Jezik evanđelja
Snažno je podučavanje iznimno važno za očuvanje evanđelja u našim obiteljima i zahtijeva marljivost i napor.
Nakon što sam pozvan kao opći autoritet, preselio sam se sa svojom obitelji iz Kostarike u Salt Lake City radi svojeg prvog zaduženja. Ovdje u Sjedinjenim Američkim Državama bio sam blagoslovljen što samo mogao posjetiti predivne ljude različitih etničkih pripadnosti i kultura. Među njima su bili mnogi koji su, poput mene, rođeni u državama Latinske Amerike.
Primijetio sam da mnogi Latinoamerikanci iz prvog naraštaja ovdje govore španjolskim jezikom kao materinjim, a znaju dovoljno engleskog jezika kako bi komunicirali s drugima. Drugi naraštaj koji je ili rođen u Sjedinjenim Državama ili je došao u ranoj dobi i pohađao školu ovdje govori vrlo dobrim engleskim jezikom i možda loše znaju malo španjolskog jezika. A znanje španjolskog jezika, jezika njihovih predaka, često se do trećeg naraštaja izgubi.1
U lingvističkom se smislu to jednostavno naziva »gubitak jezika«. Gubitak jezika može se dogoditi kada se obitelji presele u stranu zemlju u kojoj njihov materinji jezik nije glavni jezik. To se ne događa samo kod Latinoamerikanaca, već i među drugim populacijama diljem svijeta u kojima se materinji jezik zamjenjuje novim.2 Čak je i Nefi, prorok iz Mormonove knjige, bio zabrinut zbog gubitka materinjeg jezika svojih očeva kada se spremao za preseljenje u obećanu zemlju. Nefi piše: »Gle, mudrost je u Bogu da se mi domognemo tih zapisa, kako bismo za djecu svoju mogli sačuvati jezik otaca svojih«.3
No, Nefi je bio zabrinut zbog gubitka i drugog oblika jezika. U narednom stihu nastavlja: »I također kako bismo mogli sačuvati za njih riječi koje izgovoriše usta svih svetih proroka, što bijahu njima predane Duhom i moću Božjom, otkako svijet postade, pa sve do ovoga današnjeg doba.«4
Primijetio sam sličnost između očuvanja materinjeg jezika i očuvanja evanđelja Isusa Krista u našem životu.
Danas, u svojoj analogiji, ne bih htio naglasiti bilo koji poseban jezik, već radije vječni jezik koji mora biti očuvan u našim obiteljima i nikada izgubljen. Govorim o jeziku5 evanđelja Isusa Krista. Pod »jezikom evanđelja« podrazumijevam sva naučavanja naših proroka, našu poslušnost tim naučavanjima i naše slijeđenje pravednih običaja.
Raspravit ću tri načina na koja ovaj jezik može biti očuvan.
Prvo: Biti marljiviji i vrjedniji kod kuće
U Nauku i savezima, Gospodin je pozvao mnoge istaknute članove Crkve, uključujući Newela K. Whitneyja, da dovedu svoje domove u red. Gospodin je rekao: »Sluga moj Newel K. Whitney… treba biti ukoren, i dovesti u red obitelj svoju, i paziti da oni budu marljiviji i vrjedniji kod kuće, i da se mole uvijek, inače će biti uklonjeni s mjesta svojega«.6
Jedan čimbenik koji utječe na gubitak jezika je kada roditelji ne provode vrijeme podučavajući svoju djecu materinjem jeziku. Nije dovoljno samo govoriti jezik kod kuće. Žele li roditelji sačuvati svoj jezik, moraju ga naučavati. Istraživanje je pokazalo da roditelji koji svjesno nastoje očuvati svoj materinji jezik obično uspijevaju to učiniti.7 Stoga, koje bi bilo svjesno nastojanje očuvanja jezika evanđelja?
Starješina David A. Bednar iz Zbora dvanaestorice apostola upozorio je da je »slabo naučavanje evanđelja i oblikovanje kod kuće« snažan razlog koji može prekinuti ciklus više naraštaja obitelji u Crkvi.8
Stoga možemo zaključiti da je snažno podučavanje iznimno važno za očuvanje evanđelja u našim obiteljima i zahtijeva marljivost i napor.
Mnogo smo puta pozvani da steknemo običaj svakodnevnog obiteljskog i osobnog proučavanja Svetih pisama.9 Mnoge obitelji koje to čine blagoslovljene su svakoga dana s većim jedinstvom i bliskijim odnosom s Gospodinom.
Kada će se dogoditi proučavanje Svetih pisama? Dogodit će se kada roditelji uzmu Sveta pisma u ruke i s ljubavlju pozovu obitelj da se okupi radi proučavanja. Teško je vidjeti da će se ovo proučavanje dogoditi na bilo koji drugi način.
Očevi i majke, nemojte propustiti ove sjajne blagoslove. Nemojte čekati dok ne bude prekasno!
Druga: Snažno oblikovanje kod kuće
Jedan je stručnjak lingvistike napisao da za očuvanje materinjeg jezika »trebate oživjeti jezik svojoj djeci«.10 Mi »oživ[ljavamo] jezik« kada naše podučavanje i oblikovanje surađuju.
Kada sam bio mlad, tijekom praznika sam radio u očevoj tvornici. Prvo pitanje koje je moj otac postavio nakon što sam primio plaću bilo je: »Što ćeš učiniti sa svojim novcem?«
Znao sam odgovor i odgovorio: »Platiti svoju desetinu i štedjeti za svoju misiju«.
Nakon što sam radio za njega oko osam godina i stalno odgovarao na isto pitanje, moj je otac pomislio da me podučio kako plaćati svoju desetinu. Ono što nije shvatio je da sam ovo važno načelo naučio tijekom samo jednog vikenda. Dopustite mi da vam kažem kako sam naučio to načelo.
Nakon nekih događaja vezanih uz građanski rat u Središnjoj Americi, poslovanje mojeg oca je bankrotiralo. Spao je s nekih 200 stalnih zaposlenika na manje od pet šivačica koje su radile po potrebi u garaži naše kuće. Jednoga dana, tijekom teških vremena, čuo sam svoje roditelje kao raspravljaju trebaju li platiti desetinu ili kupiti hranu za svoju djecu.
U nedjelju sam slijedio svojeg oca da vidim što će učiniti. Nakon naših crkvenih sastanaka, vidio sam ga kako uzima omotnicu i stavlja desetinu u nju. To je bio samo dio lekcije. Pitanje koje mi je ostalo bilo je što ćemo jesti.
U ponedjeljak, u rano jutro, neki su ljudi pokucali na naša vrata. Kada sam otvorio, tražili su mojeg oca. Pozvao sam ga, a kada je stigao, posjetitelji su mu rekli o hitnoj narudžbi za šivanje koju su trebali što je prije moguće. Rekli su da je narudžba toliko hitna da će platiti unaprijed. Tog sam dana naučio načela plaćanja desetine i blagoslova koji dolaze.
Gospodin u Novom zavjetu govori o oblikovanju. On kaže: »Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin.«11
Nije dovoljno samo govoriti našoj djeci o važnosti hramskog braka, postu i svetkovanju šabata. Oni nas moraju vidjeti kako u svojem rasporedu ostavljamo mjesto za odlazak u hram što je češće moguće. Trebaju vidjeti predanost čestom postu12 i svetkovanju cijelog šabata. Ne mogu li naši mladi postiti dva obroka, redovito proučavati Sveta pisma i isključiti televizor tijekom velike utakmice u nedjelju, hoće li imati duhovnu samodisciplinu da se odupru snažnim iskušenjima današnjeg izazovnog svijeta, uključujući iskušenje pornografije?
Treće: Običaji
Još jedan način na koji jezik može biti promijenjen ili izgubljen je kada se drugi jezici i običaji pomiješaju s materinjim jezikom.13
Tijekom prvih godina obnovljene Crkve Gospodin je pozvao istaknute članove Crkve da dovedu svoje domove u red. Započeo je svoj poziv govoreći o dva načina na koje možemo izgubiti svjetlo i istinu iz svojih domova: »A onaj opaki dolazi i oduzima svjetlo i istinu, kroz neposluh, djeci ljudskoj, te zbog predaja otaca njihovih.«14
Kao obitelji trebamo izbjegavati bilo koji običaj koji će nas spriječiti u svetkovanju šabata ili održavanja svakodnevnog proučavanja Svetih pisama i molitve kod kuće. Trebamo zatvoriti digitalna vrata našeg doma za pornografiju i sve druge zle utjecaje. Kako bismo se borili protiv svjetovnih običaja našeg doba, moramo koristiti Sveta pisma i glas naših suvremenih proroka da bismo podučavali svoju djecu o njihovom božanskom identitetu, svrsi u životu i božanskom poslanju Isusa Krista.
Zaključak
U Svetim pismima pronalazimo nekoliko primjera »gubit[ka] jezika«.15 Na primjer:
»Evo, dogodi se da ih bijaše mnogo od nadolazećeg naraštaja koji ne mogahu razumjeti riječi kralja Benjamina, jer bijahu malena djeca u vrijeme kad on govoraše narodu svojemu; i oni ne vjerovahu predaji otaca svojih …
I evo, zbog nevjere svoje ne mogahu razumjeti riječ Božju; i srca njihova bijahu otvrdnula.«16
Za nadolazeći je naraštaj evanđelje postalo strani jezik. I iako se o pogodnostima održavanja materinjeg jezika ponekad raspravlja, u kontekstu nauma spasenja nema rasprave o vječnim posljedicama gubitka jezika evanđelja u našim domovima.
Kao Božja djeca, mi smo nesavršeni ljudi koji pokušavaju učiti savršeni jezik.17 Baš kao što je majka samilosna prema svojoj djeci, naš Nebeski Otac je strpljiv s našim nesavršenostima i greškama. On cijeni i razumije naše najslabije izričaje, promrmljane u iskrenosti, kao da su najljepša poezija. Raduje se zvuku naših prvih evanđeoskih riječi. Podučava nas sa savršenom ljubavi.
Nikakvo postignuće u ovom životu, koliko god važno bilo, neće biti bitno ako izgubimo jezik evanđelja u našoj obitelji.18 Moje je svjedočanstvo da će nas Nebeski Otac blagosloviti u našim nastojanjima dok se trudimo prihvatiti njegov jezik, čak dok ne postanemo tečni u ovom višem obliku komunikacije koji je oduvijek bio naš materinji jezik. U ime Isusa Krista. Amen.