Svi moraju preuzeti na sebe ime koje je Otac dao

Prije nekoliko tjedana sudjelovao sam na krštenju nekoliko osmogodišnje djece. Ona su počela učiti evanđelje Isusa Krista od svojih roditelja i učitelja. Sjeme vjere u njega počelo je rasti. I sada su ga željela slijediti u vode krštenja kako bi postala članovi njegove obnovljene Crkve. Dok sam promatrao njihovo iščekivanje, pitao sam se koliko razumiju o važnoj značajci svojeg krsnog saveza: svojoj obvezi da preuzmu na sebe ime Isusa Krista.

Bog je od početka isticao važnost imena Isusa Krista u svojem naumu za nas. Anđeo je podučio našeg prvog oca, Adama: »Stoga, čini sve što činiš u ime Sina, i pokaj se i prizivaj Boga u ime Sina zavijeka.«¹

Prorok iz Mormonove knjige, kralj Benjamin, podučio je svoj narod: »Neće biti nikakvo drugo ime dano, niti bilo koji drugi put ili sredstvo po kojem spasenje može doći«.²

Gospodin je ponovio ovu istinu proroku Josephu Smithu: »Gle, Isus Krist ime je koje Otac dade, i nema nijednog drugog imena danog po kojemu čovjek može biti spašen«.³

U naše je doba predsjednik Dallin H. Oaks podučio da »oni koji primjenjuju vjeru u sveto ime Isusa Krista… te stupe u njegov savez… mogu tražiti pravo na pomirbenu žrtvu Isusa Krista«.⁴

Naš Nebeski Otac želi da bude potpuno jasno kako ime njegovog Sina, Isusa Krista, nije samo još jedno ime među mnogima. Spasiteljevo ime ima jedinstvenu i ključnu moć. To je jedino ime po kojem je spasenje moguće. Naglašavajući ovu istinu u svakoj rasporedbi, naš brižni Otac uvjerava svu svoju djecu da postoji put natrag k njemu. No, imati siguran put dostupnim ne znači da je naš povratak automatski zajamčen. Bog nam govori da je naše djelovanje potrebno: »Stoga svi ljudi moraju preuzeti na sebe ime koje Otac dade«.⁵

Kako bismo pristupili spasonosnoj moći koja dolazi samo kroz ime Kristovo, moramo »se poniz[iti] pred Bogom… i istup[iti] srca skršena i duha raskajana… i [biti] voljni… preuzeti na sebe ime Isusa Krista« te se time osposobiti, poput mojih osmogodišnjih prijatelja, da budemo »primljeni krštenjem u crkvu njegovu«.⁶

Svi koji iskreno žele preuzeti Spasiteljevo ime na sebe moraju se osposobiti za uredbu krštenja i primiti je kao fizičko svjedočanstvo Bogu o svojoj odluci.⁷ No, krštenje je tek početak.

Riječ preuzeti nije pasiv. To je riječ djelovanja s višestrukim značenjima.⁸ Slično tomu, naša obveza da uzmemo na sebe ime Isusa Krista zahtjeva djelovanje i ima višestruke razmjere.

Na primjer, jedno značenje riječi preuzeti jest blagovati od nečega ili primiti u svoje tijelo, kao kada popijemo nešto. Uzimajući na sebe ime Kristovo, obvezujemo se da ćemo preuzeti njegova naučavanja, njegove osobine i na posljetku njegovu ljubav, duboko u svoje biće kako bi to postalo dio onoga što jesmo. Time je i važan poziv predsjednika Russella M. Nelsona mladim odraslim osobama da »snažno nastoje[] uz molitvu tražiti razumijevanje što svaka od [Spasiteljevih] titula i imena znači [njima] osobno«⁹ i da se goste riječima Kristovim u Svetim pismima, posebice u Mormonovoj knjizi.¹⁰

Još jedno značenje riječi preuzeti jest prihvatiti osobu u određenoj ulozi ili prihvatiti istinitost ideje ili načela. Kada uzmemo na sebe ime Kristovo, prihvaćamo ga kao svojeg Spasitelja i stalno prihvaćamo njegova naučavanja kao vodstvo u svojem životu. U svakoj smislenoj odluci koju donesemo, možemo uzeti njegovo evanđelje kao istinito te ga poslušno živjeti svim svojim srcem, moću, umom i snagom.

Riječ preuzeti može također značiti uskladiti se s imenom ili ciljem. Većina nas imala je iskustvo preuzimanja odgovornosti na poslu ili zauzimanja za cilj ili pokret. Kada uzmemo na sebe ime Kristovo, uzimamo na sebe dužnosti istinskog učenika, zagovaramo njegov cilj i »st[ojimo] kao svjedoci [njegovi] u svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda nađe[mo]«.¹¹ Predsjednik Nelson je pozvao »svaku djevojku i svakog mladića… da se prijave u Gospodinovu četu mladih kako bi pomogli sabrati Izrael«.¹² Svi smo mi zahvalni što djelujemo po proročkom pozivu da priznajemo ime njegove obnovljene Crkve kako ga je sam Spasitelj objavio: Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.¹³

U postupku uzimanja Spasiteljevog imena na sebe, moramo razumjeti da je cilj Krista i njegove Crkve jedan te isti. Oni ne mogu biti rastavljeni. Slično tomu, naše osobno sljedbeništvo Spasitelja i aktivno članstvo u njegovoj Crkvi također su nerazdvojivi. Posrnemo li u svojoj obvezi prema jednom, naša će obveza prema drugom biti umanjena zasigurno kao što noć prati dan.

Neki nisu voljni preuzeti ime Isusa Krista i njegov cilj jer smatraju da je to neopravdano škrto, ograničeno i primoravajuće. Zapravo, preuzeti na sebe ime Kristovo je i oslobađajuće i uvećavajuće. To razbuđuje želju koju smo osjetili kada smo prihvatili Božji naum kroz vjeru u Spasitelja. S tom željom živom u našem srcu, možemo otkriti stvarnu svrhu naših bogomdanih darova i talenata, iskusiti njegovu ljubav koja osnažuje te rasti u svojoj brizi prema tuđoj dobrobiti. Dok preuzimamo na sebe Spasiteljevo ime, doista možemo prigrliti sve što je dobro i postati poput njega.¹⁴

Važno je za upamtiti da je preuzimanje Spasiteljevog imena na sebe obveza saveza – počevši sa savezom koji sklopimo krštenjem. Predsjednik Nelson je naučavao: »[Naša] obveza da slijedi[mo] Spasitelja sklapanjem saveza s njime, a onda obdržavanjem tih saveza otvorit će vrata svakog duhovnog blagoslova i dostupne povlastice«.¹⁵ Jedna od uzvišenih povlastica preuzimanja Spasiteljevog imena na sebe krštenjem jest pristup koji nudi sljedećoj uredbi na putu saveza, našoj potvrdi. Kada sam pitao jednu od svojih osmogodišnjih prijateljica što joj je značilo preuzimanje imena Kristovog na sebe, jednostavno je odgovorila: »To znači da mogu imati Duha Svetoga«. Bila je u pravu.

Dar Duha Svetoga prima se potvrdom nakon što smo primili uredbu krštenja. Dar je pravo i prilika da imamo Duha Svetoga kao stalnog suputnika. Odaberemo li slušati njegov tihi, sitni glas, on će nas održati na putu saveza na koji smo stupili kroz krštenje, upozoriti nas kada smo pod kušnjom da skrenemo s njega i potaknuti nas da se pokajemo i prilagodimo kako je potrebno. Naš fokus nakon krštenja je uvijek zadržati Duha Svetoga uz sebe kako bismo mogli nastaviti napredovati duž puta saveza. Duh Sveti može biti s nama samo do one mjere do koje mi održavamo svoj život čistim i slobodnim od grijeha.

Iz tog razloga, Gospodin nam je pripremio način da stalno osvježavamo pročišćujući učinak našeg krštenja kroz drugu uredbu – sakrament. Svakog tjedna »[]svjedoči[mo]… da s[mo] voljni preuzeti na sebe ime Sina«¹⁶, ponovno posezanjem i uzimanjem simbola Gospodinovog tijela i krvi u naše ruke – kruha i vode – i njihovim blagovanjem za samu našu dušu. Zauzvrat, Spasitelj ponovno izvršava svoje pročišćujuće čudo i osposobljava nas da imamo stalan utjecaj Duha Svetoga. Nije li to dokaz beskrajnog milosrđa koje se nalazi samo u imenu Isusa Krista? Baš kao što uzimamo njegovo ime na sebe, on uzima naše grijehe i tuge na sebe pa ipak je njegova »ruka milosrđa ispružena«¹⁷ kako bi nas obuhvatila u naručje njegove ljubavi.¹⁸

Sakrament je tjedni podsjetnik da je preuzimanje imena Isusa Krista na nas živuća i stalna obveza, ne jedinstveni događaj koji se dogodi samo na dan našeg krštenja.¹⁹ Možemo stalno i opetovano uživati u »t[oj] žrtv[i] svet[oj], divn[oj] [koju] je teško sagledat, [jer] za oprost ćemo grijeha krv, tijelo blagovat«.²⁰ Onda nije ni čudo da kada god Božja djeca razumiju moćne, duhovne blagoslove koji dolaze od preuzimanja imena Kristovog na sebe njihov je osjećaj radost, a njihova je želja uvijek da se vrate u savez sa svojim Bogom.²¹

Kada slijedimo ovaj božanski osmišljeni put saveza, naša obveza i nastojanja da uzmemo na sebe ime Isusa Krista dat će nam snagu da »zadrž[imo] ime [njegovo] uvijek zapisano u srcima svojim«.²² Voljet ćemo Boga i svoje bližnje te ćemo osjetiti želju da im poslužujemo. Obdržavat ćemo njegove zapovijedi i žudjeti da mu se približimo stupanjem u dodatne saveze s njime. I kada otkrijemo da smo slabi i u nemogućnosti djelovati prema svojim pravednim željama, preklinjat ćemo za snagu koja dolazi kroz njegovo ime, a on će nam priteći u pomoć. Dok ustrajemo u vjernosti, doći će dan kada ćemo ga vidjeti i biti s njime te ćemo otkriti da smo postali poput njega, time se osposobljujući da se vratimo u Očevu nazočnost.

Spasiteljevo je obećanje sigurno: oni koji »povjer[uju] u ime Isusa Krista, i št[uju] Oca u ime njegovo, i ustraj[u] u vjeri u ime njegovo do svršetka«²³ bit će spašeni u kraljevstvu Božjemu. S vama se radujem da su ovi neusporedivi blagoslovi omogućeni preuzimanjem na sebe imena Isusa Krista, o komu svjedočim i u čije ime svjedočim. Amen.