njima u kristolikoj službi može nam pomoći dublje osjećati Božju ljubav u svojim srcima.

Važno je zapamtiti moćan savjet iz Ponovljenog zakona: »Zato pazi dobro i čuvaj se da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.«⁴

Odabiri koje donosimo utječu na mnoge naraštaje. Iznesite svoje svjedočanstvo svojoj obitelji, potaknite ih da se sjete kako su se osjećali kad su prepoznali Duha u svojim životima i da zabilježe te osjećaje u svoje dnevnike i osobne povijesti kako bi ih njihove riječi mogle, kad je to potrebno, potaknuti da se prisjete kako je Gospodin bio dobar prema njima.

Prisjetit ćete se da su se Nefi i njegova braća vratili u Jeruzalem kupiti mjedene ploče koje su sadržavale zapisanu povijest njihovog naroda, djelomično, kako ne bi zaboravili svoju prošlost.

Također je u Mormonovoj knjizi zapisano da je Helaman svoje sinove nazvao po praroditeljima kako ne bi zaboravili Gospodinovu dobrotu:

»Gle, sinovi moji, želio bih da se spomenete obdržavati zapovijedi Božje… Gle, ja vam nadjenuh imena praroditelja vaših što iziđoše iz zemlje jeruzalemske, a to učinih da se njih sjetite kad se svojih imena spomenete. A kad se njih sjetite, da se sjetite i djela njihovih. A kad se djela njihovih sjetite, da znadete kako je rečeno, pa i zapisano, da ona bijahu dobra.

Stoga, sinovi moji, ja bih da vi činite ono što je dobro, da bi i o vama bilo rečeno, pa i zapisano, kako je rečeno i zapisano o njima.«⁵

Mnogi danas imaju isti običaj davanja djeci imena po svetopisamskim junacima ili vjernim precima kako bi ih potaknuli da ne zaborave svoje naslijeđe.

Kad sam se rodio, nadjenuli su mi ime Ronald A. Rasband. Nosim časno prezime rodoslovlja moga oca. Inicijal A srednjeg prezimena nosim u čast danskog rodoslovlja moje majke koja dolazi iz obitelji Anderson.

Moj prapradjed Jens Anderson bio je iz Danske. Godine 1861. Gospodin je dvojicu mormonskih misionara odveo u kuću Jensa i Ane Cathrine Anderson, gdje su misionari njima i njihovom 16-godišnjem sinu Andrewu predstavili obnovljeno evanđelje. Tako počinje naslijeđe vjere čiji smo moja obitelj i ja korisnici. Obitelj Anderson je pročitala Mormonovu knjigu i nedugo se zatim krstila. Godinu kasnije obitelj Anderson je poslušala poziv proroka s druge strane Atlantika da se pridruži svecima u Sjevernoj Americi.

Nažalost, Jens je preminuo tijekom putovanja oceanom, no njegova supruga i sin nastavili su putovanje u dolinu Salt Lakea, gdje su pristigli 3. rujna 1862. Unatoč njihovim teškoćama i tuzi, njihova vjera nije oslabjela, kao ni vjera mnogih njihovih potomaka.

U mom uredu stoji slika⁶ koja je prekrasni simbolični podsjetnik na taj prvi sastanak mojih predaka i tih predanih prvih misionara. Važno mi je ne zaboraviti moje porijeklo, a zbog svog ću imena uvijek pamtiti njihovo nasljeđe vjernosti i žrtvovanja.

Nikad nemojte zaboraviti, preispitivati ili zanemarivati osobna, sveta duhovna iskustva. Neprijateljev je plan odvući nas od duhovnih svjedočanstava, dok je Gospodinova želja prosvijetliti nas i uključiti u svoje djelo.

Dopustite mi da vam dam osobni primjer ove istine. Jasno se sjećam trenutka kad sam primio poticaj u odgovoru na žarku molitvu. Odgovor je bio jasan i moćan. Međutim, nisam odmah djelovao prema poticaju i nakon nekog vremena počeo sam se pitati je li to što sam osjetio bilo stvarno. Možda su neki od vas također pokleknuli pred tom neprijateljevom obmanom.

Nekoliko dana kasnije, probudio sam se s moćnim stihovima iz Svetih pisama u mislima:

»Zaista, zaista, kažem ti, želiš li ti još svjedočanstava, umom svojim kreni od one noći kad zavapi k meni u srcu svojemu…

Zar ja mir ne navijestih umu tvojemu gledom na to? Koje li veće svjedočanstvo imati možeš nego od Boga?«⁷

Bilo je to kao da mi je Gospodin govorio: »Pa, Ronalde, već sam ti rekao što trebaš činiti. Učini to!« Kako sam zahvalan bio za taj brižni ispravak i vodstvo! Poticaj me odmah utješio pa sam mogao nastaviti dalje, znajući u svom srcu da sam dobio odgovor na svoju molitvu.

Iznosim ovo iskustvo, draga braćo i sestre, kako bih pokazao koliko brzo naši umovi mogu zaboraviti i kako nas duhovna iskustva vode. Naučio sam cijeniti takve trenutke, »da ne zaboravim«.

Svom prijatelju i svima koji žele ojačati svoju vjeru, dajem ovo obećanje: kad vjerno živite evanđelje Isusa Krista i držite se njegovih naučavanja, vaše će svjedočanstvo biti zaštićeno i rast će. Obdržavajte saveze koje ste sklopili, bez obzira na postupke drugih oko vas. Budite vrijedni roditelji, braća i sestre, djedovi i bake, tetke, ujaci i prijatelji koji svojim svjedočanstvom jačaju voljene i koji iznose duhovna iskustva. Ostanite vjerni i postojani, čak i ako bujice sumnje zbog tuđih postupaka upadnu u vaše živote. Tražite ono što će vas duhovno uzdići i osnažiti. Izbjegavajte lažne ponude takozvanih »istina« koje se lako šire i sjetite se zabilježiti svoje osjećaje »ljubav[i], radost[i], mir[a], strpljivost[i], blagost[i], dobrot[e], vjernost[i], krotkost[i] [i] uzdržljivost[i]«.⁸

Usred najvećih životnih oluja nemojte zaboraviti svoje božansko nasljeđe kao sina ili kćeri Božje ili svoju vječnu sudbinu da ćete se jednog dana vratiti živjeti s njim, što će nadići sve što svijet može ponuditi. Sjetite se blagih i slatkih Alminih riječi: »A sad evo, kažem vam, braćo moja, ako li doživjeste promjenu srca, i ako osjetiste da pjevate pjesmu otkupiteljske ljubavi, pitao bih vas, osjećate li to i sad?«⁹

Svima koji osjećaju potrebu za jačanjem svoje vjere upućujem molbu: nemojte zaboraviti! Molim vas nemojte zaboraviti.

Svjedočim da je Joseph Smith bio prorok Božji. Znam da je vidio Boga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista, i razgovarao s njima, baš kao što je zabilježio vlastitim riječima. Kako sam zahvalan što on nije zaboravio zapisati to iskustvo, tako da svi znamo za njegovo svjedočanstvo.

Svečano svjedočim o Gospodinu Isusu Kristu. On živi, znam da živi i da stoji na čelu ove Crkve. Ove stvari znam za sebe, neovisno o bilo kojem drugom glasu ili svjedočanstvu, i molim se da vi i ja nikad nećemo zaboraviti svete vječne istine – prvenstveno da smo sinovi i kćeri živućih i brižnih nebeskih roditelja, koji samo priželjkuju našu vječnu sreću. O ovim istinama svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.