Ne uznemirujte se

Dodajem svoje svjedočanstvo porukama predsjednika Russella M. Nelsona i starješine Quentina L. Cooka od prije nekoliko trenutaka o skladu i jednoglasnosti Vijeća Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola. Znam da su ove objaviteljske najave um i volja Gospodnja i blagoslovit će i osnažiti pojedince, obitelji i Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana naraštajima koji dolaze.

Prije nešto godina, jedna od naših mladih udanih kćeri i njezin muž postavili su sestri Rasband i meni vrlo važno životno pitanje: »Je li sigurno i mudro rađati djecu u ovaj naizgled opaki i zastrašujući svijet u kojem živimo?«

Dakle, to je bilo važno pitanje za mamu i tatu da razmotre s njihovom dragom vjenčanom djecom. Mogli smo čuti strah u njihovim glasovima i osjetiti strah u njihovim srcima. Naš odgovor njima bilo je odlučno »Da, to je više nego u redu« dok smo iznosili temeljna evanđeoska naučavanja i naše osobne iskrene dojmove i životna iskustva.

Strah nije nov. Učenici Isusa Krista, na Galilejskom moru, plašili su se vjetra i valova u tmini noći.¹ Kao njegovi učenici danas, mi također imamo strahove. Naše nevjenčane odrasle osobe plaše se obveze poput braka. Mladi vjenčani parovi, poput naše djece, mogu se plašiti rađati djecu u sve opakiji svijet. Misionari se plaše mnogo stvari, naročito pristupanja strancima. Udovice se plaše ići same naprijed. Tinejdžeri se plaše da neće biti prihvaćeni; školarci se plaše prvog dana škole; studenti na fakultetu plaše se rezultata testa. Plašimo se neuspjeha, odbijanja, razočaranja i nepoznatoga. Plašimo se uragana, zemljotresa i vatri koje divljaju zemljom i našim životima. Plašimo se da ne budemo odabrani, a s druge strane, plašimo se biti odabrani. Plašimo se da nismo dovoljno dobri; plašimo se da Gospodin nema blagoslova za nas. Plašimo se promjene, i naši strahovi mogu eskalirati do užasa. Jesam li uključio svakoga?

Od drevnih vremena, strah je ograničavao pogled Božje djece. Uvijek mi se sviđao zapis o Elizeju u 2 Kraljevima. Kralj Sirije poslao je legiju koja »stigoše noću i opkoliše grad«.² Njihova je namjera bila uhvatiti i ubiti proroka Elizeja. Čitamo:

»Ujutro, ustavši čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: ‘Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?’«³

To je govorio strah.

»A [Elizej] odgovori: »Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.«⁴

No, nije se zaustavio na tome.

»I Elizej se pomoli ovako: ‘Jahve, otvori mu oči da vidi!’ I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!«⁵

Mi možda imamo, a možda nemamo ognjena kola poslana da rasprše naše strahove i pokore naše demone, ali lekcija je jednostavna. Gospodin je uz nas, svjestan nas je i blagoslivlja nas onako kako samo on to može. Molitva može prizvati snagu i objavu koje trebamo kako bismo usredotočili svoje misli na Isusa Krista i njegovu pomirbenu žrtvu. Gospodin je znao da ćemo povremeno osjećati strah. Prošao sam to, kao i vi, zbog čega su Sveta pisma prepuna Gospodinovih savjeta:

»Budite odvažni, i ne bojte se.«⁶

»Oslanjajte se na mene u svakoj misli; ne sumnjajte, ne bojte se.«⁷

»Ne boj se… stado malo.«⁸ Sviđa mi se nježnost izraza »stado mlado«. U ovoj Crkvi možda smo maloga broja po načinu na koji svijet broji utjecaj, ali kada otvorimo naše duhovne oči, »ima [ih] više s nama nego s njima«.⁹ Naš voljeni Pastir, Isus Krist, zatim nastavlja: »Nek se zemlja i pakao udruže protiv vas, jer ako ste izgrađeni na stijeni mojoj, oni ne mogu pobijediti.«¹⁰

Kako se rastjeruje strah? Za mladića, on je stajao odmah pored Elizeja, Božjeg proroka. Mi imamo to isto obećanje. Kada slušamo predsjednika Russella M. Nelsona, kada obraćamo pažnju na njegov savjet, mi stojimo uz Božjeg proroka. Sjetite se riječi Josepha Smitha: »A sad, nakon mnogih svjedočanstava koja su o njemu dana, ovo svjedočanstvo, posljednje od svih, dajemo mi o njemu: Da on živi!«¹¹ Isus Krist živi. Naša ljubav za njega i njegovo evanđelja rastjeruje strah.

Naša želja da »Duh njegov… uvijek b[ude]«¹² s nama odgurnut će strah postrance za vječniji pogled na naše smrtne živote. Predsjednik Nelson je upozorio: »Ali u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.«¹³

Gospodin je rekao, vezano uz pošasti koje će prekriti zemlju i otvrdnuti srca mnogih: »Ali učenici će moji stajati na svetim mjestima i neće se micati.«¹⁴

A zatim ovaj božanski savjet: »Ne uznemirujte se, jer kad se sve ovo dogodi, možete znati da će se obećanja koja vam bijahu dana ispuniti.«¹⁵

Stojte na svetim mjestima – ne uznemirujte se – obećanja će biti ispunjena. Osvrnimo se na svaku od ovih izjava u odnosu na naše strahove.

Prvo, stojte na svetim mjestima. Kada stojimo na svetim mjestima – našim pravednim domovima, našim posvećenim kapelama, posvećenim hramovima – osjećamo Duha Gospodnjeg uz nas. Pronalazimo odgovore na pitanja koja nas uznemiruju ili mir da ih jednostavno stavimo postrance. To je Duh na djelu. Ova sveta mjesta u kraljevstvu Božjem na Zemlji pozivaju našu naklonost, naše poštovanje za druge, najbolje sebe u življenju evanđelja i naše nade da postrance odložimo naše strahove i težimo iscjeliteljskoj moći Isusa Krista kroz njegovo Pomirenje.

Nema prostora za strah na tim svetim mjestima Božjim ili u srcima njihove djece. Zašto? Zbog ljubavi. Bog nas voli – uvijek – i mi volimo njega. Naša ljubav za Boga suprotstavlja se svim strahovima, a njegova ljubav obiluje u svetim mjestima. Razmislite o tome. Kada smo provizorni u našim obvezama prema Gospodinu, kada odlutamo s puta koji vodi u život vječni, kada propitkujemo ili sumnjamo u naš značaj u njegovom božanskom naumu, kada dopustimo strahu da otvori vrata svojim suradnicima – obeshrabrenju, ljutnji, frustraciji, razočaranju – Duh nas napušta, a mi smo bez Gospodina. Ako znate kako je to, znate da na tom mjestu nije dobro biti. Za razliku od toga, kada stojimo na svetim mjestima, možemo osjetiti Božju ljubav, a »savršena ljubav odbacuje svaki strah«.¹⁶

Sljedeće obećanje je »ne uznemirujte se«.¹⁷ Bez obzira koliko opačine i kaosa ispunjava Zemlju, kroz našu nam je svakodnevnu vjernost u Isusa Krista obećan »mir… Božji, koji nadilazi svaki razum«.¹⁸ A kada Krist dođe u svoj moći i slavi, zlo, pobuna i nepravda doći će kraju.

Davno je apostol Pavao prorokovao o našem dobu, govoreći mladom Timoteju:

»Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena,

jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici…

ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga.«¹⁹

Zapamtite, onih koji su »s nama« s obje strane vela, onih koji vole Gospodina sa svim svojim srcem, moću, umom i snagom ima više »nego s njima«.²⁰ Ako aktivno vjerujemo u Gospodina i njegov put, ako smo uključeni u njegovo djelo, nećemo se plašiti trendova svijeta ili biti uznemireni zbog njih. Molim vas da ostavite postrance svjetovne utjecaje i pritiske i težite duhovnosti u svojim svakodnevnim životima. Volite ono što Gospodin voli – što uključuje njegove zapovijedi, njegove svete domove, naše svete saveze s njim, sakrament svakog šabata, našu komunikaciju kroz molitvu – i nećete biti uznemireni.

Posljednja točka: vjerujte Gospodinu i njegovim obećanjima. Znam da će sva njegova obećanja biti ispunjena. Znam to sigurno kao što stojim ovdje pred vama na ovom svetom sastanku.

Gospodin je objavio: »Jer oni koji su mudri i primiše istinu, i uzeše Svetoga Duha za vodiča svojega, i ne bijahu obmanuti – zaista kažem vam, oni neće biti posječeni i bačeni u vatru, već će podnijeti dan.«²¹

Zbog toga ne trebamo biti uznemireni zbog meteža današnjice, onih u velikoj i prostranoj zgradi, onih koji se izruguju iskrenim nastojanjima i predanoj službi Gospodinu Isusu Kristu. Optimizam, hrabrost, čak i dobrotvornost proizlaze iz srca koje nije opterećeno brigama ili metežom. Predsjednik Nelson, koji je »optimističan o budućnosti«, podsjetio nas je: »Ako želimo imati ikakvu nadu da ćemo moći pažljivo ispitati bezbroj ljudskih glasova i filozofija koje napadaju istinu, moramo naučiti primati objavu.«²²

Kako bismo primili osobnu objavu, moramo staviti prioritet na življenje evanđelja i ohrabrivanje vjernosti i duhovnosti u drugima kao i u nama samima.

Spencer W. Kimball bio je jedan od proroka moje mladosti. Ovih zadnjih nekoliko godina, nakon što sam pozvan kao apostol, pronašao sam mir u njegovoj prvoj poruci na općem saboru u listopadu 1943. Bio je prevladan svojim pozivom; znam kakav je to osjećaj. Starješina Kimball je rekao: »Puno sam razmišljao i molio, postio i molio. Imao sam suprotstavljajućih misli koje su jurile mojim umom – tobožnjih glasova koji govore: ‘Ne možeš činiti djelo. Nisi dostojan. Ne posjeduješ sposobnosti’ – i uvijek je na kraju došla pobjedonosna misao: ‘Moraš činiti dodijeljeno djelo – moraš se učiniti sposobnim, dostojnim i kvalificiranim.’ I bitka je nastavila bjesnjeti.«²³

Dobivam hrabrost iz iskrenog svjedočanstva ovog apostola koji će postati 12. predsjednik ove moćne Crkve. Prepoznao je da je iza sebe trebao ostaviti svoje strahove kako bi »čini[o] dodijeljeno djelo« i da se morao osloniti na Gospodina za snagu da se učini »sposobnim, dostojnim i kvalificiranim«. Mi to također možemo. Bitke će nastaviti bjesnjeti, ali mi ćemo se suočiti s njima s Duhom Gospodnjim. Nećemo biti uznemireni jer kada stojimo uz Gospodina i zauzimamo se za njegova načela i njegov vječni naum, mi stojimo na svetom mjestu.

Sada, što je s kćeri i zetom koji su pitali vrlo iskreno i prodorno pitanje utemeljeno na strahu prije mnogo godina? Oni su ozbiljno razmotrili naš razgovor te noći; molili su se i postili i došli do svojih zaključaka. Sretno i radosno za njih i za nas, djeda i baku, bili su blagoslovljeni sa sedmero prekrasne djece dok idu naprijed u vjeri i ljubavi.

Slika

Sedmero od unučadi starješine i sestre Rasband

Budite hrabri, braćo i sestre. Da, živimo u izazovnim vremenima, ali dok ostajemo na putu saveza, ne trebamo se plašiti. Blagoslivljam vas da dok to činite, nećete biti uznemireni vremenima u kojima živimo ili nevoljama koje se nađu pred vama. Blagoslivljam vas da ćete odabrati stajati na svetim mjestima i ne micati se. Blagoslivljam vas da vjerujete u obećanja Isusa Krista, da on živi i pazi na nas, brine za nas i stoji uz nas. U ime našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. Amen.