Sakrament nam može pomoći da postanemo sveti
Razmislite na kojih pet načina možemo povećati utjecaj i moć našeg redovitog sudjelovanja u svetoj uredbi sakramenta.
Jedno od mojih najranijih sjećanja je sjećanje sakramentalnih sastanaka koji su se održavali u našoj kući u Warrnamboolu u Australiji. U naš je ogranak dolazilo 10–15 ljudi, a moj otac, jedan od trojice obnašatelja svećeništva, redovno je imao priliku blagosloviti sakrament. Sjećam se kako sam se osjećao dok je ponizno i pažljivo čitao riječi sakramentalnih molitvi. Glas mu je često podrhtavao kad bi osjetio Duha. Ponekad je morao zastati kako bi se smirio prije nego bi završio molitvu.
Kao petogodišnjak, nisam mogao u potpunosti shvatiti značenje svega što se izgovaralo i činilo, međutim, znao sam da se događalo nešto posebno. Mogao sam osjetiti miran i ohrabrujući utjecaj Duha Svetog dok je moj otac promišljao o Spasiteljevoj ljubavi za nas.
Spasitelj je naučavao: »A to uvijek činite onima koji se obrate i krste u ime moje. I to činite na spomen krvi moje koju za vas prolih, da Ocu posvjedočite kako se uvijek mene spominjete. A kako se mene uvijek budete spominjali, imat ćete Duha mojega da bude s vama« (3. Nefi 18:11).
Sve nas pozivam da razmislimo na kojih pet načina možemo uvećati utjecaj i moć našeg redovitog sudjelovanja u svetoj uredbi sakramenta, uredbi koja nam može pomoći da postanemo sveti.
1. Pripremimo se unaprijed
Svoju pripremu za sakrament možemo započeti puno prije početka sakramentalnog sastanka. Subota bi mogla biti dobro vrijeme za razmišljanje o našem duhovnom napretku i pripremi.
Smrtnost je suštinski dar na našem putu postajanja poput našeg Nebeskog Oca. Neophodno je da na njemu nailazimo na iskušenja i izazove koji nam pružaju prilike da se mijenjamo i rastemo. Kralj Benjamin je podučavao: »Naravan je čovjek neprijatelj Bogu… i bit će u vijeke vjekova, ne prepusti li se porivima Svetoga Duha, i svuče naravnoga čovjeka, i ne posveti li se pomirenjem Krista Gospodina« (Mosija 3:19). Sudjelovanje u uredbi sakramenta pruža nam priliku da još više predamo svoja srca i dušu Bogu.
Tijekom pripreme, naša srca postaju skršena dok izražavamo zahvalnost za Kristovo Pomirenje, kajemo se za naše greške i nedostatke i molimo Oca za pomoć na našem neprestanom putu postajanja više poput njega. Tada se možemo radovati prilici koju nam sakrament pruža, da se sjetimo njegove žrtve i obnovimo svoju predanost svim savezima koje smo sklopili.
2. Dođimo ranije
Naše sakramentalno iskustvo može se uvećati kada dođemo prije sastanka i prepustimo se mislima uz uvodnu glazbu.
Predsjednik Boyd K. Packer je podučavao: »Uvodna glazba, pobožno izvedena, njeguje duh. Poziva nadahnuće.«1 »Ovo nije trenutak«, objasnio je predsjednik Russell M. Nelson, »za razgovor ili prenošenje poruka, već vrijeme za meditaciju u molitvi dok se vođe i članovi duhovno pripremaju za sakrament.«2
3. Pjevajmo i učimo riječi sakramentalnih pjesama
Sakramentalna pjesma je posebno značajan dio našeg sakramentalnog iskustva. Glazba uzdiže naše misli i osjećaje. Sakramentalna pjesma ima još veći utjecaj kada se usredotočimo na riječi i na moćan nauk koji podučava. Mnogo učimo iz riječi kao što su »Ranjen, izmučen, za nas razapet«,3 »upamti i provjeri ti da’l ruke, srce očisti«,4 i »gdje pravda, milost, ljubav sva božanski tvore sklad«!5
Dok pjevamo crkvenu pjesmu pripremajući se za blagovanje od znamena, riječi mogu postati dio naše savezne predanosti. Razmislite, na primjer, o riječima: »Volimo te, Gospodine, naša srca puna su. Tvojim odabranim putem koračamo.«6
4. Sudjelujmo duhovno u sakramentalnim molitvama (vidi Moroni 4–5)
Umjesto da ne obraćamo pažnju na poznate riječi sakramentalnih molitvi, možemo mnogo toga naučiti i još više osjetiti kada duhovno sudjelujemo, razmišljajući o obvezama i pratećim blagoslovima uključenima u ove svete molitve.
Kruh i voda se blagoslivljaju i posvećuju za naše duše. Podsjećaju nas na Spasiteljevu žrtvu i da nam on može pomoći da postanemo sveti.
Molitve objašnjavaju da blagujemo od kruha u sjećanje na tijelo Sina, koje nam je dao kao otkupninu, kako bismo se osposobili za uskrsnuće, i pijemo vodu u sjećanje na krv Sina, koju je on svjesno prolio kako bismo bili otkupljeni pod uvjetom pokajanja.
U molitvama savezi počinju riječima »Da su voljni« (Moroni 4:3). Ovaj izraz može nam pružiti veliku moć. Jesmo li voljni služiti i sudjelovati? Jesmo li voljni promijeniti se? Jesmo li voljni baviti se svojim slabostima? Jesmo li voljni posegnuti prema drugima i blagosloviti ih? Jesmo li voljni vjerovati Spasitelju?
Kad se izgovore obećanja i blagujemo od sakramenta, potvrđujemo u svojim srcima da smo voljni:
-
Preuzeti na sebe ime Isusa Krista.
-
Nastojati obdržavati sve njegove zapovijedi.
-
Uvijek ga se spominjati.
Molitva završava uzvišenim pozivom i obećanjem: »Da Duh njegov uvijek bude s njima« (Moroni 4:3).
Pavao je napisao: »Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost [i] uzdržljivost« (Galaćanima 5:22–23). Dostupni su nam predivni blagoslovi i darovi ako obdržavamo svoje saveze.
5. Razmišljajmo o njemu i spomenimo ga se dok primamo sakramentalno znamenje
Pobožni trenuci kada obnašatelji svećeništva služe sakrament mogu postati sveti u našim očima.
Dok se služi kruh, možemo razmišljati o tome kako je, kao najviši čin ljubavi za nas, Spasitelj uzeo »smrt na sebe… da odriješi uze smrtne koje vezuju narod njegov« (Alma 7:12).
Možemo se prisjetiti veličanstvenog blagoslova uskrsnuća koje će »zahvatiti sve… i robove i slobodne, i muško i žensko, i opako i pravedno, a neće se izgubiti ni vlas s glave njihove, već sve će biti obnovljeno u savršenom obličju« (Alma 11:44).
Dok služe vodu, možemo se prisjetiti Spasiteljeve molbe:
»Jer, gle, ja, Bog, pretrpjeh to za sve da ne bi trpjeli oni koji se obrate…
To trpljenje prouzroči da ja, kao Bog, najveći od svih uzdrhtim od bola, i da krvarim iz svake pore i da mi trpi tijelo i duh – I htjedoh da ne pijem tu gorku čašu, i zgrozih se« (NiS 19:16, 18).
Sjećamo se da je uzeo »na se slabosti [naše] da mu se milosrđem ispuni nutrina njegova po tijelu, da bi po tijelu upoznao kako u pomoć pritjecati narodu svojemu u slabostima [našim]« (Alma 7:12).
Dok razmišljamo o svom sakramentalnom iskustvu, možemo se upitati:
-
Što ću učiniti ovaj tjedan kako bih se bolje pripremio za sakrament?
-
Bih li mogao doprinijeti pobožnosti i otkrivenju koji bi mogli pratiti početak sakramentalnog sastanka?
-
Koji je nauk podučavala sakramentalna pjesma?
-
Što sam čuo i osjetio dok sam slušao sakramentalne molitve?
-
O čemu sam razmišljao dok se služio sakrament?
Starješina David A. Bednar je podučavao: »Uredba sakramenta je sveti i ponovljeni poziv na iskreno pokajanje i duhovno obnavljanje. Čin blagovanja od sakramenta, sam po sebi, nije otpust grijeha. Ali ako se svjesno pripremamo i sudjelujemo u ovoj svetoj uredbi, skrušenog srca i raskajanog duha, onda vrijedi obećanje da možemo uvijek sa sobom imati Duha Gospodnjeg. A posvećujućom moći Duha Svetog kao našeg stalnog suputnika, možemo uvijek zadržati otpust naših grijeha.«7
Svjedočim o mnoštvu blagoslova koji su nam dostupni ako radimo na svojoj pripremi i duhovnom sudjelovanju u uredbi sakramenta. Nadalje svjedočim da su nam ovi blagoslovi dostupni zbog ljubavi našeg Oca na Nebu i beskonačne pomirbene žrtve njegovog ljubljenog Sina, Isusa Krista. U njegovo sveto ime, ime Isusa Krista. Amen.