Sabiranje Božje obitelji

Moja draga braćo i sestre, radujem se ovoj prilici što mogu biti s vama na početku ovog zasjedanja Općeg sabora. Izražavam vam najsrdačniju dobrodošlicu.

Opći sabor oduvijek je bio vrijeme sabiranja svetaca posljednjih dana. Odavno smo prerasli mogućnost sabiranja na jednom mjestu, no Gospodin je osigurao načine da blagoslovi Općeg sabora dopru do vas gdje god se nalazili. Iako je dojmljivo vidjeti sabiranje svetaca u ovom velikom Konferencijskom centru, mi koji stojimo za ovom govornicom uvijek imamo u mislima milijune ljudi koji se s nama sabiru diljem svijeta kako bi gledali i slušali sabor. Mnogi od vas sabrali ste se s vašim obiteljima, a neki su se možda sabrali s prijateljima ili drugim članovima Crkve.

Gdje god se nalazili i kako god slušate moj glas, molim vas, znajte da iako niste osobno s nama, osjećamo da ste s nama u duhu. Nadamo se da ćete se svi osjećati kao jedno s nama – da ćete osjećati duhovnu moć koja dolazi kada god se zbor vjernika sabere u ime Isusa Krista.

Osjetio sam poticaj govoriti vam danas o drugom obliku sabiranja. Ovaj se oblik ne događa samo svakih šest mjeseci, poput Općeg sabora. Umjesto toga, on je neprekidan od prvih dana Obnove Crkve, a posljednjih se godina ubrzava. Govorim o sabiranju Božje obitelji.

Kako bismo opisali ovo sabiranje, najbolje bi bilo započeti s trenutkom prije nego smo rođeni, prije onoga što Biblija naziva »počet[ak]« (Postanak 1:1). U tom smo trenutku živjeli s Nebeskim Ocem kao njegova duhovna djeca. To se odnosi na svaku osobu koja je ikada živjela na Zemlji.

Vidite, naziv »brat« i »sestra« nisu nam samo prijateljski pozdravi ili izrazi umiljatosti. Oni su izražaji vječne istine: Bog je doslovno Otac cijelog čovječanstva; svatko je od nas dio njegove vječne obitelji. Zato što nas voli ljubavlju savršenog Oca, želi da napredujemo i unaprjeđujemo se te postanemo poput njega. Odredio je naum po kojem bismo došli na Zemlju, u obiteljima, i imali iskustva koja bi nas pripremila za povratak njemu i da živimo kako on živi.

Središnji dio ovog nauma bilo je obećanje da će Isus Krist prinijeti sebe kao žrtvu, kako bi nas spasio od grijeha i smrti. Naš je zadatak u tom naumu prihvatiti Spasiteljevu žrtvu poslušnošću zakonima i uredbama evanđelja. Vi i ja smo prihvatili ovaj naum. Zapravo, radovali smo se u njemu iako je to značilo da ćemo napustiti nazočnost našega Oca i zaboraviti ono što smo iskusili ondje s njime.

No, nismo poslani ovdje da bismo bili u potpunosti u mraku. Svakome od nas dan je dio Božjeg svjetla, zvan »Svjetlo Kristovo«, da bi nam pomogao razlučiti između dobra i zla, ispravnog i krivog. Iz tog razloga čak i oni koji žive s malo znanja ili bez ikakvog znanja o Očevom naumu i dalje mogu osjetiti, u svojem srcu, da su određene radnje pravedne i moralne, dok druge nisu.

Čini se da naš osjećaj za pravo i krivo postaje posebno oštar kada odgajamo svoju djecu. Kod svakog je roditelja urođena želja da svoju djecu podučava moralnim vrlinama. To je dio čuda nauma Nebeskoga Oca. On želi da njegova djeca dođu na Zemlju, slijedeći vječni obrazac obitelji kakav postoji na nebu. Obitelji su osnovne organizacijske jedinice vječnih sfera pa je on nakanio da one isto budu osnovne jedinice na Zemlji. Iako su zemaljske obitelji daleko od savršenih, one Božjoj djeci daju najbolju priliku da im se izrazi dobrodošlica u svijet s jedinom ljubavi na Zemlji koja dolazi blizu onome što smo osjetili na nebu – roditeljskom ljubavi. Obitelji su, također, najbolji način da se sačuvaju i prenose moralne vrline i istinita načela koja će nas najvjerojatnije odvesti natrag u Božju nazočnost.

Tek vrlo maleni dio Božje djece zadobije, tijekom ovog života, potpuno razumijevanje Božjeg nauma, zajedno s pristupom svećeničkim uredbama i savezima koji čine Spasiteljevu pomirbenu moć potpuno djelotvornom u našim životima. Čak i oni s najboljim roditeljima mogu živjeti vjerno u skladu sa svjetlom koje imaju, ali nikada ne čuti za Isusa Krista i njegovo Pomirenje niti biti pozvani da budu kršteni u njegovo ime. To je bila istina za bezbrojne milijune naše braće i sestara kroz čitavu povijest svijeta.

Neki bi to mogli smatrati nepoštenim. Čak bi mogli to uzeti kao dokaz da nema nauma, nema određenih uvjeta za spasenje – osjećajući da pravedan, brižan Bog ne bi stvorio naum koji je dostupan samo malom dijelu njegove djece. Drugi bi mogli zaključiti da je Bog zasigurno unaprijed odredio koju će od svoje djece spasiti te omogućio da im evanđelje bude dostupno, dok oni koji nikada ne čuju evanđelje jednostavno nisu »odabrani«.

No vi i ja znamo, zbog istina obnovljenih preko proroka Josepha Smitha, da je Božji naum puno brižniji i pravedniji od toga. Naš je Nebeski Otac željan sabrati i blagosloviti svu svoju obitelj. Iako zna da neće svi od njih odabrati biti sabrani, njegov naum svakom od njegove djece daje priliku da prihvate ili odbace njegov poziv. A obitelji su u srži ovog nauma.

Prije mnogo stoljeća, prorok Malahija je rekao da će u nadolazeće vrijeme Bog poslati Iliju da »obrati srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima« (Malahija 4:6).

Ovo je proročanstvo bilo toliko važno da ga je Spasitelj citirao kada je posjetio Amerike nakon svojeg Uskrsnuća (vidi 3 Nefi 25:5–6). A kada je anđeo Moroni posjetio proroka Josepha Smitha, i on je citirao to proročanstvo o Iliji i srcima, ocima i djeci (vidi Joseph Smith – Povijest 1:36–39).

Danas je 1. travnja. Dva dana od danas, 3. travnja, obilježit će se 181 godina od dana kada je Malahijino proročanstvo ispunjeno. Toga je dana Ilija došao i dao Josephu Smithu svećeničku moć da pečati obitelji za vječnost (vidi NiS 110:13–16).

Od toga dana do danas, zanimanje za istraživanje obiteljske povijesti poraslo je eksponencijalno. Čini se da su ljudi, u sve većem broju, privučeni svojim precima s više od puke radoznalosti. Diljem svijeta nastaju rodoslovne knjižnice, udruženja i tehnologije kako bi podržale ovo zanimanje. Moć interneta da poboljša komunikaciju omogućilo je obiteljima da zajedno rade na istraživanju obiteljske povijesti s brzinom i temeljitošću koje nikada prije nisu bile moguće.

Zašto se sve to događa? Zbog nedostatka boljeg izraza, mi to nazivamo »duh Ilije«. Mogli bismo to nazvati i ispunjenjem proročanstva. Svjedočim da je Ilija došao. Srca djece – vas i mene – okrenula su se ocima, našim precima. Privrženost koju osjećate prema svojim precima dio je ispunjenja toga svjedočanstva. Ona je duboko usađena u vaš osjećaj toga tko ste. No, to je puno više od samo naslijeđene DNK.

Na primjer, dok slijedite poticaje da učite o svojoj obiteljskoj povijesti, možete otkriti da daleki rođak ima neke od vaših crta lica ili vaše zanimanje za knjige ili vaš talent za pjevanje. To bi mogli biti vrlo zanimljivo i čak pronicljivo. No, ako vaš rad tu stane, osjetit ćete da nešto nedostaje. To je zato što sabiranje i ujedinjavanje Božje obitelji zahtijeva više od samo toplih osjećaja. Ono zahtijeva svete saveze koji se sklapaju svećeničkim uredbama.

Mnogi od vaših predaka nisu primili ove uredbe. No u Božjoj providnosti, vi jeste. I Bog je znao da ćete se osjećati privučeni svojim precima u ljubavi te da imate tehnologiju potrebnu da ih prepoznate. Također je znao da ćete živjeti u trenutku kada će pristup svetim hramovima, gdje se uredbe mogu izvršiti, biti veći nego ikada u povijesti. I znao je da će vam povjeriti ostvarivanje ovog djela za vaše pretke.

Naravno, svi mi imamo mnoge neodložne i važne odgovornosti za koje je potrebna naša pažnja i vrijeme. Svi mi pronalazimo dijelove onoga što Gospodin očekuje od nas da učinimo povrh naših sposobnosti. Na sreću, Gospodin je osigurao način da svako od nas stekne pouzdanje i zadovoljstvo u našem cijelom služenju, uključujući služenje u obiteljskoj povijesti. Stječemo snagu da činimo ono što on traži kroz našu vjeru da Spasitelj ne daje zapovijedi »osim ako ne pripravi put za [nas] da mo[žemo] izvršiti ono što [nam] zapovjedi« (1 Nefi 3:7).

Iz iskustva znam da je to istina. Prije mnogo godina, kao sveučilišni student, upoznao sam čovjeka koji je radio za jednu od najvećih računalnih tvrtki na svijetu Bilo je to u ranim danima informatike, a baš se dogodilo da ga je ta tvrtka poslala da proda računala Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Koliko sam mogao vidjeti, ovaj prodavač nije ni u što vjerovao. Ipak je s divljenjem i zavisti rekao: »Oni u ovoj Crkvi vrše ono što zovu ‘rodoslovljem’, tražeći imena ljudi koji su mrtvi, pokušavajući prepoznati svoje pretke. Ljudi, uglavnom žene, žurili su se između ormarića, tražeći podatke po malim karticama.« Ako se dobro sjećam, rekao je da su žene nosile tenisice kako bi se mogle brže kretati. Muškarac je nastavio: «Kada sam vidio veličinu onoga što pokušavaju učiniti, shvatio sam da sam otkrio razlog iz kojeg su izumljena računala.«

Pa, bio je djelomično u pravu. Računala će biti važan dio budućeg djela obiteljske povijesti – samo ne računala koja je on prodavao. Nadahnuti je vođa Crkve odlučio ne kupiti njegova računala. Crkva je trebala pričekati tehnologiju koja u tom trenutku još nije bila ni zamišljena. No, tijekom mnogih godina od tada, naučio sam da čak ni najbolja tehnologija nikada ne može zamijeniti objavu s neba, poput one koju je vođa Crkve primio. Ovo je duhovno djelo i Gospodin ga usmjerava preko svojeg Svetog Duha.

Prije samo nekoliko tjedana, radio sam na svojoj obiteljskoj povijesti sa savjetnikom uz sebe i drugim pomoćnikom preko telefona. Na računalnom zaslonu preda mnom bio je problem izvan moje smrtne moći da ga riješim. Vidio sam dva imena, koja su mi poslana čudima tehnologije, osoba koje bi mogle čekati hramske uredbe. Problem je bio što su imena bila različita, no postojao je razlog za vjerovati da se radilo o istoj osobi. Zadatak je bio odrediti što je istina.

Zamolio sam svoje savjetnike da mi kažu. Rekli su: »Ne, vi morate odabrati.« I bili su u potpunosti sigurni da ću otkriti istinu. Računalo me, sa svom svojom moći i podacima, ostavilo s blagoslovom zurenja u ta imena na zaslonu, procjenjivanja dostupnih podataka, traženja drugog istraživanja, tihe molitve i otkrivanja što je istina. Dok sam se molio, sa sigurnošću sam znao što učiniti – baš kao što sam znao u drugim situacijama kada sam se trebao osloniti na nebesku pomoć za rješavanje problema.

Ne znamo koja će čudesa Bog nadahnuti ljude da stvore kako bi pomogla u njegovom djelu sabiranja njegove obitelji. No, koja god čudesna otkrića došla, njihovo će korištenje zahtijevati da Duh djeluje u ljudima poput vas i mene. To nas ne treba iznenaditi. Nakon svega, ovo su Božji ljubljeni sinovi i kćeri. On će poslati bilo kakvo nadahnuće koje je potrebno kako bi im dao priliku da mu se vrate.

U nedavnim su godinama mladi Crkve reagirali na duh Ilije na nadahnjujući način. Mnogi sada imaju vlastite hramske preporuke ograničenog korištenja i često ih koriste. Hramske krstionice imaju više posla nego ikada prije; neki su hramovi trebali čak prilagoditi rasporede da udovolje povećanju broja mladih koji idu u hram.

To je prije bila rijetka, ali dobrodošla iznimka da donose imena svojih predaka u hram. Sada je to mjerilo i vrlo često su sami mladi ti koji su pronašli te pretke.

Uz to, mnogi su mladi otkrili da je odvajanje njihovog vremena za vršenje istraživanja obiteljske povijesti i hramskog djela produbilo njihovo svjedočanstvo o naumu spasenja. Ono je povećalo utjecaj Duha u njihovom životu i smanjilo utjecaj neprijatelja. Pomoglo im je osjetiti se bliže svojoj obitelji i Gospodinu Isusu Kristu. Naučili su da ovo djelo ne spašava samo mrtve, spašava i sve nas (vidi NiS 128:18).

Mladi su pohvalno shvatili viziju, a sada to trebaju učiniti njihovi roditelji. Mnogo je ljudi koji su prihvatili krštenje u duhovnom svijetu zbog djela koje su izvršili mladi i oni čekaju na druge uredbe koje samo odrasli mogu izvršiti u hramovima diljem svijeta. Djelo sabiranja obitelji Nebeskoga Oca nije samo za mlade i nije samo za djedove i bake. Ono je za sve. Svi smo mi sabirači.

Ovo je djelo našeg naraštaja, ono što je apostol Pavao nazvao »punin[om] vremena« kad je rekao da će Bog »obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji [u] njemu« (Efežanima 1:10). To je omogućeno kroz pomirbeno djelo ljubljenog Božjeg Sina Isusa Krista. Zbog njega, naši članovi obitelji »koji [su] nekoć bili ‘daleko’ postadoše ‘blizu’ krvlju Kristovom. On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što pregradu koja ih je rastavljala… sruši« (Efežanima 2:13–14). Vi ste to osjetili, kao i ja, kada ste iskusili povećanje ljubavi dok ste gledali u sliku pretka. Osjetili ste to u hramu kada se ime na kartici činilo kao više od imena pa si niste mogli pomoći, a ne osjetiti da je ova osoba bila svjesna vas i da je osjetila vašu ljubav.

Svjedočim da Bog Otac želi da njegova djeca ponovno dođu doma u obiteljima i slavi. Spasitelj živi. On usmjerava i blagoslivlja ovo djelo te bdije nad nama i vodi nas. Zahvaljuje vam za vjerno služenje u sabiranju obitelji njegovog Oca, a ja vam obećavam nadahnutu pomoć koju tražite i trebate. U ime Isusa Krista. Amen.