Stajati u sebi i biti sasvim uključeni

Prije nekoliko je godina naša mlada unuka dotrčala do mene i ushićeno izjavila: »Djede, djede, zabila sam sva tri gola na svojoj današnjoj nogometnoj utakmici!«

Entuzijastično sam odgovorio: »To je sjajno, Sarah!«

Njezina me majka pogledala sa sjajem u očima i rekla: »Rezultat je bio dva naprama jedan.«

Nisam se usudio upitati tko je pobijedio!

Sabor je vrijeme osvrtanja, objave, a ponekad preusmjeravanja.

Postoji tvrtka za iznajmljivanje automobila sa sustavom satelitske navigacije koja se zove Never Lost. Ako krivo skrenete jednom kada ste upisali željenu destinaciju, navodeći glas ne kaže: »Ti budalo!« Već vrlo ugodnim glasom kaže: »Preračunavam smjer – kada je moguće napravite dozvoljeno polukružno okretanje«.

U Ezekijelu čitamo sljedeće predivno obećanje:

»Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti.

Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena.«¹

Kako predivno obećanje, no ono zahtijeva da dva puta učinimo sve kako bismo primili sve. Odvratiti se od svih; čuvati sve; onda je sve oprošteno. To zahtijeva da budemo »sasvim uključeni«!

Ne bismo trebali biti poput čovjeka koji je, kako su izvijestile novine Wall Street Journal poslao omotnicu s gotovinom, zajedno s anonimnim pismom, Poreznoj upravi SAD–a u kojem je pisalo: »Draga Porezna upravo: u priloženom pismu naći ćete novac koji dugujem za svoje prošle poreze. P.S. Ako me savjest nakon ovoga i dalje bude mučila, poslat ću vam ostatak.«²

To nije kako radimo! Ne suzdržavamo se da bismo vidjeli koji je minimum s kojim se možemo provući. Gospodin traži srce i voljan um.³ Naše cijelo srce! Kada smo kršteni, bili smo u potpunosti uronjeni kao simbol našeg obećanja da ćemo u cijelosti slijediti Spasitelja, ne bezvoljno. Kada smo u potpunosti predani i »sasvim uključeni«, nebesa se tresu za naše dobro.⁴ Kada smo mlaki ili samo djelomično predani, gubimo neke od poizbor blagoslova neba.⁵

Prije mnogo godina, odveo sam izviđače na kampiranje u pustinji. Dječaci su spavali pokraj velike vatre koju su naložili, a kao svaki dobar vođa izviđača, ja sam spavao na stražnjem dijelu svojeg kamioneta. Ujutro kada sam se probudio i pogledao prema kampu, vidio sam jednog izviđača, kojeg ću zvati Paul, koji je izgledao posebno iscrpljeno. Upitao sam ga kako je spavao, a on je odgovorio: »Ne baš dobro«.

Kada sam upitao zašto, rekao je: »Bilo mi je hladno; vatra se ugasila.«

Odgovorio sam: »Pa, vatra to čini. Nije li ti vreća za spavanje bila dovoljno topla?«

Nije bilo odgovora.

Onda je jedan od drugih izviđača glasno dobacio: »Nije koristio svoju vreću za spavanje.«

U nevjerici sam upitao: »Zašto ne, Paul?«

Tišina – tada je konačno došao bojažljiv odgovor: »Pa, pomislio sam da ako ne moram odmotati svoju vreću za spavanje, onda ju neću morati ponovno namotati.«

Istinita priča: satima se smrzavao jer je pokušavao uštedjeti pet minuta posla. Mogli bismo pomisliti: Kako nerazborito! Tko bi to ikada učinio? Pa, mi to činimo stalno na puno opasnije načine. Mi zapravo odbijamo odmotati svoje duhovne vreće za spavanje kada ne odvajamo vremena da se iskreno molimo, proučavamo i ozbiljno nastojimo živjeti evanđelje svakoga dana; ne samo da će se vatra ugasiti, već ćemo biti nezaštićeni i duhovno se ohladiti.

Kada smo ravnodušni prema svojim savezima, sukrivci smo za posljedice. Gospodin nas je savjetovao »da pripazi[mo] na sebe, da poklanja[mo] pomnjivu pažnju riječima vječnoga života«.⁶ Nadalje je izjavio: »Krv ih moja neće očistiti ne budu li me slušali«.⁷

U stvarnosti, puno je lakše biti »sasvim uključen«, nego djelomično uključen. Kada smo djelomično uključeni ili kada nismo uopće uključeni, rječnikom Zvjezdanih ratova, postoji »poremećaj u sili«. Nismo usklađeni s Božjom voljom i time smo neusklađeni s naravi sreće.⁸ Izaija je rekao:

»Al opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću.

‘Nema mira grešnicima!’ govori Bog moj.«⁹

Srećom, bez obzira gdje se nalazimo ili gdje smo bili, nismo izvan Spasiteljevog dosega, koji je rekao: »Zato, tko se god pokaje i dođe k meni kao malo dijete, njega ću primiti, jer takvih je kraljevstvo Božje. Gle, za takve položih život svoj i uzeh ga ponovno«.¹⁰

Kada se stalno kajemo i oslanjamo na Gospodina, stječemo snagu dok vraćamo u posjed poniznost i vjeru malog djeteta¹¹, obogaćeni mudrošću koja se rađa iz života iskustva. Job je izjavio: »Neporočni će na svom ustajat putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više«.¹² Tennyson je bio taj koji je napisao: »Moja snaga je snaga desetorice jer je moje srce čisto«.¹³ Gospodin je savjetovao: »Stojte na svetim mjestima i ne mičite se«.¹⁴

Naš sin Justin preminuo je u dobi od 19 godina nakon borbe s doživotnom bolesti. U govoru koji je izložio nedugo prije nego nas je napustio, iznio je priču koja je zasigurno odjekivala u njemu o ocu i njegovom mladom sinu koji su otišli u trgovinu igračaka u kojoj se nalazila vreća za udaranje na napuhavanje u obliku čovjeka. Dječak je udario čovjeka na napuhavanje koji se nagnuo i odmah vratio u uspravan položaj nakon svakog udarca. Čovjek je upitao svojeg mladog sina zašto se čovjek stalno vraća u uspravan položaj. Dječak je razmislio na trenutak i onda rekao: »Ne znam. Pretpostavljam da je to zato što stoji u sebi.« Da bismo bili »sasvim uključeni« trebamo »stajati u sebi«, »što god se dogodilo«.¹⁵

Stojimo u sebi kada strpljivo čekamo na Gospodina da ukloni naše trnje u tijelu ili nam da snagu da ustrajemo u njemu.¹⁶ Takvo trnje može biti bolest, invaliditet, mentalno oboljenje, smrt voljene osobe i tako mnogo drugih problema.

Stojimo u sebi kada uzdignemo ruke koje su ovješene. Stojimo u sebi kada branimo istinu od opakog i sekularnog svijeta koji sve više postaje uznemiren svjetlošću, nazivajući zlo dobrim, a dobro zlim¹⁷ i »osuđujući pravedne zbog pravednosti njihove«.¹⁸

Stajati u sebi unatoč teškoćama moguće je zbog osnažujućeg i utješnog jamstva od Duha Svetoga te vječne perspektive koja nadilazi smrtno razumijevanje.¹⁹ U predsmrtnom smo životu klicali od radosti radi prilike da iskusimo smrtnost.²⁰ Bili smo »sasvim uključeni« kada smo ushićeno donijeli odluku da ćemo biti hrabri branitelji nauma našeg Nebeskog Oca. Vrijeme je da ponovno ustanemo i branimo njegov naum!

Moj 97-godišnji otac je nedavno preminuo. Kada god bi ga netko upitao kako se osjeća, njegov je dosljedan odgovor bio: »Na ljestvici od 1 do 10, meni je 25!« Čak i kada ovaj dragi muškarac više nije mogao stajati, pa čak niti sjediti, te je s velikom poteškoćom govorio, njegov je odgovor i dalje bio isti. Uvijek je stajao u sebi.

Kad je moj otac imao 90 godina, bili smo u zračnoj luci, a ja sam ga upitao bi li htio da mu donesem invalidska kolica. Rekao je: »Ne, Gary – možda kada ostarim«. A zatim je nadodao: »Uz to, ako se umorim od hodanja, mogu uvijek trčati«. Ako ne možemo biti »sasvim uključeni« na način na koji trenutno hodamo, onda bismo možda trebali trčati; možda bismo trebali preračunati naš smjer. Možda bismo se čak i trebali polukružno okrenuti. Možda ćemo trebati pažljivije proučavati, iskrenije se moliti ili jednostavno ostaviti neke stvari kako bismo mogli zadržati ono što je doista važno. Možda trebamo pustiti svijet kako bismo mogli zadržati vječnost. Moj je otac to razumio.

Slika

Otac starješine Sabina u mornarici

Kada je bio u mornarici tijekom Drugog svjetskog rata, bilo je onih u velikoj i prostranoj zgradi²¹ koji su ismijavali njegova načela; no dvojica su mornara s njegovog broda, Dale Maddox i Don Davidson, primijetila to pa nisu. Upitali su: »Sabine, zašto si tako drugačiji od svih drugih? Imaš visoke morale i ne piješ, ne pušiš niti psuješ, već se činiš smirenim i sretnim.«

Njihov pozitivan dojam o mojem ocu nije odgovarao onomu što su podučeni o mormonima pa je moj otac uspio podučiti i krstiti oba mornara. Daleovi roditelji bili su uznemireni i upozorili su ga da ako bi pristupio Crkvi, izgubio bi svoju ljubav, Mary Olive, no ona se susrela s misionarima na njegov zahtjev i također se krstila.

Pred kraj rata, predsjednik Heber J. Grant je pozvao misionare, uključujući vjenčane muškarce. Godine 1946., Dale i njegova žena, Mary Olive, odlučili su da je Dale trebao služiti iako su očekivali svoje prvo dijete. Naposljetku su imali devetero djece, tri dječaka i šest djevojčica. Svih devetero je služilo misiju, nakon kojih su Dale i Mary Olive služili tri svoje misije. Deseci unučadi također su služili. Dvojica njihovih sinova, John i Matthew Maddox, trenutno su članovi zbora Tabernacle Choir, kao i Matthewov zet Ryan. Maddoxova obitelj sada broji 144 člana i predivan su primjer kako biti »uključen«.

Slika

Članovi obitelji Maddox u zboru Tabernacle Choir

Prolazeći kroz papire svojega oca, naišli smo na pismo od Jennifer Richards, jedne od pet kćeri drugog mornara, Dona Davidsona. Napisala je: »Vaša je pravednost promijenila naše živote. Teško je shvatiti kakvi bi bili naši životi bez Crkve. Moj je otac umro voleći evanđelje i pokušavajući živjeti ga do kraja.«²²

Teško je mjeriti pozitivan utjecaj koji svaka osoba može imati stajanjem u sebi. Moj otac i dvojica njegovih kolega mornara odbili su slušati one u velikoj i prostranoj zgradi koji su upirali prstom da bi se rugali.²³ Znali su da je puno bolje slijediti Stvoritelja nego rulju.

Apostol Pavao je vjerojatno opisivao naše doba kada je rekao Timoteju da su »neki zastranili i skrenuli u prazno brbljanje«.²⁴ Postoji puno »prazno[g] brbljanj[a]« u svijetu danas. To su razgovori onih u velikoj i prostranoj zgradi.²⁵ To često izgleda kao oblik racionalizacije da bi se opravdala opačina ili se očituje kada ljudi izgube svoj put i ubrzaju. Ponekad dolazi od onih koji nisu platili cijenu da bi bili »sasvim uključeni« pa više vole slijediti naravnog čovjeka umjesto proroka.

Zahvalni, znamo kako to završava za vjerne. Kada smo »sasvim uključeni« imamo sveobuhvatno jamstvo da »sve pridonosi dobru onih koji ga ljube«.²⁶ Kao što je starješina Neal A. Maxwell rekao: »Ne bojte se, samo živite pravedno.«²⁷

Moj je tast podučavao na Sveučilištu Brighama Younga i volio je američki nogomet BYU-a, no nije se mogao natjerati da gleda njihove utakmice jer je bio toliko nervozan zbog ishoda. Onda se dogodila predivna stvar; izumljen je video rekorder koji mu je omogućio da snima utakmice. Ako je BYU pobijedio, pogledao bi snimku sa savršenim pouzdanjem, potpuno siguran u kraj! Ako bi ih se nepravedno kaznilo, ako bi se netko povrijedio ili ako su gubili u posljednjoj četvrtini, nije se živcirao jer je znao da će se izvući! Mogli biste reći da je imao »savršen sjaj nade«!²⁸

Tako je i s nama. Kada smo vjerni, možemo imati jednako pouzdanje da će se sve odviti dobro za nas na kraju. Gospodinova su obećanja sigurna. To ne znači da će ovo smrtno jedinstvo biti lagano ili bez puno suza, no kao što je Pavao napisao: »Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.«²⁹

Braćo i sestre, nitko nije griješio sutra. Preračunajmo svoj put ako je potrebno i radujmo se s velikom nadom i vjerom. »Stojimo iznutra« svojom odvažnošću i »sasvim uključeni«. Budimo čisti i hrabri u obrani nauma našeg Nebeskog Oca i poslanja njegovog Sina, našeg Spasitelja. Svjedočim da naš Otac živi, da Isus jest Krist te da je veliki naum sreće stvaran. Molim se da Gospodinovi najprobraniji blagoslovi budu s vama, a činim to u ime Isusa Krista. Amen.