2010. – 2019.
Hrabri u svjedočanstvu o Isusu
listopad 2016.


Hrabri u svjedočanstvu o Isusu

Ne možemo si priuštiti da naša svjedočanstva o Ocu i Sinu postanu pomućena i složena zbog kamena spoticanja.

Život vječni najveći je dar Božji i udjeljuje se onima koji »obdržava[ju] zapovijedi [Božje] i ustraj[u] do svršetka«.1 S druge strane, vječni život s našim Nebeskim Ocem uskraćuje se onima »koji nisu hrabri u svjedočanstvu o Isusu«.2 Postoji više kamena spoticanja za našu hrabrost koji nas mogu spriječiti da ostvarimo cilj vječnog života.3 Kameni spoticanja mogu biti složeni; kako ću prikazati:

Prije mnogo godina moj je otac izgradio malu kolibu na dijelu farme gdje je odrastao. Pogledi preko livada bili su iznimni. Kad su zidovi bili postavljeni za kolibu, došao sam u posjet. Bio sam iznenađen da je prozor s pogledom usmjeren izravno na stup za struju koji se nalazio nedaleko od kuće. Za mene je to bilo veliko ometanje veličanstvenog pogleda.

Slika
Stup za struju ispred pogleda kroz prozor

Rekao sam: »Tata, zašto si pustio da postave stup za struju točno usred pogleda kroz prozor?«

Moj otac, iznimno praktičan i miran čovjek, izjavio je s određenim osjećajem: »Quentine, taj stup za struju za mene je nešto najljepše na čitavoj farmi!« Zatim je objasnio: »Kada pogledam taj stup, shvatim da, za razliku od mog odrastanja ovdje, neću morati nositi vodu u spremnicima od izvora do kuće za kuhanje, pranje ruku ili kupanje. Neću morati paliti svijeću ili uljaricu navečer za čitanje. Želim vidjeti taj stup za struju točno usred pogleda kroz prozor.«

Moj je otac imao drugačiji pogled na stup za struju od mene. Njemu je taj stup predstavljao bolji život, ali meni je bio kamen spoticanja za prekrasan pogled. Moj je otac cijenio struju, svjetlo i čistoću više od estetskog pogleda. Odmah sam shvatio da taj stup, iako je bio kamen spoticanja za mene, ima veliko praktično, simbolično značenje za mog oca.

Kamen spoticanja je »prepreka vjerovanju ili razumijevanju« ili »prepreka napretku«.4 Duhovno se spotaknuti znači »upasti u grijeh ili lutanje«.5 Kamen spoticanja može biti sve što nas ometa u postizanju pravednih ciljeva.

Ne možemo si priuštiti da naša svjedočanstva o Ocu i Sinu postanu pomućena i složena zbog kamena spoticanja. Ne smijemo upasti u tu zamku. Naša svjedočanstva o njima trebaju ostati čista i jednostavna poput jednostavne obrane koju je moj otac iznio za stup za struju na farmi gdje je odrastao.

Koji su neki kameni spoticanja koji pomućuju i kompliciraju naše čisto i jednostavno svjedočanstvo o Ocu i Sinu i sprečavaju nas da budemo hrabri u tom svjedočanstvu?

Jedan su kamen spoticanja ljudske filozofije

Mi smo predani spoznaji svake vrste i vjerujemo da je »razum… slava Božja«.6 Ali mi također znamo da je omiljena strategija protivnika odvesti ljude od Boga i činiti da posrnu naglašavajući ljudske filozofije više od Spasitelja i njegovih učenja.

Apostol Pavao bio je siguran svjedok Isusa Krista zbog čudesnog iskustva sa Spasiteljem koje mijenja život.7 Pavlova jedinstvena pozadina pripremila ga je da se poveže s ljudima iz mnogih kultura. Volio je »iskrenu jednostavnost« Solunjana i »blagu sućut« Filipljana. 8 U početku je smatrao težim povezati se s učenim i profinjenim Grcima. U Ateni na Areopagu pokušao je filozofski pristup i bio odbačen. Korinćane je odlučio jednostavno podučiti »nauk Krista raspetoga«.9 Upotrijebio bih riječi apostola Pavla:

»I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage

da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.«10

Neka od najveličanstvenijih izvješća iz Svetih pisama o Spasitelju i njegovom poslanju izložena su u 1. Korinćanima. Jedno poglavlje – 15 – primilo je pažnju diljem svijeta kroz izvedbe oratorija Mesija11 Georgea Friderica Handela. Ono sadrži duboke nauke o Spasitelju. U trećem dijelu Mesije, odmah nakon zborskog dijela »Aleluja«, većina korištenih stihova je iz 1. Korinćanima 15. U nekim od ovih stihova Pavao lijepo opisuje neka od Spasiteljevih postignuća:

»Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih!

…  Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih.

Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti… 

Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? …

A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!«12

Znamo da se otpadništvo dogodilo djelomično zato što su ljudske filozofije bile uzvišene iznad Kristovog temeljnog, neophodnog nauka. Umjesto da se podučava jednostavnost Spasiteljeve poruke, mnoge su jasne i dragocjene istine bile promijenjene ili izgubljene. Zapravo, kršćanstvo je prihvatilo neke grčke filozofske predaje kako bi izmirilo vjerovanja ljudi s postojećom kulturom. Povjesničar Will Durant je napisao: »Kršćanstvo nije uništilo poganstvo; prihvatilo ga je. Grčka misao, na umoru, oživjela je promijenjena.«13 U povijesti, i u naše vrijeme, neki ljudi odbacuju evanđelje Isusa Krista zato što, po njihovom mišljenju, nema odgovarajuću intelektualnu profinjenost.

Na početku Obnove mnogi su barem tvrdili da slijede Spasiteljeva učenja. Mnoge su se zemlje smatrale kršćanskim narodima. Ali čak je i tada postojalo proroštvo o težem razdoblju u naše vrijeme.

Heber C. Kimball bio je jedan od originalne dvanaestorice apostola ove rasporedbe i prvi savjetnik predsjednika Brighama Younga. On je upozorio: »Vrijeme će doći kad ćemo… će biti teško raspoznati lice sveca od lica neprijatelja naroda Božjeg. Tada će biti… iščekivanje velikog sita, jer će doći vrijeme za veliko prosijavanje, i mnogi će pasti.« Zaključio je da »dolazi TEST«.14

U naše se vrijeme utjecaj kršćanstva u mnogim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, znatno smanjio. Bez vjerskih uvjerenja nema osjećaja odgovornosti prema Bogu. U skladu s time, teško je utvrditi univerzalne vrijednosti o tome kako živjeti. Filozofije koje se čvrsto obdržavaju često su u međusobnom sukobu.

Nažalost, to se također događa s nekim članovima Crkve koji izgube svoj smjer i padnu pod utjecaj trenutne ideje – od kojih mnoge očito nisu pravedne.

U skladu s proroštvom Hebera C. Kimballa, starješina Neal A. Maxwell je 1982. godine rekao: »Mnogo će se prosijavanja dogoditi zbog posustajanja u pravednom ponašanju za koje se osoba ne kaje. Neki će odustati umjesto da izdrže do svršetka. Neke će obmanuti prebjezi. Slično tome, drugi će biti uvrijeđeni, jer dostatni su svakoj rasporedbi njezini kameni spoticanja!«15

Još jedan kamen spoticanja jest odbijanje promatranja grijeha u njegovom pravom svjetlu

Jedan od jedinstvenih i uznemirujućih aspekata našeg vremena jest da se mnogi ljudi ponašaju grešno, no odbijaju to smatrati grešnim. Ne osjećaju kajanje niti spremnost priznati da je njihovo ponašanje moralno krivo. Čak i neki koji tvrde da vjeruju u Oca i Sina nepravično zauzimaju stav da brižni Otac na Nebu ne bi trebao tražiti posljedice za ponašanje koje je suprotno njegovim zapovijedima.

Ovo je očito bio stav koji je prihvatio Korijanton, sin Alme mlađega u Mormonovoj knjizi. On je prihvatio teško nemoralno ponašanje i Alma ga je savjetovao. Mi smo blagoslovljeni da je veliki prorok Alma, koji je osobno iskusio »najtamnij[i] bezdan [i] čudesno svjetlo16 zabilježio poduku koju je iznio. U 39. poglavlju Alme čitamo kako je on savjetovao ovog sina tijekom procesa pokajanja, a zatim je objasnio kako će Krist doći preuzeti grijehe. On je pojasnio Korijantonu potrebu za pokajanjem zato što »ništa nečisto ne može baštiniti kraljevstva Božja«.17

Poglavlje Alma 42 sadrži neke od najveličanstvenijih nauka o Pomirenju u svim Svetim pismima. Alma je pomogao Korijantonu razumjeti kako nije »nepravedno da se grešnik prepusti stanju bijede«.18 Ali je napomenuo da je počevši s Adamom milosrdni Bog omogućio »[vrijeme] za obraćenje« zato što bi bez pokajanja »velebni naum spasenja bio… onemogućen«.19 Alma je također utvrdio da je Božji naum »naum sreće«.20

Almina su učenja veoma poučna: »Jer gle, pravda provodi sve svoje zahtjeve, a i milosrđe polaže pravo na sve što je njegovo, i stoga se ne spašava nitko doli istinski raskajani.«21 Kada se vide u svojem pravom svjetlu, veličanstveni blagoslovi pokajanja i poslušnosti Spasiteljevim naučavanjima neizrecivo su važni. Nije nepošteno biti jasan, kao što je Alma bio s Korijantonom, o posljedicama grešnih izbora i nedostatka pokajanja. Često se izjavljuje: »Prije ili kasnije svi trebaju sjesti na gozbu posljedica.«22

Čudesan i celestijalan blagoslov Spasiteljevog Pomirenja jest da se kroz pokajanje grešno ponašanje briše. Nakon Korijantonovog pokajanja Alma je zaključio: »Želim da ne dopustiš da te to još smeta, i samo tvoji grijesi nek te smetaju onim nemirom koji će te privesti k obraćenju.«23

Gledanje povrh cilja je kamen spoticanja

Prorok Jakov nazvao je drevne Židove »narod[om] tvrde šije« koji je prezirao jednostavnost, »ubija[o] proroke, i traž[io] ono što ne moga[še] razumjeti. Stoga oni moraju svakako pasti zbog sljepoće svoje, a ta sljepoća dođe zbog gledanja povrh cilja.«24

Iako postoje mnogi primjeri gledanja povrh cilja25, značajan primjer u naše vrijeme je ekstremizam. Evanđeoski ekstremizam je situacija kada netko uzvisuje bilo koje evanđeosko načelo iznad drugih jednako važnih načela i zauzima stav koji je udaljen od učenja crkvenih vođa ili suprotan njima. Jedan je primjer kada se netko zalaže za dodavanje jednom dijelu Riječi mudrosti, njegove promjene ili primarno naglašavanje. Drugi je skupa priprema za »scenarij sudnjeg dana«. U oba su primjera drugi potaknuti prihvatiti osobna tumačenja. »Pretvorimo li zakon o zdravlju ili bilo koje drugo načelo u oblik vjerskog fanatizma, mi gledamo povrh cilja.«26

Govoreći o važnom nauku, Gospodin je izjavio: »Tko god proglašava više ili manje od toga, taj nije od mene.«27 Kada uzvisujemo bilo koje načelo na način koji umanjuje našu predanost drugim jednako važnim načelima ili zauzmemo stav koji je suprotan naučavanjima crkvenih vođa ili koji ga premašuje, mi gledamo povrh cilja.

Osim toga, neki članovi uzdižu ideje, od kojih su mnoge dobre, na razinu veću od temeljnog evanđeoskog nauka. Oni zamjenjuju svoju odanost ideji kao svoju prvenstvenu obvezu i snižavaju svoju predanost Spasitelju i njegovim naučavanjima na drugo mjesto. Uzdignemo li bilo što iznad naše odanosti Spasitelju, ako naše ponašanje prepoznaje njega kao samo još jednog učitelja, ne kao božanskog Sina Božjega, tada gledamo povrh cilja. Isus Krist jest cilj!

U 76. odsjeku Nauka i saveza pojašnjeno je da biti »hrabri u svjedočanstvu o Isusu«28 znači jednostavni, temeljni test između onih koji će baštiniti blagoslove celestijalnog kraljevstva i onih u nižem terestrijalnom kraljevstvu. Kako bismo bili hrabri, moramo se usredotočiti na moć Isusa Krista i njegove pomirbene žrtve kako bismo nadvladali smrt i kroz pokajanje se očistili od grijeha i slijedili Kristov nauk.29 Također trebamo svjetlo i spoznaju o Spasiteljevom životu i učenjima da nas vode na stazi saveza, uključujući svete uredbe hrama. Moramo biti postojani u Kristu, gostiti se njegovom riječju i ustrajati do svršetka.30

Zaključak

Ako ćemo biti hrabri u svojem svjedočanstvu o Isusu, moramo izbjegavati kamene spoticanja koji hvataju u klopku mnoge inače časne muškarce i žene i sprečavaju njihov napredak. Odlučimo uvijek biti u njegovoj službi. Dok tražimo spoznaju, trebamo izbjegavati ljudske filozofije koje umanjuju našu predanost Spasitelju. Moramo vidjeti grijeh u njegovom pravom svjetlu i prihvatiti Spasiteljevo Pomirenje kroz pokajanje. Trebamo izbjegavati gledanje povrh cilja i usredotočiti se na Isusa Krista, našeg Spasitelja i Otkupitelja, te slijediti njegov nauk.

Moj je otac vidio stup kao sredstvo pružanja struje, svjetla i obilja vode za kuhanje i čišćenje. To je bio odskočni kamen u poboljšanju njegovog života.

Jedan pisac predlaže da kameni spoticanja mogu biti pretvoreni u »odskočne kamenove za plemenitu osobnost i za Nebo«.31

Za nas, biti hrabri u svjedočanstvu o Isusu je odskočni kamen prema kvalificiranju za Spasiteljevu milost i celestijalno kraljevstvo. Isus Krist je jedino ime pod nebom po kojem možemo biti spašeni.32 Iznosim svoje sigurno svjedočanstvo i o njegovoj božanstvenosti i o njegovoj uzvišenoj ulozi u Očevom naumu. U ime Isusa Krista. Amen.

Napomene

  1. Nauk i savezi 14:7; vidi i Ivan 17:3

  2. Nauk i savezi 76:79

  3. Vidi Odani vjeri: Evanđeoska okosnica (2004.), 173–175

  4. Merriam-Webster’s Collegiate Dictionary, 11. izdanje (2003.), »stumbling block«

  5. Merriam-Webster’s Collegiate Dictionary, »stumble«

  6. Nauk i savezi 93:36

  7. Vidi Djela 9:1–9; 26:13–18

  8. Vidi Frederic W. Farrar, The Life and Work of St. Paul (1898.), 319

  9. Vidi Farrar, The Life and Work of St. Paul 319–320

  10. 1. Korinćanima 2:4–5

  11. Vidi George Frideric Handel, Messiah, uredio T. Tertius Noble (1912.)

  12. 1. Korinćanima 15:20–22, 55, 57

  13. Will Durant, The Story of Civilization, 3. svezak, Caesar and Christ (1944.), 595

  14. Heber C. Kimball, u Orson F. Whitney, Life of Heber C. Kimball (1945.), 446

  15. Neal A. Maxwell, »Be of Good Cheer«, Ensign, studeni 1982., 68

  16. Mosija 27:29

  17. Alma 40:26

  18. Alma 42:1 U nauku svetaca posljednjih dana brine se za cijeli ljudski rod, uključujući one koji ne čuju za Krista u ovom životu, djecu koja umru prije dobi odgovornosti i one koji nemaju razumijevanja (vidi Nauk i savezi 29:46–50; 137:7–10).

  19. Alma 42:5

  20. Alma 42:8

  21. Alma 42:24

  22. Robert Louis Stevenson, u Carla Carlisle, »A Banquet of Consequences«, Country Life, 6. srpnja, 2016., 48 Gospođa Carlisle daje zaslugu za citat Robertu Louisu Stevensonu. Neki daju zaslugu drugima.

  23. Alma 42:29

  24. Jakov 4:14

  25. U članku koji sam napisao za crkvene časopise 2003. godine naglasio sam četiri područja koja mogu stvoriti teološku sljepoću i spoticanje koje je Jakov opisao: nadomještanje evanđeoskih istina ljudskim filozofijama, evanđeoski ekstremizam, herojski pothvati kao zamjena za svakodnevno posvećenje i uzdizanje pravila iznad nauka (vidi »Looking beyond the Mark«, Liahona, ožujak 2003., 21–24).

  26. Quentin L. Cook, »Looking beyond the Mark«, Liahona, ožujak 2003., 22

  27. Nauk i savezi 10:68

  28. Nauk i savezi 76:79

  29. Vidi 2. Nefi 31:17–21

  30. Vidi 2. Nefi 31:20–21

  31. Henry Ward Beecher, u Tryon Edwards, A Dictionary of Thoughts (1891.), 586

  32. Vidi 2. Nefi 31:21; Mosija 3:17