Služiti

Prilika da služimo jedan je od najvećih blagoslova članstva u Crkvi.² Gospodin je rekao: »Ako me ljubiš, služit ćeš mi i obdržavati sve moje zapovijedi«³, a služimo mu služeći drugima.⁴

Dok služimo, približavamo se Bogu.⁵ Spoznajemo ga na načine na koje inače ne bismo mogli. Naša vjera u njega raste. Naši se problemi stavljaju u perspektivu. Život postaje ispunjavajući. Naša ljubav prema drugima raste, kao i naša želja da služimo. Kroz ovaj blagoslovljeni postupak postajemo više poput Boga i spremniji smo vratiti se njemu.⁶

Kao što je predsjednik Marion G. Romney naučavao: »Služenje nije nešto što trpimo na ovoj Zemlji kako bismo stekli pravo da živimo u celestijalnom kraljevstvu. Služenje je sama srž od koje se sastoji uzvišeni život u celestijalnom kraljevstvu.«⁷

Međutim, služenje u Crkvi može biti izazovno ako se od nas zatraži da činimo nešto što nas plaši, ako se umorimo od služenja ili ako smo pozvani činiti nešto što nam u početku nije privlačno.

Nedavno sam dobio novo zaduženje. Služio sam u području Afrika – jugoistok. Bilo je uzbudljivo služiti tamo gdje je Crkva relativno mlada i još se uspostavlja, a zavoljeli smo svece. Tada sam pozvan vratiti se u sjedište Crkve, a, da budem iskren, nisam bio baš entuzijastičan. Promjena u zaduženju donijela je neke nepoznanice.

Jedne noći, nakon razmatranja nadolazeće promjene, sanjao sam svojeg šukundjeda, Josepha Skeena. Iz njegovog sam dnevnika znao da kada su se on i njegova supruga, Maria, preselili u Nauvoo, on je želio služiti pa je potražio proroka Josepha Smitha i upitao ga kako može pomoći. Prorok ga je zatražio da radi u preriji i napravi najbolje što može pa je on to i učinio. Radio je na farmi obitelji Smith.⁸

Promislio sam o povlastici koju je Joseph Skeen imao u primanju svojeg zaduženja na taj način. Iznenada sam shvatio da sam imao istu povlasticu kao što svi mi imamo. Svi crkveni pozivi dolaze od Boga – preko njegovih postavljenih slugu.⁹

Osjetio sam jasnu duhovnu potvrdu da je moje novo zaduženje nadahnuto. Važno je da ostvarimo tu vezu – da nam naš poziv doslovno dolazi od Boga kroz naše svećeničke vođe. Nakon ovog iskustva moj se stav promijenio, a ja sam bio ispunjen dubokom željom za služenjem. Zahvalan sam na blagoslovu pokajanja i mojem promijenjenom srcu. Volim svoje novo zaduženje.

Čak i ako mislimo da je naš crkveni poziv samo ideja našeg svećeničkog vođe ili da nam je došao jer ga nitko drugi nije htio prihvatiti, bit ćemo blagoslovljeni dok služimo. No, kad prepoznamo Božju ruku u našem pozivu i služimo svim svojim srcem, dodatna moć dolazi u našu službu i mi postajemo istinski sluge Isusa Krista.

Ispunjavanje poziva zahtijeva vjeru. Nedugo nakon što su Joseph počeo raditi na farmi, on i Maria su se jako razboljeli. Nisu imali novca i nalazili su se među strancima. Bilo je to teško vrijeme za njih. Joseph je u svojem dnevniku napisao: »Radili smo zajedno [i] držali se Crkve s ono malo vjere što smo imali, iako nas je đavao pokušavao uništiti i natjerati da se vratimo«.¹⁰

Ja ću, zajedno sa stotinom drugih potomaka, biti vječno zahvalan što se Joseph i Maria nisu vratili. Blagoslovi dolaze dok ustrajemo u našim pozivima, odgovornostima i držimo se s cijelom vjerom koju imamo.

Poznajem predivnu učiteljicu evanđeoskog nauka koja uzdiže članove razreda dok podučava, no to nije uvijek bilo tako. Nakon što se pridružila Crkvi primila je poziv da podučava u Maloj školi. Osjećala je da nema nikakve vještine podučavanja, no prihvatila je nakon što je spoznala važnost služenja. Strah ju je ubrzo prevladao pa je prestala dolaziti kako ne bi morala podučavati. Na sreću, njezin je kućni učitelj primijetio njezinu odsutnost, posjetio ju i pozvao da se vrati. Biskup i članovi odjela su joj pomogli. Naposljetku, s povećanom je vjerom počela podučavati djecu. Dok je primjenjivala načela koja se sada naučavaju u priručniku Podučavati na Spasiteljev način, Gospodin je blagoslovio njezina nastojanja i ona je postala darovita učiteljica.¹¹

Naravni muškarac ili žena u svima nama skloni su dopuštati nam da se izuzmemo iz služenja zbog razloga poput: »nisam spreman služiti; imam još za naučiti«, »umoran sam i moram se odmoriti«, »suviše sam star – sada je red na nekom drugom« ili »jednostavno sam previše zaposlen«.

Braćo i sestre, prihvaćanje i ispunjavanje poziva čin je vjere. Možemo imati povjerenja u ono što naš prorok, predsjednik Thomas S. Monson, stalno naučava: »Koga Gospodin pozove, Gospodin osposobi« i »kad smo na zadatku za Gospodina, imamo pravo na njegovu pomoć«.¹² Bilo da smo preopterećeni ili neimpresionirani, bilo da smo nasmrt prestrašeni ili nam je užasno dosadno, Gospodin želi da se spustimo na koljena, osnažimo i služimo.

Ne vidim ikakve znakove da su predsjednik Monson i njegovi suradnici u Prvom predsjedništvu i Zboru dvanestorice previše zaposleni ili previše umorni. Oni na nadahnjujući način pokazuju moć koja dolazi u naš život dok primjenjujemo vjeru, prihvaćamo zaduženja i ispunjavamo ih predano i posvećeno. Oni su »leđima… up[irali]«¹³ prije mnogo godina i nastavljaju upirati dalje i prema gore.

Da, oni služe u važnim pozivima, no svaki je poziv ili zaduženje važno. Predsjednik Gordon B. Hinckley, prethodni prorok i predsjednik Crkve, je rekao: »Svi smo mi zajedno u ovome velikom djelu… Vaša je dužnost ozbiljna u vašoj domeni odgovornosti poput moje dužnosti u mojoj domeni. Nijedan poziv u ovoj crkvi nije malen ili beznačajan.«¹⁴ Svaki je poziv važan.¹⁵

Uzdignimo se u vjeri, »leđima sad upri[mo]«, i pokrenimo »djel[o] to«.¹⁶ Ubacimo u »C brzinu«, zajedno s vjernom strinom Dorothy. Služimo kao braća i sestre.

Želite li uljepšati dan svojem biskupu ili predsjedniku ogranka, postavite mu pitanja: »Kako mogu pomoći?« »Gdje bi Gospodin htio da služim?« Dok se on moli i razmatra vaše osobne, obiteljske i poslovne dužnosti, bit će nadahnut uputiti vam prikladan poziv. Kada budete odijeljeni, primit ćete svećenički blagoslov koji će vam pomoći uspjeti. Bit ćete blagoslovljeni! Svaki je član potreban i svaki član treba priliku za služenje.¹⁷

Isus Krist, naš veliki Uzor, dao je svoj život za djelo svojeg Oca. Na Velikom vijeću prije nego je ovaj svijet organiziran, Isus se, odabran i pomazan od početka, dobrovoljno javio: »Evo me, mene pošalji«.¹⁸ Čineći to, on je doslovno postao sluga svima nama. Kroz Isusa Krista i moć koju primamo kroz njegovo Pomirenje i mi možemo služiti. On će nam pomoći.¹⁹

Iskazujem svoju iskrenu ljubav onima od vas koji možda niste trenutno u mogućnosti služiti u Crkvi na tradicionalne načine zbog osobnih okolnosti, ali koji živite u duhu služenja. Molim se da ćete biti blagoslovljeni u svojim nastojanjima. Također izražavam svoju zahvalnost onima koji veličaju pozive tjedan za tjednom, kao i onima koji će uskoro prihvatiti poziv za služenje. Cijene se svi doprinosi i žrtve, a posebno ih cijeni onaj kojemu svi služimo. Svi koji služe primit će Božju milost.²⁰

Bez obzira na našu dob ili okolnosti, neka naše služenje bude naša »krilatica«.²¹ Služite u svojem pozivu. Služite misiju. Služite svojoj majci. Služite strancu. Služite svojem bližnjem. Samo služite.

Neka Gospodin blagoslovi svakog od nas u našim nastojanjima da služimo i postanemo istinski sljedbenici Isusa Krista.²² Svjedočim da on živi i usmjerava ovo djelo. U ime Isusa Krista. Amen.