»Hodaj sa mnom«

Moja voljena braćo u svećeništvu, moja je namjera danas podjednako vas utješiti i ojačati u vašem svećeničkom služenju. Na neke je načine to slično namjeri koju zamišljam da je imao Spasitelj kada je susreo bogatog mladića koji je upitao: »Što dobro moram činiti da postignem život vječni?« (Matej 19:16). Možda ste došli na ovaj sabor, poput ovog mladića koji je došao Spasitelju, pitajući se je li vaše služenje bilo prihvatljivo. A u isto vrijeme, možda osjećate da postoji još više toga za učiniti – možda mnogo više! Molim se da budem sposoban prenijeti vam Gospodinovo odobravanje puno ljubavi za ono što ste već učinili, u isto vrijeme nudeći ohrabrujući bljesak onoga što možete, uz njegovu pomoć, tek postići kao obnašatelji svetog svećeništva.

Od bogatog mladića je zatraženo neka proda sve što ima i da siromašnima te slijedi Spasitelja; vaš budući napredak možda to ne zahtijeva, ali će zahtijevati nešto žrtve. U svakom se slučaju nadam da moja poruka neće prouzročiti da se »udalji[te] žalos[ni]« kao što je mladić učinio. (Vidi Matej 19:20–22.) Radije se nadam da ćete »po[ći] putem svojim radujući se« (NiS 84:105) zato što se želite poboljšati i mislite da možete to postići.

Pa ipak, prirodno je osjećati se pomalo nedoraslo kada razmislimo o tome što nas je Gospodin pozvao činiti. Zapravo, kad biste mi rekli da se osjećate savršeno sposobnima ispuniti svoje svećeničke dužnosti, mogao bih se zabrinuti da ih ne razumijete. S druge strane, kad biste mi rekli da razmišljate odustati zbog toga što je zadatak previše iznad vaših mogućnosti, tada bih vam volio pomoći razumjeti kako Gospodin poboljšava i jača nositelje svog svećeništva da čine stvari koje nikada ne bi mogli sami.

Ovo je istina jednako za mene u mom pozivu, kao i za vas u vašim. Nitko od nas ne može činiti djelo svećeništva, i činiti ga dobro, pouzdavajući se isključivo na svoju vlastitu mudrost i talente. To je zbog toga što to nije naše djelo – već je Gospodinovo. Stoga se jedino može uspjeti tako da se pouzda u njega, bez obzira jeste li novopozvani đakon kojem je povjeren zadatak donositi na uredbu sakramenta ponešto duhovne moći ili mladi kućni učitelj kojeg je Gospodin dodijelio da voli i poslužuje obitelj koju ne znate i koja, čini se, ne želi vašu ljubav i posluživanje; ili otac koji zna da treba predsjedavati nad svojim domom u pravednosti, ali možda niste sigurni kako to učiniti, a vrijeme istječe jer djeca rastu brzo i svijet se čini tako grub i neprijateljski.

Stoga, ako se osjećate malo preplavljeni, gledajte na to kao na dobar znak. To pokazuje da možete osjetiti veličinu povjerenja koje Bog polaže u vas. To znači da imate neko malo razumijevanje o tome što svećeništvo zaista jest.

Vrlo je malo ljudi u svijetu koji imaju to razumijevanje. Čak i oni koji mogu izgovoriti razumnu definiciju mogu ga ne razumjeti u potpunosti. Postoje Sveta pisma koja pomoću moći Duha koju nose, mogu produbiti naše razumijevanje strahopoštovanja koje imamo prema svećeništvu. Ovo su neka od tih Svetih pisama:

»Moć je i ovlast većeg, to jest Melkisedekovog svećeništva, obnašati ključeve svih duhovnih blagoslova crkve –

Imati povlasticu primanja otajstava kraljevstva nebeskoga, da im se nebesa otvaraju, drugovati s općim skupom i crkvom Prvorođenčevom, te uživati društvo i nazočnost Boga Oca, i Isusa posrednika novog saveza.

Moć je i ovlast… Aronovog svećeništva, obnašati ključeve posluživanja anđela« (NiS 107:18–20).

»Stoga, u uredbama [svećeništva] moć [se] božanskog očituje. …

Jer bez toga nijedan čovjek ne može vidjeti lice Boga, i to Oca, i živjeti« (NiS 84:20, 22).

»Ovo je veliko svećeništvo prema redu Sina [Božjega], a taj red bijaše od postanka svijeta; ili drugim riječima, on je bez početka danā ili svršetka godinā, i pripravljen je od vječnosti do sve vječnosti, u skladu s predznanjem njegovim o svemu« (Alma 13:7).

»Svatko tko je zaređen prema ovome redu i pozivu [će] imati moć, po vjeri, rušiti planine, razdjeljivati mora, isušivati vode, izvrtati ih iz toka njihova;

Odupirati se vojskama narodā, razdjeljivati zemlju, razbijati svaku uzu, stajati u nazočnosti Božjoj; činiti sve prema volji njegovoj, prema zapovijedi njegovoj, podjarmljivati kneževstva i moći; i ovo po volji Sina Božjega koji bijaše otprije postanka svijeta.« (Prijevod Josepha Smitha, Postanak 14:30–31 [u Vodiču za Sveta pisma]).

Jedan od odgovora na ovakve opise svećeništva koji pobuđuju strahopoštovanje jest pretpostaviti da se ne odnose na nas. Druga vrsta odgovora je s pitanjima koja potiču poniranje u sebe, upitanima u vlastitim srcima, poput ovih: Jesam li ikada osjetio da su mi se nebesa otvorila? Bi li itko upotrijebio izraz »posluživanje anđeosko« za opis moje svećeničke službe? Donosim li »moć božanskog« u živote onih kojima služim? Jesam li ikada rušio planinu, odupirao se vojsci, razbijao nečije uze ili podjarmljivao svjetovne moći – čak i samo figurativno – kako bih izvršio volju Božju?

Takva introspekcija uvijek donosi osjećaj da bismo mogli činiti više u služenju Gospodinu. Nadam se da donosi i osjećaj da želite činiti više – težite za potpunijim sudjelovanjem u Gospodinovom čudesnom djelu. Takvi su osjećaji prva stepenica prema postajanju vrstom ljudi čijem je stvaranju namijenjena svećenička služba.

Sljedeći korak je opisan u razgovoru između Jahve i Henoka. Znamo da je Henok bio moćni prorok koji je uspostavio Sion usred velike opačine. No prije nego je bio moćni prorok, Henok se vidio kao »samo… mladić… spor… u govoru« i kojeg mrze svi ljudi (Mojsije 6:31). Poslušajte riječi koje je Gospodin upotrijebio da bi ohrabrio Henoka. To su također njegove riječi vama koji ste pozvani posluživati drugima kao nositelji svećeništva:

»I Gospod reče Henoku: Pođi i učini kako ti zapovjedih, i nitko te neće probosti. Otvori usta svoja i ona će se ispuniti, i ja ću ti dati izričaj, jer svako je tijelo u rukama mojim, i ja ću učiniti kako mi se čini dobro…

Gle, Duh je moj na tebi, stoga ću sve riječi tvoje opravdati; i planine će bježati pred tobom, i rijeke će skretati iz toka svojega; i ti ćeš prebivati u meni, i ja u tebi; zato hodaj sa mnom.« (Mojsije 6:32, 34).

Braćo, naše zaređenje u svećeništvo je poziv od Gospodina da hodamo s njim. A što to znači hodati s Gospodinom? Znači činiti ono što on čini, služiti na način na koji on služi. Žrtvovao je svoju vlastitu udobnost da bi blagoslovio one u potrebi, stoga je to ono što mi pokušavamo činiti. Činilo se da posebno uočava ljude koji su zanemareni ili čak odbačeni od društva, stoga i mi također trebamo pokušati to činiti. Svjedočio je smjelo, ali s ljubavlju istinskog nauka koji je primio od svog Oca, čak i kada je to bilo nepopularno, a tako moramo i mi. Rekao je svima: »Dođite k meni« (Matej 11:28), a mi kažemo svima: »Dođite k njemu«. Kao obnašatelji svećeništva, njegovi smo predstavnici. Ne djelujemo za sebe, nego za njega. Ne izgovaramo svoje riječi, već njegove. Ljudi kojima služimo bolje ga poznaju zbog našeg služenja.

Čim prihvatimo Gospodinov poziv »hodaj sa mnom«, priroda našeg svećeničkog služenja se mijenja. Odjednom postaje uzvišenije i plemenitije, ali i ostvarivije, zbog toga što znamo da nismo sami. Najsnažnije sam to osjetio kada je predsjednik Thomas S. Monson prije devet godina položio svoje ruke na moju glavu i blagoslovio me dok sam započinjao svoje služenje na svome trenutnom pozivu. U tom je blagoslovu izrekao ove Spasiteljeve riječi: »I tko vas god primi, ondje ću i ja biti, jer ću ići pred licem vašim. Bit ću vam zdesna i slijeva, i Duh će moj biti u srcima vašim, a anđeli moji oko vas, da vas ponesu.« (NiS 84:88).

Pouzdao sam se u to obećanje mnogo puta i vidio sam ga ispunjenog na mnoge načine tijekom svoje 72 godine svećeničke službe. Dogodilo se kada sam bio novi obnašatelj Aronovog svećeništva sa zaduženjem podjeljivanja sakramenta. Prestravljen da ću pogriješiti, izašao sam iz kapele prije nego je sastanak počeo i u očaju se molio Bogu neka mi pomogne. Odgovor je došao. Osjećao sam da je Gospodin bio sa mnom. Osjetio sam njegovo pouzdanje, osjetio sam pouzdanje u svom dijelu njegovog djela.

Dogodilo se ponovno kada sam služio kao biskup. Primio sam telefonski poziv od žene koja je učinila ozbiljnu pogrešku i sada je bila suočena s teškom odlukom koja je mogla promijeniti njezin život. Dok sam joj bio u posjeti, osjećao sam da znam odgovor na njezin problem, ali sam također snažno osjećao da joj ja ne bih trebao dati taj odgovor – trebala ga je sama zadobiti. Moje riječi njoj su bile: »Vjerujem da će ti Bog reći što trebaš učiniti, ako ga upitaš.« Kasnije je javila da ga je upitala i da joj je odgovorio.

Drugom prilikom, dok sam bio biskup došao je poziv, ovaj put od policije. Rečeno mi je da se pijani vozač zaletio svojim autom kroz staklo u predvorje banke. Kada je podivljali vozač ugledao čuvara s prijetećim oružjem, kriknuo je: »Ne pucajte! Ja sam mormon!«

Otkrilo se da je pripiti vozač bio član mog odjela, tek nedavno kršten. Dok sam čekao da porazgovaram s njim u uredu biskupa, planirao sam što ću reći kako bih učinio da se osjeti pokajnički zbog načina na koji je prekršio saveze i osramotio Crkvu. No čim sam sjeo gledajući ga, čuo sam glas u svojoj glavi koji govori, jasno kao da mi se netko obraća: »Dopustit ću ti da ga vidiš onako kako ga ja vidim.« I tada mi se, na jedan kratak trenutak, njegova cijela pojava promijenila. Nisam vidio nesigurnog mladića, već čistog, plemenitog sina Božjeg. Odjednom sam za njega osjetio Gospodinovu ljubav. To je viđenje promijenilo naš razgovor. Također je promijenilo mene.

Naučio sam važne lekcije iz tih iskustava hodanja s Gospodinom u činjenju njegovog djela. Želio bih s vama podijeliti njih tri. Prva je da Bog primjećuje i podržat će čak i najnovijeg i najmlađeg đakona. Nikad se ne trebate osjećati da ste nedovoljno značajni ili bitni za njega da bi primijetio vas i služenje koje dajete u njegovo ime.

Druga lekcija je da Gospodinovo djelo nije samo rješavati probleme, nego i izgraditi ljude. I zato dok hodate s njim u svećeničkoj službi, možda će vam se nekada dogoditi da ono što se čini kao najučinkovitije rješenje nije i Gospodinovo najdraže rješenje zato što ne dopušta ljudima rasti. Ako poslušate, podučit će vas svojim načinima. Upamtite da Gospodinovo djelo i slava nisu samo voditi učinkovitu organizaciju; to je »ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka« (Mojsije 1:39). To je, naposljetku, zašto daje svoju svećeničku ovlast manjkavim smrtnicima poput vas i mene te nas poziva sudjelovati u svome djelu. Naš napredak je njegovo djelo!

A sada treća lekcija. Hodati sa Spasiteljem u svećeničkom služenju će promijeniti način na koji vidite druge. Naučit će vas gledati ih kroz njegove oči, što znači vidjeti mimo vanjskog izgleda i unutar srca (vidi 1 Samuel 16:7). Na taj je način Spasitelj mogao vidjeti Šimuna, ne kao naglog ribara, nego kao Petra, budućeg vođu svoje Crkve, čvrstog poput stijene (vidi Luka 5:1–11). Na taj je način mogao vidjeti Zakeja, ne kao pokvarenog carinika kojeg su drugi vidjeli, nego kao čestitog, ispravnog sina Abrahamovog (vidi Luka 19:1–9). Ako hodate sa Spasiteljem dovoljno dugo, naučit ćete vidjeti svakoga kao dijete Božje s bezgraničnim potencijalom, bez obzira na to kakva mu je možda bila prošlost. I ako hodate sa Spasiteljem dovoljno dugo, razvit ćete još jedan dar koji on ima – sposobnost pomoći ljudima vidjeti taj potencijal u sebi samima i pokajati se.

Moja draga braćo u svećeništvu, na mnoge smo načine poput dva učenika koji su hodali na putu u Emaus one prve uskršnje nedjelje. Bilo je jutro uskrsnuća, ali oni nisu još bili sigurni da se uskrsnuće dogodilo ili što je uskrsnuće značilo. Oni su »se nadali da je [Isus Nazarećanin] onaj koji će osloboditi Izrael«, ali bili su »spore pameti za vjerovanje« u sve što su Sveta pisma podučavala o uskrsnuću. Dok su hodali usporedo i pokušavali sve skupa shvatiti, »približi im se sam Isus te pođe s njima. Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati.« (Vidi Luka 24:13–32.)

Svjedočim da dok hodamo stazom svećeničkog služenja, Spasitelj Isus Krist ide s nama, jer je to njegova staza, njegov put. Njegovo svjetlo ide ispred nas, a njegovi nas anđeli okružuju. Možemo imati nepotpuno razumijevanje o tome što svećeništvo jest ili kako ga primjenjivati poput njega. Ali ako posvetimo punu pozornost onim trenucima kada su naša srca »gorjel[a] u nama« (Luka 24:32), naše se oči mogu otvoriti i mi ćemo vidjeti njegovu ruku u svojim životima i svome služenju. Svjedočim da ga najbolje upoznajemo radeći s njim i služeći mu u velikom djelu donošenja spasenja Božjoj djeci. »Jer kako čovjek može poznavati gospodara kojemu nije služio, i koji mu je stran, i koji je daleko od misli i nakana srca njegova?« (Mosija 5:13). Isus Krist je naš Učitelj. Ovo je njegova Crkva. Njegovo je svećeništvo ono koje obnašamo. Neka svatko od nas odabere hodati s njim i prepoznati kako on hoda s nama.

Dajem vam svoje svečano svjedočanstvo da Isus jest Krist, naš uskrsli Gospodin. Svjedočim vam da je svećeništvo koje nam je povjerio moć govorenja i djelovanja u njegovo ime. Mi smo djeca brižnog Nebeskog Oca koji odgovara na naše molitve i šalje Duha Svetog da nas ojača u svakoj svećeničkoj odgovornosti koju smo blagoslovljeni primiti. Joseph Smith je vidio Oca i Sina. Primio je ključeve svećeništva koji su dani predsjedniku Thomasu S. Monsonu, koji ih danas primjenjuje. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.