Pripraviti put

Kad sam imao 30 godina, počeo sam raditi za maloprodajni lanac u Francuskoj. Jednoga me dana predsjednik tvrtke, dobar čovjek druge vjere, pozvao u svoj ured. Njegovo me pitanje iznenadilo: »Upravo sam doznao da si svećenik u svojoj crkvi. Je li to točno?«

Odgovorio sam: »Da, točno je. Obnašam svećeništvo.«

Vidljivo zainteresiran odgovorom, upitao je dalje: »Jesi li pohađao teološki vjeronauk?«

»Naravno«, odgovorio sam, »u dobi od 14 do 18 godina, i proučavao sam lekcije vjeronauka gotovo svaki dan!« Skoro je pao sa svog stolca.

Na moje veliko iznenađenje, nekoliko tjedana kasnije me pozvao u svoj ured kako bi mi ponudio mjesto direktora u jednoj od njegovih tvrtki. Bio sam zapanjen i izrazio svoju brigu da sam previše mlad i neiskusan da bih obnašao tako važnu dužnost. S blagim osmijehom je rekao: »To je možda točno, no nije važno. Poznajem tvoja načela i znam što si naučio u svojoj crkvi. Trebam te.«

Bio je u pravu o tome što sam naučio u Crkvi. Godine koje su uslijedile bile su pune izazova i ne znam bih li imao ikakvog uspjeha da nisam imao iskustvo koje sam stekao služeći u Crkvi još otkad sam bio mladić.

Bio sam blagoslovljen odrastanjem u malom ogranku. Budući da je članova bilo malo, mladi su bili pozvani da aktivno sudjeluju u svim aspektima ogranka. Bio sam vrlo zaposlen i sviđalo mi se što mogu biti koristan. Nedjeljom sam službovao na sakramentalnom stolu, služio u svom svećeničkom zboru i vršio razne druge pozive. Tijekom tjedna često sam pratio oca i druge odrasle obnašatelje svećeništva u kućnom podučavanju članova, pružanju utjehe bolesnima i izmučenima i pomaganju potrebitima. Nitko nije smatrao da sam premlad da služim ili čak da vodim. Za mene je sve to bilo normalno i prirodno.

Služba koju sam služio tijekom tih tinejdžerskih godina pomogla mi je izgraditi svoje svjedočanstvo i čvrsto utemeljiti život na evanđelju. Bio sam okružen dobrim i suosjećajnim muškarcima koji su bili predani koristiti svoje svećeništvo kako bi blagoslovili tuđe živote. Želio sam biti poput njih. Služeći s njima naučio sam, puno više nego što sam tada to shvaćao, kako biti vođa u Crkvi i u svijetu.

Imamo mnogo mladića koji prisustvuju ovom zasjedanju večeras ili koji ga gledaju ili slušaju, a koji obnašaju Aronovo svećeništvo. Dok gledam u publiku, vidim da mnogi od vas sjede do starijih muškaraca, možda vaših očeva, djedova, starije braće ili svećeničkih vođa – svi su obnašatelji Melkisedekovog svećeništva. Vole vas i, većim djelom, došli su večeras ovdje kako bi bili s vama.

Ovo okupljanje naraštaja pruža nevjerojatnu viziju jedinstva i bratstva koje postoji između dva Božja svećeništva. Iako nose različita službeništva i ovlasti, Aronovo i Melkisedekovo svećeništvo neodvojivi su partneri u djelu spasenja. Idu ruku pod ruku i silno trebaju jedno drugo.

Savršen model tijesne veze koja postoji između ova dva svećeništva prikazan je u razgovoru između Isusa i Ivana Krstitelja. Može li itko uopće zamisliti Ivana Krstitelja bez Isusa? Kakvo bi bilo Spasiteljevo službeništvo da nije bilo pripremnog rada koji je Ivan izvršio?

Ivanu Krstitelju je dana jedna od najveličanstvenijih službi koje postoje: »da pripravi put Gospodnji«,¹ da ga krsti vodom i da pripremi narod da ga prihvati. Ovaj »pravedan i… posvećen čovjek«,² koji je zaređen u manje svećeništvo, bio je savršeno svjestan i važnosti i ograničenja svog službeništva i ovlasti.

Ljudi su se okupljali oko Ivana kako bi ga slušali i kako bi ih on krstio. Ljudi su ga poštovali i cijenili kao čovjeka Božjeg. No kad se Isus pojavio, Ivan je ponizno ustuknuo pred većim od sebe i objavio: »Ja krstim vodom… a među vama stoji… onaj koji dolazi poslije mene. Ja mu nisam dostojan odriješiti sveze na obući.«³

Isus Krist, Jedinorođenac Očev, koji je obnašao više svećeništvo, ponizno je prepoznao Ivanovu ovlast. Spasitelj je o njemu rekao: »Između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja«.⁴

Samo zamislite što bi se događalo u našim svećeničkim zborovima da je odnos između obnašatelja dva svećeništva nadahnut obrascem koji su uspostavili Isus i Ivan Krstitelj. Moja mlada braćo iz Aronovog svećeništva, poput Ivanove, vaša je uloga »pripraviti put«⁵ za veliko djelo Melkisedekovog svećeništva. Činite to na mnoge različite načine. Poslužujete uredbe krštenja i sakramenta. Pomažete pripremiti narod za Gospodina naviještajući evanđelje, »[posjećujući] kuću svakog člana«⁶ i »[bdijući] nad crkvom«.⁷ Pomažete siromašnima i potrebitima skupljanjem posnih prinosa i sudjelujete u brizi o crkvenim sastajalištima i drugim vremenitim izvorima. Vaša uloga je važna, potrebna i sveta.

Moja odrasla braćo, bilo da ste očevi, biskupi, savjetnici Mladića ili jednostavno obnašatelji Melkisedekovog svećeništva, možete slijediti Spasiteljev primjer okrećući se svojoj braći koja obnašaju manje svećeništvo i pozivajući ih da rade s vama. Zapravo, ovaj poziv dolazi od samoga Gospodina. Rekao je: »Dakle, povedite sa sobom one koji su zaređeni u manje svećeništvo, i pošaljite ih pred sobom da zakazuju sastanke, i da pripravljaju put, te da odlaze na sastanke na koje vi sami ne možete otići.«⁸

Dok pozivate svoju mlađu braću da »pripravljaju put« pomažete im prepoznati i cijeniti svetu ovlast koju obnašaju. Čineći to, pomažete im da priprave vlastiti put dok se pripremaju za dan kad će primiti i primjenjivati više svećeništvo.

Dozvolite mi da iznesem istinitu priču o Alexu, tihom, pažljivom i pametnom mladom svećeniku. Jedne je nedjelje biskup Alexa zatekao samog u razredu, vidno uznemirenog. Mladić je objasnio koliko mu je bolno i teško ići u crkvu bez svog oca, koji nije bio član. Zatim je sa suzama u očima rekao da bi možda bilo bolje da napusti Crkvu.

Iskreno zabrinut za ovog mladića, biskup je odmah okupio vijeće odjela kako bi pomogli Alexu. Njegov je plan bio jednostavan: da bi držali Alexa aktivnim i pomogli mu da razvije iskreno svjedočanstvo o evanđelju, trebali su ga »okružiti dobrim ljudima i dati mu da izvršava važne stvari«.

Ubrzo su svećenička braća i svi članovi odjela udružili snage kako bi pomogli Alexu i izrazili svoju privrženost i podršku. Vođa skupine velikih svećenika, čovjek velike vjere i ljubavi, odabran je da bude njegov suradnik za kućno učiteljstvo. Članovi biskupstva uzeli su ga pod svoje i postavili za svojeg najbližeg suradnika.

Biskup je rekao: »Držali smo Alexa zaposlenim. Pomagao je na vjenčanjima, sprovodima, u posvećivanju grobova, krstio je nekoliko novih članova, zaređivao mladiće u službu Aronovog svećeništva, podučavao mlade lekcijama, podučavao misionare, otključavao zgradu zbog sabora i zaključavao je kasno navečer nakon sabora. Radio je na projektima služenja, pratio me u posjetu starijim članovima u hospicijima, držao govore na sakramentalnom sastanku, posluživao sakrament bolesnima u bolnicama i njihovim domovima i postao jedan od nekolicine korisnih ljudi na koje sam se kao biskup mogao potpuno osloniti.«

Malo po malo, Alex se promijenio. Njegova vjera u Gospodina se povećala. Stekao je pouzdanje u sebe i u moć svećeništva koje je obnašao. Biskup je zaključio: »Alex je bio i uvijek će biti jedan od mojih najvećih blagoslova tijekom moje uloge biskupa. Kakva li je povlastica bila surađivati s njime. Iskreno mislim da nijedan mladić nikad nije išao u misijsko polje bolje pripremljen zahvaljujući svojoj svećeničkoj službi.«⁹

Moji dragi biskupi, uključeno u svoje zaređivanje i odjeljivanje kao biskupa svojeg odjela, imate svoj sveti poziv da služite kao predsjednik Aronovog svećeništva i zbora svećenika. Svjestan sam teškog tereta koji nosite, no svoju dužnost koju imate prema ovim mladićima trebate učiniti jednim od najvećih prioriteta. Ulogu u ovoj dužnosti ne možete odbaciti ili prenijeti odgovornost na druge.

Pozivam vas da razmislite o svakom mladom obnašatelju Aronovog svećeništva u vašem odjelu. Nijedan od njih ne smije se nikada osjećati isključeno ili beskorisno. Postoji li mladić kojem vi i druga svećenička braća možete pomoći? Pozovite ga da služi s vama. Prečesto pokušavamo zabaviti naše mladiće pa ih stavljamo u ulogu promatrača, dok se njihova vjera i ljubav prema evanđelju najbolje mogu razviti uvećanjem njihovog svećeništva. Aktivno sudjelujući u djelu spasenja, bit će povezani s nebesima i steći svijest o svom božanskom potencijalu.

Aronovo svećeništvo je više od dobne skupine, programa podučavanja ili aktivnosti, ili čak izraza koji označava mladiće Crkve. To je moć i ovlast sudjelovati u velikom djelu spašavanja duša – i duša tih mladića koji je obnašaju i duša kojima oni služe. Smjestimo Aronovo svećeništvo na mjesto koje mu pripada, na posebno mjesto, mjesto služenja, pripreme i postignuća za sve mladiće Crkve.

Moja draga braćo iz Melkisedekovog svećeništva, pozivam vas da ojačate ključnu poveznicu koja ujedinjuje dva Božja svećeništva. Osnažite mlade iz Aronovog svećeništva kako bi pripremili put pred vama. S pouzdanjem im recite: »Trebam vas.« Mladim obnašateljima Aronovog svećeništva, molim se da, dok služite sa svojom starijom braćom, čujete kako vam Gospodinov glas govori: »Ti si blagoslovljen, jer ćeš činiti velike stvari. Gle, ti bijaše poslan, baš poput Ivana, pripraviti put preda mnom.«¹⁰ U ime Isusa Krista. Amen.