Gospodin Isus Krist nas uči moliti

Godine 1977. služio sam kao cjelodnevni misionar u Cuscou, u Peruu. Moj suradnik i ja dobili smo odobrenje da sve misionare iz zone Cusco odvedemo do veličanstvenih ruševina Machu Picchu.

Pri kraju našeg posjeta ruševinama, neki su misionari željeli ići do mosta Inka, dijela planinske staze. Odmah sam u srcu osjetio Duha kako mi priječi ići tamo. Staza se nalazila na strani planine s liticom dubine od 610 metara. Na nekoliko je dijelova staza bila široka tek toliko da po njoj može hodati jedna osoba. Moj suradnik i ja rekli smo im da ne bismo trebali ići do mosta Inka.

No misionari su inzistirali da pođemo. Molbe su postajale sve jače i, usprkos onome što mi je Duh ukazao, popustio sam pritisku svojih kolega i rekao im da ćemo posjetiti most, ali samo ako ćemo biti vrlo oprezni.

Sa mnom na začelju skupine, započeli smo hodanje stazom koja vodi do mosta Inka i u početku su svi hodali polagano, kao što smo se i dogovorili. Zatim su misionari počeli hodati vrlo brzo, čak i trčati. Zanemarili su moje molbe da uspore. Osjećao sam da ih moram sustići i reći im da se moramo vratiti natrag. Bio sam daleko za njima i trebao sam brzo trčati da bih ih sustigao.

Kada sam došao do zavoja, kod prijelaza preuskog za dvoje ljudi, pronašao sam misionara koji je mirno stajao leđima okrenut prema stijenama. Upitao sam ga zašto tamo stoji. Rekao mi je da je primio poticaj da na trenutak ostane na tom mjestu, a da bih ja trebao nastaviti dalje.

Osjetio sam da hitno moram sustići one ispred nas pa mi je on pomogao proći mimo njega i mogao sam doći malo dalje niz stazu. Uočio sam da je tlo puno zelenila. Kada sam desnom nogom stao na tlo, shvatio sam, dok sam padao, da ispod zelenila nema tla. Očajnički sam se uhvatio za neke grane koje su bile ispod staze. Na trenutak sam mogao vidjeti dolje, nekih 600 metara ispod sebe, rijeku Urubambu koja protječe Svetom dolinom Inka. Osjećao sam da me snaga napustila i da je pitanje vremena kad se više neću moći držati. U tom trenutku sam se snažno pomolio. Bila je to vrlo kratka molitva. Otvorio sam usta i rekao: »Oče, pomogni mi!«

Grane nisu bile dovoljno snažne da bi izdržale težinu moga tijela. Znao sam da je kraj blizu. Upravo u trenutku kada samo što nisam pao, osjetio sam čvrstu ruku kako me zgrabila i povlačila prema gore. S tom sam se pomoći mogao nastaviti boriti i vratiti se natrag na stazu. Misionar koji je ostao iza mene je bio ta osoba koja me spasila.

No zapravo me spasio naš Otac na Nebu. Poslušao je moj glas. Ranije sam tri puta čuo glas Duha koji mi govori neka ne idem na most Inka, ali nisam poslušao taj glas. Bio sam u šoku, problijedio i nisam znao što reći. Tada sam se sjetio da su ostali misionari ispred nas pa smo ih otišli tražiti dok ih nismo pronašli i ispričali im što mi se dogodilo.

Vratili smo se do Machu Picchua, vrlo oprezno i u tišini. Na putu natrag nastavio sam biti tih, a glavom mi se vrzmala misao da je on obratio pozornost na moj glas, ali da ja nisam na njegov. U mome je srcu bila duboka bol zbog neposlušnosti njegovom glasu, a u isto vrijeme dubok osjećaj zahvalnosti za njegovu milost. On nije izvršio nada mnom pravdu svoju, već je u svojemu velikomu milosrđu spasio moj život (vidi Alma 26:20).

Na kraju dana, kada je došlo vrijeme za moju osobnu molitvu, molio sam iz srca »O[cu] milosrđa i Bog[u] svakovrsne utjehe« (2.  Korinćanima 1:3). Molio sam »iskrena srca i s pravom nakanom, imajući vjeru u Isusa Krista« (Moroni 10:4).

Rano ujutro toga istoga dana, izgovorio sam molitvu ustima, a kada sam zamalo skončao, pomolio sam mu se srcem. Promišljao sam o svojem životu do tog trenutka. Shvatio sam da je u mnogim prilikama Nebeski Otac prema meni bio milostiv. Podučio me mnogim lekcijama toga dana u Machu Picchuu te u Cuscou, u Peruu. Jedna od najvećih lekcija bila je da bih se uvijek, uvijek trebao moliti iskrena srca, s pravom nakanom, pokazujući vjeru u Krista.

Jednom je Gospodin Isus Krist »molio na nekom mjestu« i kada je »prestao, reče mu jedan od njegovih učenika: ‘Gospodine, nauči nas moliti’« (Luka 11:1). Tada je svoje učenike naučio moliti se. A danas on uči vas i mene moliti se, dok ga u svojim mislima vidimo kako se moli u Getsemaniju i govori: »Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja« (Luka 22:42). Kada se molite, želite li zaista, istinski »neka ne bude moja, nego tvoja volja«?

Pavao je opisao kako se Isus molio »u vrijeme svog zemaljskog života«, naročito u Getsemaniju: »Prikaza molitve i prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše uslišan zbog strahopoštovanja« (Hebrejima 5:7). Kada se molite, molite li se zaista ili samo izgovarate molitve? Jeste li površni u svojim molitvama?

Isus se molio snažno i razgovarao je sa svojim Ocem. »Za krštavanja svega naroda bi kršten i Isus. Dok se molio, otvori se nebo« (Luka 3:21). Kada se molite, osjećate li se kao da se nebo otvorilo? Kada ste zadnji put osjetili povezanost s nebom?

Isuse se pripremio donijeti važne odluke moleći se svome Ocu.

»Ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga.

Kad osvanu dan, dozva svoje učenike te od njih izabra Dvanaestoricu, koje prozva apostolima« (Luka 6:12–13).

Pripremate li se donijeti važne odluke moleći se svome Nebeskom Ocu? Pripremate li se za trenutak molitve?

Kada je Isus došao na američki kontinent, naučio je ljude moliti se. »A Isus im reče: Molite i dalje; premda oni još ne prestajahu moliti« (3. Nefi 19:26).

Isus nas poziva da se »moli[mo] uvijek« (NiS 10:5). Isus zna da naš Nebeski otac čuje i daje ono što je za nas najbolje. Zbog čega ponekad ne želimo primiti? Zašto?

U istom trenutku kada kažemo: »Oče na Nebu«, on čuje naše molitve te je osjetljiv na naše potrebe. I tako su njegove oči i uši sada povezane s vama. On čita naše misli i osjeća naša srca. Ništa ne možete sakriti od njega. Dakle, prekrasna stvar je da će vas on vidjeti očima ljubavi i milosti – ljubavi i milosti koje ne možemo u potpunosti razumjeti. No ljubav i milost su s njim onaj trenutak kada kažete: »Oče na Nebu«.

Stoga je trenutak molitve vrlo, vrlo sveti trenutak. On neće reći: »Ne, neću te sada saslušati jer mi dolaziš samo kada si u nevolji.« Samo ljudi to čine. On neće reći: »O, ne možeš ni zamisliti koliko sam zaposlen trenutno.« Samo ljudi to kažu.

Da se svi molimo kao što nas je Isus učio moliti moja je nada i molitva u ime Gospodina Isusa Krista. Amen.