Božanstvo i naum spasenja
Zbog toga što znamo istinu o Božanstvu i svome odnosu s njima, mi imamo krajnju kartu puta i osiguranje za svoje putovanje kroz smrtnost.
I.
Naš prvi članak vjere kaže: »Vjerujemo u Boga, Vječnoga Oca, i u njegova Sina, Isusa Krista, i u Duha Svetoga.« Pridružujemo se drugim kršćanima u tom vjerovanju u Oca i Sina i Duha Svetoga, ali ono što vjerujemo o njima je drugačije od vjerovanja drugih. Ne vjerujemo u ono što kršćanski svijet naziva doktrinom Svetog Trojstva. U svome je prvom viđenju Joseph Smith vidio dvije naročite osobe, dva bića, na taj način razjasnivši da tada prevladavajuća vjerovanja koja se tiču Boga i Božanstva nisu bila istinita.
U suprotnosti s vjerovanjem da je Bog neshvatljiva i nepoznata zagonetka je istina da je prirodu Boga i naš odnos prema njemu moguće upoznati te je to ključno za sve ostalo u našem nauku. Biblija sadrži zapis Isusove moćne zastupničke molitve, gdje je objavio da »ovo je vječni život: spoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista« (Ivan 17:3).
Nastojanje da se spozna Bog i njegovo djelo započelo je prije smrtnosti i neće ovdje biti dovršeno. Prorok Joseph Smith je podučavao: »No puno će proći nakon što prođete kroz veo prije nego što naučite… sva načela uzvišenja.«1 Nadograđujemo svoje znanje koje smo stekli u predsmrtnom duhovnom svijetu. Stoga je u pokušajima podučavanja Izraelaca o prirodi Boga i njegovom odnosu prema svojoj djeci, prorok Izaija rekao, kao što je zapisano u Bibliji:
»S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’? …
Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?« (Izaija 40:18, 21).
Znamo da su tri člana Božanstva odvojene i različite osobe. To znamo iz uputa koje je dao prorok Joseph Smith: »Otac ima tijelo od mesa i kostiju opipljivo kao i čovječje; Sin također; no Duh Sveti nema tijelo od mesa i kostiju, nego je on biće Duha. Da nije tako, Duh Sveti ne bi mogao boraviti u nama« (NiS 130:22).
Što se tiče vrhovnog položaja Boga Oca unutar Božanstva, kao i odgovarajućih uloga koje svako biće ima, prorok Joseph Smith je objasnio:
»Svaka osoba koja je vidjela otvorena nebesa zna da postoje tri osobe na nebesima koje drže ključeve moći, a jedna predsjedava nad svima. …
Tri osobe… zovu se prvi Bog, Stvoritelj; drugi Bog, Otkupitelj; i treći Bog, Svjedok ili Oporučitelj.
Očevo [je] pravo predsjedati kao Vođa ili Predsjednik, Isusovo da predsjedava kao Posrednik, a Duh Sveti kao Oporučitelj ili Svjedok.«2
II. Naum
Mi razumijemo svoj odnos s članovima Božanstva iz onoga što je objavljeno o naumu spasenja.
Pitanja poput: »Odakle smo došli?« »Zašto smo ovdje?« i »Kamo idemo?« odgovorena su u onome što Sveta pisma nazivaju »naum spasenja«, »veliki naum sreće« ili »naum otkupljenja« (Alma 42:5, 8, 11). Evanđelje Isusa Krista je u središtu tog nauma.
Kao duhovna Božja djeca, u postojanju koje je prethodilo smrtnosti, željeli smo sudbinu vječnoga života, ali smo napredovali koliko smo mogli bez smrtnog iskustva u fizičkom tijelu. Da bi nam omogućio tu priliku, naš je Nebeski Otac predsjedao nad stvaranjem ovog svijeta, gdje bismo, oduzetog sjećanja na ono što je prethodilo našem smrtnom rođenju, mogli dokazati svoju spremnost na obdržavanje njegovih zapovijedi te doživjeti i rasti kroz druge izazove smrtnog života. Ali tijekom tog smrtnog iskustva i kao posljedica Pada naših prvih roditelja, prolazili bismo duhovnu smrt isključivanjem iz Božje nazočnosti, bili bismo ukaljani grijehom i postali podložni tjelesnoj smrti. Očev je naum predviđao i omogućavao načine za nadvladavanje svih tih prepreka.
III. Božanstvo
Znajući svrhu Božjeg velikog nauma, sada promišljamo o osobitim ulogama tri člana Božanstva u tome naumu.
Započinjemo s naučavanjem iz Biblije. Završavajući svoju drugu poslanicu Korinćanima, apostol Pavao izgovara ovu gotovo izravnu napomenu u vezi Božanstva Oca, Sina i Duha Svetoga. »Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo [ili družbeništvo3] Duha Svetoga neka budu sa svima vama« (2 Korinćanima 13:14).
Ovi biblijski stihovi predstavljaju Božanstvo i povezuju određujuću i motivirajuću ljubav Boga Oca, milosrdno i spasiteljsko poslanje Isusa Krista i suputništvo Duha Svetoga.
Bog Otac
Sve počinje s Bogom Ocem. I iako znamo relativno malo o njemu, ono što znamo je ključno u razumijevanju njegove vrhovne pozicije, našeg odnosa s njim i njegove nadzorne uloge u naumu spasenja, stvaranju i svemu ostalome što je slijedilo.
Kao što je starješina Bruce R. McConkie napisao malo prije svoje smrti: »U krajnjem i konačnom smislu riječi, postoji samo jedan pravi i živući Bog. On je Otac, Svemoćni Elohim, Vrhovno Biće, Stvoritelj i Upravitelj svemira.«4 On je Bog i Otac Isusa Krista, kao i svih nas. Predsjednik David O. McKay je podučavao da je »prva temeljna istina koju je zagovarao Isus Krist bila ta da je iza, gore i iznad svega Bog Otac, Gospodin neba i zemlje«.5
Ono što znamo o prirodi Boga Oca jest većinom ono što možemo naučiti iz službeništva i učenja njegovog Jedinorođenog Sina, Isusa Krista. Kao što je starješina Jeffrey R. Holland podučavao, jedan od glavnih ciljeva Isusovog službeništva bio je otkriti smrtnicima »kakav je Bog naš Vječni Otac… otkriti i učiniti nam osobnom istinsku prirodu njegovog Oca, našeg Oca na Nebu.«6 Biblija sadrži apostolsko svjedočanstvo da je Isus bio »izražena slika« svoga Oca (Hebrejima 1:3), što jednostavno objašnjava Isusovo vlastito učenje da »tko je vidio mene, vidio je i Oca« (Ivan 14:9).
Bog Otac je Otac naših duhova. Mi smo njegova djeca. On nas voli i sve što čini je za naše vječno dobro. On je tvorac nauma spasenja i uz njegovu moć njegov naum postiže svoju svrhu za krajnju slavu njegove djece.
Sin
Smrtnicima je najvidljiviji član Božanstva Isus Krist. Važna doktrinarna izjava Prvog predsjedništva iz 1909. objavljuje da je on »prvorođenac među svim sinovima Božjim – prvi začet u duhu i jedini začet u tijelu.«7 Sin, najveći od svih, bio je odabran od Oca da izvrši Očev naum – koristiti Očevu moć za stvaranje bezbrojnih svjetova (vidi Mojsije 1:33) i spasiti djecu Božju od smrti svojim uskrsnućem te od grijeha svojim Pomirenjem. Ova najviša žrtva se istinski zove »središnji događaj cijele ljudske povijesti«.8
U onim jedinstvenim i svetim trenucima kada je Bog otac osobno predstavio Sina, rekao je: »Ovo je Sin moj – Ljubljeni! Njega slušajte!« (Marko 9:7; Luka 9:35; vidi i 3 Nefi 11:7; Joseph Smith – Povijest 1:17). Stoga je Isus Krist, Jahve, Gospodin Bog Izraela, onaj koji progovara prorocima i po njima.9 Zato se Isus, kada se ukazao Nefijcima nakon svog uskrsnuća, predstavio kao »Bog cijele zemlje« (3 Nefi 11:14). Dakle, Isus se često obraća prorocima Mormonove knjige i svecima posljednjih dana kao »Otac i Sin«, nazivom objašnjenim u nadahnutom doktrinarnom izlaganju Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice prije samo 100 godina.10
Duh Sveti
Treći član Božanstva je Duh Sveti, koji se također spominje i kao Duh Gospodnji i Branitelj. On je član Božanstva koji je sredstvo osobne objave. Kao biće Duha (vidi NiS 130:22), može prebivati u nama i izvršiti neophodnu ulogu onog koji omogućava komunikaciju između Oca i Sina i djece Božje na zemlji. Mnoga Sveta pisma podučavaju da je njegova zadaća svjedočiti o Ocu i Sinu (vidi Ivan 15:26; 3 Nefi 28:11; NiS 42:17). Spasitelj je obećao da će nas Branitelj podučavati o svemu, prisjetiti nas svega i voditi nas k svoj istini (vidi Ivan 14:26; 16:13). Stoga nam Duh Sveti pomaže razlučiti između istine i laži, vodi nas u velikim odlukama i pomaže nam kroz izazove smrtnosti.11 On je također sredstvo kojim smo posvećeni, to jest, očišćeni i pročišćeni od grijeha (vidi 2 Nefi 31:17; 3 Nefi 27:20; Moroni 6:4).
IV.
Kako nam onda razumijevanje ovog nebeski objavljenog nauka o Božanstvu i naumu spasenja pomaže s našim izazovima danas?
Zbog toga što znamo istinu o Božanstvu i svome odnosu s njima, svrhu života i prirodu svoje vječne sudbine, mi imamo krajnju kartu puta i osiguranje za svoje putovanje kroz smrtnost. Mi znamo koga štujemo i zašto štujemo. Znamo tko smo i što možemo postati (vidi NiS 93:19). Znamo tko sve to čini mogućim i znamo što moramo učiniti kako bismo uživali krajnje blagoslove koji dolaze kroz Božji naum spasenja. Kako sve to znamo? Znamo kroz Božje objave njegovim prorocima i svakome od nas pojedinačno.
Stjecanje onoga što je apostol Pavao opisao kao »mjer[u] punine veličine Kristove.« (Efežanima 4:13) zahtijeva daleko više od stjecanja znanja. Nije dovoljno da budemo uvjereni u evanđelje; moramo djelovati i misliti tako da smo obraćeni kroz njega. U suprotnosti institucijama svijeta, koje nas podučavaju da saznamo nešto, naum spasenja i evanđelje Isusa Krista pozivaju nas da postanemo nešto.
Kao što nas je predsjednik Thomas S. Monson podučio na našem zadnjem saboru:
»Neophodan za naum [spasenja] je naš Spasitelj, Isus Krist. Bez njegove pomirbene žrtve sve bi bilo izgubljeno. Ipak, nije dovoljno samo vjerovati u njega i njegovo poslanje. Trebamo djelovati i učiti, tražiti i moliti se, pokajati se i poboljšati. Trebamo znati Božje zakone i živjeti ih. Trebamo primiti njegove spasonosne uredbe. Samo tako čineći zadobit ćemo istinsku, vječnu sreću…
Iz dubine svoje duše i u posvemašnjoj poniznosti«, izjavio je predsjednik Monson, »svjedočim o velikom daru koji je naum našeg Oca za nas. To je savršeni put k miru i sreći podjednako i ovdje i u svijetu koji dolazi.«12
Nadodajem svoje svjedočanstvo onome našeg ljubljenog proroka predsjednika. Svjedočim da imamo Nebeskog Oca, koji nas voli. Svjedočim da imamo Duha Svetoga, koji nas vodi. I svjedočim o Isusu Kristu, našem Spasitelju, koji sve to omogućava, u ime Isusa Krista. Amen.